Ljudi se vesele, piju, igraju, pričaju i jedu. Sve je upriličeno na poljani izvan grada. U pitanju je “Romska pijaca nevesta“.

Mlade tinejdžerke sa teškom šminkom, komplikovanom frizurom i novima haljinama igraju i upoznaju se sa momcima. Majke ih prate, ponosne na činjenicu da su njihove ćerke stasale dovoljno da ispoštuju tradiciju svog naroda.

Kalidži vode komplikovane pregovore, cenjkaju se oko neveste koju će kupiti, a potom dovesti kući.

Ljubav je samo sporedna stvar. Ono što je važno je miraz. Devojke od 15 godina znaju, da kada se udaju tu prestaje njihov život za koji su do sada znale i počinje onaj u kojem su supruge, a potom majke.

Ova polunomadska populacija Roma poznata je po svom drevnom zanatu pravljenju i popravljanju lonaca, tiganja i kotlova. Obično žive u zabačenim selima, daleko jedni od drugih. Devojkama i ženama nije dozvoljeno da se sastaju ili zabavljaju ni sa jednim muškim članom.

Najvažnije je da devojka bude nevina, kako bi porodica mogla da je proda za veliku sumu novca. Inače, ako je poznato da devojka nije nevina ona se daje po najnižoj mogućoj ceni.

Ovo je jedina prilika gde devojke smeju da komuniciraju sa muškarcima izvan njihove porodice.

Upoznavanje drugim danima ili van ove manifestacije nije dozvoljena. Tinejdžerke su uvek u pratnji članova porodice koji ih pažljivo čuvaju. Takođe, brak van njihove zajednice je tabu.

Preuzeto sa: zena.blic.rs

Svako ima pravo na svoj izbor partnera i intimu, tako se barem čini na prvu. Nije bitno koliko i s kim, već samo da ga ima.

A šta ako se desi da imaš preko 30 godina, polako se iza ugla prikrada i 40. rođendan, a još uvijek nisi imala ili imao ono što se očekuje da jesi?

Sramota te je izgovoriti na glas, kada se pogledaš u ogledalo, kamo li nekome drugome da kažeš, da se povjeriš… Da se još uvijek nije desilo ono što se smatra „normalnim“… Nije se desio konkretan odnos…Nije bilo ozbiljne veze…U kom smislu ozbiljne?

Nije bilo seksa….Nevina sam, izgovorih postiđeno i istrčah iz auta pokrivenog lica, kao da sam uradila nešto sramotno i da nosim grimizno slovo „N“ preko cijelog lica.        

Prvi čin. Niko nikada ne bi to na prvu pomislio. Ipak si lijepa, zgodna i privlačna. I stalno se neki momci vrte oko tebe, reče mi drugarica kojoj sam se povjerila, u nekoj već po ko zna kojem razgovoru o odnosu muškaraca i žena. Šta bi to trebalo da znači, ne razumijem, upitah zbunjeno. Pa znaš, nisi povučena, voliš da se šališ i momci ti prilaze.

Nije mi jasno kako, kako je moguće to što mi govoriš, i dalje traži da joj dam racionalno objašnjenje za moje stanje. Stanje…

Imam 36 godina, samostalna sam i obrazovana, lijepa sam i zgodna (barem mi tako kažu). Naravno, ne onaj holivudski profil ljepote, ali dovoljno da ipak privučem nekog muškarca.

Bilo je pokušaja, veza u nastajanju i veza. I svaki put uvijek onaj prelomni trenutak, kada treba da objasniš muškarcu sa kojim započinješ vezu da ipak želiš da se bolje upoznate, da ti treba vremena da se razviju osjećanja, da jednostavno osjetiš neku povezanosti mimo privlačnosti i da se neke stvari nisu još desile, ali da ne znači da to ne želiš.

Prvo izraz šoka, pa onda zbunjenosti i na kraju pitanje. Kako je moguće da to nisi nikad željela? Jesam željela.

I ja maštam o seksu, osjetim uzbuđenje i imam potrebe, ali mi treba i emotivna povezanost. Ti precjenjuješ seks, pridaješ mu preveliku pažnju i od toga praviš bauk, sigurno imaš neki psihološki problem, dobronamjerno bi mi rekla neka drugarica.

Drugi čin. Ne brini, nećemo o tome pričati dva mjeseca, je li to u redu, reče mi jedan zreo i stabilan muškarac. Prolazi prva sedmica, druga sedmica, malo vremena provodimo zajedno. Par sati u tom periodu, stalno se lomi i govori mi da bi trebalo da razmislimo da li želimo da budemo zajedno. Odlučila sam, želim da budem u vezi sa njim.

Nije prošlo ni mjesec dana i on mi govori da se jednostavno stvari sporo odvijaju, mislio je da će me premuntati. Prekida vezu uz objašnjenje kako ne zna šta želi, trebalo bi da nađem mlađeg muškarca, što bi rekli u američkim filmovima „nisi ti, problem sam ja“. Uz to, na moje pitanje da li se radi o tome da mu se ne sviđam dovoljno, odgovora da nije to u pitanju, da mu nije svejedeno.

Na krilima tih riječi, da postoje emocije i sa njegove strane, trudim se i zovem ga u šetnje, nadajući se da će vrijeme učiniti svoje, ja da osjetim dovoljno jaku prisnost prema njemu, a on da smogne snage, uz malo strpljenja i dovoljno želje, da ipak pruži priliku nama, našem odnosu.

Prolazi vrijeme, mjesec po mjesec, uz povremeno istraživanje prisnosti i nadu s moje strane da je samo potrebno malo vremena da sazrije s obje strane, da će i on prelomiti u sebi da želi da bude sa mnom. I sve se završava jednom porukom, da više ubuduće neće biti ni šetnje, te da on nije želio više, čisto je bio drugarski odnos, a sad ima nekog drugog u svom životu.

Epilog. U isto vrijeme, s druge strane grada, živi jedan mladić u svojim tridesetim. Povučen po prirodi, uz to neiskvaren i brutalno iskren, prema sebi i drugima. Uspješan je u svom poslu, dobar je prijatelj, živi sam po svome i ne osjeća teret toga što nema nikog u svom životu.

Naravno, okrene se za lijepom ženom kad ju vidi, ima drugarice sa kojima se šeta i popije kafu, ali još uvijek se nije desila ozbiljna veza. Kako je muškarac, od njega se očekuje da priđe djevojci, ali kad god i započne neka priča o nekoj intimnosti, povuče se u sebe.

Privlače ga žene, ali nikako da se poklopi da se i njemu svidi djevojka kojoj se on sviđa. Pokuša takav odnos u kojem nema uzajamne privlačnosti, ali nakon nekog vremena nema želju da se viđa sa tom djevojkom jer jednostavno to nije ono šta ga ispunjava, čini srećnim. Jednostavno.

U popodnevnoj šetnji, jednog suncem okupanim jesenjeg dana, prolazim pored tog mladića, ne znajući da u tom problemu nije sam, nisam sama, nismo sami.

Ovo je priča sasvim obične djevojke i sasvim običnog mladića, iz tvog grada, tvog komšiluka. Odavno su prošli romantičnu fazu, da čekaju sa intimnim činom do braka ili da žive u ubjeđenju da će prva osoba sa kojom budu imali odnos upravo biti i osoba sa kojom će provesti život.

Nije u pitanju to da nisu nekom privlačni, da druga osoba nije njima privlačna ili da su aseksualni, samo nisu imali priliku da razviju takav odnos sa osobom sa kojom žele da se to desi. I kad se desi, ne znači da će to biti sa osobom sa kojom će biti u vezi još sedmicu, mjesec dana, godinu ili duže, niti da će biti potrebno da protekne neko društveno prihvatljivo vrijeme za sam taj čin.

Samo je potrebno da se poklope želja, prava osoba i trenutak. Ovo nije priča za one koji već imaju formirane predrasude u pogledu osoba koje su nevine u svojim tridesetima, niti za osobe za koje bi predstavljao problem da započnu vezu sa takvom osobom.

Oni žive sa svojim ubjeđenjem, ali to ne treba da kroji tvoj život, da živiš po tuđim pravilima i sebi stvaraš kompleks jer se ne uklapaš u neki ustaljeni kalup. Ovo pišem za tebe koja se sramiš jer nisi proživjela ono što drugi jesu, tebe koja možda imaš blokadu zbog pritiska koji sama sebi stvaraš, tebe koji si stidljiv i povučen i nemaš priliku da ostvariš neki dublji odnos sa ženom jer se očekuje da budeš alfa muškarac…

Bitno je da znaš, da nisi sama, nisi sam, nisam sama i nismo sami u svemu ovome.            

Član Egipatskog parlamenta Elhami Agina, zalaže se posljednjih mjeseci da žene prilikom predavanja aplikacije za upis na fakultet predaju i pismeni dokaz da su nevine. “Svaka žena treba da dokaže da je gospođica”, izjavljuje Agina. Zato uz potvrdu daje i svoju izjavu o tome kako je nevina i kako se izjašnjava kao gospođica.

Gospođica je riječ, sudeći prema Agini koja označava još uvijek nevinu ženu. Na taj način smatra da će spriječiti seks prije braka i očuvati dostojanstvo i čast žena širom Egipta. On navodi i kako se niko ne treba uznemiravati zbog ovakve odluke, jer ako ste uznemireni onda ste vjerovatno uplašeni da je vaše dijete “radilo nešto iza vaših leđa”.

Egipćani su odgovorili Agini na društvenim mrežama zezajući ga i prozivajući da je nužno bojkotovati takvog čovjeka, dok su drugi njegovo “sprovođenje discipline” poredili sa američkim kandidatom za predsjednika, Donaldom Trampom.

Agina je i od ranije poznat po svojim kontroverznim izjavama. U jeku izbjekličke krize izjavio je kako ti ljudi ne zaslužuju empatiju,  čime je indirektno rekao da zaslužuju smrt. Međutim, ovakvi ljudi su na odgovornim pozicijama, a opomene im služe samo kako bi dodatno ustrajali na svojim stavovima.

Ipak žene, ne možete izabrati i obrazovanje i seks.

Dobro, barem ne u Egiptu.

Mnogo prije hrišćanstva, mitologija je sadržavala sistem vrijednosti, a djevice su igrale ključnu ulogu u mnogim pričama. Patenos je na primjer bila grčka riječ za djevicu, koja se odnosila na božice Atenu i Artemidu. Atena je jedno od najpoznatijih imena grčke mitologije. Čak i u centralnoj grčkoj civilizaciji, Atena je bila ime od časti. Ona je predstavljala mudrost, hrabrost i pravdu i savjetovala kraljeve i vojnike za bitke. Nikada nije imala ljubavnika niti se udala.

Artemida, božica lova, štitila je mlade žene i pomagala ženama prilikom porođaja. U jednoj priči muškarac imena Akteon špiunirao je Artemidu dok se kupala, nakon čega ga je ona pretvorila u jelena. Pojeden je od svojih vlastitih pasa.

U kasnijem rimskom društvu, Vestal djevice bile su jedne od najvažnijih stanovnica carstva. Ove žene su bile svećenice koje su čuvale svetu vatru u hramu od Veste-božice ognjišta. Ova vatra je gorjela konstantno, kao simbol najvećeg značaja i sigurnosti rismkog carstva. Vestal djevicama bilo je dato mnogo više prava nego ostalim stanovnicama. One su mogle glasati, posjedovati zemlju i njima su se ljudi sa poštovanjem obraćali, a kriminalci tražili oproštenje svojih grijeha.

Međutim, slika krhke, nevine i uzvišene žene dolazi sa Biblijom. Ona daje najvažniji, najdosljedniji i najveći mit u Zapadnoj civilizaciji. Djevica Marija je začela po Duhu Svetom. Njena nevinost se danas podrazumijeva, a nastala je uslijed greške u prevodu, a ne istine, koja je karakteriše kao djevicu. Za one kojima treba podsjetnik, priča ide ovako. Anđeo Gabrijel došao je Mariji i rekao joj je da će ona začeti, a potom roditi sina Božijeg, poznatog kao Isus Hrist. Rodila ga je u jaslama, a ostatak je istorija.

Kada govorimo o ovoj priči u Novom Zavjetu, Isusov učenik Matej prevodi ovaj događaj iz Starog Zvjeta iz knjige Izaije. Hebrejska riječ za djevicu je almah. Ta se riječ pojavljuje u starom zavjetu, doslovno prevedena kao mlada žena i nema nikakvu povezanost sa njenom seksualnosti.

Izaija koristi riječi almah-djevica kako bi opisao ženu koja će postati Isusova majka, a to se odnosilo samo na njene godine i pol. To je veliki podatak, koji znači da je originalni zapis zapravo govorio samo o tome, ne uzimajući u obzir je li Marija bila seksualno aktivna prije ili nakon što je zatrudnila i rodila Isusa.

Meri Elizabet Spirs, glasnogovornica Američke Konferencije katoličkih biskupa rekla je kako se sada rade revizije kako bi reflektovali značenje riječi almah, sa ciljem da bude što vjerodostojnije hebrejskom značenju.

Ona je izajvila i kako unutar katoličke crkve i dalje postoji vjerovanje kako je Isusa rodila djevica, koja je čak i nakon udaje za Josipa živjela bez seksualnih odnosa. Ta doktrina stoji i vjerovatno će stajati do kraja. Kako uticaj religije raste, slike iz Marijinog života nailaze na razne pogrešne interpretacije. A ujedno su i velika inspiracija umjetnicima, koji često ilustruju dolazak Gabrijela Mariji.

Rani renesansni slikari, Đoto i Fra Anđeliko rekreirali su taj događaj u svojim slikama, kao što su i kasnije dosta poznatiji Da Vinči i Botičeli. Marija se pojavljuje u umjetninama sama i sa Isusom Hristom, a njeno rađanje Isusa postaje jedan od najfascinantnijih i najčešćih motiva slika u katedralama širom svijeta.

To je veoma uticalo na kreiranje slike o ženama i njihovoj seksualnosti i ponašanju. Marija je bila posvećena apsolutno Bogu, a ne svojim zemaljskim željama, zato se to očekivalo od žene u Zapadnoj kulturi, da se posveti maksimalno svom mužu.

Različite inkarnacije Marijine priče, zajedno sa zakonima koji su tada mijenjali političke odluke, stvaraju moć u rukama muškaraca i održavaju sliku žene koja je submisivna. Odjednom su žene ograničene na više načina: Očekuje se od njih da rađaju, održavaju domove, poslušno ispunjavaju zahtjeve muževa bez ikakvih pitanja.

Međutim, bilo je praktičnih, ne puritanksih briga koje su dovele društva do mjesta da uzvise djevice. U tom vremenu, nasljedna prava su diktirala da muževi moraju biti sigurni da žene koje su oženili nose njihove biološke sinove, kao svojinu i to je ujedno značilo podjelu bogatstva i uspjeha u direktnoj krvnoj liniji. Upravo zbog toga žene su ohrabrene da ostanu čiste dok se ne udaju, kako bi se kompletno predale suprugu i nastavile lozu nasljednika njegovih korijena.

Uprkos tome što su prošle decenije, a sa svojim tranformacijama u zakonima i normama koji su artikulisali ženski status u društvu, religiozne grupe su još uvijek opterećene ženskom nevinošću i zaštitom. Nei hrišćani, na primjer, učestvuju na balovima čednosti i čistoće, gdje ćerke plešu sa očevima i slave svoju nevinost. Sudeći prema svemu, ovi rituali i obećanja nemaju veliki uticaj na broj tinejdžerskih trudnoća. Istraživanja pokazuju da čak 30% djevojaka koje su odlučile da se pridržavaju apstinencijskog plana, odjednom ga prekrše i udaju se i zatrudne.

Autor istraživanja Entoni Pajk, govori o tome kako postoje tipovi rituala koji pomažu održavanju okoline gdje mlade žene nemaju pristup kontracepcijskim tabletama, a razvija se slika kako je žena vrijedna jedino ako je majka i supruga.

Pajk ističe kako ovo zapravo utiče na smanjenje seksualnog zdravlja žena i mladih djevojaka, koje misle da je apstinencija jedino rješenje. U drugim dijelovima svijeta, seksualna čistoća može biti pitanje života i smrti ženama. U nekim islamskim narodima, ako žena ima seksualne odnose ili zatrudni prije braka, čak i u slučaju silovanja, može biti žrtva ubijanja iz časti, koje čak nekad i porodica izvrši kako bi se spasila od besčasti.

Ujedinjene Nacije dale su svoj izvještaj kako ubijanje iz časti odnese 5000 života godišnje. Na Zapadu, uprkos nižim ulozima nevinost se veže uz mitove savremene kulture. Od nevine školarke Britni Spirs u pjesmi “Baby one more time“, do seksualno probuđene Madone u “Like a virgin“, kao naivne, mlade žene koja mijenja koncept gledanja nevinosti tradicionalnih predstavljanja Marije.

U iskušenju da se postigne nemoguć balans seksualne zrelosti i nevinosti, žene često više izgube nego što dobiju. U 2010. godini knjiga “Govor o seksualnim napadima: Društveni odgovor preživjelima” pokazuje da se dvije trećine žena koje govore o svojim napadima, često susreću sa reakcijama okoline koja ih krivi kao žrtve jer su prouzrokovale napad.

Međutim, nastoji se promijeniti svijest javnosti. U takozvanim SlutWalks, demonstraterke pozivaju na otvorenost i slave seksualnost, pozivajući na zaustavljanje srama od toga da je neko “kurva”. Žele takođe skrenuti pažnju kako žene nisu važnije ako su skromne, tihe i nevine.

Ove šetnje takođe se zalažu za žrtve seksualnih napada i protestuju protiv kulture silovanja, naročito na kampusima koledža. U 2016. godini kada je feminizam krilatica, kada se žena kandiduje za mjesto predsjednice Amerike, čini se da smo promijenili doživljaj žene od vremena Djevice Marije. Evolucija bi se međutim trebala primijeniti i na žensku seksualnost takođe. Nakon svega, seks ne treba da bude dominantna odrednica ženskog života, jer žene imaju mnogo važnije stvari o kojima mogu i trebaju misliti i razgovarati o njima.