Šta pokazuju novi podaci Agencije za statistiku BiH?

“U Bosni i Hercegovini tokom prva tri mjeseca 2026. godine registrovano je 5.551 živorođeno dijete što u odnosu na isti period 2025. godine pokazuje rast broja živorođenih za 6,24 odsto, a umrlo je 9.000 osoba, što u odnosu na isti period 2025. godine pokazuje pad broja umrlih za 4,59 odsto”, navode oni.

Zašto je iseljavanje ključni uzrok negativnih demografskih trendova?

Adnan Fehratbegović, demografski analitičar, u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da je riječ o trendovima na koje je upozoravao zadnjih deset godina.

On ističe da je sa ovakvom situacijom direktno povezano ogromno iseljavanje stanovništva koje je otpočelo prije deceniju i ono još traje.

“Od 2015. godine pa nadalje dogodio se rast intenziteta iseljavanja. Dakle, govorimo o brojevima od nekih, recimo, 40.000 ljudi godišnje koji su se iseljavali iz zemlje i to su zvanični podaci Eurostata, dakle, podaci o izdatim boravišnim dozvolama za stanovnike BiH koji su izdati prvi put”, kaže on.

Kako dodaje, upravo je trend iseljavanja povukao sa sobom, kao posljedicu, i konstantan pad broja novorođenih.

“To se, sa druge strane, odražava na tu negativnu demografsku sliku u smislu razlike između broja umrlih i broja novorođenih. Riječ je o izuzetno kompleksnom problemu”, kaže on u razgovoru za “Nezavisne novine” i dodaje:

“Nije više toliko ni važno da li će se zaustaviti pad broja novorođenih. Mi svake godine rušimo negativne rekorde. Pitanje je u stvari da li će se zaustaviti proces iseljavanja stanovništva, jer on dominantno utiče na ove probleme.”

Za njega je iseljavanje ljudi problem broj jedan koji treba rješavati.

“Nažalost, ne vidi se da političke strukture prave značajnije korake ka rješavanju tih ključnih problema koji more mlade ljude. Dakle, nemamo izgradnju infrastrukture, nemamo novih radnih mjesta, novih investicija, nemamo reformi ni zdravstva, ni obrazovanja. Sve su to faktori koji utiču na kvalitet života i odluku da li neko vidi svoj život ovdje ili ipak ne”, zaključuje Fehratbegović za “Nezavisne novine”.

Šta pokazuju podaci o brakovima i razvodima?

Takođe, iz Agencije su objavili i podatke da je od januara do marta u Bosni i Hercegovini sklopljeno 1.879 brakova, što  je u odnosu na isti period lani manje za 9,53 odsto.

“Tokom prva tri mjeseca 2026. godine razvedeno je 410 brakova, što predstavlja smanjenje od 21,61 odsto u odnosu na isti period 2025. godine”, dodaju oni.

Zašto mladi sve kasnije ulaze u brak?

Kada je riječ o sklapanju brakova, prema mišljenju Vladimira Vasića, sociologa, svjedočimo fenomenu promjene vrijednosno interesne sfere u društvu i kod pojedinca, a koji se odnosi na promjene stavova mladih ljudi ka porodici, braku, djeci, potomstvu.

“Mladi sve češće odgađaju ulazak u brak zbog obrazovanja, karijere, ličnih interesovanja, ali i pod pritiskom savremene egoistične kulture življenja koja se iz dana u dan nameće kao koncept života”, rekao je Vasić ranije za “Nezavisne novine”.

Prema njegovim riječima, društvene norme se i te kako mijenjaju.

“U prvi plan se stavlja lična i profesionalna emancipacija, posebno žene, a tek na drugom mjestu je rađanje djece i porodica. Cijepaju se dosadašnji koncepti tradicionalnih modela porodice temeljeni na krutim moralnim normama”, objašnjava Vasić.

Nezavisne

Iako je tragično razmišljati da ne bi trebali imati djecu zbog klimatskih promjena, takva odluka ne mora biti donesena iz straha. Ona može da bude proaktivna i pozitivna odluka donesena iz naše brige za planetu (istraživanja pokazuju da se sve više ljudi odlučuje na život bez djece zbog klimatskih kriza).

Brojke ukazuju da porast populacije na zemlji utiče na okolinu. IPCC je prošle godine upravo naveo rast stanovništva kao jedan od dva glavna razloga za porast emisije ugljenika.

Povećana svijest globalne javnosti o tome kako će klimatske krize uticati na buduće generacije je pozitivna stvar. Ona nas motiviše i potiče da poduzmemo akcije i tražimo promjene koje su od suštinske važnosti.

U skladu sa svim navedenim, javne politike je potrebno usmjeriti na već postojeće mehanizme zaštite okoliša i prilagoditi ih starijem stanovništvu, umjesto da se radi na poticaju rasta nataliteta. Univerzalna ljudska težnja i treba ostati da popravi stvari za buduće generacije, čak iako, u ovom slučaju, to znači da će budućih generacija biti manje.

Madeleine Hewitt

Službenica za kampanje i medije, Population Matters

Vaš članak sugeriše da odluku mladih osoba da nemaju djecu iz ekoloških razloga smatramo ekscentričnom. Međutim, u takvim odlukama nema ništa novo.

Žene su odavno odlučivale da ne rađaju djecu iz političkih i aktivističkih razloga. Takve odluke nisu uvijek bile smatrane ekscentričnima. U 1970-ima, dvije moje najbliže prijateljice odlučile su da ne budu majke iz ovih pobuda.

Takve odluke su donesene na bazi osjećaja moralne odgovornosti i izazovima geopolitike tog doba. Takođe, tada se smatralo da su obaveze rada u politici i aktivizmu nespojive  s odgovornostima roditeljstva.

Mnoge feminističke aktivistkinje 1960-ih i 70-ih godina su temeljito razmišljale o pitanjima roditeljstva, a podrška prijatelja i porodice u tim procesima nije izostajala. Moja baka, sifražetkinja, nas je potpuno razumjela.

Val Harding

West Norwood, London

Prevela: Iris Janković

Ono što ni jedni ni drugi ne govore jeste u kakvom je položaju preduzetnica kada zatrudni.

Pitam vas zašto? Kažem vam – zar vas bar malo nije sramota?

Puna su vam usta nataliteta, a niko ne menja Zakon o finansijskoj podršci porodici s decom prema kome zaposlene žene i žene preduzetnice nemaju isti tretman.

Puna su vam usta nataliteta, a kada žena preduzetnica zatrudni, nema primene Zakona o radu prema kome svaka zaposlena žena ima pravo na posebnu zaštitu za vreme trudnoće i porođaja.

Puna su vam usta nataliteta, a Zakonom o radu žene preduzetnice tretirate kako nezaposlene.

Šta sve ovo znači u praksi?

Znači da preduzetnica koja je redovno plaćala poreze i doprinose ukoliko želi da njena firma nastavi da posluje dok je ona na porodiljskom odsustvu, mora da angažuje drugo lice koje će “voditi” posao i pritom da plaća poreze i doprinose i za tu osobu.

Znači i da preduzetnice nemaju pravo da neguju dete, a da se u isto vreme ne odreknu karijere.

Znači da preduzetnica neće dobiti punu naknadu od države za trudničko odsustvo, već samo 50% naknade.

Naravno, društvo koje je podređeno muškarcima ima značajan sjaj u očima jer, bravo, evo načina da još jednu grupu žena učine podređenom.

Društvo koje neguje stereotipe i žene tretira kao one koje treba da ostanu kod kuće i svu svoju pažnju posvete porodici, ima blagi osmeh na licu zbog položaja preduzetnica.

I na kraju, društvo koje sa prezirom gleda na žene koje su se drznule da stvore karijeru i nikome ne dolivaju rakiju ako im se ne doliva, uspelo je da postavi nogu o koju će se preduzetnice spotaći.

I sve to nimalo suptilno, već zakonski. 

Bravo!

Hajde da preduzetnice ne tretiramo kao preduzetnike, ko ih je terao da rađaju.

– Hajde!

Hajde da sad ističemo koliko imamo abortusa godišnje i za koliko nam je opala stopa nataliteta.

– Hajde.

Postoji to jedno neizgovoreno pravilo koje kaže da se od žena očekuje da brinu o svom domu, ali i da vode uspešan posao. Postoji i ta jedna psovka koja mi je na vrhu jezika, ali neću da se svađam (osim sama sa sobom).

Znate, svi su svesni koliko su ekonomski napredak i razvoj važni za osnaživanje žena i veću stopu preduzetništva. Pa, kako onda kultura rodne nejednakosti i dalje dominira? Šta je problem? Preduzetnici i zaposleni muškarci imaju isti tretman. Preduzetnice i zaposlene žene nemaju isti tretman. Svesno se jedna grupa žena sabotira, sputava, tera u ćošak i u podređeni položaj. Pa, dosta više!

Iako ne možemo poreći broj žena koje su počele da osnivaju svoje biznise, neke od borbi sa kojima se preduzetnice moraju suočiti, ipak, ostaju. Zašto svaka žena šta god da odluči, a da to odstupa od ustaljene prakse, mora da se bori?

Vidite, besne žene će okrenuti svet. Znate zbog čega? Jer nam je muka od sveta koji je podređen muškarcima. Svako odstupanje od patrijarhalnih pravila za nas znači borbu, dokazivanje, objašnjavanje, ubeđivanje.

Silovana žena – nema problema, reći ćemo da nasilnik nije kriv dok se to ne dokaže, ali ženu ćemo bez problema, odmah i bez dokaza, optužiti da laže.

Zaposlena žena – nikakav problem, ali očekivanja da kućne poslove obavalja samo žena – neće nestati. Kao ni osude kada od svojih para angažuje osobu koja će sređivati kuću.

Žena preduzetnica – nikakav problem, ali najbolje je da zatvoriš firmu ukoliko odlučiš da zatrudniš.

Obrazovana žena – nikakav problem, ali evo ti titula u muškom rodu.

Planetarno ćemo jednom godišnje slaviti žensku borbu – nikakav problem, ali ako možemo na slavlju da slušamo najglasnijeg kolegu koji ne propušta priliku da obasipa prisutne odabranim seksizmom.

Pravo na rad – nikakav problem, ali ako možeš da mi kažeš da li planiraš trudnoću, koliko imaš godina, platu nećeš imati kao muški kolega i nećeš biti na rukovodećoj funkciji.

Neke borbe smo osvojile, ali ne do kraja. Da bi se to desilo narativ se mora radikalizovati.

I nemojte mi pričati da je položaj žena sada dobar, jer nije – u Crnoj Gori je 30. septembra Šejla ubijena zato što se pretnje tretiraju kao prekršaj, a ne kao krivično delo.

Nemojte me pitati šta sad hoćemo kad sve imamo, jer nemamo – ako moramo da prihvatimo deo borbe zbog mira u kući, to onda nije sve.

I nemojte mi pričati o natalitetu dok preduzetnicama određujete cenu karijere.

Zakon koji diskriminiše žene preduzetnice je u najmanju ruku sraman, ali savršeno potvrđuje spoznaju Glorije Stajnam: Žene su ugnjetavane upravo zato što imaju ono što niko drugi nema – matericu.

Nedavno su se samoprozvani molitelji ispred bolnica pohvalili kako su 43 majke spasili od pobačaja. OK, minimalno 43 nove bebe u Hrvatskoj, bebe koje u jednom trenu majke nisu željele ili mogle imati, ali eto, glavno da se rode, a kasnije su prepuštene same sebi. I te nove bebe njima nesretnima.

Rodi dijete da spasiš Hrvatsku. Da ne izumremo. Da se ima tko brinuti za tebe, tvoju imovinu, tvoj posao… I opet. Opet masa izlizanih fraza koje (više) ne znače ništa niti meni niti mojim vršnjacima, a niti mojoj majci koja strepi da će ostati sama jer su joj svo troje u rizičnoj skupini koja najčešće i najviše emigrira u potrazi za boljim uvjetima svega. Nije da ne želimo kositi travu u vlasitom vrtu nego nas je umorila konstantna borba s vjetrenjačama.

Da rodim dijete da dobijem 1000 eura koje potrošim prije nego mu pupak zacijeli do kraja?

Da rodim dijete, dobije prvu temperaturu i zatim čekam u Klaićevoj 4 sata jer su u dežurstvu samo dva doktora?

Da rodim dijete, konačno odemo na more, ugrize ga pauk i zaspe na putu do bolnice?

Da rodim dijete da spasim Hrvate?

Ne znam bih li se sad smijala ili plakala…

Da rodim, podignem na noge, školujem i objasnim mu da je sve uzalud jer će neki izvana doći s prepisanom ili kupljenom diplomom i bit će bolje plaćen i pozicioniran?

Da rodim dijete, pošaljem ga u školu, a nad glavom mu se otvori rupa u azbestnom krovu ili padne prozor na glavu?

Da rodim kćer Hrvatskoj koja višestruke silovatelje pušta na slobodu, daje im da zapošljavaju mlade djevojke i ponovno siluju?

Da rodim kćer Hrvatskoj u kojoj je obiteljsko nasilje normalno kao “Dobar dan!” i “Dobra večer!”?

Da rodim kćer Hrvatskoj koja malo malo ima slučajeve izbodenih i ubijenih žena i trudnica od strane već prijavljivanih manijaka?

Da rodim sina, matematičkog genija, i da njegova medalja manje vrijedi od one s Olimpijskih igara?

Da rodim sina Hrvatskoj koja bi imala vojsku ali ne i vojnu obuku?

Da rodim sina Hrvatskoj kako bi išao na utakmice, navijao kad pobjeđujemo i razbijao kad gubimo?

Da rodim sina Hrvatskoj, pošaljem ga na biralište, a kasnije objasnim da nema veze je li izašao ili ne jer se broje glasovi ljudi koji ovdje ne žive ili ne žive uopće?

Da rodim sina, dam mu da vozi pa se u njega zaleti pijana budala kojoj je tatica kupio previše konja?

Da pokopam dijete, a ta pijana budala vozi i dalje dok ne ubije neko drugo dijete?

Da kćer strpam u ludnicu, a odgovoran za njeno stanje siluje i dalje?

Da sina pokupim iz bolnice, nema jedno oko, ali hej, utakmice se igraju i dalje, a to je bitno!

Da djecu ne mogu zaštiti od nasilnika u državi u kojoj se štite veliki igrači koji imaju pravo izabrati koji i koje boje će biti auto njihove policijske zaštite?

Da djecu ne mogu zaštiti od bolesnika koji pobjegnu iz ustanova jer ne znam kako izgledaju, obzirom da im država ne odaje identitet kako ne bi povrijedila njihova ljudska prava?

Glavno da su djeca, kakva god da jesu, tu. Da se broje, množe, privređuju, budu ovdje, da se neki veliki može obogatiti na njima, zajebati i njih i državu, a Hrvatska će mu to oprostiti. Par milijardi duga više manje, ali idemo iskopčati struju četveročlanoj obitelji koja živi od jedne invalidske penzije i skupljanja plastičnih boca.

Da rodim da mi čestitaju.

Da se vesele.

Da broje.

Da bilježe.

Da mi daju 1000 ili koliko već eura.

Da zaborave na one koji su već tu, a nemaju i ne mogu. Na one tužne glavice u domovima, one koje čekaju osamnaestu da ih država izbaci van na cestu da se snalaze.

Ali imamo divnu zemlju. Lijepu našu. Imamo more i otoke. Imamo Plitvice. Medalje sa sportskih natjecanja. Imamo Dubrovnik gdje se snimaju svjetski poznate serije i filmovi.

Rodit ću dijete Hrvatskoj, čekat ću neku akciju ili ponudu da mu pokažem Plitvice par sto kilometara udaljene, nema veze što ih je pola Japanaca već vidjelo. Doživjet ću i da i ja sama vidim Dubrovnik i popijem tu najskuplju kavu, ako bude sreće i para povest ću i svoje dijete pa nek se divi zidinama, ima i zašto, vratit ćemo se doma, sjest pred televizor i čekati neku novu medalju. Onda smo sretni da smo Hrvati. Ove godine Dubrovnik, iduće možda nećemo imati za more jer naše more nas košta više nego tjedan u Tunisu, Grčkoj ili Turskoj.

Rodit ću dijete. Neću ga roditi Hrvatskoj pa će u njoj uživati više nego oni koji izumiru.

]]> https://lolamagazin.com/2020/03/17/ana-kolar-rodi-dijete-da-spasis-hrvatsku-da-ne-izumremo/feed/ 0 https://lolamagazin.com/2018/02/15/lako-je-parovima-bez-djece-njih-ni-slogani-ne-mogu-da-povrijede/?utm_source=rss&utm_medium=rss&utm_campaign=lako-je-parovima-bez-djece-njih-ni-slogani-ne-mogu-da-povrijede Thu, 15 Feb 2018 10:08:54 +0000 http://lolamagazin.com/?p=52697 Tako smo se u utorak, a vjerovatno ćemo se bar još dva dana, spašavali humorom na temu slogana za podsticaj rađanja. PODSTICAJ RAĐANJA.

Podstičem te, o ženo, o muškarče, da prepustiš svoje spermatozoide i svoje jajne ćelije jedne drugima, da se oplođuju u zdravlju i veselju i da se osjećaš podstaknuto da rodiš to srpsko (ili koje god drugo čedo, ali srpsko se preferira u ovom slučaju) čedo i da ga onda sistem sistemski uništi glupostima poput SLOGANA ZA PODSTICAJ RAĐANJA.

I eto nas opet tu, pričamo o razmnožavanju, o neophodnosti da imamo mnogo djece; gladne, neobrazovane, nesrećne, ali koga briga. Samo nek raste prirodni priraštaj, nek ljudi znaju koliko nam je dobro kad nam i djeca sama dolaze. Uz malu pomoć slogana.

I eto nas opet tu, pričamo o rađanju djece kao da je žena, recimo neki aparat u koji ubaciš spermatozoid i SVAKI PUT ispadne beba.
I eto nas opet tu, pričamo o rađanju djece kao da je, recimo, svaki spermatozoid Usain Bolt.

I eto nas, opet ne razmišljamo uopšte o ljudima koji, iz ovog ili onog, ma iz bilo kojeg drugog ili trećeg razloga, ne mogu imati djecu. Ako obratite pažnju, sem kad ponekad tema bude IVF, ti ljudi uopšte nisu tema za razgovor. Koga briga za tebe, kad na tebe ni slogani ne mogu da djeluju?

Možda i ja ne bih o tome tako intenzivno razmišljala, niti bi me ikad to dotaklo da i sama nisam, zbog bolesti i terapije koju sam prošla i prolazim, suočena s tom mogućnošću da Lola ostane jedino dijete. Nije to tragično, niti je blizu tog bola kad ti neko kaže da nikad nećeš moći imati djecu, a ti želiš. Ali svako “ne možeš” koje ima veze s tvojim tijelom izaziva toliku nemoć i toliki osjećaj nedovoljnosti, da je to teško iskusiti prepričavanjem.

Imaš sve što ti je potrebno, jajnik, jajne ćelije, maternicu, imaš muškarca, a s njim i spermatozoide, eto sreće i volite se. Ali sve ono što se navodi kao blagodet rađanja je tvoje prokletstvo – jer ti prosto ne možeš. I zato crkni.

Ne čitaj novine.
Ne slušaj radio stanice.
Ne gledaj talk showove.
Ne uključuj se u razgovore, jer si nedovoljna. Jer si spor. Jer tvoj sistem nije odgovarajući za ovaj sistem.

O ljudima koji ne žele djecu uopšte i na to imaju potpuno pravo ne bih ni počinjala, jer njih sistem da ikako može, istisnuo bi sa planete Zemlje, a ne iz ciljne grupe za slogane. Očekujem da sljedeći konkurs bude: “Kako motivisati ljude koji ne žele djecu da ih rode pa daju ljudima koji ne mogu, a žele da imaju djecu”. Genijalno, zar ne?

Ne, nije.

Genijalno bi bilo stvoriti sistem u kojem za svakog ima mjesta, i za one nove koji će tek doći, ali i za ove koji su u njegovom stvaranju učestvovali.

Genijalno bi bilo malo pažljivije razgovarati o toj najdubljoj intimi i samo ponekad pomisliti na one koji nisu većina, a ima ih.

Genijalno bi bilo ne uzimati spermatozoide i jajne ćelije za javno dobro i mlatiti s njima kao s papirima pred očima javnosti.

Genijalno bi bilo ostaviti maternicu samo ponekad na miru i ne očekivati od nje da spasi svijet.

Genijalno bi bilo ujutru, prije polaska na posao na kojem biraš slogane, namjestiti svoj krevet i ne razmišljati o tuđim nikad. Sem možda o simpatijinom.

Genijalno bi bilo, samo ponekad, podsticati nas, sve kolektivno, na to da se osjećamo bolje u koži u kojoj smo, a ne da konstantno mislimo da nismo nikom dovoljno dali. Pa ni sebi.

Genijalno bi bilo, ali se neće desiti.

Zato – udari po jakom humoru. I smij se do suza. Nema veze što tamo neko možda stvarno zbog toga plače.