Ponekad razvod ne počne na sudu.

Počne u tišini jedne kancelarije, kada žena sjedne preko puta mene i nakon duge pauze kaže:

“Ja više ne mogu ovako.”

To je trenutak kada zapravo počinje razvod.

Ne na papiru.

Ne u tužbi.

Nego u odluci.

U mojoj kancelariji često sjede žene koje još nisu sigurne šta žele uraditi. Neke razmišljaju o razvodu mjesecima, neke godinama. Neke su već donijele odluku, ali ne znaju kako izgleda prvi korak.

Strah je gotovo uvijek isti.

Šta će biti sa djecom?

Gdje ću živjeti?

Kako izgleda sudski postupak?

Hoću li to moći sama?

Ponekad žene misle da moraju imati sve odgovore prije nego što naprave prvi korak. Da moraju već znati kako će izgledati njihov život nakon razvoda.

Istina je drugačija.

Prvi korak često je mnogo jednostavniji nego što misle – razgovor i informacija.

U razgovoru obično počnemo od onoga što je najvažnije: djece. Gdje će živjeti, kako će izgledati odnos sa drugim roditeljem, kako se uređuje izdržavanje.

Zatim dolaze praktična pitanja – stanovanje, svakodnevni troškovi, posao, podrška porodice.

Tek poslije toga dolazi ono što mnogi misle da je početak – tužba za razvod braka.

Ali u stvarnosti, razvod rijetko počinje na sudu. Počinje onog trenutka kada žena shvati da ima pravo da razmišlja o drugačijem životu.

Pravni osvrt

U pravnom smislu, postupak razvoda započinje podnošenjem tužbe za razvod braka nadležnom sudu.

U okviru tog postupka sud odlučuje i o drugim važnim pitanjima, naročito kada supružnici imaju djecu. To uključuje:

• povjeravanje djece na brigu i staranje
• način održavanja ličnih odnosa sa drugim roditeljem
• izdržavanje djeteta
• a ponekad i pitanja zajedničke imovine

Svaki slučaj je drugačiji i svaka porodica ima svoju priču. Ali ono što uvijek kažem ženama koje prvi put dođu na savjet jeste da ne moraju imati sve odgovore prije nego što dođu.

Dovoljno je da naprave prvi korak.

Jer često upravo taj prvi korak pokaže da izlaz postoji.

Prije nego što kupite ili udomite životinju, važno je odgovoriti na nekoliko ključnih pitanja.

Koliko slobodnog vremena imate?

Vrijeme koje možete posvetiti ljubimcu jedan je od najvažnijih faktora. Pas zahtijeva višestruke dnevne šetnje, dok ribica ili kornjača traže manju pažnju. Također, različite pasmine pasa i vrste ribica imaju specifične potrebe od četkanja i higijene do pravilne njege i prehrane.

Možete li finansijski podnijeti brigu o ljubimcu?

Troškovi se ne odnose samo na kupovinu životinje. Hrana, veterinarska njega, higijena i eventualni tretmani ili oprema dio su dugoročnog ulaganja u život vašeg ljubimca.

Šta s ljubimcem tokom putovanja ili godišnjeg odmora?

Ako često putujete, morate osigurati da postoji osoba koja će brinuti o ljubimcu u vaše odsustvo, bilo da je to član porodice, prijatelj ili profesionalni čuvar.

Koji su vaši dugoročni planovi?

Kućni ljubimac je obaveza koja traje godinama. Kornjače mogu živjeti i do 40 godina, a psi i mačke 15 i više godina. Razmislite planirate li proširenje porodice ili preseljenje, i kako bi se ljubimac uklopio u te planove.

Imate li adekvatan prostor za ljubimca?

Prostor u kojem živite mora odgovarati vrsti životinje koju želite. Veliki psi zahtijevaju dovoljno prostora za kretanje, dok kornjače trebaju pravilno opremljen akvarij.

Šta vi želite od kućnog ljubimca?

Kada odgovorite na prethodna pitanja, razmislite o vrsti veze koju želite sa životinjom – prijateljstvo, društvo za djecu ili aktivno učešće u vašim svakodnevnim aktivnostima.

Odabir kućnog ljubimca zahtijeva promišljenost i odgovornost. Pravilan izbor može vam donijeti radost i zadovoljstvo, ali i olakšati život vašeg ljubimca, osiguravajući mu sretan i zdrav život.

Izvor: Klix.ba

Prema istraživanju platforme Statista iz SAD-a, koje je uključivalo tisuću i 50 ljudi u dobi od 18 do 80 godina, šest najpopularnijih odluka za 2025. godinu su:

1. Štedjeti više novca (21 posto)
2. Zdravije se hraniti (19 posto)
3. Više vježbati (17 posto)
4. Smršavjeti (15 posto)
5. Provoditi više vremena s obitelji i prijateljima (14 posto)
6. Prestati pušiti (devet posto)

Iako su ove odluke globalno prepoznatljive, istraživanja pokazuju da je njihovo pridržavanje pravi izazov.

Koliko dugo traju novogodišnje odluke?

Prema anketi Forbes Health/OnePoll iz 2023. godine, prosječna novogodišnja odluka traje manje od četiri mjeseca. Evo nekoliko zanimljivih podataka:

• 22 posto ljudi odustaje u prva dva ili tri mjeseca.
• Samo jedan posto izdrži cijelu godinu.
• Osam posto ljudi prekida već nakon mjesec dana, dok 13 posto odustane nakon četiri mjeseca.

Čini se da su drugi petak u siječnju (poznat kao Dan odustajanja od odluka) i 17. siječnja (Dan napuštanja novogodišnjih odluka) simbolični datumi kada mnogi gube motivaciju.

Kako uspješno održati novogodišnje odluke?

Ako je pridržavanje odluka tako teško, kako povećati šanse za uspjeh? Stručnjaci preporučuju nekoliko ključnih strategija:

1. Postavite realne ciljeve: Umjesto velikih i neodređenih ciljeva, razbijte ih na manje, konkretne korake.
2. Nađite partnera za odgovornost: Podijelite svoje ciljeve s prijateljem ili članom obitelji koji će vas podržavati.
3. Držite se jednostavnosti: Jedan ili dva lako ostvariva cilja povećavaju šanse za uspjeh.
4. Dodajte, a ne oduzimajte: Pozitivni ciljevi, poput Počet ću jesti više povrća, učinkovitiji su od negativnih, poput Prestajem jesti slatkiše.
5. Planirajte unaprijed: Priprema prije 1. siječnja omogućava bolji početak i jaču motivaciju.
6. Usvojite mentalitet rasta: Usredotočite se na male korake i napredak, a ne na savršenstvo.
7. Slavite uspjehe: Svaki mali napredak zaslužuje priznanje, što jača volju za nastavak.

Izvor: zadovoljna.dnevnik.hr

Odmah se naslutilo da se iza toga krije njena želja da spase porodicu nakon navodne afere svog sina koja je neusmnjivo uzdrmala njegov brak sa princezom Meri iako prema anketama čak 74 odsto Danaca ima lijepo mišljenje o njemu (nakon svega), kao i generalno o dvoru (70 odsto).

Odluka danske kraljice ocjenjuje se kao jak mudar potez i pokušaj da porodicu spase katastrofe, koju je pokrenuo skandal.

Stručnjaci su za Dejli mejli rekli da je kraljica namjerno bacila “ogromnu bombu” u pravo vrijeme kako bi osigurala budućnost danske kraljevske porodice i svog “najvećeg bogatstva”, snahe Meri.

Prestolonasljednik Frederik viđen je prije nekoliko mjeseci u Španiji sa rijaliti zvijezdom Henovevom Kazanovom, što je pokrenulo glasine o preljubi. Njegov brak sa omiljenom princezom Meri traje od 2019. godine. Imaju četvoro djece.

“Smatram da je Margareta možda bila zabrinuta da je brak njenog sina u problemima i morala je da uradi nešto.”

Kraljica je uvijek mislila da je Meri dragocjena vrijednost kraljevske porodice i bojala se da bi princeza mogla da ode što bi bilo katastrofa. Sada se nada da će Frederik i Meri izgladiti sve nesuglasice i raditi zajedno kao novi kralj i kraljica.

“Nikada nisam pomišljao da će kraljica abdicirati i ovo je za mnoge Dance bio potpuni šok. Ne mogu, a da ne pomislim da to ima veze sa nedavnim glasinama o prestolonasljedniku Frederiku koji je proveo noć sa meksičkom rijaliti zvijezdom. Meri je nedavno boravila kod kuće u svojoj rodnoj Australiji i bila je tamo sa djecom, ali Frederik im se pridružio tek nakon nekoliko dana. Činilo se da je uplakana i objavila je objavila nekoliko dirljivih tvitova”, rekao je Fil Dampijer.

Da je preljubnička afera imala uticaja, smatra i Ričard Ficvilijams koji je dodao da je odluku možda izazvala i operacija leđa koju je kraljica imala u februaru, ali je dodao:

“Uvijek je ranije odbijala ideju o abdiciranju.”

“Princ Frederik ima 55 godina, a princeza Meri 51 godinu. Možda je dobro izračunala da starenje monarhije nije dobra ideja, pogotovo ako bi vladala još desetak godina. Njeni instinkti su oštroumni jer monarhija trenutno uživa javnu podršku od oko 80 odsto, što je fenomenalno”, piše Dejli mejl, prenosi žena.blic.

Kraljica je 52 godine bila na prestolu.

Film Ekskurzija je svjetsku premijeru imao na ovogodišnjem Lokarno Film Festivalu, gdje je otvorio program Cineasti del presente, posvećen prvim i drugim filmovima najzanimljivijih novih autora, a nagrađen je Specijalnim priznanjem na dodjeli nagrada Locarno Film Festivala.

Film je takođe prikazan u okviru programa Sarajevo Film Festivala, Bihać Avantura Film Festivala, gdje je osvojio Grand Prix “Unska sirena”, te na Montenegro Film Festivalu u Herceg Novom, gdje je osvojio Zlatnu mimozu za najbolji scenarij (Una Gunjak) i nagradu za najbolju glumicu (Asja Zara Lagumdžija).

Glavne uloge u filmu ostvarili su Asja Zara Lagumdžija, Nađa Spaho, Maja Izetbegović, Mediha Musliović, Izudin Bajrović i Muhamed Hadžović. Film je nastao po scenariju i u režiji Une Gunjak, a ostatak autorske ekipe filma čine direktor fotografije Matthias Pilz, montažerka Clémence Diard, scenografkinja Emina Kujundžić, kostimografkinja Katarina Pilić, kasting direktorica Timka Grin, dizajner zvuka Igor Čamo, kompozitor Draško Adžić i šminkerka Lamija Hadžihasanović-Homarac.

Producenti filma su Amra Bakšić Čamo, Adis Đapo (SCCA/pro.ba) a koproducenti: Nukleus film (Siniša Juričić), Baš Čelik (Jelena Mitrović), Salaud Morisset (François Morisset), Mer Film (Gary Cranner).

Radnja filma prati Iman, koja dok se njen deveti razred priprema za ekskurziju, privlači pažnju starijeg dečka. Nakon što se, nakon igre istine i izazova po školi proširi glasina da je Iman trudna i to ugrozi ekskurziju, Iman se nađe u oluji očekivanja i ograničenja, a događaji koje je izazvala izmiču kontroli, prenose Nezavisne novine.

Film je sniman u Sarajevu od 22. aprila do 29. maja 2022. godine, i realizovan je kao koprodukcija 6 zemalja: Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija, Francuska, Norveška i Katar. Film su podržali Fondacija za kinematografiju, Sarajevo, Ministarstvo kulture i sporta KS, HAVC, Filmski centar Srbije, Sorfond, Doha Film Institute, Hubert Bals Fund i Eurimages.

Udruženje filmskih radnika Bosne i Hercegovine već 22 godine kandiduje film Američkoj akademiji u kategoriji za Najbolji internacionalni film.

Na osnovu kandidature Udruženja filmski radnika, film Ničija zemlja Danisa Tanovića je 2002. godine nagrađen nagradom Oskar za najbolji strani film, a bh. kandidat za 2020. godinu, film Quo vadis, Aida? bio je nominovan za ovu prestižnu nagradu. Nagradu Oskar dodjeljuje američka Akademija filmskih umjetnosti i nauke AMPAS, a jedna je od najznačajnijih nagrada u svijetu filmske umjetnosti dok je sama ceremonija dodjele jedan je od najgledanijih televizijskih programa tokom godine u SAD-u a i u svijetu, saopšteno je iz Udruženja filmskih radnika BiH.

Nije tajna da rađanje bebe može biti bolno, ali ipak odluka o tome da li ćete koristiti epiduralnu anesteziju jeste bitna stvar za vas i vašu porodicu.

Epiduralna anestezija se koristi za blokiranje nervnih signala (poput onih odgovornih za osećaj bola) iz donjeg dela kičme.

Primenjuje se kroz kateter koji se provodi kroz veliku iglu umetnutu u epiduralni prostor koji okružuje kičmenu moždinu. Kateter ostaje na mestu tokom porođaja, kako bi nastavio da isporučuje lekove.

U zavisnosti od zdravlja bebe i vaše trudnoće, i specifičnosti vašeg porođaja, epiduralna anestezija možda neće biti opcija za vas.

Takođe se možete predomisliti oko toga da li ćete trenutno koristiti epiduralnu ili ne. Ali razumevanje prednosti i nedostataka može vam pomoći da donesete najbolju odluku za sebe i svoju bebu.

Koje su prednosti epiduralne anestezije?

Ublažavanje bola

Epidural je jedna od najefikasnijih metoda za ublažavanje bolova tokom porođaja, a ima minimalne neželjene efekte i na mamu i na bebu.

Deluje brzo i može početi da ublažava bol već za 10 do 20 minuta. Većina žena koje imaju epidural osećaju malo ili nimalo bolova tokom porođaja.

Omogućava vam odmor

Olakšanje porođajnih bolova može vam pomoći da se više odmorite. Ovo može biti posebno korisno ako imate dug porođaj.

Mogućnost opuštanja i izbegavanja bola takođe može pružiti pozitivnije iskustvo porođaja.

Može vam pomoći da ostanete budni

Epiduralna anestezija vam može pomoći da ostanete budni kako biste mogli aktivno da učestvujete u iskustvu rađanja. Takođe vas može poštedeti nelagodnosti ako su potrebne dodatne procedure, poput vakuuma, koji će pomoći da se beba rodi.

Ako je potrebno da se porođaj završi putem carskog reza, epiduralna vam omogućava da ostanete budni tokom postupka i pruža ublažavanje bolova tokom oporavka.

Može pomoći u smanjenju postporođajne depresije

Jedna studija iz 2014. godine je pronašla neke dokaze da epiduralna anestezija kod nekih žena može smanjiti rizik od postporođajne depresije. Međutim, prema rezultatima iz novijih istraživanja nisu pronađeni dokazi koji potkrepljuju tvrdnje da epiduralna smanjuje rizik za ovo stanje.

Važno je tokom trudnoće razgovarati sa svojim lekarom ili babicom o upravljanju porođajnim bolovima. Oni vam mogu pomoći da smislite plan koji odgovara vama i vašim ciljevima. Oni vam takođe mogu pomoći u pronalaženju alternativa u slučaju da vaši prvobitni planovi treba da se promene tokom porođaja.

Možete dobiti epiduralnu bilo kad tokom porođaja

Čak i ako to nije deo vašeg planiranog porođajnog plana, dobro je znati da epiduralnu anesteziju možete dobiti bilo kada tokom porođaja ako se za tim ukaže potreba.

Koji su nedostaci epiduralne anestezije?

Može da izazove nizak krvni pritisak

Epidurali mogu izazvati nagli pad krvnog pritiska. Vaš krvni pritisak se prati tokom porođaja kako bi se obezbedio adekvatan protok krvi do vaše bebe i kroz telo. Ako vam krvni pritisak padne, možda će vam trebati kiseonik, tečnost i lekovi.

Možda ćete imati neke neželjene efekte

Neke žene imaju neželjene efekte, uključujući drhtanje, groznicu ili svrab. Nakon uklanjanja epidurala, možete osetiti mučninu ili vrtoglavicu i bol u leđima i bol u mestu umetanja igle.

Oko 1% žena će doživeti jaku glavobolju. Ovo je redak neželjeni efekat koji je uzrokovan curenjem kičmene tečnosti.

Iako je vrlo retko, moguće je trajno oštećenje nerva ako je kičmena moždina oštećena iglom ili kateterom ili krvarenjem ili infekcijom u epiduralnom području. Anesteziolozi se podvrgavaju opsežnoj obuci i rizik od trajnog oštećenja je vrlo nizak.

Možda će otežati guranje

Nekim ženama epiduralna anestezija otežava guranje bebe. Ovomože povećati vašu šansu za potrebne intervencije, poput carskog reza.

Može povećati rizik od oštećenja na međici

Istraživanje pokazuje da su perinealna oštećenja češća kod žena koje su imale epidural. Ostali faktori koji povećavaju rizik od oštećenja na međici uključuju:

• beba sa većom porođajnom težinom
• epiziotomija
• indukcija porođaja

Vaša donja polovina tela može neko vreme otupeti nakon porođaja

Nekoliko sati nakon porođaja možete da ne osećate donju polovinu. Zbog ovoga ćete možda morati da ostanete u krevetu dok utrnulost ne nestane.

Možda ćete imati problema sa mokrenjem

Imati epiduralnu anesteziju takođe povećava šanse da vam treba urinarni kateter za pražnjenje bešike. Ovo je samo privremeno. Urinarni kateter se može ukloniti nakon što se vaša utrnulost reši.

Rizik od respiratornog distresa za vašu bebu

Neki izvori sugerišu da je kod beba kod kojih su majke imale epiduralnu verovatnije da će razviti respiratorni distres odmah nakon rođenja. Mada, druge studije nisu pronašle dokaze da upotreba epiduralne povećava rizik od respiratornog distresa kod beba.

Razgovarajte sa svojim lekarom  o svim zabrinutostima u vezi sa sigurnošću epiduralne anestezije za bebu pre nego što započnete porođaj.

Da li je „prirodni“ porođaj bolji za mamu i bebu?

Više od 70% porodilja koristi epiduralnu anesteziju, ali to ne znači da je to pravi izbor za sve. Kao i kod bilo kojih medicinskih postupaka, i ovde treba razmotriti dobre i loše strane.

Brojni su faktori koji mogu odrediti koja vrsta porođaja bi mogla biti najbolja za vas. Svaka žena je drugačija i nemoguće je predvideti kako ćete se osećati kada za to dođe vreme. Važno je biti otvoren i usredsrediti se na to da iskustvo porođaja postane pozitivno, čak i ako ne ide onako kako ste prvobitno planirali.

Nekoliko faktora može uticati na nivo bola koji imate tokom porođaja. Ovi faktori mogu odrediti koji se, ako se uopšte preporučuju, lekovi moraju koristiti tokom porođaja:

• fizičko i emocionalno zdravlje
• tolerancija bola
• veličina karlice
• veličina bebe
• položaj bebe
• intenzitet kontrakcija

Tip porođaja koji je „bolji“ ne odnosi se na određenu metodu. Umesto toga, želećete da odaberete najbolji metod zasnovan na vašoj situaciji i individualnim potrebama.

Epidurali se generalno smatraju sigurnim, ali odluka o njihovom donošenju je lična. Na kraju, moraćete da izmerite prednosti i nedostatke i odlučite šta je najbolje za vas i vašu porodicu.

Takođe je dobra ideja da razgovarate sa svojim lekarom o prednostima i rizicima epidurala i drugim opcijama za upravljanje bolom.

Preuzeto sa: detinjarije.com

Kako bi se izbjegla pristrasnost prilikom ocjenjivanja na izborima ljepote, ljudi su došli na ideju da mašine preuzmu stvar u svoje ruke i objektivno zaključe ko je najljepša među svim takmičarkama. Rekli bismo da je to sasvim opravdana i dobra odluka, jer se temelji na simetriji lica, pjegicama, drugim dijelovima tijela kako bi se donio sud o tome koja je najprivlačnija.

Beauty.Al lansiran je ove godine, nakon čega je gotovo 6000 ljudi iz gotovo sto država učitalo svoje fotografije u nadi da će baš njihove biti prepoznate kao primjerci ljudske ljepote. Međutim, čini se da ni roboti nisu mogli biti objektivni, a ni pomalo rasistički nastrojeni. Naime, kada su se pojavili rezultati, ispostavilo se da roboti ljude tamne kože nisu ocijenili kao privlačne.

Od 44 pobjednika, skoro svi su bili bijelci, a neki su bili azijci, dok je samo jedna osoba imala tamnu kožu. Činjenica je da se više bijelaca svakako prijavilo, ali da je bio nezanemariv broj ljudi tamne kože iz Indije i Afrike. To je pokrenulo kontroverzu oko toga da se algoritmi za proračun privlačnosti temelje na predrasudama i daju uvredljive rezultate. Kada je Microsoft pustio milenijalski računarski program, Tay u martu, ubrzo je počeo koristiti rasistički jezik i promovisati neo-naciste na Tviteru. Sve se objasnilo izmicanju kontrole računara čovjeku, ali postavlja se pitanje, ko zapravo njime upravlja?

Od 44 pobjednika, skoro svi su bili bijelci, a neki su bili azijci, dok je samo jedna osoba imala tamnu kožu.

Glavni problem je u tome što se manjinske grupe često uopšte ne predstavljaju u podacima, što znači da se ne stvara generalna slika temeljena na objektivnom rezultatu. Možda ćete imati 98% tačnosti u procjeni, ali 2% zanemarenih će uticati na stvarnu sliku koju želite poslati i predstaviti svijetu. Potrebno je omogućiti jednako predstavljanje ljudi različitih rasa, kako bi se došlo do stvarnog presjeka stanja i objektivne slike, jer na ovaj način to je nemoguće.

Međutim, ovo nije novi problem, već nešto što se već godinama dešava. Prošle godine u aplikaciji za Guglove slike crni ljudi su bili označeni kao gorile. Problematično je bilo i lociranje mjesta zločina, kao i praćenja kriminalaca, gdje su se često pojavljivali upravo crnci. Međutim, ključ promjene i rješavanja ovog problema ne leži u promjeni algoritma, već institucionalnom rješavanju problema koji će omogućiti ravnopravnost svim ljudima.

Ono što je međutim iznenadilo tim stručnjaka koji stoje iza čitave ideje, jeste kako je odluka robota zapravo bila drastično drugačija od njihove i kako oni nikada za te ljude ne bi rekli da su najljepši. Ko zna, možda ljudi ne bi pokazali toliko rasizma u svom izboru, ali i robote su programirali ljudi.

– Dobro, ’ajde da uđemo kad smo već tu. Samo pogledaj kakvih sve venčanica ima.

– Neću ovde. Ovaj salon je preskup.

– Odakle znaš?!

– Pa vidiš ova kao zlatna slova, naziv butika na francuskom, ogledalo im je u pozlaćenom ramu, a i prodavačica se iz aviona vidi da je uštirkana! Sve na note!

– Zar to nije suština salona venčanica? Da sve bude uštirkano i na note?

– Ne razumeš! ’Ajde prvo da idemo u knjižaru i na kafu!

Bila jednom davno jedna nerazmažena i zaljubljena devojka. Mnogo zaljubljena. Postiđena. Toliko postiđena da je pobegla u bezbedno – među knjige i miris kafe.

Nisam mogla da mu kažem:

Znaš. Ja sam toliko zaljubljena u tebe da se bojim jednom kad obučem ovu skalameriju na sebe da me nećeš prepoznati. Da ćeš se uplašiti. Da neću imati 25 godina nego 125, nakinđurena šljokicama, karnerima, čipkama, percima, svim tim svadbenim biserima. Nije to za mene. Ne mogu ja to. Je l’ mogu samo da te volim?

Bilo je malo glupo da mu pričam:

Znaš. Ima ta jedna epizoda „Seks i grada“ kad Keri proba venčanicu, neku mnogo kič venčanicu, samo da bi prevazišla svoj strah od udaje i sve druge imaginarne strahove, pa umesto da ispadne smešno – izbije joj osip, doživi slom živaca, Miranda joj pocepa haljinu, pa još i kupi tu perjanu glupost. Mene strah da se isto tako ne ušeprtljam. Jer je glupo. Stvarno te volim! Je l’ mogu samo da te volim?

Ali ne otvaram usta. Već vidim kako se plaši što citiram tu seriju i da me ne prepoznaje – a još nisam ni obukla venčanicu. Samo svoj strah.

Strah da mu se neću svideti. Strah da ću mu u pogledu uhvatiti zrnce kajanja. Ili pomisao da smo premladi. Da je trebalo još da čekamo. (Šta da čekamo?)

Pogled mi luta preko knjiga. Kafu pijem najduže na svetu. Odlažem odlazak pred izlog. Ali me on svojim strpljenjem uvlači u salon venčanica. Onaj što ima francuski naziv ispisan zlatnim slovima. Unutra ne probam ništa osim uštirkanog osmeha prodavačice. Navrat nanos ispadnem na ulicu. Zajapurena.

– Sve venčanice su lepe – kaže mi ozbiljno.

– E pa nisu! – grubo odgovorim. – Prvo zato što je polovina u ovom butiku bila kič, drugo zato što ne stoji svakoj devojci ista haljina i treće zato što ne mislim deset puta da se udam, već samo jednom i venčanica mora biti savršena!

– Ti si savršena. I u džaku. Znaš?

– Stvarno?

– Ne znam kako se kaže džak na francuskom. Al’ stvarno – nasmeje se bez štirka.

I ja se udam za njega.

Ova odluka nije bila ishitrena i nije došla preko noći. Znala sam to već prije osam godina, kada sam prvi put poželjela podvezati jajnike. Tada mi je doktor rekao da sam premlada i da postoji vjerovatnoća da ću promijeniti mišljenje. Četiri godine kasnije, kada sam se udala, odlučila sam ponovo pokušati, ali sam i tada dobila savjet kako trebam sačekati još neko vrijeme da odlučim. Meni je odluka već davno bila jasna. Ne mogu i ne želim odgovarati za nečiji život. Biti nesebična i trošiti novac i živce na odgoj djeteta. Jednostavno ne mogu.

Svi oko mene govorili su isto.

“Šta ako upoznaš muškarca koji želi djecu?”

“Tvoj život će biti nepotpun bez djece.”

“Ti si sebična i egoistična, ako ne želiš djecu.”

Kada sam bila mlađa ti su me komentari pogađali, osjećala sam potrebu da se opravdam i objasnim ljudima zašto ja to želim. A onda sam došla do jedne tačke u životu kada mi je potpuno nevažno šta oni misle. Bilo da su mlađi, stariji, muškarci ili žene. To nije njihova stvar. Jednostavno je. Moje tijelo, moja odluka, moj izbor.

U nedavnom intervjuu spisateljica Megan Foj je okrivljena, jer je iznijela veoma “problematičnu” tezu prema mišljenju mama. Naime, izjavila je kako misli da bi partneri trebali uzeti predah od posla, kako bi se fokusirali na nešto drugo u svom životu i na taj način stvoriti prostor za nove stvari, događaje i ljude u svom životu. To je navelo mame da zaključe kako se radi o stvaranju pritiska na one koje i rade i majke su, zbog čega onda očigledno ne daju sve od sebe.

Međutim, to uopšte nije bila poenta. Potrebno je u životu uzeti predah od jednih događaja i ljudi, kako bi se stvorio prostor za druge. Isto tako, sasvim je u redu da neko ne želi biti majka, jer patrijarhat nas je doveo do toga da trebamo svi težiti tome da se ostvarimo kao majke. Suština života jedne žene uopšte ne mora da bude da se ostvari kao majka, kao ni da joj to bude najveće dostignuće. Može, ali ne mora. A to često zaboravljamo.

Često me pitaju šta ću ako se predomislim nekad u toku života? Logičan slijed mog postupka sudeći prema svima jeste kajanje, ali ja ne mislim tako. Postoje ljudi koji su sjajni roditelji, žene koje su izvrsne majke. Postoje oni koji nisu. Oni koji ne žele to biti. Danas, sutra, nikada. Ono što takođe treba da postoji jeste razumijevanje za sve nas. Možda se ne slažemo u stavovima, ali možemo doći do nivoa tolerancije, gdje ne namećemo jedni drugima “ispravne” odluke, jer prosto ih mi ne možemo donositi za druge. Kakva god ova odluka bila, ostaje moja i odnosi se na moj život. Baš kao što se vaše odluke odnose na vaš.

Spoznavanje sopstvenih želja i mogućnosti je, u velikoj mjeri, pitanje odogovornosti, jer svako dijete zaslužuje najviše i najbolje. Ako ste svjesni da to ne možete da mu pružite ili da niste spremni potpuno posvećivanje, to ne predstavlja sebičnost, kako se često pogrešno tumači. Tako smatraju i neki od najpoznatijih ljudi. Veliki broj najvećih svjetskih zvijezda odlučile su da nemaju djecu, a neke od njih su govorile o svojim odlukama da se odreknu tradicionalno očekivanog roditeljstva kako bi imale više vremena za sebe i kako bi svoju energiju usmjerile na svoje partnere, karijeru i život.
 

Rene Zelveger

Zelveger je na pitanje o majčinstvu kratko i ljubazno odgovorila u jednom intervjuu 2008. godine za London Tajms, tri godine nakon završetka četvoromjesečnog braka sa kantri pjevačem Kenijem Česnijem: “Majčinstvo nikad nije bila moja ambicija. Ne razmišljam na taj način.”
 

Marisa Tomej

Još jedna glumica koja ne vjeruje u žensku “dužnost” da ima djecu, Marisa Tomej, izjavila je za  Menhetn Magazin 2009. godine : “Ne znam zašto žene moraju da imaju djecu da bi se smatralo da su kompletna ljudska bića.”
 

Rejčel Rej

Slavna kuvarica, Rejčel Rej, jednostavno nema vremena da kuva kod kuće za svoju porodicu i savršeno je zadovoljna da bude majka samo svom kučetu. “Imam četrdeset godina i moram da provedem toliko sati radeći”, rekla je 2009. godine u intervjuu za Salon. “Da bih se osjećala kao dobra majka svojoj djeci, morala bih da imam puno više vremena. Smatram da sam dobra majka svom kučetu i da je i to na granici mojih mogućnosti. Ne mogu ni zamisliti kako bi bilo da je to beba. To ne bi bilo fer, ne samo prema djetetu nego i prema ljudima sa kojima radim.”
 

Glorija Stajnem

Sigurno nije preveliki šok da jedna od najpoznatijih svjetskih feministkinja ne smatra da je nužno imati dijete da bi život žene bio ispunjen. “Ja sam u potpunosti zadovoljna što nemam djecu. Mislim, ne mora svako živjeti na isti način. I kao što je neko rekao ‘Kao što ni svako ko ima glasne žice ne mora biti operski pjevač tako ni svako ko ima matericu ne mora imati dijete'”, rekla je prijateljici, koja takođe nema djecu, Čelsi Hendler u emisiji Čelsi.
 

Džon Hem

Hem je izgleda preuzeo identitet lika kojeg je tumačio u seriji Mad Men pa je tako u intervjuu citirao šarmantnog Dona Drejpera: “Bio bih grozan otac!”,  rekao je 2012. godine za Ju-Es Vikli. “Vidim svoje prijatelje koji imaju djecu i pomislim, hej druže, kako uopšte stojiš uspravno i to još ovdje na poslu u šest ujutro”, našalio se, ali sasvim iskreno.
 

Kim Katral

Hem nije jedini koji se potpuno pronašao u svojoj filmskoj ulozi. Baš kao i njenom liku, Samanti iz serije i filma Seks i grad, Katral najviše znači njena sloboda. “Kada sam imala pet godina, željela sam da imam stotinu kučića i stotinu djece. Ali sam vremenom shvatila da trpim ogroman pritisak od okruženja, iako sam znala da nisam spremna da zakoračim u majčinstvo. Biti biološka majka jednostavno nije dio mog iskustva na ovom svijetu”, otvoreno je rekla u martovskom izdanju O Magazina, 2003. godine.
 

Margaret Čo

Komičarka, Margaret Čo, iskreno je napisala na svom blogu 2012. godine: “Moj strah da imam djecu proističe is toga što, iskreno, ne želim nikog da volim toliko mnogo.”
 

Beti Vajt

Možda smo pomalo razočarani što najdražu baku vidimo na ovoj listi, ali Beti Vajt je priznala za Si-Bi-Es Sandej Morning da nikad nije preispitivala odluku da nema djecu. “Ne, nikad nisam zažalila zbog toga. Ja sam veoma kompulsivna. Da sam ikada ostala u drugom stanju, naravno da bi to bio moj potpuni fokus. Ali sam izabrala da nemam djecu, jer sam fokusirana na svoju karijeru i, ovakva kakva jesam, ne bih mogla postići oboje.”
 

Kondoliza Rajs

Bivša državna sekretarka prezauzeta je brinući se za svoju zemlju, da bi imala vremena da se za porodicu: “Neću imati djecu, ali još uvijek mogu da se udam”, rekla 2010. godine za Lejdiz Houm Žurnal. “Ali, smatram da bih imala jednako ispunjen život i da sam se udala i imala djecu. Veoma sam religiozna i na nekom dubokom nivou vjerujem da su se stvari desile baš onako kao što su i trebale. Suština je u tome da čovjek bude otvoren za ono što mu se dešava i cijeni život kakav mu je dat.”
 

Džordž Kluni

Džordž Kluni odbija da prenese svoje gene na novu generaciju, tvrdeći 2011. godine: “Oduvijek sam znao da očinstvo nije za mene. Podizanje djece je ogromna obaveza i mora da bude vaš prioritet. Moj prioritet je moj posao. Zato se više nikada neću ponovo oženiti.” Tvrdnju da se neće ženiti, Kluni je porekao već u septembru 2014. godine, tako da sad ostaje da vidimo da li će u budućnosti, uz suprugu Amal, stići i prinova.
 

Stivi Niks

Stivi Niks je rekla jedno odlučno “NE” roditeljskim pitanjima 2002. godine, u intervjuu za Instajl, kako bi ostala dosljedna svojoj karijeri: “Pitanje je sljedeće: da li želite da budete umjetnik i pisac ili supruga i majka? Sa djecom se mijenja vaš fokus. A ja ne želim da idem na roditeljske sastanke.”
 

Elen Dedženeres

Na pitanje odnosa prema djeci, nje i njene supuge Porše de Rosi, nakon pet godina braka, Elen je odgovrila: “Vjerovatno bismo bile odlični roditelji. Ali to je jedno ljudsko biće i ako ne mislite da imate sve potrebne vještine i nemate potrebu i majčinsku žudnju, to postaje ogroman posao. Ne bih željela da upropastim svoju djecu. Zato mi volimo svoje životinje”, rekla je za Pipl 2014. godine.
 

Porša de Rosi

Porša se u potpunosti slaže sa svojom izabranicom Elen i to se vidi iz stava koji je glumica podijelila u intervjuu za Aut 2013. godine, jasno istakavši: “Morate zaista da želite djecu, a nijedna od nas to ne želi. Znači bićemo Elen i ja, bez beba. Ali mi smo najbolje prijateljice i bračni život je sjajan, zaista jeste. Nikada nisam bila srećnija nego što sam sada.”
 

Čelsi Hendler

Zvijezda tok šoa misli da djeca roditelja koji su u svijetu šou biznisa rijetko imaju fer djetinjstvo. “Definitivno ne želim da imam djecu. Ne mislim da bih bila dobra majka”, priznala je Handler 2013. godine u emisji The Conversation with Amanda De Cadenet. “Ne želim da imam dijete koje će odgojiti njegovateljice, a ja nemam vremena da sama odgajam dijete.”
 

Helen Miren

Holivudska kralljica, Helen Miren, dala je dvije strastvene izjave o majčinstvu za britanski Vog 2013. godine: “Nije mi bilo suđeno. Mislila sam da će se desiti, čekala da se desi, ali nikad nije i nije me bilo briga šta ljudi misle. Bio je to samo dosadni stari čovjek koji bi me pitao. I kad god bi me pitali, ‘Šta? Nemaš djecu? Vrijeme ti je da kreneš stara djevojko!’, rekla bih ‘Ne! Odjebi!'”
 

Opra Vinfri

Opra je svoju majčinsku sposobnost podijelila sa stotinama djevojčica koje su trebale njenu pomoć otvaranjem Opra Vinfri Lideršip Akademije 2007. godine. “Nikada nisam imala djecu, nikada nisam ni razmišljala da imam djecu. Sada imam stotinu pedeset i dvije ćerke i očekujem još sedamdeset i pet sljedeće godine. I to je jedan vid gestacijskog perioda”, rekla je za Ekstra TV.
 

Dženifer Aniston

Dženifer nikad nije krila činjenicu da ne želi da se uklopi u društveni kalup predviđen za žene. “Nemam listu stvari koje moraju biti urađene pa, ako nisu, onda nisam uspjela da se ostvarim kao feministkinja, žena ili sam izgubila na vrijednosti kao žena. Znate, ja sam izrodila mnogo stvari. Osjećam da sam odnjegovala mnogo stvari i mislim da nije fer staviti toliki pritisak na nekoga”, rekla je za Tudej Šou 2014. godine.
 

Sara Silverman

“Želim da imam djecu onda kada ništa drugo ne budem željela više”, izjavila je poznata komičarka 2010. godine. Nikad nije bila udata, ali živi sa partnerom Majklom Šinom i čini se kao da ne osjećaju prazninu koju je potrebno ispuniti.
 

Doli Parton

Kantri legenda, Doli Parton, igrala je toliko uloga u životu da majčinstvo i ne mora da bude jedna od njih. 2014. godine, Parton je rekla za Pipl Kantri: “Odrasla sam u velikoj porodici sa osmoro djece mlađe od mene, a nekoliko moje braće i sestara je došlo da živi sa mnom, ubrzo nakon što sam se osamostalila. Volim njihovu djecu kao svoje unuke, a sad već imam i praunučiće! Oni me zovu ‘Baka tetka.’ Sada sam ‘ĐiĐi,’ koja je prabaka. Često mislim da mi nije bilo suđeno da imam svoju, kako bih mogla biti majka svoj ovoj djeci.”
 

Kameron Dijaz

Dijaz je jedna od najglasnijih zagovornica trenda nemati djecu i uopšte se ne kaje zbog svoje odluke da ih nema. Ona je o ovoj temi raspravljala u naslovnoj priči za Eskvajer, 2014. godine. “Imati djecu zahtijeva zaista mnogo posla. Nikada nisam mogla da prihvatim da budem odgovorna za nečiji život osim vlastitog. To mi je učinilo život lakšim. Beba – to je posao cijeli dan, svaki dan, osamnaest godina. Nemati djecu mi jeste učinilo život jednostavnijim, ali sigurno nije bila odluka koja se može lako donijeti. Želim da zaštitim ljude, ali nikad nisam imala želju da budem majka. Tako je kako je. To ne znači da život nije težak ponekad. Ja sam to što jesam. Radim na tome što ja jesam. Sada su stvari dobre. Uradila sam mnogo.”

 
Možda nekada nekome djeluju kao razmažene zvijezde, ali odluke o o tome da nemaju djece odluke su zrelih, promišljenih, razumnih ljudi. Neki od njihovih razloga za život koji ne znači roditeljstvo bi sigurno mogli da posluže mnogima kada preispituju svoju spremnost i želju za taj veliki korak, a javno priznanje najpopularnijih možda napokon skine tabu sa teme (ne)imanja djece i postavljanja rođenja djeteta kao uslova za ostvarivanje ličnosti. Niti je kompletna i ispunjena osoba samo ona koja dobije dijete niti je svaka osoba koja dobije dijete kompletna i ispunjena. Vrijedi razmisliti o tome.