Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije – od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

• Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

• U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.
  Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

• Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe.

Podrška ženama u filmu

• Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost.

• Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

U konkurenciji za nagradu nalaze se debitantski filmovi rediteljica iz različitih festivalskih programa, a nagradni fond je osigurala kompanija Mastercard. Kako je pitanje rodne ravnopravnosti i jednake uključenosti suštinski pitanje održivosti i unaprjeđenja društva i njegovih različitih segmenata,

Mastercard kroz svoju globalnu mrežu stvara ambiciozna partnerstva povezujući ljude, kompanije, ideje i inovativna rješenja koja pomažu da se postepeno transformiše način na koji naš svijet funkcioniše.

SFF je prepoznao kompaniju Mastercard kao savršenog partnera za uspostavljanje ovakve nagrade koja već prelazi u tradicionalno priznanje Festivala, jer zajedno SFF i Masterdcard dijele viziju da se kroz umjetnost i stvaralaštvo može doprinijeti stvaraju inkluzivnijeg i pravednijeg društva, komunicirajući važne životne teme kroz film.

U susret proglašenju nove dobitnice Specijalne nagrade za promovisanje rodne ravnopravnosti, razgovarali smo sa prošlogodišnom pobjednicom rediteljicom sa Kosova, Norikom Sefom. Norika je mlada rediteljica koja je svoje školovanje završila u Pragu na prestižnoj školi za film i televiziju FAMU, a njen debitantski film „Looking for Venera“ dobio je važna priznanja, a jedno od njih je i Specijalna nagrada za promovisanje rodne ravnopravnosti koja je dodijeljena na 27. Sarajevo Film Festivalu. O svom nagrađenom filmu i nagradi, Norika kaže?

„Izuzetno cijenim priznanje koje je stiglo uz ovu nagradu na Sarajevo Film Festivalu. Ovo je film koji pokušava da se dotakne ljudi različitih dobi jer su u filmu prikazane tri generacije žena i muškaraca kroz njihov život i interakciju.

Nisam nužno počela pisati ovaj film sa ciljem da naglasim rodnu ravnopravnost, jednostavno sam pisala o stvarima koje me zaokupljaju, o ljudima koje poznajem, o životu koji sam živjela…i naravno da se snovi i politika neizbježno međusobno isprepletu. Moć kinematografije je da komunicira ovakve stvari, istovremeno omogućavajući da se te stvari reflektiraju i potaknu da se duboko zamislite.“

Na pitanje koliko joj je ova nagrada pomogla u promociji nagrađenog filma „Looking for Venera“ i uopšteno njenog dosadašnjeg rada, odgovorila je:

„Naravno, nagrada je bila veoma važna finansijska pomoć, ali i znak koji je ohrabrio širu publiku da pogledaju film. U svojim filmovima uvijek imam tendenciju da narative učinim izazovnim i za mene je jako dobro što ovakva nagrada može biti i proslava ovog koncepta.“

Cilj Specijalne nagrade je i ove festivalske godine staviti poseban fokus na žene rediteljice i uopšte žene u filmskoj industriji, jer filmske umjetnice zaslužuju više pažnje i veću podršku što Mastercard kao globalna kompanija smatra izuzetno važnim. Šta o poziciji žena u filmskoj industriji kaže Norika Sefa, te da li vidi pozitivne promjene u toj sferi, Norika je izjavila:

„Filmska industrija na Kosovu je dobar primjer kada su u pitanju žene u filmskoj industriji. Ove godine je šest filmova premijerno prikazano na međunarodnoj sceni, od kojih su pet snimile žene. Mislim da je neophodno da se ženama omogući pristup drugim poljima filmskog stvaralaštva, ne samo pisanju i režiji.

Bilo bi zanimljivo vidjeti raznolikost koju bi to unijelo u filmski jezik, odnosno formu ako bi žene stvarale više. Po mom mišljenju, prvo se treba boriti protiv obrazovanja koje generiše ideju da postoje određene stvari za muškarce i neke druge stvari za žene.

Postoje aktivnosti koje su tradicionalno delegirane muškarcima. To nas, žene, može učiniti ne baš sklonim da postignemo određene stvari. Snimanje filmova je ujedno i tehnički i fizički veoma zahtjevan posao, ali to ne čini žene manje sposobnima za to.“

Norika dalje navodi kako trenutno radi na svom prvom dugometražnom dokumentarnom filmu, a istovremeno piše i scenario za naredni igrani film, te kaže da je njena ideja vodilja kroz život: „Svaki korak koji sam napravila, desio se jer sam ja odlučila da tako uradim“, što je ujedno i njena poruka ohrabrenja za sve žene koje se suočavaju s profesionalnim izazovima, bez obzira na branšu u kojoj rade.