<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	xmlns:media="http://search.yahoo.com/mrss/"
>

<channel>
	<title>nesreća &#8211; Lola Magazin</title>
	<atom:link href="https://lolamagazin.com/tag/nesreca/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://lolamagazin.com</link>
	<description>Magazin za nju. I njega. Ali on čita krišom.</description>
	<lastBuildDate>Fri, 20 Oct 2023 10:45:28 +0000</lastBuildDate>
	<language>bs-BA</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=7.1.4</generator>

<image>
	<url>https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/09/lolathumn-01-150x150.png</url>
	<title>nesreća &#8211; Lola Magazin</title>
	<link>https://lolamagazin.com</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Majka i kćerka pretrčavale auto-put i poginule</title>
		<link>https://lolamagazin.com/2023/10/20/majka-i-kcerka-pretrcavale-auto-put-i-poginule/?utm_source=rss&#038;utm_medium=rss&#038;utm_campaign=majka-i-kcerka-pretrcavale-auto-put-i-poginule</link>
					<comments>https://lolamagazin.com/2023/10/20/majka-i-kcerka-pretrcavale-auto-put-i-poginule/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Lola Magazin]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 20 Oct 2023 10:45:28 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[AKTUELNOSTI]]></category>
		<category><![CDATA[auto]]></category>
		<category><![CDATA[Autoput]]></category>
		<category><![CDATA[majka i ćerka]]></category>
		<category><![CDATA[nesreća]]></category>
		<category><![CDATA[poginule]]></category>
		<category><![CDATA[pretrčavanje]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://lolamagazin.com/?p=191193</guid>

					<description><![CDATA[S.Š. (47) i njena kćerka (17) poginule su juče ujutro kada je na njih, dok su pretrčavale auto-put, naletio audi. Stravična saobraćajna nesreća dogodila se juče u šest sati u mjestu Krnjevo, kod Velike Plane. Sumnja se da su majka i kćerka pretrčavale auto-put kada je na njih naletio audi koji je vozio mlađi muškarac, [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>S.Š. (47) i njena kćerka (17) poginule su juče ujutro kada je na njih, dok su pretrčavale auto-put, naletio audi.</p>
<p>Stravična saobraćajna nesreća dogodila se juče u šest sati u mjestu Krnjevo, kod Velike Plane.</p>
<p>Sumnja se da su majka i kćerka pretrčavale auto-put kada je na njih naletio audi koji je vozio mlađi muškarac, prenijele su Novosti.</p>
<p>Srpski mediji prenijeli su da su od siline udarca tijela majke i kćerke nađena nekoliko metara od mjesta gdje ih je udario automobil.</p>
<p>Kako su prenijeli srpski mediji, ova saobraćajna nesreća dogodila se na auto-putu u smjeru prema Nišu.</p>
<p>Policija je obavila uviđaj kojim će biti utvrđeno kako se nesreća dogodila.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://lolamagazin.com/2023/10/20/majka-i-kcerka-pretrcavale-auto-put-i-poginule/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
		<media:thumbnail url="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/10/20231019165619_795322.jpg" />	</item>
		<item>
		<title>U kliničkoj depresiji, buraz moj, ležiš kući i gledaš u plafon</title>
		<link>https://lolamagazin.com/2023/10/17/u-klinickoj-depresiji-buraz-moj-lezis-kuci-i-gledas-u-plafon/?utm_source=rss&#038;utm_medium=rss&#038;utm_campaign=u-klinickoj-depresiji-buraz-moj-lezis-kuci-i-gledas-u-plafon</link>
					<comments>https://lolamagazin.com/2023/10/17/u-klinickoj-depresiji-buraz-moj-lezis-kuci-i-gledas-u-plafon/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Lola Magazin]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 17 Oct 2023 18:14:51 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[ZDRAVLJE]]></category>
		<category><![CDATA[IZDVOJENO]]></category>
		<category><![CDATA[ŽIVOT]]></category>
		<category><![CDATA[mentalno zdravlje]]></category>
		<category><![CDATA[napad panike]]></category>
		<category><![CDATA[nesreća]]></category>
		<category><![CDATA[psihičko stanje]]></category>
		<category><![CDATA[psihoterapije]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://lolamagazin.com/?p=191117</guid>

					<description><![CDATA[Postoje vagoni nesreće s kojom se ljudi nekako nose. I njihovi bližnji. Većina njih nikada neće biti u prilici da pogleda u kameru, vidi crvenu lampicu i kaže dobar dan ili kakav drugi pozdrav. Nemam naviku pisati o onome što nisam vidjela ili pročitala, ali o većini ovoga što Nataša Škaričić spominje, razmišljala sam onog trenutka [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p class="subheading">Postoje vagoni nesreće s kojom se ljudi nekako nose. I njihovi bližnji. Većina njih nikada neće biti u prilici da pogleda u kameru, vidi crvenu lampicu i kaže dobar dan ili kakav drugi pozdrav.</p>
<p>Nemam naviku pisati o onome što nisam vidjela ili pročitala, ali o većini ovoga što Nataša Škaričić spominje, razmišljala sam onog trenutka kada sam vidjela vijest o Acinoj knjizi. Sama bih bila nešto blaža od Nataše u ocjeni Stankovićevog rada, bilo koji novinarski format, a posebno najzahtjevniji, koji traje toliko dugo, zaslužuje poštovanje, ali to svakako nije tema. Usput, ne bih znala ovako posložiti i argumentirati Natašinim načinom.</p>
<p>Iz vlastite nemuštosti i osjećaja mučnine prilikom eksploatacije bilo koje teme vezane za mentalno zdravlje i duševne poremećaje, mogu samo reći, u nadi da griješim, da mi je tu nešto duboko pogrešno. Malo mi dođe kao i bogati plaču&#8230;</p>
<p>I nimalo nisam sigurna da ovakve knjige (napominjem, nisam pročitala) služe destigmatizaciji duševnih poremećaja. Knjiga možda služi, cijela kampanja nikako.</p>
<p>O većini stvari koje su me pregazile u životu nisam javno govorila, ne zato što imam problem s tim, a internet mi je svjedok da nemam ni najmanji, nego zato što sam u svakom trenutku svjesna vlastite privilegovanosti. Kada o bilo kojem problemu, osim ako je riječ o nekom ekstremnom iskustvu, govori privilegovana osoba, onda po meni, taj problem postaje manje važan i inklinira estradizaciji.</p>
<blockquote><p><strong>Iz svega na temu ove knjige nisam shvatila elementarnu stvar, da li je riječ o funkcionalnoj ili kliničkoj depresiji. Jer kad je u pitanju klinička, nema nelagode, gušenja i ostalih asesoara u studiju. Kad je klinička, buraz moj, ti si u krevetu kući i gledaš u plafon.</strong></p></blockquote>
<p>Pričati o depresiji u okviru nelagode u studiju može biti samo kontraproduktivno ljudima koji leže u krevetu i gledaju u plafon. Tako naime izgleda depresija. Depresija je kada se 40 dana ne možeš počešljati. Nekada i duže. O manifestacijama različitih oblika duševnih poremećaja bih mogla danima. I bila bih najsretnija kada ništa o njima ne bih znala.</p>
<p>I još nešto, što nema nužno veze sa ovom knjigom. Postoje iznimni ljudi koji imaju duševne poteškoće, istorija ih je puna. I potpuno prosječni ili ispodprosječni ljudi koji ih imaju. Romantizacija bilo kojeg oboljenja nikome ništa nije donijela.</p>
<p>Pomoći ljudima koji imaju poteškoće jedino je što donosi dobro. Pitati prvog/prvu do sebe kako je, mogao bi biti početak tog dobrog procesa.</p>
<p>Zahvaljujući popularizaciji tema vezanih za mentalno zdravlje, otvara se široka poljana prostora za manipulaciju. Znam čovjeka koji danas govori kako je važno potražiti pomoć kada se ljudi ne osjećaju dobro, iako je smatrao da su odlasci na psihoterapiju njegove žene ubijanje vremena, a on sam, ni mrtav, nije bio spreman otići potražiti pomoć.</p>
<p>Danas takođe pruža savjete nesretnicima_ama koji_e mu se obrate, jer se u međuvremenu uspostavio kao autoritet za suicid, u zemlji u kojoj se stručnjak_inja može postati za pet dana, kada se odluči.</p>
<p>Znam takođe osobu koja se na početku vlastitih dvadesetih godina srela sa psihičkim poteškoćama prvog srodnika, i kojoj nijedna osoba iz oblasti medicine na neuropsihijatrijskoj klinici gdje je srodnik bio hospitalizovan, nije znala reći da li će on ostati doživotno tako lud kao kupus ili ima nade.</p>
<p>Dočekivao bi je pjevajući „Hajde da ludujemo ove noći“, zajedno sa društvom iz istog akutnog odjeljenja. Doktorica, šefica odjeljenja, koja je cijeli život provela na najtežem pacijentima_cama, nije napisala nijedan naučni rad, uprkos nesvakidašnjem obilju materijala kojem je svjedočila.</p>
<p>Istovremeno, nikada nije ni noge depilirala. Što je takođe, mom prijatelju, stvaralo stanoviti osjećaj nepovjerenja prema pozitivnom ishodu liječenja njegovog srodnika.</p>
<p>Znam i iskustva ljudi koji su imali dva člana porodice na terapiji kod istog ljekara. Jedan član je pretekao, drugi već dugo ore nebeske njive nakon suicida. Zašto se kod najbližih srodnika desio potpuno drugačiji ishod liječenja kod istog doktora, teško da iko može znati. I teško da će nam bilo koja osoba, sa napadima panike u studiju, moći razjasniti.</p>
<p>Svjedočimo i demonizaciji antidepresiva, mi narod koji sam sebi prepisuje antibiotike, sablažnjavajući se nad činjenicom da se oni na Zapadu dodjeljuju pacijentima u vrlo ozbiljnim stadijima bolesti.</p>
<p>Nedavno mi je prijateljica, posvećena različitim metodama rada na sebi, od psihoterapije do šamanizma, rekla kako je umorna i kako bi bila najsretnija kada bi zaista postojala tableta koja bi mogla odmah ublažiti njenu bol. Koju čak ne zna ni verbalizovati, ali boli, godinama.</p>
<p>Iako sam napomenula da ne govorim o vlastitim specifičnim iskustvima zbog privilegovanosti koju mi je univerzum podario, spomenuću jedan fragment, koji je, hvala nebesima, dio moje prošlosti.</p>
<p>Za sve što mi nije bilo jasno tokom mog odrastanja, a što mi se dešavalo, moja mama je imala odgovor da je to imanentno izuzetnim ljudima ili da prebrzo rastem. S obzirom na to da sam od rođenja vrtoglavo stremila ka svojih današnjih 180 centimetara visine, vjerovala sam da je i ovo prvo tačno. Cijeli život sam težila potvrdi da sam pametna.</p>
<p>Moja prijateljica, nakon iskustava paničnih napada, srela je psihijatra koji joj je rekao da se pametni ljudi mogu lako izboriti sa njima, i da je najvažnije kada se napad desi, zaroniti u njega.</p>
<p>Zbog specifičnih životnih okolnosti, ja sam svakog dana svog života, otkako sam saznala da panični napadi postoje, bila spremna na njih. Usput nadajući se da ću potvrditi da se inteligencijom može protiv beštija. Sjećam se svih detalja, kao da je bilo juče, a prošle su godine, kada se desio prvi.</p>
<p>Bila sam na nekom prijemu u jednom od najljepših sarajevskih hotela. Krenuo je i ja sam ga, panični napad, pitala gdje je bio do tada. Sišla sam u prizemlje hotela, daleko od ostalih uzvanika, i izborila se.</p>
<p>Naredni su se događali na svakih nekoliko godina. Kada se desio najozbiljniji rekla sam sebi da je važno saznati šta je okidač. I nakon što sam se izrazgovarala sa sobom shvatila sam da su iznevjerena očekivanja.</p>
<p>Posljednji panični napad sam imala u trenutku dok sam jednu kćerku nosila u naručju a druga mi je bila u kenguru ili kako se već zove ono u šta se smjeste djeca i izgleda kao da smo ruksak umjesto na leđa stavili naprijed.</p>
<p>Do ulaska u stan dijelilo me je nekoliko stepenica. I izgledale su kao put bez kraja. I ta spoznaja nemoći, u trenutku najveće odgovornosti u životu, a što je posljedica pogrešnog izbora i iznevjerenog očekivanja, bila je istovremeno jedna od najvećih lekcija u dotadašnjem iskustvu. I signal da se bježi iz gliba koji će progutati sve osim paničnih napada, koji bi mogli ostati jedina konstanta mog života.</p>
<p>Panični napadi su kurac od ovce u odnosu na druge psihičke poteškoće koje ljude zadese. Zato i pišem o njima. Pisala bih i o drugima da nema onog mog <em>statementa</em> o privilegovanosti s kojom treba oprezno prilikom tretiranja važnih tema.</p>
<p>Danas sam pričala sa mužem o niskobudžetnim aviokompanijama i avionima koji unutar njihove flote izgledaju kao leteći tramvaji. Kaže on kako je svakako svejedno, jer to je trenutna smrt kad se dogodi. Kažem ja kako to nije nimalo utješno nekome ko ima strah od letenja.</p>
<p>Pored nas žive ljudi koji na autopilotu nekako pokušavaju živjeti svoje živote. Obilje potencijalnih radosti im promakne zato što nisu imali kapaciteta uživati u njima.<br />
Postoje ljudi koji po nekoliko godina ne smiju izaći iz kuće. I oni koji ne smiju sami zaspati u prostoriji, a odrasli su.</p>
<p>Postoje vagoni nesreće s kojom se ljudi nekako nose. I njihovi bližnji. Većina njih nikada neće biti u prilici da pogleda u kameru, vidi crvenu lampicu i kaže dobar dan ili kakav drugi pozdrav. Ajmo malo misliti na njih, koliko god nam je važno da vlastitoj boli damo pozornicu. Jer nije sve <em>show</em>, ponešto je i život. Koji nerijetko zna biti jebeno težak.</p>
<p>I neke emisije se odrade nakon što voditelj obavi telefonski razgovor sa jednom od najbližih osoba, koja će se po završetku poziva ubiti. I još jedna se snimi na dan sahrane. I živi se sa činjenicom da se moglo nešto pokušati spriječiti a nije, zato kažem – napadi panike i depresija koja nije klinička, su zaista kurac od ovce. Ponosna što sam konačno opsovala ljudski u tekstu. U nadi da je i to početak procesa mog stvarnog izlječenja.</p>
<p>&nbsp;</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://lolamagazin.com/2023/10/17/u-klinickoj-depresiji-buraz-moj-lezis-kuci-i-gledas-u-plafon/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
		<media:thumbnail url="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/10/Untitled-800-×-500-px-93.png" />	</item>
		<item>
		<title>U Pirotu prva žrtva od posljedica gušenja amonijakom</title>
		<link>https://lolamagazin.com/2022/12/26/u-pirotu-prva-zrtva-od-posljedica-gusenja-amonijakom/?utm_source=rss&#038;utm_medium=rss&#038;utm_campaign=u-pirotu-prva-zrtva-od-posljedica-gusenja-amonijakom</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Redakcija]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 26 Dec 2022 13:16:31 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Uncategorized]]></category>
		<category><![CDATA[amonijak]]></category>
		<category><![CDATA[gušenje amonijekom]]></category>
		<category><![CDATA[nesreća]]></category>
		<category><![CDATA[žrtve]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://lolamagazin.com/?p=141511</guid>

					<description><![CDATA[Povodom jučerašnjeg incidenta, kada su se prevrnule četiri cisterne na putu Pirot - Bela Palanka, a iz jedne je iscurio amonijak, oglasilo se Osnovno javno tužilaštvo u Pirotu koje je objasnilo kako je došlo do nesreće, kao i da je jedna osoba preminula od posljedica gušenja.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>&#8220;Obavještavamo vas da je na železničkoj pruzi, u ataru sela Sopot, grad Pirot, kod mzv. &#8216;Sopotski han&#8217;, došlo do nezgode na taj način što je teretni voz koji je prevozio 20 cisterni u kojima je bio amonijak iskliznuo sa šina, usljed čega je došlo do izlivanja amonijaka iz najmanje jedne cisterne i do emitovanja gasa amonijaka u atmosferu, usljed čega se stvorio gust dim koji se proširio na državni put prvog reda A4, kao i na državni put br. 259, na kome je došlo do saobraćajne nezgode &#8211; lančanog sudara, u kojoj je učestvovalo više vozila.</p>
<p>U saobraćajnoj nezgodi je jedno lice zadobilo teške tjelesne povrede i tri lica lake tjelesne povrede. U pirotsku bolnicu je primljeno ukupno 41 lice, od kojih je 38 sa simptomima gušenja i tri lica povrijeđena iz saobraćajne nezgode, a 15 lica je primljeno u urgentni centar KC Niš. Jedno lice je u pirotskoj bolnici preminulo, sa sumnjom da je preminulo od posljedica gušenja“, saopštilo je Osnovno javno tužilaštvo za &#8220;Nova.rs&#8221;.</p>
<p>Podsjetimo, nakon jučerašnje nesreće u Pirotu je proglašeno vanredno stanje.</p>
<p>Ranije danas novinar lokalnog portala na mjestu nesreće je pronašao tijelo čovjeka, a za sada nije poznato da li je njegova smrt povezana sa curenjem amonijaka.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
		<media:thumbnail url="" />	</item>
		<item>
		<title>Pismo majci:Učila si me da šutim i poštujem sve oko sebe. I jesam.</title>
		<link>https://lolamagazin.com/2022/04/04/pismo-majciucila-si-me-da-sutim-i-postujem-sve-oko-sebe-i-jesam/?utm_source=rss&#038;utm_medium=rss&#038;utm_campaign=pismo-majciucila-si-me-da-sutim-i-postujem-sve-oko-sebe-i-jesam</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Redakcija]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 04 Apr 2022 08:01:12 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Uncategorized]]></category>
		<category><![CDATA[bol]]></category>
		<category><![CDATA[Kćerka]]></category>
		<category><![CDATA[majka]]></category>
		<category><![CDATA[nasilje]]></category>
		<category><![CDATA[nesreća]]></category>
		<category><![CDATA[težak život]]></category>
		<category><![CDATA[tuga]]></category>
		<category><![CDATA[uvrede]]></category>
		<category><![CDATA[život]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://lolamagazin.com/?p=125549</guid>

					<description><![CDATA[Draga moja majčice,

možda ćeš nekada čitati ove retke koje ti u kasnim satima ostavljam.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Prepoznat ćeš moje teške uzdahe koje mi život servira, ali ćeš prepoznati i breme koje nosim na svojim plećima otkako si me pustila samu u svijet. &#8211;<em>Trbuhom za kruhom</em>, kažeš.</p>
<p>U mojim očima vidjela si sebe. Moj uspjeh hranio je tvoj neuspjeh. Ali majko, jesi li ikad vidjela u mojim očima sreću?</p>
<p>Nisi, jer mene nije bilo u putevima sreće. Pisat ću ti o svom životu jer slušati nikad nisi mogla. Kruh za kojim sam otišla bio je suh i bajat.</p>
<p>Kora mu je bila jako tvrda i bolna. Žvakala sam i davila se u njemu danima, mjesecima i godinama. Učila si me da šutim, da trpim i da guram dalje. Trpjela sam. Šutjela sam o svojoj vjenčanici, bijeloj poput prvog snijega. Postala je krvava. Šutjela sam o batinama koje sam primala doživljavajući ih kao izliv ljubavi.</p>
<p><strong>Ljubav sa velikim slovom LJ</strong>. Učila si me da šutim i poštujem sve oko sebe. I jesam. Poštovala sam svaki udarac u trbuh gdje se nalazila moja mala kćerkica. Nazvala sam je Darija. I mrtvom djetetu potrebno je ime.</p>
<p>Tvoje lekcije nisu bebu ostavile u životu. Majko, trbuh mi je prazan odavno. U njemu nema života, ali nema ni mrvice kruha. To je kruh kojem si me uputila. Život, ono što je ostalo od njega, položila sam u ruke drugima.</p>
<p>Ljubav je potrebna da bi se živjelo, tako si mi govorila. I jeste. Sada dajem svakom pomalo Ljubavi da bih opstala. Nekome na sat, nekome na dva. Zavisi kakve su čije želje. Učila si me, majko, da drugima pomažem u nevolji. I pomažem, dajem im Ljubavi svaku noć. Ali pomažu i oni meni, plaćaju mi za svaki poljubac, za svaki zagrljaj.</p>
<p>Kruh je jako poskupio ali nemoj tugovati. Budi jaka i zapali svijeću kada kasna jesen dođe a ja ću se sjećati onih borovnica koje si mi znala ubrati. Znala sam da ću jednom cijeli svijet dati da mi ih ponovo ubereš. I dala bih svijet za jednu mirnu noć, s tobom, u tvom krilu. Tvoje krilo zamijenio je mokar pod i tvrda podloga umjesto toplog jastuka.</p>
<p>Tvoju nježnu ruku zamijenio je udarac. Tvoje riječi zamijenile su uvrede ali one ne traju dugo. Bude bolje, kada ručak bude na vrijeme gotov i kada jelo ne bude ni prevruće ali ni prehladno, nego &#8216;nako, taman. Ali vrijeme liječi i odnosi sve. Ne tuguj i ne plači. Bolja vremena dolaze.</p>
<figure id="attachment_125553" aria-describedby="caption-attachment-125553" style="width: 300px" class="wp-caption aligncenter"><img fetchpriority="high" decoding="async" class="wp-image-125553 size-full" src="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2021/11/59a1fc2810453cee680007402ae990f0.jpg" alt="" width="300" height="432" /><figcaption id="caption-attachment-125553" class="wp-caption-text">Foto: pinterest.com</figcaption></figure>
<p>Doktor mi je rekao da živim kako najbolje umijem jer nije mnogo ostalo. Par mjeseci lijepog života. Otada se trudim da svako jelo posebno lijepo pripremim. Da ukrasim dovoljno lijepo sto i da sva odjeća bude ispeglana kada LJubav krene na posao. <em>Muž je ogledalo žene</em>, tako je narod govorio a ti si govorila da je bog stvorio veliki svijet za mene. I jeste.</p>
<p>Svijet jeste veliki prostor, ali prostora koji bi mene primio nema. Nema ni ljudi koji su odnosili dijelove mene. Tražila sam ih, susretala i oduzimala dio sebe koji su odnosili. Ali ti dijelovi više nisu odgovarali kao neodgovarajuća koštana srž u odavno truhlom tijelu. Ali, majčice, dolaze dani bolji. Evo, jutros je jedan osvanuo. Povraćala sam krv sa izlaskom sunca.</p>
<p>To je i prvi put da sam se nasmijala. Moja me krv usrećila a tijelo je živnulo. Počistila sam kuću, pripremila ručak i ubrala tratinčice. Brzo mi uvenu iako ih prebacim u veću saksiju. Nekad mi se čini da im malo pjevam, ili ih malo zalivam. Ali ne odustajem od njihovog prisustva.</p>
<p>Sjećaš se, ti si me učila da ništa polovično ne činim. Tako i umirem. Na rukama vlastitog grijeha plaćam dželatu kesom dukata da dobro obave svoj posao. Ako me sretneš u snovima, u nordijskoj noći, znaj da sam za nju i živjela.</p>
<p><strong>Za jednu nordijsku noć, majko.</strong></p>
]]></content:encoded>
					
		
		
		<media:thumbnail url="" />	</item>
		<item>
		<title>Život je to. Užasne nesreće se dešavaju. Dalje se mora.</title>
		<link>https://lolamagazin.com/2022/03/21/zivot-je-to-uzasne-nesrece-se-desavaju-dalje-se-mora/?utm_source=rss&#038;utm_medium=rss&#038;utm_campaign=zivot-je-to-uzasne-nesrece-se-desavaju-dalje-se-mora</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Redakcija]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 21 Mar 2022 09:11:18 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Uncategorized]]></category>
		<category><![CDATA[beskraj]]></category>
		<category><![CDATA[bol]]></category>
		<category><![CDATA[jauk]]></category>
		<category><![CDATA[nesreća]]></category>
		<category><![CDATA[porodica]]></category>
		<category><![CDATA[smrt]]></category>
		<category><![CDATA[suze]]></category>
		<category><![CDATA[život]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://lolamagazin.com/?p=127490</guid>

					<description><![CDATA[Mislim na tebe..

Danima sam htela da te zovem ali ne znam šta da kažem.. Možda ti mnogi tako kažu.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Izvini..</p>
<p>&#8211; Niko se ne javlja, niko i ne pita, niko ništa ne kaže. Ljudi su u grču, nema razloga da se izvinjavaš. Život<br />
je to, dalje se mora. Poljubac</p>
<p>Život je jedan i treba gledati pozitivno, neki će reći. Neki ljudi ne žele da slušaju ili čitaju o nesrećama i stradanjima drugih.</p>
<p>Jednostavno biraju da vesti o užasnim dešavanjima ne dopru do njih i to je u redu. Ko ne želi da bude srećan i zaštićen od svega što može da izazove i najmanju nelagodu ili u najgorem slučaju strah.</p>
<p>U redu je to.. Ali, nekada, ma koliko se trudili da se zaštitimo, ma koliko bežali od ružnih vesti i događaja, čujemo za njih.</p>
<p>Ponekad, dešava se to ljudima koji su nam na neki način bliski, sa kojima smo nekada imali čvrstu povezanost. Nekad su to poznanici, bliski ljudi naših prijatelja ili pak, naši prijatelji. Ružne stvari se dešavaju bez obzira da li želimo da slušamo o njima.</p>
<p>Ali šta se to u nama dešava i kako se ponašamo kada ipak ružne vesti dopru do nas, kada ih čujemo?</p>
<p>Na početku teksta je dopisivanje dve majke na jednoj društvenoj mreži. Jedna je iz porodilišta došla kući sa bebom u naručju, druga nije. Druga je otišla kući praznih ruku i puna nade da će doći po svoje dete da ga vodi kući. Nije.</p>
<p>Neko, negde je izgubio majku, oca, sestru, brata, dete.. Neko nekome drag je oboleo i prognoze su užasne i konačne.<br />
Jedna majka iz ove priče je prvo bila u neverici i osećala je zebnju kada je čula šta se dogodilo .</p>
<p>Kada je do nje stigla vest da je gotovo, počela je da plače. Mislila je na svoju prijateljicu, nije mogla da shvati kako se tako nešto može preživeti. Tog dana nije je pozvala. Poslala je poruku i na kraju napisala:</p>
<p>-Zvala bih te, ne znam da li mogu, kada.. da li je to u redu U redu je nemati reči. U redu je da toliko saosećaš sa nekim, a da prosto ne znaš šta da kažeš,<br />
jednostavno, mozak užasne nesreće ne može da objasni, ne možemo rečima da iskažemo šta osećamo.</p>
<p>Samo suze, jauk i bol koja se zaista oseća.<br />
-Nema razloga da se izvinjavaš.<br />
-Niko ne zove, niko ne pita..<br />
-Život je to..</p>
<p>Da li je ovo u redu? Da li je u redu ostaviti te ljude same sa sobom, svojim mislima, svojom nesrećom?<br />
Da li je u redu prepustiti vremenu da odradi šta god neko mislio da vreme u takvim situacijama može da uradi?</p>
<p>Da li je u redu te ljudi pustiti da sami pate, da ih niko ne zove, da im niko ne dolazi i da posle nekog vremena, nekako im se opet približimo? Ili bar mi mislimo da smo se približili..</p>
<p>Jeste, osećanja su iskrena, mi zaista saosećamo, možda danima plačemo zbog njih. Sve je to u redu i niko ne sumnja da nas je dotaklo ali nas nema. U njihovom beznađu iako smo hteli, iako se srce stegne kada na to pomislimo, nas nema.</p>
<p>Život je to. Užasne nesreće se dešavaju. Dalje se mora.<br />
Ovo je tekst za sve one koji se posle užasnih nesreća koje se dešavaju drugim ljudima vraćaju kući svojima..sestri, bratu, roditelju, detetu. Ljudi koju su nekog izgubili, više mu se nikada ne mogu vratiti.</p>
<p>U njihovim kućama nikada više neće čuti glas, osetiti miris i dodir, ruke koje će širiti i koje će želeti da prigle nekog ostaće prazne od sad, pa dok i sami budu disali.<br />
Razmislimo svi kome je teže.</p>
<figure id="attachment_127492" aria-describedby="caption-attachment-127492" style="width: 236px" class="wp-caption aligncenter"><img decoding="async" class="wp-image-127492 size-full" src="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2021/12/592f8c27d2e47953e068a52c84726ac0.jpg" alt="" width="236" height="323" /><figcaption id="caption-attachment-127492" class="wp-caption-text">Foto: pinterest.com</figcaption></figure>
<p>Koliko su zapravo teški ti trenuci neprijatnosti kada ne znamo šta da kažemo, kako u oči da pogledamo..kako da počnemo. Šta je teže, naša nelagoda ili njihov beskraj onog konačnog, što se ne može nikada promeniti..?</p>
<p>Pozovimo, neka ništa ne razmišljamo šta ćemo reći, neka i ništa ne kažemo ali pozovimo. Neka samo i zaista budemo tu. Jer oni&#8230;njima je najteže. Njima je srce prepuklo ali još uvek kuca. Prepuklo ali kuca i dalje za one koje bi da vrate, koje bi da grle, da ljube..one koje bi da fizički osete..</p>
<p>Naši su dobro. Leći ćemo pored njih ili ćemo ih pozvati pred spavanje. Prihvatimo tu neprijatnost, nelagodu, te neme usne,<br />
samo ih pozovimo, zagrlimo.</p>
<p>Mi se najmilijima vraćamo, a za njih beskraj ima sasvim drugačije<br />
značenje&#8230;</p>
<p>U redu je ništa ne reći, samo ih ne ostavljajmo same u najtežim trenucima.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
		<media:thumbnail url="" />	</item>
		<item>
		<title>Činjenice o petku 13. koje niste znali &#8211; sigurno!</title>
		<link>https://lolamagazin.com/2013/01/17/cinjenice-o-petku-13-koje-niste-znali-sigurno/?utm_source=rss&#038;utm_medium=rss&#038;utm_campaign=cinjenice-o-petku-13-koje-niste-znali-sigurno</link>
					<comments>https://lolamagazin.com/2013/01/17/cinjenice-o-petku-13-koje-niste-znali-sigurno/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Redakcija]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 17 Jan 2013 10:25:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Uncategorized]]></category>
		<category><![CDATA[nesreća]]></category>
		<category><![CDATA[petak trinaesti]]></category>
		<category><![CDATA[praznovjerje]]></category>
		<category><![CDATA[zanimljivosti]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://lolamagazin.com/cinjenice-o-petku-13-koje-niste-znali-sigurno/</guid>

					<description><![CDATA[Da li vas plaši petak 13.? Danas je prvi od dva koja će se desiti ove godine (drugi je u oktobru), a mi vam donosimo zanimljivosti o ovom, ne tako omiljenom, danu. 2012. godina bila je posebna, bar što se tiče petka trinaestog. Naime, te godine su bila tri takva: 13. januara, 13. aprila i [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<header class="post-header cf">
<div class="heading cf">
<p>Da li vas plaši petak 13.? Danas je prvi od dva koja će se desiti ove godine (drugi je u oktobru), a mi vam donosimo zanimljivosti o ovom, ne tako omiljenom, danu.</p>
</div>
</header>
<div class="post-container cf">
<div class="post-content-right">
<div class="post-content description ">
<p><img decoding="async" class="alignnone size-post-width (575px) wp-image-15744 no-display appear" title="13" src="http://www.minimagazin.info/wp-content/uploads/2012/07/131-575x423.jpg" sizes="(max-width: 575px) 100vw, 575px" srcset="http://www.minimagazin.info/wp-content/uploads/2012/07/131-575x423.jpg 575w, http://www.minimagazin.info/wp-content/uploads/2012/07/131-250x184.jpg 250w, http://www.minimagazin.info/wp-content/uploads/2012/07/131.jpg 685w" alt="" width="575" height="423" /></p>
<ul>
<li>2012. godina bila je posebna, bar što se tiče petka trinaestog. Naime, te godine su bila tri takva: 13. januara, 13. aprila i 13. jula. Zanimljivo je i to da je “razmak” između ovih dana iznosio tačno 13 sedmica! Takva stvar se zadnji put desila 1984. godine.</li>
<li>Ako imate strah od petka trinaestog, onda je naučni termin za vaše stanje paraskavedekatriafobija (poznato je i pod nazivom frigatriskaidekafobija). A ako imate strah od broja 13, onda patite od  triskaidekafobije.</li>
<li>Još uvijek se ne zna kada i zašto je petak trinaesti počeo da se povezuje sa nesrećom. Ova povezanost može biti i biblijska, s obzirom na to da je trinaesti gost na Tajnoj večeri izdao Isusa, a njegovo raspeće se desilo sutradan, na petak. A možda sve ima veze i sa tim što je 13 odmah nakon ugodnijeg broja 12. Naime, imamo 12 mjeseci u godini, 12 znakova zodijaka, 12 bogova Olimpa, 12 apostola, 12 plemena Izraela…</li>
<li>Bez obzira na razlog, strah od broja 13 široko je rasprostranjen: bolnice i hoteli često “preskaču” trinaesti sprat, a nije ni rijedak slučaj da na aerodromima nemate izlaz 13.</li>
</ul>
<p><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="alignnone size-post-width (575px) wp-image-15745 no-display appear" title="13" src="http://www.minimagazin.info/wp-content/uploads/2012/07/132-575x426.jpg" sizes="auto, (max-width: 575px) 100vw, 575px" srcset="http://www.minimagazin.info/wp-content/uploads/2012/07/132-575x426.jpg 575w, http://www.minimagazin.info/wp-content/uploads/2012/07/132-250x185.jpg 250w, http://www.minimagazin.info/wp-content/uploads/2012/07/132.jpg 681w" alt="" width="575" height="426" /></p>
<ul>
<li>Sljedeća godina u kojoj ćemo imati tri petka trinaesta je 2026. Oni padaju u februaru, martu i novembru.</li>
<li>Ako mislite da vaš petak 13. neće biti dobar, budite srećni što niste vitez Templar iz četrnaestog vijeka. Naime, 13. oktobra 1307. godine (petak 13.), vojska francuskog kralja Filipa IV upala je u domove hiljada pomenutih krstaških ratnika te su ih uhapsili na osnovu optužbi za ilegalne aktivnosti. Iako optužbe nisu dokazane, više od stotinu ih je umrlo usljed strašnog mučenja.</li>
<li>Zašto je praznovjerje oko petka trinaestog tako duboko “urezano” u naš um? Prema Tomasu Giloviču, profesoru psihologije na američkom univerzitetu Kornel, naš mozak sam pravi poveznice: “Ako vam se nešto loše desi na petak trinaesti, vaš mozak će taj dan uvijek povezivati sa lošim događajima”.</li>
</ul>
<p><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="alignnone size-post-width (575px) wp-image-15746 no-display appear" title="13" src="http://www.minimagazin.info/wp-content/uploads/2012/07/133-575x423.jpg" sizes="auto, (max-width: 575px) 100vw, 575px" srcset="http://www.minimagazin.info/wp-content/uploads/2012/07/133-575x423.jpg 575w, http://www.minimagazin.info/wp-content/uploads/2012/07/133-250x184.jpg 250w, http://www.minimagazin.info/wp-content/uploads/2012/07/133.jpg 685w" alt="" width="575" height="423" /></p>
<ul>
<li>Za pagane, broj 13 je srećan broj. On odgovara broju punih mjeseca u godini.</li>
<li>Američki predsjednik Frenklin D. Ruzvelt izbjegavao je putovati trinaestog dana u svakom mjesecu te nikada nije zvao trinaest gostiju na večeru. Napoleon i drugi američki predsjednik, Herbert Huver, imali su triskaidekafobiju, tj. abnormalan strah od broja 13.</li>
<li>Pisac Mark Tven jednom je bio trinaesti gost na večeri. Prijatelj ga je upozorio da ne ide. “To je bila baš loša sreća”, poslije je Tven pričao prijatelju. “Imali su hrane samo za 12 osoba!”. Pojedini restorani u Parizu nude neobičnu uslugu – oni vam mogu angažovati četrnaestog gosta, ako je na večeri prisutno trinaest osoba.</li>
</ul>
<p><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="alignnone size-post-width (575px) wp-image-15747 no-display appear" title="13" src="http://www.minimagazin.info/wp-content/uploads/2012/07/134-575x423.jpg" sizes="auto, (max-width: 575px) 100vw, 575px" srcset="http://www.minimagazin.info/wp-content/uploads/2012/07/134-575x423.jpg 575w, http://www.minimagazin.info/wp-content/uploads/2012/07/134-250x184.jpg 250w, http://www.minimagazin.info/wp-content/uploads/2012/07/134.jpg 685w" alt="" width="575" height="423" /></p>
<ul>
<li>Strah od petka trinaestog može uticati i na poslovanje, bar sudeći prema Centru za upravljanje stresom i Institutu za fobije u Ashevilleu, Sjeverna Karolina, koji, između ostalog, nudi terapije kako bi se ljudima pomoglo da prevladaju strah od petka trinaestog. Njihove procjene pokazuju da se stotine miliona dolara (čak do 900 miliona) “izgubi” zbog straha ljudi da lete ili posluju pomenutog dana.</li>
<li>Broker i pisac, Tomas V. Loson, u svom romanu iz 1907. godine, “Petak trinaesti”, priča o brokeru koji je pokušao da “sruši” Vol Strit na najnesrećniji dan u godini. Navodno, nakon toga vjerovatnoća da broker kupi ili proda dionice na petak 13. bila je veoma mala, bar sudeći prema članku koji je Njujork Tajms objavio 1925. godine.</li>
<li>Prikladno ovom danu, režiser psiholoških trilera, Alfred Hičkok, rođen je na petak 13., tačnije 13. avgusta 1899. godine.</li>
</ul>
<p>Izvor: <a href="http://www.minimagazin.info/2012/07/13/13-zanimljivosti-o-petku-trinaestom/" target="_blank" rel="noopener">Mini magazin</a></p>
</div>
</div>
</div>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://lolamagazin.com/2013/01/17/cinjenice-o-petku-13-koje-niste-znali-sigurno/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
		<media:thumbnail url="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/01/13-1-1.jpg" />	</item>
		<item>
		<title>Da li ružna bolest na kraju može da kompletno upropasti lep život?</title>
		<link>https://lolamagazin.com/2006/04/17/da-li-ruzna-bolest-na-kraju-moze-da-kompletno-upropasti-lep-zivot/?utm_source=rss&#038;utm_medium=rss&#038;utm_campaign=da-li-ruzna-bolest-na-kraju-moze-da-kompletno-upropasti-lep-zivot</link>
					<comments>https://lolamagazin.com/2006/04/17/da-li-ruzna-bolest-na-kraju-moze-da-kompletno-upropasti-lep-zivot/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Brankica Rakovic]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 17 Apr 2006 12:44:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Uncategorized]]></category>
		<category><![CDATA[nesreća]]></category>
		<category><![CDATA[odnosi]]></category>
		<category><![CDATA[sreća]]></category>
		<category><![CDATA[život]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://lolamagazin.com/da-li-ruzna-bolest-na-kraju-moze-da-kompletno-upropasti-lep-zivot/</guid>

					<description><![CDATA[Poznavala sam jednom jednu izrazito milu i dragu ženu koja je bila udata za nezainteresovanog, sebičnog i zauvek pijanog muža. Ona je od 8 do 3 radila svoj posao, zatim je hitala da odradi i njegov (da zbog zanemarivanja obaveza ne bi dobio otkaz) a uveče se do ponoći bavila kućnim poslovima. On je na [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Poznavala sam jednom jednu izrazito milu i dragu ženu koja je bila udata za nezainteresovanog, sebičnog i zauvek pijanog muža. Ona je od 8 do 3 radila svoj posao, zatim je hitala da odradi i njegov (da zbog zanemarivanja obaveza ne bi dobio otkaz) a uveče se do ponoći bavila kućnim poslovima.</p>
<p>On je na posao retko odlazio, malo je radio, ali bi platu uvek sam preuzeo i uredno propio. I tako je to trajalo godinama (meni je izgledalo zauvek). A onda se on ozbiljno razboleo, prepao, počeo da se leči i konačno prestao da pije.</p>
<p>Oboje je bilo starije od 60 kad se to desilo. Ona je naravno bila presrećna i rekla mi je: Niko mi nije verovao, ali ja sam znala da će on jednom prestati. Sada sve što smo prošli više nije važno i moj je život srećan.</p>
<p>Ovoga sam se setila kad mi je, pre par dana, prijatelj koji je otkrio da ga partnerka vara godinama očajan saopštio: Ceo moj život je bio velika laž. Shvatio sam da u stvari nikad nisam bio srećan, mada mi je izgledalo tako. Probala sam da ga razuverim, ali nije vredelo. Probala sam da mu objasnim da ako je njemu izgledalo da je sve ok, da je tako i bilo – i da je njegova lična realnost zapravo jedino što se računa.</p>
<p><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="alignnone wp-image-33406 size-large" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2017/04/muškaraca-u-bojama-1024x575.jpg" alt="" width="1024" height="575" /></p>
<p>I sad nešto mislim, da li završnica, kakva god da je, može retroaktivno da promeni sve što se dešavalo pre – da li film ne može da valja ako nema hepi enda i obrnuto da li svaki treš sa srećnim krajem automatski postaje dobra priča.</p>
<p>Da li ružna bolest na kraju može da kompletno upropasti lep život? Nešto nisam sigurna.</p>
<p>Meni izgleda da živimo dan po dan, i sat po sat – i da je svako lepo parče života koje ulovimo ili skockamo sami sebi u svari vajdica. To što su se neke veze završile prevarama, izdajama ili još gore (šta ima gore?) ne znači da smo te godine protraćili – ako nam je nekad bilo lepo, udobno i toplo oko srca – dobro smo prošli.</p>
<p>Stvarno to mislim.</p>
<p>I zato nikad nisam bila pristalica onih megalomanskih projekata i akcija koji obećavaju najveću sreću, blagostanje i prosvetljenje kroz 300 godina. Ne verujem da veličina nagrade ikada može da izbriše godine zlopaćenja. Nisam ja taj čovek.</p>
<p>Meni se čini da je život jedna kumulativna priča i nije ok smatrati da nesrećan ili čmrljav kraj može da iznegira sve što je bilo pre, kao što ni kiša koja padne predveče ne može da upropasti sunčan dan.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://lolamagazin.com/2006/04/17/da-li-ruzna-bolest-na-kraju-moze-da-kompletno-upropasti-lep-zivot/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
		<media:thumbnail url="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/01/naslovna-perspektiva.jpg" />	</item>
	</channel>
</rss>
