U pitanju je Sara Grey čije su 3 osnovne karakteristike: atraktivan dizajn, izuzetna cijena i kvalitet koji je opravdava u svakom smislu.

Zoom se posebno ponosi njim jer svaka nova kolekcija sa sobom nosi i široku ponudu koja uvijek broji preko 50 različitih modela, što podrazumijeva da će sigurnošču baš svako moći pronaći nešto za sebe.

Sjajna vijest je što je upravo u ponudu ušetala nova kolekcija, a ovo je 5 modela koji su nama privukli najviše pažnje:

1. Jedan klasik jer znamo da mnogi od vas žele nešto za svaki dan, nosivo i prilagodljivo svakoj odjevnoj kombinaciji. Uz to, male su šanse da ovaj okvir nekome ne stoji. Lagan i ugodan na nošenje. Baš jedan od onih modela koji su idealni i za kupovinu na slijepo (čitaj online).

2. Njegov nešto hrabriji nasljednik u plavoj nijansi. Jednako lijep, za nijansu posebniji. Koji biste vi radije odabrali?

3. Da li Sara Grey svojim dizajnom i kvalitetom može parirati poznatim svjetskim brendovima? DA!

Da li je ovaj model pravi primjer za to? Apsolutno!

Za sve one koji se vješto igraju sa modom. Za sve koji od dioptrijskih naočala očekuju više od načina da poboljšaju vid. Za sve – idealne!

4. Bila bi prava šteta da ovakav jedan model nije dostupan i u još jednoj varijanti. Siv, gotovo transparentan okvir prerporučujemo osobama sa plave kose sa sivkastim tonovima ili smeđe kose sa toplijim tonovima.

5. Model koji možemo nazvati nezvaničnim favoritom. Vrlo brzo je privukao pažnju mnogih. Posebno nam se vidio jer je jedan od onih okvira idealnih za ugradnju kako dioptrijskih, tako i sunčanih stakala.

Sve modele možete pronaći u Zoom optikama u Banjaluci i Sarajevu.

Za sve koji nisu sigurni kako do njih slijede adrese u nastavku, a za one koji žele uživati u kupovini iz udobnosti svog doma tu su Facebook i Instagram stranica za online narudžbe i sve dodatne informacije.

Banja Luka: Bulevar srpske vojske 17 (preko puta TC Delta)

Sarajevo: Mir Irbina 24 (iza BBI centra)

Preuzeto sa: zoomoptika.com

– Ima mnogo ljudi koji žele izgledati malo drukčije, ali ne mogu na odjeću trošiti bogatstvo – objašnjava Iris.

Svoj prepoznatljivi, individualni modni stil Iris temelji na čudesnoj mješavini visoke mode, jeftinog plastičnog nakita i etničkih detalja kao što su tibetanske narukvice i indijanski pojasevi, u spojevima osebujnim i neočekivanim kao da su smiješani u kuhinjskom mikseru, kako je pisao New York Times, čija je modna kritičarka jednom s dubokim poštovanjem izjavila: “Prije nego što je postojala riječ multikulturalizam, Iris Apfel ga je nosila.”

Spaja nespojivo

Dekoraterka, dizajnerica i vlasnica tekstilne firme koju je vodila sa suprugom Carlom, Iris je poslom putovala po svijetu te u buticima u Parizu koji je posjećivala dva puta godišnje i na istočnjačkim bazarima prikupila impresivnu zbirku nakita i odjeće – od aluminijske torbice u obliku terijera koju je našla na nekom buvljaku do kaputa od crvenog i zelenog pijetlovog perja što ga je 1962. kreirao Jean-Louis Scherrer – a onda pronašla i vlastiti način kako sve to kombinovati, spajajući ono što na prvi pogled izgleda nespojivo: sako Billa Blassa s egzotičnom suknjom Hopi Indijanaca i čizmama od kozje kože, čedni ružičasti tvinset od angore s kineskom brokatnom suknjom i ogrlicom od žada koja pada do koljena, Lanvinovu trobojnu haljinu od tafta s narukvicama iz Butana i Tibeta, narančasti kombinezon Geoffreyja Beenea s indijanskim srebrnim i tirkiznim nakitom.

Sve o stilu naučila je od svoje majke koja je imala krojački salon u New Yorku.

U svim kombinacijama samo jedno uvijek ostaje isto – prepoznatljive naočale s napadnim okruglim okvirima kakve nosi Apfel i kakve su nosile sve lutke na izložbi u muzeju Metropolitan, gdje su na izložbi pod nazivom “Rara Avis” 2005. bile izložene čak 82 maštovite Irisine kombinacije.

– Ja sam gerijatrijska starleta – ponosno je tad izjavila Apfel koja je danas, u doista zavidnim godinama, poznatija nego ikad i ima više od dva milijuna pratitelja na Instagramu. O njoj su napisane knjige, redatelj Albert Maysles snimio je dokumentarac, a fotograf Bruce Weber ovjekovječio ju je za talijanski Vogue.

U dobi od 97 godina postala je manekenka s ugovorom s istom agencijom koja zastupa Gisele Bündchen i Gigi Hadid, a samo tri godine poslije, kad joj je bilo 100, lansirala je vlastitu liniju naočala pod prikladnim imenom Zentennial, dok je kozmetička tvrtka Mac proizvela kolekciju ruževa Iris Apfel s njezinim omiljenim žarkim bojama, Yoox liniju nakita s komadima od kojih je neke sama dizajnirala, a Jimmy Choo glamurozne modne dodatke među kojima su i sandale Iris, od pletene kože ukrašene šarenim perlicama, po cijeni od 1495 dolara.

Iris ih, naravno, nikad ne bi kupila, i to je i bez oklijevanja rekla. Uvijek je voljela kupovati jeftine stvari i ne opterećivati se time pristaju li joj ili ne, a često je izjavljivala i kako nikad ne bi dala 700 dolara za torbicu, ne zato što nema toliko novca, nego zato što misli kako torbice ne bi smjele toliko koštati.

Iako je svjesna da je prava ikona stila, Apfel nerado drugima daje savjete o modi i odijevanju. Kad ju je glumica Lindsay Lohan zamolila da joj bude osobna stilistica, odbila je.

– Ne mogu ja govoriti ljudima kako da imaju stila. Nema tog novca koji može kupiti stil. To je instinkt. Ne možete se pretvarati da ste netko tko zapravo niste i nećete dobro izgledati ako vam netko kaže da nešto kupite. Prvo morate naučiti tko ste – kaže iskusna Apfel. Ona sama vrlo je rano otkrila kako joj je odjeća važna.

Odmalena je voljela modu

Njena majka, vlasnica krojačkog salona u Queensu u New Yorku gdje je Apfel rođena i odrasla kao Iris Barrel, htjela je da njenu jedinicu portretiraju, a tad osmogodišnja djevojčica je zavapila: “Nemam što obući!” Ocu koji je vodio porodični posao sa staklom i ogledalima bilo je svejedno što ima na sebi, a odijela je često kupovao bez probe, na užas majke koja je jako pazila na svoj izgled, kao i na kćerkino oblačenje. No, Iris je u tinejdžerskim godinama patila od viška kilograma.

– Bila sam nesretna pa sam jela i jela i ništa mi nije dobro stajalo. Majka je čupala kosu kad me vodila u kupovinu odjeće. Ja sam pak umirala od srama jer je majka imala fantastičnu figuru i prodavačice su mi uvijek govorile: “Pa zašto nisi vitka kao mama” – sjeća se Apfel. Kako bi smršavjela, počela je pušiti kao Turčin – četiri kutije na dan jer, kako kaže, ništa u životu ne radi na pola. Ipak, prestala je kad je shvatila da postaje potpuno ovisna o nikotinu.

Apfel je rano otkrila da želi izgledati posebno: kao studentica istorije umjetnosti na sveučilištu Wisconsin nosila je karirani turban, zlatne kolutove u ušima, strogu bijelu košulju i farmerke koje su u ono doba, 1940-ih, nosili samo drvosječe pa je jedva uspjela nagovoriti trgovca da joj proda model za dječake.

No, u školi u Wisconsinu gdje je dobila posao kratko je izdržala. Vratila se u New York, gdje se zaposlila u časopisu Women's Wear Daily za platu od 15 dolara po sedmici.

– Brzo sam uvidjela da na tom poslu  neću dogurati daleko. Sve su zaposlenice bile sredovječne i rekla sam sama sebi, prestare su da imaju djecu i odu na porodiljni, a premlade da umru pa ti je bolje da se odmah pokupiš odavde jer budućnosti tu nema – govori Apfel koja se nakon toga zaposlila kod jednog ilustratora, a zatim krenula u dekoraterski biznis gdje se u štedljivo, ratno doba isticala sposobnošću da s malo novca postigne sjajan efekt.

Apfeli su bili nerazdvojni: dvije godine nakon vjenčanja pokrenuli su zajedničku tekstilnu tvrtku.

Ljubavni i poslovni partner

Carla Apfela upoznala je u hotelu na jezeru George gdje je bila na odmoru. Čula je od prijateljice kako je rekao za nju da bi bila zgodna da operiše nos pa mu je poručila da se nosi. No, kad se vratila u New York, jednog dana poslije posla zazvonio je telefon; bio je to Carl koji ju je, iz autobusa koji je zapeo na Petoj aveniji, vidio kako stoji pred izlogom robne kuće Bonwit Teller i zapazio svaki detalj njene odjeće. To joj se svidjelo pa je pristala izići s njim, a osvojio ju je duhovitošću i time što joj je pri prvom izlasku u restoran odabrao jelovnik.

– Cijeli dan moram donositi odluke i zbilja ne želim uveče odlučivati šta ću jesti. To i je bilo savršeno – kaže Apfel.

Vjenčali su se 1948. – Iris je nosila vjenčanicu od ružičaste čipke i svijetloružičaste satenske cipelice – a dvije godine poslije zajedno su utemeljili tekstilnu fabriku Old World Weavers. Firma se specijalizirala za restauraciju povijesnih tkanina, a zatim i uređenje cijelih interijera, i privukla je mnoge slavne klijente, kao što su Estée Lauder, Greta Garbo i čak devet američkih predsjednika.

– Svaki, ali baš svaki interijer koji smo uredili bio je drukčiji od prethodnoga – rekla je jednom ponosno Apfel.

Život su Iris i Carl proveli u zajedničkom radu, brzoj vožnji u Maseratiju i putovanjima koja su ih vodila po cijelom svijetu, od Francuske i Turske do Maroka i Libanona, tako zauzeti da “jednostavno nismo imali vremena za djecu”, objasnila je Apfel, koja je ostala u skladnom braku s Carlom sve do 2015., kad je umro tri mjeseca prije nego što je navršio 101. godinu.

U svom dugom životu Apfel je prošla i fazu kadje oblačila isključivo u crno; odjeća joj se ogadila 1950-ih kad joj je supruga liječnika kod kojeg je radila kao dekoraterka pokazala nove salonke od krokodilske kože i rekla: “Dva infarkta”.

– Dvoje ljudi moralo je umrijeti, ili umalo umrijeti, u rukama njenog muža za te cipele – shvatila je tad Apfel i počela nositi jednostavne crne tunike, crne čarape, crne čizme, u nekoj vrsti pobune protiv modnog diktata. Ali onda joj se dogodilo da se zbog posla morala pojaviti na nizu otmjenih zabava za koje nije imala šta obući pa joj nije preostalo drugo nego utrošiti gomile novca da kupi nekoliko večernjih toaleta.

– Nisam bila sretna, a ljutilo me i to što bi mi uz paprenu cijenu haljine uzeli još 35 dolara za skraćivanje. Sama sebi sam obećala da se više nikad neću dovesti u tu situaciju – kaže Apfel koja je tad počela komponirati svoje smjele odjevne kombinacije.

Rita iz Sijetla ima osamdeset i jednu godinu i skoro toliko pari naočala koje obožava nositi.

Ona za sebe ističe kako je prilično jednostavna žena, koja voli drugačije stvari i ne boji se da ih isproba i nosi. Kada je počela sa svojim kolekcionarenjem naočala, djelovala je čudno, ali kasnije se ideja svidjela i drugima i danas joj šalju naočale iz svih država na svijetu. Danas ima preko 70 pari naočala, ali ni tu ne misli stati, jer vjeruje da nošenjem naočala usrećuje i sebe, ali i druge. Uprkos tome što joj se neki od modela ne sviđaju i ne bi ih sama odabrala za sebe, nosi ih sa radošću, jer je svjesna da su se ljudi potrudili kako bi je usrećili. Vrlo jednostavno, ona šalje poruku ostatku svijeta da zaboravi barem nakratko sivilo u kojem se nalazi i prihvati jedan od mnogobrojnih uglova iz kojih se svijet može gledati potpuno optimistično.

Danas ima preko 70 pari naočala, ali ni tu ne misli stati, jer vjeruje da nošenjem naočala usrećuje i sebe, ali i druge.