O utjecaju tehnologije na djecu konačno su pitali – djecu

Jokić je već na početku naveo kako je tehnologija oruđe i sredstvo za napredak te da se nada da će ovo istraživanje stati na kraj promašenim zazivanjima zabrana.

Istraživanje nazvano “Između igrališta i TikToka” prvo je temeljito istraživanje koje je o tome mijenja li (i kako) digitalna tehnologija njihove živote i svakodnevicu pitala učenike petih i sedmih razreda osnovnih i trećih razreda srednjih škola u Hrvatskoj, a jedinstveno je i u europskom kontekstu. Uzorak od 17.472 učenika, 165 škola (od kojih 81 osnovna i 84 srednje) nacionalno je reprezentativan po svim kriterijima. Uz Jokića su na njemu radile Zrinka Ristić Dedić i Jana Šimon.

Jokić je komentirao kako je tehnologija oruđe i sredstvo za napredak te da se nada da će ovo istraživanje stati na kraj promašenim zazivanjima zabrana:

Obično se o utjecaju tehnologije na djecu pita ili njihove roditelje ili nastavnike pa onda često dobijemo ili bumerske vapaje da tehnologiju treba zabraniti ili hvalospjeve kako je tehnologija spas koji nas vodi u zlatno doba.

O zabranama više nema govora, tehnologija je dio ne samo naše svakodnevice, nego je sad već dio i naših škola. Samo trebamo pomoći djeci koristiti je drugačije, a to znači naći mjeru u korištenju tehnologije i usmjeriti ih da budu više kreatori, a manje pasivni konzumenti.

Istraživanje je jedinstveno i po tome što su podaci recentni, a ne otprije par godina, a ispitivali su i utjecaj pandemije na korištenje tehnologije kod djece i mladih. Na pitanje provode li online više vremena nego prije pandemije, pozitivno je odgovorilo 44% učenika 5. razreda, 55,4% učenika 7. razreda i 61,1% učenika trećih razreda srednje škole.

Što su stariji, više vremena provode online i zbog toga su nesretniji

Korištenje tehnologije (mobilnih uređaja, računala, igraćih konzola) djeci i mladima postalo je dominantna aktivnost: 30 % ispitanih učenika srednjih škola ne bavi se nikakvom fizičkom aktivnošću, a 14,6% njih ne uči za školu niti jedan puni sat dnevno.

Odgovori na pitanja koliko su tužni, koliko anksiozni te koliko zadovoljni životom otkrivaju zašto je ključ upravo u umjerenosti i načinu korištenja:

• Osnovnoškolci tehnologiju koriste umjereno, bolje su raspoloženi i zadovoljniji
• Srednjoškolci je koriste osjetno više i češće, psihološko stanje im je negativnije
• 70% ispitanih ne koriste tehnologiju za kreiranje sadržaja, pasivni su konzumenti
• Osnovnoškolci koji tehnologiju koriste više približavaju se srednjoškolcima po anksioznosti i nezadovoljstvu
• 1,2 % djece uopće ne koristi digitalne tehnologije i ta djeca su socijalno isključena te jednako nesretni i anksiozni kao oni koji je koriste pretjerano

Obrazac korištenja ukazuje na ovisnički obrazac, a djeca nemaju alate koji bi im pomogli da se s tim nose. Negativni utjecaj veći je kod djevojaka, a vidimo i da je dob ključna. Jokić ističe:

Umjerenost je posebno važna za učenike nižih razreda. Zato je važno da tu poruku ovog istraživanja, da je mjera ključna, svi osvijestimo jer na to možemo utjecati. Ako djecu podučimo mjeri, utjecat ćemo pozitivno na svakog od njih individualno, ali i na cijelo društvo.

Djeca kuže: 42,9% kaže da im tehnologija loše utječe na učenje

Istraživanjem je ispitalo i kako djeca, ali i njihovi nastavnici doživljavaju tehnologiju. Učenici kažu da im tehnologija pomaže da budu informiraniji i ostvaruju kvalitetnije prijateljske odnose (dopisivanjem često izraze ono što uživo ne bi mogli), ali svjesni su i negativnih učinaka:

• 42,9% ispitanih kaže da im korištenje tehnologije negativno utječe na učenje
  30% srednjoškolaca kaže da im negativno utječe  na fizičko i mentalno zdravlje
• 37,3% priznaje negativan utjecaj na kvalitetu slobodnog vremena
• kao problem generacije navode količinu vremena koje provode online , zakupljenost nevažnim sadržajima i cyberbullying

“Za klince i za nas, potrebno je naći mjeru!”

Hrvatski nastavnici definitivno nisu među onima koji ne prihvaćaju digitalnu tehnologiju, samo 8,6% njih o njoj ima negativno mišljenje. I kod njih stvar nije u tome da odbacuju korištenje tehnologije, ali voljeli bi da je djeca koriste kreativnije, umjerenije i usmjerenije jer kod djece primjećuju negativne učinke:

• Poteškoće u pažnji zbog vremena provedenog online
• Lošije fizičko zdravlje
• Gubitak interesa za čitanje
• Nedovoljna razvijenost govora i pisanja

Naglasivši još jednom važnost istraživanja (rijetko će se ponoviti istraživanje koje obuhvaća svakog četvrtog učenika 3. razreda srednje škole u Hrvatskoj) i činjenice da donosi dosad neviđenu perspektivu, onu djece, Jokiće je pozvao na udruženi angažman kako bismo spustili postotak djece koja osjećaju negativne učinke, a podigli postotak onih pozitivnih:

To ne mogu učiniti samo roditelji ili samo nastavnici, neke udruge, organizacije, pa čak ni neko ministarstvo, nego svi zajedno. Apelirali smo i na velike privatne tvrtke, ni one nisu lišene odgovornosti, neka to uvrste kao dio svog društveno odgovornog djelovanja.

Za klince i za nas, potrebno je naći – mjeru. To je jedna od najvažnijih stvari u Hrvatskoj danas.

Preuzeto sa: netokracija.com