I ovaj nalaz potvrđuje da je područje Banjaluke izuzetno bogato u arheološkom smislu.

Muzej je sproveo zaštitna iskopavanja u zoni kružne raskrnice kod zgrade “Ekvator” u Banjaluci, u skladu s mišljenjem Zavoda za zaštitu Zavoda za zaštitu kulturno – istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske.

Vjerujte, razgovori su se odužili, jer kultura nikada ne spava, a uspješne žene na čelu ovih muzeja su se potrudile da nas provedu kroz svoje prostorije, planove i pozovu nas sve zajedno da dolazimo što češće.

Međutim, prije nego smo krneuli u obilazak pitali smo nekoliko osoba koliko često idu u muzeje, a evo šta smo saznali:

Dejan Stupar: “Muzej sam posjetio prije petnaestak dana i moram priznati da sam uživao, kao i svaki put. Posjećujem ih kad god imam priliku i trudim se da ispratim nove izložbe. Srećan sam što Banjaluka ima pregršt obrazovanih kulturnih radnika koji se trude sugrađanima približiti umjetnost, koja nam je često, nažalost, izuzetno daleka. Još od malih nogu, obilazak Muzeja i ostalih kulturnih institucija mi je navika, i siguran sam da će tako i ostati.”

Asja Šahman: “Muzeji koje sam posjetila u skorije vrijeme bili su: Muzej grada Trogira, muzej Republike Srpske, Muzej II zasjedanja Avnoja, muzej Mafejano u Veroni (Italija), muzej Correr u Veneciji. Muzeje volim posjećivati iz razloga što volim umjetnine, starine.. Smatram da muzeji nisu samo za ljubitelje dizajna i slikarstva, već za svakoga ko je zainteresiran za ljepotu kulture i umjetnosti. I, ne samo da volim gledati izložene “stvari” već me i arhitektura samih zgrada muzeja ostavlja bez riječi.”

Bojan Dragišić: “Generalno se trudim da ispratim sve izložbe Muzeja savremene umjetnosti RS u Banjaluci. Zanimljiva izložba Fragmenti vremena mi je privukla nedavno pažnju, a posebno sam se oduševio kamenom s mjeseca, odnosno izložbom Putovanje na Mars. Ova izložba Muzeja istorije Jugoslavije je bila svakako jedinstvena. Manifestacija koju se trudim godinama da ispratim je Evropska noć muzej, koja uvijek nudi zanimljiv program. Trudim se da posjetim neobične muzeje u regionu, pa sam tako nedavno posjetio Muzej iluzija u Zagrebu, koji toplo preporučujem , jer će vas eksponati i mozgalice oduševiti. Poseban utisak je na mene ostavio i Muzej afričke umjetnosti u Beogradu i Tate Modern Museum u Londonu, koji imaju šta da ponude posjetiocima.”

U Muzeju savremene umjetnosti, razgovarali smo sa direktoricom Saritom Vujković koja je na poziciji direktorice dvije i po godine. Osamnaest godina radila je kao kustos, viši kustos i muzejski savjetnik. Od početka djelovanja vezana je za ovu instituciju. Priču je započela izlaganjem rada samog muzeja. “U našem muzeju priča počinje sa umjetnošću između dva rata, prvog i drugog svjetskog na umjetnost moderne, koja je tad nastajala. Poseban akcenat stavljen je na lokalnu umjetnost, koja je jako živa, aktivna. Sa osnivanjem akademije umjetnosti 98. godine dolazi do preimenovanja institucije u muzej savremene. Kada su se prve generacije počele pojavljivati, prioritet je postao promovisanje tih umjetnika”.

U proteklom periodu posebno se izdvaja čuvena Hirstova izložba, koja je privukla veliki broj posjetilaca, čak 25000. To navodi direktoricu na zaključak kako naša publika ima sposobnost konzumiranje ovakve umjetnosti. Time je omogućena saradnja između British Councila i Muzeja Savremene Umjetnosti, kao i britanske ambasade. Ovaj muzej je ujedno i izdvojen kao institucija, koja je dobila duplo više vremena za održavanje izložbe. Međutim, to nije jedini projekat na koji je Sarita ponosna.

“U povodu obilježavanja četrdeset i pet godina od osnivanja muzeja, otvorena je Contemporary theasurus, nakon čega je gostovala i u Vojvodini te Beogradu. Izuzetno su značajne saradnje koje imamo sa regionom”, dodaje ona.

Kao ciljnu grupu posjetilaca muzeja, Sarita naglašava mlade. “Želimo da muzej bude mjesto okupljanja mladih, gdje mogu da se nađu i druže. Svakodnevno provode vrijeme ispred, a upravo zato sada cijeli tim razvija projekte koji bi mogli u narednom periodu okupiti mlade. Već dvadeset i prvog septembra u povodu Međunarodnog dana mira imamo postavku jedne zanimljive instalacije”.

Otvorićemo prostor platoa, koji nije samo mjesto okupljanja za Noć muzeja, već može da bude i mjesto okupljanja povodom drugih događaja. To su dugi procesi pa se nadam da ćemo i sa gradom raditi na osmišljanju prostora ispred muzeja.

Nedavno je otvorena i nova galerija. Riječ je o Galeriji Plus, izložbeno prodajnom mjestu, koje je nadoknadilo prethodno mjesto salona muzeja. “Nova galerija je namijenjena prvenstveno domaćim umjetnicima. To je prostor koji je otvoren izložbom radova onih sa kojima smo ranije sarađivali. Planiramo uz mlade kustose i umjetnike da radimo na njihovom predstavljanju javnosti”, naglašava Sarita.

Smatra da izložbe novih umjetnika nisu vezane samo za prostor, nego i produkciju samih radova. Misli da je to prvi i osnovni prioritet, koji mladi ljudi treba da budu spremni da bi se mogli pokazati. Dodaje kako se umjetnost može pokazivati svuda, u javnom prostoru, preko grafita, u apartmanu. Imali su razne akcije gdje su mladi rekli da umjetnost živi i u drugim prostorima.

Izložba koju posebno izdvajaju je Prostor, oblik, dodir koja je namijenjena slijepim i slabovidim osobama, a rađena je u povodu velike godišnjice, grupi koja je uvela apstrakciju na naše prostore. Izložba je pružila nevjerovatno iskustvo i dala smjernice. Planiraju raditi velike evropski projekat kako bi radili na inkluziji ovih osoba u društvo.

Na pitanje kakvo je stanje sa kulturom u Banjaluci, Sarita odgovara: “Prateći sve što se dešava u našem gradu, dolazim do zaključka da je kultura u veoma teškom stanju. Zapanjena sam brojem onih koji uspjevaju nešto, filmom, animacijom, drugim sferama umjetnosti i kulture. Mislim da možemo puno napraviti sa malo toga. Nisam sigurna koliko smo mi prihvaćeni u mjeri da konzumiramo kulturu”.

U narednom periodu očekuju ih dva velika događaja. “U 2024. godini BiH može da ponudi grad koji se kandiduje za prestonicu evropske kulture. Nadam se da će Banjaluka da bude među kandidatima. Rad na tome će modernizovati instituciju. Intenzivno radimo i na pripremi za Venecijanski vijenal 2017. godine. Podnijeli smo inicijativu da predstavljamo paviljon Bosne i Hercegovine”, naglašava direktorica.

Izložbe koje planiraju u narednom periodu okrenute su novim medijima, našoj sceni, žele predstaviti neke nove umjetnike, koji imaju vrlo impresivne stvaralačke opuse. U međuvremenu, u Muzeju Republike Srpske sedam odjeljenja, muzejska biblioteka, centar za konzervaciju, Stalna izložbena postavka i 30000 predmeta u depou, ne spava niti to ikada može. To nas je uvjerila Ana Brateševec, stručni saradnik za komunikacije i promociju u Odjeljenju za obrazovno-pedagoški rad. Gotovo nemoguću misiju, svođenja ovako kompleksnog muzeja u jedan tekst, počela je pričom o tome šta se ovdje nalazi i šta je sve rađeno decenijama, od 1930. godine kada je muzej osnovan kao Muzej Vrbaske banovine.

“Od  paleolita do savremenog doba, arheologije, prirodnjačkog odjeljenja, istorije, etnologije, istorije umjetnosti…posebno izdvajam izložbu “Jasenovac” koja je trebala biti tematska, ali je zbog velikog interesovanja publike postala dio Stalne postavke. Ujedno i prva u balkanskim muzejima koja govori o Jasenovcu i stradnju Srba, Jevreja i Roma u Drugom svjetskom ratu. Muzej je izdvojio značajan prostor na spratu gdje je Jasenovac predstavljen kroz multimedijalnu izložbu”.

Tematske izložbe su autorski rad  kustosa koji  poslije višemjesečnog naučnog istraživanja donose nova saznanja u svojim referatima. Najuspješnije su one izložbe koje se oslanjaju na  školski nastvani program i tako postaju i ogledna nastava. Gostujuću izložbu o pticama Srbije, “Nebeski lovci”, u maju i junu ove godine pogledalo je oko 4000 učenika. To je velika misija muzeja. U proteklom periodu urađene su velike izložbe, koje posjetioce uvode u našu istoriju, tradiciju, te putem materijalnih dokaza dalekih vijekova, vode od paleolita do savremene građanske Banjaluke .

Prema njenim riječima samo je pitanje  koliko će ljudi  znati da iskoriste ono što muzej nudi, jer “KULTURA MOŽE DA SPAVA U LJUDIMA A NE U MUZEJIMA”. “U ovom muzeju, Stalna izložbena postavka je veliko ogledalo  za sva odjeljenja, a turisti, kojih je sve više tokom ljeta, iznenađeni su bogatstvom izložene gradje. Agilna Pedagoška služba dovodi svake godine organizovano i do 12.000 učenika koji ovdje imaju svojevrstan Muzejski čas”.

O stanju kulture u gradu i državi, Ana vrlo realno govori: “Živimo u vremenu kada su u nekim dnevnim novinama ukinute stranice kulture, a kada ljudi provode večeri gledajući “Farmu”. Srećom, dodaje, moderni mediji daju mogućnost oglašavanja i zato obavijestimo javnost putem sajta  i putem fejsbuka sta se dešava, ali ne izražavamo stavove i mišljenja putem društvenih mreža”.

Program Muzeja RS do kraja godine je vrlo bogat i zanimljiv. Vec 22. septembra je otvaranje izložbe “Doba viteštva” autora Janka Vračara, istoričara. Srednji vijek, kaže Brataševec, predstavićemo u atmosferi renesansne muzike i dvorskih dama koje će  biti u publici.

To je, kako navodi, izložba koja govori o srednjovjekovnim vitezovima, oklopima, oruđu i oružju, a tema je posebno interesantna zbog planetarno popularne serije “Igra prijestolja”, jer se odjednom javilo veliko interesovanje za epsku istoriju. Želimo pokazati daleko vrijeme ratnika ali i otvoriti pitanje časti i viteštva koje je, kao civilizacijeske vrijednosti, potrebno kontinuirano dostavljati mladoj publici.

Poslije ove izložbe organizujemo Reviju arheološkog filma u oktobru, pa Nedjelju djeteta, zatim  istorijsku izložbu Turski arhiv i Izložbu fotografija. To sve rade naši kustosi, to su sve naše autorske izložbe, do kraja godine.

Prije nekoliko dana imali su posjetu 400 djece sa Kosova. “Takve posjete su posebne zbog brojnosti i obaveze da svi čuju i vide postavku. Djeca su bila umorna, neki su sjedili na travnjaku ispred muzeja. Već dugo tražimo da nam nadležni u gradskoj upravi postave klupe oko spomenika Stefanu Nemanji. Veoma bi nam značilo da se ambijent oko Muzeja i Biblioteke  sasvim otvori samo za pješake, za učenike iz obližnjih škola, da dodju u svoj muzej…da znaju da mogu da uđu slobodno, da je muzej njihov i da je to mjesto gdje se mogu družiti”…

Ono što  lično kao komunikolog potencira jeste adresiranje problematike muzejske djelatnosti na državnom nivou. “Ovako jaka institucija kulture, temelj je istraživanja, obrade,  konzervacije, restauracije, sa artefaktima i fragmentima starim hiljadu godina, sa predmetima materijalne  kulture, sa suštinskim dokazima našeg postojanja… takva institucija mora u društvu imati poseban tretman. Pa nemamo 60 muzeja kao Štokholm. Samo dva u Banja Luci. Moramo ih čuvati i njegovati, jer to su mjesta gdje kultura nikada ne spava.

Za kraj poručuje:

“Dok god se budemo bavili malim problemima mi ćemo biti mali. Kao što kažu, mali ljudi pričaju o ljudima a veliki ljudi pričaju o idejama. Moramo stati sa negativnim pristupom. Možemo pričati zašto smo uspavani i zašto nam je apetit za kulturom na izdisaju, ali hajde da pričamo o tome kako ga razbuditi i kako ostvariti ciljeve i ideje koje danas imamo.”

Godinama kasnije, uspjeli su se okupiti na jednom mjestu i ujediniti svoje radove pa stoga 3+1 predstavlja upravo njih trojicu u Sarajevu i Vukojevića u Novom Sadu. Rezultat je neiscrpan izvor ideje i energije kojom su ispunili novi prostor. Od apstraktnih akvarela, koji predstavljaju svijet u kutijama, preko zbirke slika lava, sve do poimanja stvarnosti, života i tijela. Najveća slika obnažene žene nalazi se na samom centru, odnosno na glavnom zidu i upućuje na svu ljepotu ženskog tijela. Međutim, poentu svako može tražiti i pronalaziti na svoj način. S jedne strane ogoljenost i prepuštanje, sa druge čistoća i spokoj. Svjetlost u mračnom prostoru, u obliku tijela jedne žene.

Zanimljiv je i način akcentovanja glavnih motiva slika. Primjer je ikona na kojoj su prikazani drugi predmeti, ljudi i na kojoj preovladava tama, a onda u lijevom uglu primjećujete malu ikonu, koja svojom svjetlošću privlači pažnju. Upravo takva je i bila izložba. Simbolika ikone, malog novog prostora i detalja koji se nalaze u oku posmatrača. Čini se da su umjetnici postavili jednačinu, koja je naizgled veoma jednostavna, a ipak kompleksna. Rezultat 3+1 može biti apsolutno proizvoljan i ostaje na svima koji su posjetili ili će tek posjetiti ovu izložbu da izvedu zvoj zbir.

Individualnost svakog umjetnika spojena u raskoš zajedničke izložbe. Ove autore osim prijateljstva veže i zanimljiv umjetnički izražaj, jer iako su imali slobodu, oni su se suptilno nadovezali u ovoj izložbi. Od prikaza tvrdog kamena, preko minijatura u akcentovanju, tamnih boja do otvorenih i svijetlih prozračnih kutija koje prikazuju Vrbas, naš grad i svijet. Uklopljena, dobro osmišljena i zanimljiva izložba, koju bi trebalo posjetiti nekoliko puta, odvojivši posebno vrijeme za svakog autora. Četiri nije konačan zbir ove jednačine, jedino je moguće reći: “Četiri svijeta koja vas vode u nove dimenzije.”