Tijanu znam, tu iz grada. Uvijek nasmijana. Sportiskinja. Sada mama-heroj! Dva puta godišnje njih dvije odlaze u Novi Sad, tamo Nikolija vježba i napreduje. Tako već dvije godine. U Banjaluci ostaju tata, petogodišnja sestra i troipogodišnji Nikolijin brat blizanac.

Prijevremeni Tijanin porod i komplikacije nakon njega uzeli su danak. Nikolija je od tada pod ljekarskim nadzorom. U ranom uzrastu dijagnostifikovana joj je cerebralna paraliza i trenutno prolazi kroz intenzivan fizikalni tretman.

“Po četiri-pet časova provodimo vježbajući. Kada nismo u Novom Sadu, vježbe radimo u Banjaluci. Nikolija napreduje, ali sve to ide sporo. Kada se sjetim da joj nisu davali nikakve šanse za život, a onda ni za pričanje i hodanje, shvatim da je sve moguće. Ona priča, a i za hod ima nade. Nada je operacija  – selektivna dorzalna rizotomija u centru Acibadem u Istanbulu. Za sve je potrebno 24.700 evra. Termin još nemamo jer nam bolnica traži da prvo stavimo novac na račun”, priča Tijana.

Prijevremeni Tijanin porod i komplikacije nakon njega uzeli su danak. Nikolija je od tada pod ljekarskim nadzorom. U ranom uzrastu dijagnostifikovana joj je cerebralna paraliza i trenutno prolazi kroz intenzivan fizikalni tretman.

Nikolijina terapija je i vrtić u koji redovno ide. Tamo se druži sa ostalom djecom, ali i vježba kako da drži igračke i kako da radi ručicama. S njom se svakodnevno druže i fizioterapeuti. Ne umije da žvaće pa je njen dan ispunjen i vježbama koje joj pomažu da nauči da jede.

Pred ovom djevojčicom svakodnevno je mnogo izazova.

“Kada se sjetim da joj nisu davali nikakve šanse za život, a onda ni za pričanje i hodanje, shvatim da je sve moguće. Ona priča, a i za hod ima nade. Nada je operacija  – selektivna dorzalna rizotomija u centru Acibadem u Istanbulu. Za sve je potrebno 24.700 evra. Termin još nemamo jer nam bolnica traži da prvo stavimo novac na račun”, priča Tijana.

Mama Tijana nije mnogo pričala o svom danu i potrebama. Njen dan je Nikolija, a misija maksimalan napredak ove vesele djevojčice. Operacija ne može da čeka jer je najbolje da se uradi od druge do četvrte godine djetetovog života, a Nikolija sada ima tri i po.

Ona nas treba! Za njeno liječenje ovih dana svi bismo mogli da se odreknemo sitnice. Ta sitnica je put do njenog prvog koraka.

Svi koji žele da pomognu mogu da pozovu m:tel humanitarni broj 1416 i daruju jednu marku. Osim toga, na fotografiji ispod ispisani su i računi na koje možete uplatiti novac.