Iako BiH nije članica EU, kao zemlja kandidatkinja za članstvo moraće unijeti u svoje zakonodavstvo sve propise koji se donose na nivou bloka, kao što je bio slučaj sa Zakonom o digitalnim uslugama EU, koji se odnosi na rad velikih internet platformi i pretraživača.

Novi zakon predlaže Evropska komisija, a koji se prije stupanja na snagu mora uskladiti sa Savjetom EU, drugim tijelom koje pored Evropskog parlamenta (EP) učestvuje u donošenju propisa na nivou EU, a koji čine zemlje članice. Postupak usklađivanja je u toku, ali se očekuje da osnovni parametri neće biti izmijenjeni.

EP u svom prijedlogu traži zaštitu medijskog pluralizma, kao i sprečavanje upliva vladinih, političkih, ekonomskih i privatnih uticaja u rad medija. Takođe, traži se pravo medija i novinara na zaštitu izvora i zaštita od “provaljivanja” u medijske servere ili novinarsku digitalnu imovinu kako bi se pokušalo doći do izvora za medijske članke.

Najosjetljiviji dio ovog zakona odnosi se na obavezu medija da izvještavaju o sredstvima koja primaju iz inostranstva.

U BiH bi neki političari ovu odredbu mogli protumačiti kao “opravdanje” za uvođenje sličnih mjera nad medijima i nevladinim organizacijama u BiH.

Međutim, postoji nekoliko ključnih razlika.

Kao prvo, u ovoj odredbi će se istovremeno tražiti i registar medija koji primaju dotacije ili projekte od države i vlastitih institucija. Takođe, traži se nezavisnost javnih emitera i odvajanje od uticaja politike na njihov rad.

Osim toga, odluke će donositi posebno nezavisno tijelo Evropski odbor za medijske usluge, koji će biti nezavisan od vlasti.

Tako se odluke neće donositi na nivou bilo kojeg političkog tijela ili institucije, već od strane onih kojih se zaštita integriteta novinarske profesije najviše tiče.

Poslanici EP-a takođe traže tim eksperata, koji bi činili novinari i aktivisti, a koji bi provjeravali da li su odluke ovog odbora nezavisne od nepoženjih uticaja.

Kada je riječ o javnim emiterima, traži se donošenje višegodišnjeg okvirnog budžeta kako bi se spriječio pritisak na njihov rad. Osim toga, javni oglašivač u pojedinoj zemlji EU ne bi smio odrediti više od 15 odsto budžeta za marketing pojedinačnom mediju s kojim ima ugovor o oglašavanju. Svi ugovori s medijima bi, prema prijedlogu EP-a, trebalo da budu javno dostupni i transparentni.

Ovaj zakon bi imao dodira i sa već pomenutim Zakon o digitalnim uslugama EU, koji je već stupio na snagu.

Veoma velike online platforme bi, prema ovom prijedlogu, trebalo da budu spriječene da neselektivno skidaju medijski sadržaj.

Predviđeno je stvaranje posebnog mehanizma po kojem bi velike platforme prvo trebalo da odvoje regularne medije od onih koji plasiraju sumnjive sadržaje. Nakon toga bi mediji trebalo da budu obaviješteni o spornim sadržajima koje su plasirali i da dobiju 24 časa za odgovor. Tek nakon tog perioda bi mogli obrisati sporni sadržaj s svojih servera.

Na stranici Savjeta EU objavljena je pozicija njihovog tijela u odnosu na ovaj zakon. Oni su unijeli odredbe o preciznijem definisanju nadležnosti između zemalja članica i Komisije, precizirali prava i obaveze Odbora za medijske usluge, tražili dodatne mjere za zaštitu identiteta novinarskog izvora, bolje preciziranje odredaba o transparentnosti vlasništva, a tražili su i pojašnjenje pravila i obaveza velikih platformi u odnosu na medije.