Na osnovu ispitanika koji su bili podvrgnuti različitim načinima ishrane, utvrđeno je da odricanje od namirnica kojih se vegani odriču ne stvaraju apsolutno nikakvo poboljšanje sistema. Odricanjem od mesa, odnosno životinjskih proizvoda, a na globalnom nivou – ne rade ništa. Prateći ideju iskoristivosti obradivog zemljišta, vegani u stvari štete sitemu, jer zauzimaju prostor za sadnju i uzgajanje voća i povrća, a takav prostor bi se mogao efikasnije iskoristiti za ishranu sitne i krupne stoke, a koja dugoročno može da se bolje iskoristi i nahrani više ljudi. U praksi bi to značilo da je više koristi od četiri krave nego dva dunuma paradajza.

Ne, ne pokušavamo reći da je nešto bolje ili gore, samo se bavimo matematikom, a na osnovu stručnih istraživanja. Vegan, u prosjeku, zahtijeva oko dva hektara obradivog zemljišta da bi uspio da zasadi, obradi i iskoristi to voće i povrće dok se taj broj značajno smanjuje neveganskom ishranom. Za to vrijeme, vegetarijancu u prosjeku treba tek pola hektara zemljišta za uzgoj i konzumaciju određenog bilja, a što ostavlja dva hektara razlike koji mogu da se iskoriste za sadnju i “nahrane” više vegetarijanaca.

Očuvanje životinjskog svijeta – da, ali prirodnih površina nikako ne, tako da teorija o tome da se više ljudi može nahraniti, odnosno da bi globalno vegansto bilo dobra priča kao temelj za iskorjenjivanje gladi ipak nije utemeljena na realnim činjenicama. Vegani više troše dragocjenu zemlju nego što je iskorištavaju u svrhu smanjenja broja gladnih.

Naravno da je ovo jedno u nizu istraživanja i da ga svakako ne treba odmah uzeti zdravo za gotovo.

Jedite šta mislite da treba i od čega se osjećate sito, zdravo i ispunjeno, ali u ovom slučaju brojevi jednostavno nisu na strani vegana.