Budite iskrene: da li ste ijednom tokom trudnoće dovele u pitanje ideju o tome da ćete, nakon porođaja, vi otići na roditeljsko odsustvo? Iako zakoni u Srbiji dozvoljavaju očevima da koriste odsustvo zbog brige o detetu i dalje se na prste mogu izbrojati muškarci koji su ga zaista iskoristili. Zašto? Zato što društvo i dalje očekuje da primarnu brigu o detetu, naročito novorođenčetu, preuzme majka. Ovakva očekivanja osnova su fenomena koji nazivamo motherhood penalty: zbog prekida karijere i brige o deci, majke bivaju manje plaćene, gube šansu za unapređenje i teže ih zapošljavaju. Kako razbiti začarani krug?

Švedski model roditeljskog odsustva

Švedska nam je dala odgovor: naučite društvo da očekuje i od očeva jednaki angažman oko dece. Još 1995. godine ova zemlja je uvela obavezu očevima da preuzmu deo porodiljskog odsustva. Nije im dala opciju, dala im je ultimatum: ako ne preuzmete bar 3o dana brige o detetu, cela porodica će izgubiti pravo na ovaj deo odsustva. Tokom godina, broj dana koje moraju iskoristiti očevi se povećavao.

Danas, švedski model izgleda ovako: roditelji imaju pravo na ukupno 480 dana odsustva zbog brige o detetu. Prvih 380 dana dobijaju oko 80 odsto svoje plate, a poslednja tri meseca nešto niži iznos. Roditelji odsustvo ne moraju da iskoriste odjednom, nego tokom prve četiri godine detetovog života, po potrebi. Ipak, najznačajniji deo ovog sistema odnosi se na tatinu kvotu: 90 dana odsustva mora da iskoristi otac. Ostatak dana može da se prenosi sa roditelja na roditelja po izboru, ali tata mora na porodiljsko najmanje tri meseca.

Kakve je promene doneo model podeljenog roditeljskog odsustva?

Gotovo tri decenije nakon uvođenja prve tatine kvote, Švedska je zapadna zemlja sa ubedljivo najmanjom stopom motherhood penalty fenomena. Situacija još nije idealna: tek trećina očeva koristi više dana odsustva od majki, a žene i dalje imaju za oko 6 odsto nižu platu nakon što se vrate sa porodiljskog. Ali, istraživanja pokazuju da se stvari menjaju najbolje iz godine u godinu.

Dugoročni penali koje žena oseti u Švedskoj iznose 9 odsto, a u većini razvijenih zemalja oko 35 – 40 odsto

Svaki dodatni mesec odsustva koji preuzme otac povećava platu majke u naredne četiri godine za 6.7 odsto

Uključivanje očeva u roditeljsko odsustvo smanjilo je učestalost postporođajne depresije i upotrebu antidepresiva kod švedskih majki

Ispostavilo se da glavnu promenu nije donela zakonska prinuda očeva, nego društvena promena koja se javila kao posledica. Kada je uvedeno odsustvo za očeve, broj tata koji odlaze na porodiljsko drastično je porastao, a majke su počele ranije da se vraćaju na posao. Za žene je možda i značajnije bilo to što su očevi na porodiljskom preuzeli deo njihovog nevidljivog tereta i počeli da učestvuju u kućnim poslovima, odlascima kod lekara i u vrtić, svemu onome što majke prepoznaju kao svakodnevnu brigu o detetu. Odjednom, majke su na svojim leđima nosile manje. Rasterećenje majki direktno je uticalo da one manje osećaju stres, budu raspoloženije, ređe doživljavaju postporođajnu depresiju i postanu efikasnije na svim poljima. Postepeno, ovakva politika jednakosti počela je da utiče i na društvene norme: u Švedskoj je postalo društveno očekivano da otac uzme odsustvo. Poslodavci više jednostavno ne podrazumevaju da će briga o detetu biti na majci, pa se promenila i njihova percepcija o ženama kao efikasnim zaposlenima. Čim je društvo prestalo da očekuje od žene da samostalno brine o detetu, smanjila se kazna za materinstvo.

I očevi profitiraju kroz brigu o deci

Ali, nisu samo majke te koje su imale koristi od ovakvog sistema roditeljskog odsustva. Velika švedska longitudinalna studija pokazala je da muškarci koji koriste roditeljsko odsustvo imaju oko 34% niži rizik smrtnosti povezane sa stresom i zdravstvenim problemima. Kako to? Istraživači su zaključili da to nije posledica samo pronatalitetne politike u Švedskoj, već toga što takvi očevi grade stabilnije odnose i imaju zdraviji stil života.

Isto smatra i švedski fotograf Johan Bävman, autor projekat Švedske tate. Kada je dobio sina. poželeo je da dokaže svetu da briga o detetu ne mora i ne treba da bude čisto ženski posao. Počeo je da fotografiše očeve koji su brinuli o deci tokom roditeljskog odsustva — u parkovima, kuhinjama, kupatilima, usred haosa svakodnevice. Bez romantizacije, bez potrebe da glorifikuje očeve koji brinu o deci, ove fotografije prikazuju muškarce koji kuvaju, presvlače bebe, uspavljuju decu i organizuju dan oko porodičnih obaveza.

Ove tate otvoreno progovorile o tome da im je roditeljsko odsustvo poboljšalo život i ojačalo porodice i koliko je zaista važno za jednakost među polovima. Možda je upravo to i najvažnija lekcija švedskog modela: motherhood penalty nije biološka sudbina žene, već društvena posledica načina na koji raspodeljujemo brigu o deci. Kada društvo očekuje da majka žrtvuje karijeru, žene plaćaju cenu materinstva kroz manje plate, sporije napredovanje i veći psihološki teret. Kada isto očekivanje postane usmereno i ka očevima, posledice počinju da se menjaju. Švedski model nas upozorava da briga o detetu nije pomoć majci, već zajednička odgovornost.

fempiria.rs

Ove novine imaju za cilj da podstaknu očeve da više koriste pravo na roditeljsko odstustvo nakon rođenja djeteta, prenosi “RTCG”.

“Izmjenama zakona o radu biće propisano plaćeno odsustvo s rada za očeve po rođenju djeteta u trajanju 10 radnih dana, kao i minimalno razdoblje roditeljskog odustva u trajanju od dva mjeseca, koje se neće biti moguće preneti s jednog roditelja na drugog”, navela je Anđela Bašović iz Ministarstva rada.

“RTCG” navodi da će izmjenama Zakona o radu rad od kuće ubuduće biti preciznije definisan i usklađen sa evropskim standardima, a jedna od novina je i to da je poslodavac dužan da zaposlenom obezbijedi opremu i sredstva za rad od kuće.

“Institut rada van prostorije poslodavca je dobrovoljan i zaposleni, ukoliko ne prihvate da poslove ne obavljaju na taj način, neće trpeti štetne posljedice”, objašnjava Anđela Bašović iz Ministarstva rada.

Sve izmjene ovog zakona na javnoj su raspravi do 1. aprila.

1. Otac helikopter

Vaš partner zna sve termine kod doktora, presvlači prljave pelene (svaki put ih pažljivo pregleda) i obavlja razgovore s dadiljama. Možda se na prvu čini da nema povjerenja u vas, ali on u stvari shvata svoju ulogu veoma ozbiljno. Veeeoma ozbiljno. On ima ličnost odlikaša i ne želi nikakve greške dok je na smjeni,

2. Tata veseljak

Zaljubili ste se u njegovu blesavu ličnost i zato ga i volite. Uživate da ga gledate dok se igra s vašom kćerkom. Međutim, teško je izbjeći frustracije kad morate da čistite i za njim! I onda on ispada Kul Tata, a vi Dosadna Mama. On ne želi da vi ispadnete glavi krivac. On jednostavno voli da se glupira.

3. Tata zaljubljenik u kućne poslove

Ovaj tata je malo uplašen i zbunjen oko svoje nove uloge i  zato se trudi da pomogne na sve moguće načine – posebno oko kućnih poslova. Evo zašto volimo ovaj tip oca: on iskreno želi da vam olakša život. On će da kuva, čisti, iznosi smeće, ako treba i obrije noge – sve će uraditi samo da vam olakša život s novorođenčem. Ovaj tata dolazi u paketu sa milion pitanja. ,,Čemu služi ova kopča?”, ,,Koja je ishrana dobra za dojenje?’’ ,,Koliko paketa pelena da kupim? Kupiću ih više, nek stoje!”. Ovom tati treba više vremena da provede sam s bebom (i kućnim poslovima) da bi stekao samopouzdanje i samostalnost.

4. Tata radoholičar

Mnogi očevi osjećaju pritisak da ispune ulogu ,,glave porodice” i zato ponekad pretjeraju s količinom rada. Ovi očevi se ponašaju kao da živimo u pedesetim godinama prošlog vijeka, i kao da su oni lično Don Draper koji jedini donosi hranu za sto. On nikad nema vremena za guranje kolica ili časove joge za tate. Šta u stvari hoćemo da kažemo očevima radoholičarima? Opustite se! Beba neće biti vječno mlada, a ni vi. Da, treba da zadržite svoj posao, ali morate malo i da se zabavite usput.

5. Otac hvalisavac

Iako ga puno volimo, ovaj otac previše pažnje poklanja svakom sitnom bebinom napretku, a mijenjanje pelene ostavlja svojoj ženi. On će prvi da podijeli, s roditeljima, prijateljima, strancima u parku da je beba Joey puzala s pet mjeseci. Naravno srećne ste jer je on ponosan otac, ali ponekad postane naporan. Osim ako vam beba nije čudo prirode i ne govori azbuku unazad s 11 mjeseci, recite svom partneru da malo ohladi. Vaša beba nije prva beba u istoriji svijeta i neće biti ni posljednja.

6. Tata iz filma

Bio je popularan frajer u srednjoj školi, kapetan košarkaškog tima – za njega je beba samo dodatak njegovoj postavi u timu. Od trenutka kad si saznala da si trudna, sva porodica i prijatelji ti neprestano poklanjaju sportske duksiće, mekane fudbalske lopte za bebu (i tatu!).  On je sebi, naravno, kupio personalizovanu čašu za pivo na kojoj piše ,,Tata” i udobnu fotelju za vas dvoje da gledate utakmicu. Samo se nadamo da će beba voljeti sport koliko i tata!

7. Uplašeni tata

Ovaj tata je stvarno divan tata, ali je strašno uplašen kad ostane sam s bebom. Ako ste vi otišle na večeru s drugaricom, on će nazvati svoju mamu da dođe da pomogne. Kada morate da idete u šoping, on će predložiti da povedete bebu sa sobom. Imamo vijesti za tebe tata: Nećeš slomiti bebu. Obećavamo ti.

8. Tata smotanko

I ovog tatu nagrađujemo s peticom za trud. On ustaje rano vikendima da bi vam osigurao nekoliko dodatnih sati sna. Međutim, zna mu se desiti da prospe mlijeko iz bočice ili da ne osigura pelenu dovoljno dobro – onda idu nove ture veša. Nekad se zapitamo ko se tu o kome brine.

Prevela: Iris Janković

U Javnom fondu za dječju zaštitu Republike Srpske ističu da je u Banjaluci najviše očeva koristilo pravo porodiljskog odsustva, pa je tako u gradu na Vrbasu brigu o bebama preuzelo deset očeva.

“Prema podacima kojima raspolažemo, od 2019. godine broj očeva koji su koristili  pravo na porodiljsko odsustvo je 171”, istakli su u ovom fondu.

Kako su ranije pisale “Nezavisne novine”, mogućnost porodiljskog odsustva u 2022. godini iskoristilo je 40 očeva, dok se 29 novopečenih tata brinulo o bebama u 2021. godini.

Kako su naveli, u Zakonu o radu Republike Srpske propisano je da se roditelji mogu sporazumjeti o načinu korištenja porodiljskog odsustva koje mora započeti majka.

“Nakon isteka 60 dana od dana rođenja djeteta umjesto majke porodiljsko odsustvo može nastavi da koristi zaposleni otac djeteta”, rekli su iz Fonda

Inače, prema Zakonu o radu Republike Srpske za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta žena ima pravo na porodiljsko odsustvo u trajanju od godinu dana neprekidno, dok za blizance, kao i za svako treće i naredno dijete ima pravo odsustva u trajanju od 18 mjeseci.

Predrasude koje postoje u društvu koče donošenje odluka o korištenju porodiljskog odsustva kod muškaraca, smatra sociolog Vladimir Vasić, dodajući da smo još uvijek tradicionalno društvo.

“To je hrabra odluka, jer su očevi, odnosno muževi, na još jedan način pokazali požrtvovanost i dodatnu ljubav prema supruzi”, rekao je Vasić

On je odluku očeva da iskoriste porodiljsko odsustvo ocijenio kao normalnu i sasvim prirodnu, ali i poželjnu, jer kao savremeno društvo težimo ka ravnopravnosti polova i ravnopravnoj podjeli obaveza.

“To je dobar iskorak iz prostog razloga što će se na taj način pomoći majkama porodiljama i možda čak smanjiti neki obrisi nasilja u porodici iz prostog razloga što bi muž tada vidio koliko majka ima obaveza, koliko su te obaveze teške i koliko traže vremena”, rekao je Vasić.

Prema njegovim riječima, muškarci još podizanje djece smatraju kao primarnu obavezu majke, ali tu je potrebna podjednaka podjela poslova.

“Smatram da je jedan od najljepših primjera izjednačavanja radnih, bračnih i porodičnih obaveza to da je i otac podjednako ili približno podjednako kao majka uključen u podizanje i vaspitanje djece”, ističe Vasić, dodajući da je za zdravo odrastanje djeteta potrebna funkcionalna porodica koju čine otac i majka.

On ističe da bi se ovo pitanje trebalo dodatno zakonski regulisati.

Umoran sam od čekanja da to neko od muškaraca poruči.

Umoran od toga da se hoda na vrhovima prstiju kada su u pitanju muške emocije.

Umoran od društva koje ovakvo ponašanje gotovo da opravdava i smatra “normalnim”.

Umoran od majki koje pokušavaju skrenuti pažnju na ovaj problem, jer je krajnje vrijeme da očevi preuzmu odgovornost.

Uprkos tome što ih ne opravdavam, vjerujem da postoje različiti tipovi očeva koji odluče napustiti djecu. A nijedan od njih nema valjane razloge, jer ne možeš tek tako otići, pravi očevi to ne rade. Prvi su oni koji jednostavno odu. Spakuju svoje stvari, bez razmišljanja napuste ženu i dijete i prekinu svaki kontakt sa njima. Ovakvi očevi uopšte nisu muškarci. Oni su lijeni i uplašeni dječaci koji ne znaju kako da se nose sa odgovornošću, jer je nikada nisu imali. Njima je narcisoidnost prioritetnija od pomisli na to kako će izgledati život tog djeteta. Oni su dokaz da ljudi nekada mogu biti grozna, sebična stvorenja.

To je tip oca koji neće nikada shvatiti šta je ostavio.

Nikada neće znati kako izgledaju nedjeljna porodična jutra.

Nikada neće vidjeti stotine šarenih crteža koje je njegovo dijete crtalo godinama.

Nikada neće znati koliko je propuštenih odlazaka u zoološki park bilo.

Koliko kampovanja, izleta, igara i mjesta na koje nikada nije došao on. Tata.

Koliko propuštenih priča za laku noć, palačinaka za doručak, vožnje bicikla i učenja stvari koje te samo otac može naučiti. Još tužnije je to što nikada neće znati da je ostavio maleno stvorenje koje bi ga gledalo kao heroja. Koje bi mu vjerovalo i voljelo više od ikoga na svijetu. Koje bi više od svega na svijetu htjelo biti kao on. Njegov tata.

On nikada neće razumijeti koliko je odgovoran za ogromnu rupu i dječijem srcu koja nikada neće biti ispunjena. Nikada neće shvatiti koliko je suza proliveno zbog njega, a koliko ljutnje i bijesa skupljeno u malo nejakom biću, koje se zove njegovo dijete. Koliko je samo život bio teži, samo zato što je on otišao. Očevi poput njega nikada ne shvate, ne razumiju i ne prihvate odgovornost za svoja djela. Ali vremenom oni ni nedostaju, jer ne može ti faliti ono što nikada nisi imao.

Možda je pogrešno od mene, ali ja nemam prostor u srcu ili mogućnost u svom mozgu da razumijem ovakve očeve. Nemam empatiju, a najbolji pokušaj izražavanja emocija bio bi ljutnja. Ali postoji drugi tip očeva koji odlazi, a koji nije ništa bolji od prošlog. To su oni koji odlaze prikriveno, da se ne vidi. To su oni koji nastoje održati privid da nisu uopšte otišli, jer nakon razvoda ili prekida postaju vikend tate. Svako veče kada liježu na spavanje oni misle da su dobri očevi, jer se pojavljuju tu i tamo, sa vremena na vrijeme kako bi ispunili svoju obavezu i odglumili roditelja koji već odavno nisu.

Ne mogu shvatiti to. Kako možete biti parcijalni roditelji? Odrediti sebi prosječan broj sati i aktivnosti koje možete imati sa svojim djetetom? Vama je očigledno sve ok. Vi i jeste zato ok tip tate, jer ništa ne izaziva reakciju kod vas. Vama je ok provoditi minimalno i ograničeno vrijeme sa djetetom. Ok vam je što ste ga ostavili većinu vremena na brigu ženi koju ste vi ostali. Čak vam je kasnije i ok da gledate kako novi muškarac zauzima dominantnu ulogu u njihovim životima, jer mislite da je ok da ste vi tu samo vikendom. A nije!

Vi se ne borite, jer mislite da i ne trebate. Navodno ste već otac. Ali imate li uopšte predstavu šta to zapravo znači? Vrijeme koje trošite na priču drugima o tome kako ste dobar otac biste mogli potrošiti na to da stvarno postanete takvi. Ali dugo građene iluzije o sebi postanu istina u koju svako poželi vjerovati. Vi ste ipak onaj koji šalje poruke ili zove. Daje novac i pomaže, a zar to samo po sebi nije dovoljno? Naravno da nije, jer biti roditelj zahtjeva mnogo više od toga.

Većina ovakvih očeva bi mogla biti okarakterisana kao Diznilend Tate. Njihova funkcija u konačnici nije ništa drugo do toga da zabave sebe i djecu, a pri tome i druge, misleći da je to sva suština. On je obavio svoju dužnost, dijete se nasmijalo, čini se da ga voli, ali je li to stvarno dovoljno?

Izvor: Single Dad Laughing

P.S.

Kao odraslo dijete bez oca odlučno govorim da nije. Nikada neće ni biti. Oba tipa očeva su direktno u mojoj porodici. Prvi tip je onaj koji je ostavio mene, a drugi onaj koji gostuje mom bratu za praznike. Suština je ista. Oni nisu očevi, već pokušaji. Donori spermi nedovoljno sposobni da spriječe nastanak života o kojem nikada neće znati voditi računa i preuzeti odgovornost. Pravi očevi nikada ne odlaze, jer da odlaze znali bi koje posljedice ostavljaju trajno na život djeteta, koje ostaje okrnjeno cijeli život.

1. Sjetiti se svakog rođendana.
2. Proslaviti zajedno svaki rođendan.
3. Slušati više, vikati manje.
4. Čitati priče za laku noć (trijezni).
5. Pokazujte koliko cijenite i volite njenu mamu.
6. Pišite joj rukom pisana pisma ohrabrenja.
7. Budite uključeni u njeno obrazovanje (ili barem da znate šta studira i da idete na njene proslave).
8. Pokazati joj koliko je važno da brine o sebi, higijeni i svemu.
9. Voditi je u kupovinu za školsku odjeću.
10. Dopustite joj da prijateljice spavaju kod nje.
11. Dajte joj savjete zasnovane na mudrosti, a ne na slomljenosti.
12. Nikada ne omalovažavajte terapiju ili važnost mentalnog zdravlja.
13. Budite elokventni kako bi se ugledala na inteligenciju.
14. Pitajte je koje su njene granice.
15. Pomozite joj da stvori svoje granice tako da ih jasno zna.
16. Uvijek dajte sve od sebe.
17. Nazovite je bar četiri puta dnevno kada ode da studira u inostranstvo.
18. I dalje joj pišite svoja pisma ohrabrenja čak i kad se odseli na fakultet.
19. Pokažite joj njenu listu granica koje je postavila kada je bila mala.
20. Podsjetite je da daje sve od sebe.
21. Pišite rukom pisana pisma ohrabrenja njenoj mami.
22. Uvijek je podsjećajte da vam je ona prioritet.
23. Učite je kako da se na odgovarajući način nosi sa konfliktom.
24. Pokažite joj kako je autentičnost oličenje ljepote.
25. Nikada nemojte ružno da pričate o njenoj porodici, posebno o njenoj mami.
26. Nazovite je i kada ima 35 godina da joj pročitate priču za laku noć (trijezni).
27. Pokažite joj kako da se sprijatelji sa sopstvenom poniznošću i zavoli svoje greške.
28. Pokažite joj važnost standarda.
29. Podstičite je da praktikuje punu pažnju.
30. Poštujte je svake sekunde svakog dana.

Loša zvučna izolacija mi dozvoljava da čujem razgovor koji se nastavlja u ordinaciji, između ostalog, pitanje doktorke “a jeste li sigurni da nećete da uđe majka? Majka zna bolje”. I možda majke stvarno znaju bolje, ali to ne znači da treba uvek i sve one da rade.

Analiza Republičkog zavoda za statistiku kaže da se očevi kod nas u proseku detetom bave (dramska pauza… bubnjevi!) – 11 minuta dnevno. U danu koji ima 1.440 minuta. To je manje od 1% vremena dnevno.

Izašla sam iz porodilišta u znatnoj prednosti u odnosu na muža. Sa bebom sam provela nekoliko dana sama, pored toga što je rasla u meni devet meseci i činjenice da sam je rodila, držala u naručju dok je još pupčanikom bila vezana za moju utrobu i što sam od tog trenutka njen izvor hrane, tečnosti i utehe – moja uloga u bebinom životu je neupitna. Majke su najvažnije, nezamenjive, a šta je sa očevima? Koja je njihova uloga u životu dece?

U istom hodniku Doma zdravlja u kom sam ostala, čujem jednu majku koja pokušava da natera dete da je posluša, izgovarajući svima nam dobro poznatu rečenicu “nemoj da ti zovem oca!”.

Dok razmišljam o naših prethodnih mesec dana života u kojima je moj muž promenio više pelena od mene, oprao više ukakanih guza, sigurno više puta sterilisao flašice i jedini peglao pelene – ne mogu da zamislim da ikada izgovaram ovu ili sličnu rečenicu kojom pretim detetu njenim tatom.

Prvih dana nas dvoje smo se gotovo trkali do kreveca kada bi se začuo bebin plač ali sam ja vremenom odlučila da predam štafetu tati u svim aktivnostima u kojima nisam neophodna. Sada mi više uživanja pričinjava glas mog muža koji priča neke gluposti umilnim glasom kako bi animirao bebu dok je presvlači, nego da je ja sama presvlačim.

Gledam ga dok je pažljivo briše nakon menjanja pelene, prateći instrukcije patronažnih sestara da devojčice treba da se brišu spreda ka pozadi. Zaljubljujem se iznova u njega dok duva u svoje ruke i trlja ih pokušavajući da ih ugreje pre nego što dodirne i dalje isperutanu kožu našeg deteta.

Kako smo odlučili da bebu hranimo isključivo humanim mlekom, ja sam stalno potrebna kod kuće i uz bebu i to ume da bude naporno, pogotovo noću kada se beba budi na svaka tri sata da bi jela. Zato smo se nas dvoje podelili u noćne smene – ja je dojim u tri sata ujutru a on je, mojim mlekom iz flašice, hrani u šest dok ja ne ustanem u devet ponovo.

On ne može da je doji, što znači da često ne može da je uteši, ali može sve ostalo što mogu i ja. U roditeljskom poslu smo jednaki ili makar ka tome težimo.

“Divno je što imate muža koji vam toliko pomaže” komentariše druga doktorka dok moj muž oblači našu ćerku, a ja stojim pored. Kroz glavu mi prolazi jedan tvit “nije to moje dete, nego naše. I ne pomaže, već biva otac”.

Šalju nas u sledeću ordinaciju da primimo vakcinu, gde opet važi pravilo može-samo-jedan-roditelj i opet ulazi moj muž a ja ostajem ispred, suočena sa zbunjenim i osuđujućim pogledima ostalih roditelja. Osećam se kao nesposobna majka – mora da mi nešto fali, pa zato otac mora da uđe sa detetom.

Neretko, zbog svega naučenog od naših majki i baka, mi žene imamo tendenciju da se guramo i da na sebe preuzimamo poslove koji su u društvu označeni kao “ženski” i tako ostavimo malo prostora za očeve. “Daj meni, ja ću brže/bolje/lakše” htela sam da izgovorim svaki put kada je moj muž naopako stavio pelenu ili se borio sa bodićima koji se oblače preko glave.

Teško je da stojiš sa strane i ne preduzimaš ništa, pogotovo ako se u tom trenutku dete rasplače. Ali je neophodno, pre svega zbog naše dece – njihovog psihološkog zdravlja, samopoštovanja, razvijanja socijalnih kompetencija, da i tatama damo prostor da budu roditelji – ravnopravni učesnici u odgajanju dece a ne samo pomagači.

Preuzeto sa: zadovoljna.nova.rs

… Tu leže izazovi samostalnog odgajanja dece, ne u samoj činjenici odsustva drugog roditelja, iz ma kog razloga, već u (ne)sposobnosti žene da nadraste svoju povredjenost i dozvoli detetu da ima oca, tog koga ona ne voli, koga često mrzi, prezire, koji ju je razočarao ali s kojim je jednom bila dovoljno bliska da dobije sa njim dete…

Ne treba se na tom teškom putu gorditi, ne treba trovati dušu deteta mržnjom jer posledice su dalekosežne, ne treba oko sebe i deteta podizati ogradu od bodljikave žice koja čuva vaš mali svet… ma koliko vam bilo teško i koliki bio vaš otpor treba dati šansu muškarcu da bude otac ako već nije mogao da bude vaš partner…

Svako dete ima pravo na oca pa i vaše, to je biološki ali i psihološki ram sa slikom u kojoj stoje dve figure ma kakve one bile…. znam koliko će se mnoge majke ljutiti na mene, znam jer to svaki put vidjam kad probam da im to kažem, gledajući posledice takvog njihovog stava po dete, ali upravo je ta mera odbijanja da to čujete i prihvatite mera dubine povrede koju time trajno proizvodite, mera dubine oštećenja koje detetu nanosite a želele ste najbolje…

Ako vas ovo ljuti, vratite se i pročitajte ovo još jednom i budite baš mnogo ljuti ali me, negde, čujte… ta mera vašeg nečuvenja i nemogućnost da izadjete iz svoje povredjene kože zarad toga da dete poznaje i možda voli onog kog najviže mrzite je vrhunski čin vaše ljubavi za dete i velika šansa da ono bude svoj čovek a ne vaš nastavak, neko ko će, hteo to ili ne, svojim malim ustima izgovarati vaš tekst ili tekst vaše majke koja ga je povremeno čuvala ali mu zato konstantno pričala svoju verziju priče makar joj to dete ne tražilo…

Želite li da vaš sin odrasta s mržnjom i razočarenjem u muški rod, hoće li mu to pomoći da bude adekvatno polno identifikovan muškarac… želite li da devojčica odrasta s uverenjem da su svi muškarci loši i da ostavljaju ženu, želite li da je svojom pričom predodredite za takvu sudbinu…

Tu počinje razlika izmedju prave ljubavi za dete i gordosti u svom mučeništvu, pa i sebičnosti, ako hoćete… tu, na toj tački gde nadrastete svoj bol i date šansu vašem detetu da sutra ima drugačija iskustva… jer bol vas ne čini pametnijim roditeljem… bol vam zamračuje um i kvari vaše roditeljstvo, ne poboljšava ga zato se bol mora kontrolisati …

Jer podizati zdravo dete je mnogo više od mukotrpne borbe za egzistenciju u kojoj ste najčešće same, i mnogo više od dečjih rodjendana gde ste jedini roditelj, i mnogo više od toga da je sve na vama toliko da biste zavrištale do neba jer niste ga same začele a same ga čuvate….

Znam sve… živim ovde sa vama i nisam neki posmatrač iz vasione, ali jesam iz ordinacije i vidjam posledice toga kad ne napravite otklon i otrujete dečje srce vašim iskustvom jer „on ne zaslužuje da ima dete“…

Dajte detetu dozvolu da ga samo upozna, ne plašite se kako ćete vi proći u toj proceni… naravno, ne mislim ovde na očeve koji ugrožavaju decu, zlostavljače, seksualne, fizičke, od njih treba skloniti dete, mislim na one s kojima ste se razišli iz vaših razloga, kao žena i muškarac.

I nemojte sutra detetu, koje nije odgovorno za svoje rođenje, ispostaviti račun ozlojedjene žene koja je sve žrtvovala za njega, račun žrtve koja traži zadovoljenje, koja ne dozvoljava osamostaljenje, ne dozvoljava pojavu nikoga trećeg u njihovoj savršenoj simbiozi kao što nekad nije dozvoljavala prisustvo oca jer velika je šansa da ćete ako ste to radili to nastaviti sa još većim žarom… i agresijom… a to nije čin ljubavi.

Volite dete, radite najbolje što možete, znajte da ste makar najbolja majka na svetu – nikakav otac jer to nije isto i ne zaboravite, nikako ne zaboravite, da volite sebe ali ne kao žrtvu, mučenicu, samo majku, već hrabru, otvorenu, svojim likom u ogledalu zadovoljnu ženu, koja ima toliko ljubavi za sebe da se ne plaši poredjenja s drugim roditeljem i odlaska deteta kad kvalitetno obavi posao, i da mu dozvolu da je ostavi i ima svoj život jer ga niste za sebe rodile.

„Brod je jedino u luci siguran, ali brod nije za luku pravljen“. Brod je napravljen da plovi.”

Tatjana Milenković, specijalista medicinske psihologije, doktor psihijatrije

Preuzeto sa: facebook.com

Genarro Folino, menadžer maloprodaje dizajna je jedan takav otac. Uzeo je slobodne dane kako bi pomogao svojoj ženi koja se željela vratiti na posao i postao je osoba koja najviše brine o njihovom djetetu.

„Moj otac je umro prije nekoliko godina. Nisam ga mnogo viđao dok sam odrastao zato što je radio u fabrici i zato nisam htio da se isto desi mom sinu Julianu“, objašnjava Genarro. Imao je sreće zato što njegov poslodavac u kompaniji „Stockland“ pruža beneficije za roditeljsko odsustvo koje je mogao prihvatiti bez straha da će to negativno uticati na njegovu karijeru.

No, nisu svi očevi u Australiji iste sreće. Podaci iz Agencije za rodnu ravnopravnost na radnom mjestu pokazuju da samo pola organizacija sa više od 100 poslodavaca koje nisu u javnom sektoru nude plaćena odsustva. Podaci pokazuju da su u većini slučajeva žene te koje uzimaju roditeljsko odsustvo.

Kada se muškarcima omogući roditeljsko odsustvo tokom prve godine života njihovog djeteta to im omogućava da o njemu brinu u trenutku kada se njihove supruge odluče vratiti na svoje poslove. No, čak i kada im je to ponuđeno, mnogi poslodavci tvrde da muškarci oklijevaju da iskoriste pravo na roditeljsko odsustvo. Slično je i sa fleksibilnim radnim aranžmanima koji su drugi krucijalni element u ohrabrenju očeva da preuzmu odgovornost brige o djetetu. Podaci pokazuju da skoro dvije trećine organizacija iz sektora koji nije javan sa više od 100 poslodavaca imaju ili fleksibilnu radnu politiku ili strategiju. Ipak, mnogo manji broj muškaraca se odlučuje na fleksibilni rad. Žene su tu još uvijek brojnije.

Zbog čega većina muškaraca ne uzima roditeljsko odsustvo i ne radi fleksibilno? Prema Libbynim riječima jedan od razloga je rodna predrasuda na radnom mjestu.

„Rodna pristrasnost na radnom mjestu može ozbiljno uticati na žene, ali i na muškarce, a naročito na one koji su očevi. Na primjer, izvještaj australijske komisije za ljudska prava je 2014. godine pokazao da je 27% očeva i partnera prijavilo diskriminaciju u vezi roditeljskog odustva i povratka na posao. Vjerovatnije je da će se muškarcima odbiti zahtjevi za fleksibilan rad i da će se smatrati da nisu dovoljno posvećeni svom poslu“, objašnjava Libby.

Libby je naglasila da poslodavci moraju uvesti roditeljsko odsustvo i fleksibilnije radne politike za muškarce kako bi postigli rodnu ravnopravnost na radnom mjestu. Prema njenim riječima, jedna od najvažnijih stvari je promjena mišljenja i kulture na radnom mjestu. Genarrov slučaj pokazuje kako i poslodavci i radnici mogu imati koristi od ovoga. Zahvaljujući šemi roditeljskog odsustva u kompaniji „Stockland“ se povećala stopa vraćanja na posao i odanost radnika.

Rodna ravnopravnost znači da i muškarci i žene trebaju raditi zajedno kako bi stvorili jednake mogućnosti i prave izbore za sve.

Izvor: The Guardian

Nemojte im zamjeriti zbog toga, jer pokušajte sebe zamisliti u njihovoj koži. Nalaze se potpuno nepripremljeni u novonastaloj situaciji, koja im daje dijete, ali uskraćuje pažnju. Mame su, čini se, centar svijeta djece i onda im se dešava privid kako gube pažnju i djece i žene. A onda kada konačno dobiju priliku ne znaju kako se snaći. Uplaše se, jer nije im tako jednostavno promijeniti pelene, uspavati ih i nositi. Daju sve od sebe da budu dobri u tome, ali vjerujte nije im lako. Zato nemojte biti ljubomorne kada jednom konačno uspiju da ostvare kontakt i dobar odnos sa djecom. Potrebno je mnogo strpljenja i posvećenosti da biste shvatili kako ste sada porodica i kako vas dvoje imate ljubav jednom prema drugom, ali i zajedničku prema djeci.

Šta možete uraditi po tom pitanju? Postoji zapravo nekoliko savjeta koje vam dajemo, kako biste olakšali očevima period dojenja, odnosno tih prvih dana kada je dijete više usmjereno na majku, a u kojem oni nisu sigurni koja je njihova uloga i ima li je uopšte.

Razgovarajte

Vaš partner treba vašu pomoć kako bi shvatio šta se zapravo dešava. Teško mu je prilagoditi se novonastaloj situaciji, jer nije on kriv što neke stvari jednostavno biološki ne može. Recimo, dojenje je jedna od takvih stvari i posve je normalno da se on sada osjeća onemogućenim za jedno novo iskustvo. Možete mu pomoći tako što ćete razgovarati sa njim o tome koliko je vama važno imati povezanost sa djetetom, ali i sa njim, kao i nastojati omogućiti mu vrijeme koje će on provoditi nasamo sa njim.

Učite o dojenju zajedno

Samo zato što on ne možu dojiti ne znači da ne treba znati više o tome. Veliki je izazov za njega, ali i vas otkrivanje novih informacija. Zato nađite način da saznate više o tome zajedno. Ohrabrite ga da se uključi u grupe za očeve i pomogne i sebi, a i vama saznavanjem novih informacija. Ukoliko je dijete na formuli, podijelite obaveze oko hranjenja, spremanja hrane i svih drugih aktivnosti.

Omogućite mu kontakt sa bebom

Predložite mu da on ostvari kontakt koža na kožu sa bebom. Na taj način oslobodiće se oksitocin koji će usrećiti i bebu i njega, ali i vas. Prednosti ovoga su ogromne, jer ne samo da ih povezujete, već razvijate posebnu bliskost i privrženost njega prema bebi, i nje prema njemu. Slušanjem otkucaja srca, osjećajem temperature tijela, ali i disanja, oni uspješno komuniciraju i povezuju se gotovo kao i vi.

Ohrabrite ga da presvlači bebu

Ovo je naizgled sasvim jednostavno i očekivano, ali mnogi zaborave na to. To je idealna prilika za zbližavanje sa djetetom i provođenje vremena u razigranoj atmosferi, ali i brinući se o njemu. Osim što će se zanimati, biće ponosan što doprinosi u nečemu tako simboličnom i značajnom za vaše dijete.

Dajte mu obavezu koju samo on može obaviti

S obzirom na to da je dojenje nešto što samo vi možete, pomozite mu da pronađe aktivnost koju samo on može uraditi sa djetetom. To ne mora da znači da vi to niste u stanju, ali prosto stvorite mu osjećaj ugodnosti i odgovornosti za nešto što će biti isključivo njegovo. To može biti kupanje djeteta, presvlačenje ili čitanje priča za laku noć. Suština je u tome da mu omogućite vrijeme koje će provoditi sam sa njim.

Neka mijenja pelene

Ovo ne treba biti samo njegova obaveza naravno, ali s vremena na vrijeme bi bilo poželjno da se i on potrudi da promijeni pelene. Možda mu se to neće svidjeti kao ostale obaveze koje ima, ali će ga sigurno dodatno zbližiti sa djetetom, jer će mu omogućiti kontakt licem u lice sa njim, ali i uspavljivanjem nakon toga. Što prije shvati da im je to dobar način izgradnje odnosa, to će mu jednostavnije biti kada je riječ o mijenjanju pelena.

Potaknite ga na druženje sa starijim djetetom

Ovo je takođe dobra metoda zbližavanja, jer bez obzira na to što imate novorođenče u kući, trebate obratiti pažnju i na vaše starije dijete, ukoliko ga imate. Ujedno će shvatiti kako mu možda bolje ide komunikacija sa njim, jer može više aktivnosti provoditi, a pri tome raditi i direktno na povezivanju starijeg djeteta i bebe. Svima je rođenje novog člana porodice promjena u dotadašnjem načinu života i zato je veoma važno uključiti sve članove u međusobnu interakciju.

Budite zahvalni

Pronađite način i vrijeme da mu zahvalite za sve što radi, jer vjerujte da mu nije lako. S obzirom na to da se nalazi u iznenadnoj situaciji, na koju se nikako ne može pripremiti, on zaista daje sve od sebe da uči i razvija se zajedno sa vama. Nemojte to shvatati olako i podržite ga, jednako kao što i on podržava vas. Osim toga, nemojte ga zaboravljati i ignorisati, jer ste sada majka. Bez obzira na Vašu novu ulogu u životu i dalje ste njegova žena. Pokažite mu ljubav i poklonite pažnju svakoga dana.

Izvor: Mothering