Istraživanje je obuhvatilo više od 600 odraslih osoba, nakon čega su došli do podataka da su oni koji su bili paženi i maženi u djetinsjtvu odrasli u psihički stabilnije osobe, prilagodljivije okolini i društvu. Osim toga što više provodite vremena sa djecom dok su mala, to će društvenija bića biti kada odrastu.

Istraživanje naučnice Darcie Narvaez ističe kako svaki put kada mazite djecu ili ih uzmete u naručje odrastaju u zdravije, manje depresivne, ljubaznije i empatičnije ljude.

Sve što je zapravo potrebno jeste ljubav, a pedijatar Armeet Singh sugeriše da na taj način pomažete svom djetetu da se smiri i ojačavate vezu među vama. Prvih četiri do šest mjeseci su najvažniji za bebu i razvoj njenog odnosa sa vama, zato vam savjetujemo da se ne oglušujete na dječiji plač. Bez obzira šta vam govorili drugi, vaše dijete vas treba, uzmite ga u naručje i smirite ga, jer imate svo pravo na svijetu da to uradite. Zašto ga ostavljati da plače?

Ovo je idealna prilika da kažete i svekrvi da to što vam je dijete stalno u naručju ne znači da ste ga razmazili, jer vjerovatno je i ona to isto radila svom sinu. A evo ga danas vama muž, sa nadamo se normalnim životnim navikama. Umjesto da strahujete da će dijete postati razmaženo, zapitajte se hoćete li mu onemogućiti pravilan rast i razvoj puštajući ga da plače.

Ono što vi kao roditelji radite u ranim mjesecima i godinama se veoma odražava na to u kakvu će osobu izrasti vaše dijete. Budite tu za njih i smirite ih svaki put kada postoji mogućnost za to. Nemojte ignorisati njihov plač nikada, jer ako ih pustite da plaču, kasnije će odrasti u depresivne osobe, a biće im se veoma teško nositi i sa stresnim situacijima, jer se neće moći lako smiriti.

Prvih četiri do šest mjeseci su najvažniji za bebu i razvoj njenog odnosa sa vama, zato vam savjetujemo da se ne oglušujete na dječiji plač.

Utješite ih, jer im utjeha treba. Kako u tom trenutku kada plaču, tako i kasnije dok odrastaju. A onda budite ponosni na njih kada odrastu i nauče da se nose sa problemima, jer ćete znati da je utjeha koju ste pružili nekada davno imala dugoročne efekte na njih kao formirane ljude.

Ističe kako se bebe nose u ergonomski optimalnim položajima: da su koljena iznad guze (takozvani položaj žabice ili slovo M) i da kičma bebe ima pravilnu podršku, a u zavisnosti od doba razvoja. Do otprilike trećeg meseca, bebina kičma je u obliku slova C (med. potpuna kifoza), zatim se prvo javlja cervikalna lordoza, odnosno savijanje u predjelu vrata, koje oko osmog do devetog mjeseca postaje torakalna kifoza, da bi oko godinu dana djetetov kičmeni stub bio u položaju lumbalne lordoze – sve su to različiti stepeni zakrivljenosti kičmenog stuba, koji traže drugačiju podršku.

Jedino sredstvo nošenja koje prati razvoj kičme od početka (rođenja) do kraja nošenja je tkana marama.

Prema Sandrinim riječima, marama se prilagođava tijelu i bebe i onog ko je nosi i zbog toga je svako ko se iole razumije u nošenje uvijek, najradije, preporuči drugima. Marama s prstenovima (ring sling) je, takođe, dobar izbor za bebu, ali je za onog ko nosi nezgodna, jer teret stavlja samo na jedno rame.

Dodaje kako su elastične marame za početnike jednostavnije nego tkane, ali ih je moguće nositi samo na jedan način, a to je sa tri sloja koja idu preko bebe, što ih čini gotovo neupotrebljivim po većim temperaturama. Ergonomski ispravne nosiljke dobar su izbor, takođe, ali najradije vidi da se u njima nose bebe bez ikakvih umetaka i dodataka (u zavisnosti od vrste nosiljke i njenih dimenzija, kao i razvoja bebe, to je otprilike četvrti, peti pa i šesti mjesec tek), a do tada se nose u maramama ili “na ruke”.

Postoji li starosno ograničenje do kojeg bi trebalo dijete nositi?

Kratko i jasno: Ne. To što beba, odnosno dete, „već hoda“ ne znači da ga više nikad nećemo uzeti u ruke. Naprotiv.

“Svaki roditelj starijeg deteta će vam reći da tad izgleda kao da se više nose nego dok nisu hodali. I zapravo jeste tako: neće više u kolica, ali ne mogu da hodaju ‘zauvek’ – onda kada se umore na scenu izlaze nosiljke i marame, da im pomognemo da se odmore, a i dalje gledaju svet oko sebe. Naravno, važno je da je nošenje udobno i onome ko nosi, ne samo onima koji su nošeni – to je razlog što postoje različite gramaže marama (gustina tkanja), koje pružaju drugačiju podršku (tanje su bolje za manje bebe, deblje za teže i tako dalje), kao i veličine nosiljki”, odgovara Sandra.

Kao glavne probleme ističe skoro potpunu nedostupnost ergonomskih nosiljki u Srbiji, kao i tkanih marama. Uvoznici su shvatili da tržište postoji i najzad se krenulo na bolje. Drugi problem na svim meridijanima je novac.

Jednostavno: nije lako izdvojiti iznos za nešto za šta niste sigurni uopšte da ćete koristiti. Međutim, to je bezrazložan strah. Prvo, jer toliko gluposti (iskreno moram tako reći) kupimo bebama, a da ni ne pogledaju, a drugo, jer se sve „dobre“ (ergonomski ispravne) nosiljke i marame vrlo lako prodaju dalje (za razliku od raznih ljuljalica i animacija za bebe).

Naglašava kako se tkane marame najčešće prave od pamuka, često organskog porijekla, a postoje brojne kombinacije materijala, da zadovolje sve potrebe – lan, konoplja, svila, vuna, bambus, ali i novi, vještački materijali, kao što su takozvani Repreve koji nastaje reciklažom plastike. Nije do sada imala susreta s maramama tog tipa, zato ne može da ih preporuči. Nosiljke su, takođe, često od organskog pamuka, a postoje i varijante napravljene od tkanih marama (Wrap conversion) pa tako možete imati i nosiljku od kombinacije pamuk/svila, lan/pamuk i tako dalje.

Ove marame omogućuju i dojenje u svakoj prilici i na svakom mjestu. Sandrin stav je dojenje uvijek i svuda, a ko ima problem da vidi mamu kako doji dijete, treba lično da se pokrije po glavi. Zbog nekoliko različitih pogrešnih koraka, nije dojila dijete, ali da jeste voljela bi da vidi tog ko bi njoj rekao nešto protiv toga. Još jedna od velikih prednosti nošenja je što ono omogućava dojenje čak i u hodu.

Prema njenim riječima, oni koji nemaju bebe ili imaju odraslu djecu pa su zaboravili kako to izgleda, sigurno ne razumiju kako to i zašto postoji potreba da se beba doji usput ili “baš tu”, ali kad je beba gladna (a to je zaista rijetko kod ijednog djeteta tačno u minut) tu nema mjesta potpitanjima i zavaravanjima: ili će jesti ili će urlati.

Pa sad i sami recite: nije li lepše i okolini i roditeljima da jedna beba spokojno sisa, nego da urla?

Na Jutjub kanalu Nosi me s ljubavlju imate nekoliko video klipova, koji pokazuju na koji način da pravilno nosite bebu. Osim toga, svima preporučuje Wrap you in love koja zaista sve objašnjava na jednostavan i razumljiv način. O greškama prilikom nošenja, možete pročitati u posebnom tekstu. Kratkoročne posljedice su češće nego beneficije, kada je beba okrenuta naprijed. O tome je pisala i u posebnom članku.

Svim mamama Sandra poručuje da vjeruju svojim instinktima i svakoj ćeliji u svom tijelu koja će se opirati tako besmislenom savjetu kao što je „ne navikavaj diete na ruke/nošenje!“ Dodaje: “Naši mladunci su potpuno bespomoćni i zavisni od nas, ne postoji niti jedan jedini medicinski ili psihološki razlog zbog kojeg bismo ih gurali od sebe.”

Nosite svoje bebe i svoju decu, nosite ih s ljubavlju – šta je tih dvije-tri godine koliko će vas (u najboljem slučaju!) pustiti da ih nosite naspram decenija koje su ispred njih, a gde će vam jedva i ruku hteti da pruže u javnosti?