Zastavu Bosne i Hercegovine na otvaranju najvećeg sportskog događaja svijeta, nosili su Larisa Cerić i Mesud Pezer. Bh. olimpijski tim pored njih dvoje, činit će još Lana Pudar, Jovan Lekić i Aleksandra Samardžić.

Što se tiče zemalja regija Srbije će imati najviše takmičara – čak 112. Slovenci će biti u timu od 90 predstavnika, Hrvatska ima 73, Crna Gora 19, Kosovo 9, Albanija 8, a Sjeverna Makedonija 7.

Više od 7.000 sportista otplovilo je u brodovima, na rijeci Seni, pored kultnih i najpoznatijih znamenitosti glavnog grada Francuske. Ceremoniju je na licu mjesta pratilo približno 300.000 gledalaca u do sada neviđenom ambijentu.

Prvi put ceremonija otvaranja Igara održana je van stadiona, na ulicama grada i prvi put svi će moći besplatno gledati najveći sportski spektakl. Podijeljeno je više od 200 hiljada ulaznica, dok se stotinjak hiljada, ipak moralo i platiti.

Who's that mysterious figure holding the torch?#Paris2024 #OpeningCeremony pic.twitter.com/C2FQBqvJZl

— The Olympic Games (@Olympics) July 26, 2024

Nastup na otvaranju Igara, imala je pjevačica Lady Gaga. Nakon američke superzvijezde, svoju izvedbu imali su članovi heavy metal band Gojira zajedno sa operskom pjevačicom Mariom Viotti, ali i nekoliko drugih muzičara.

…Gaga oh la la!

Excuse us as we pick our jaws off of the floor @ladygaga just blew us away with a dazzling French cabaret performance at the #Paris2024 #OpeningCeremony! pic.twitter.com/oXBtU8wit3

— The Olympic Games (@Olympics) July 26, 2024

Učešće na najvećoj sportskoj smorti na svijetu uzet će 10.714  sportista iz 206 zemalja, u 45 takmičenja i 32 sporta. Bit će ovo šeste najskuplje Igre u historiji, a Francuzi su za ovaj događaj izdvojili 8,2 milijarde dolara.

Ponos BiH brani pet sportista u Parizu, veći broj takmičara imaju Guam, Aruba i Vanautu

Na kraju se obratio i predsjednik Međunarodnog Olimpijskom komiteta (MOK), Thomas Bach, te prepustio predsjedniku Francuske Emmanuelu Macronu, da proglasi Igre otvorenim.

Nakon 100 godina, Pariz je ponovo domaćin Ljetnjih olimpijskih igara koje zvanično počinju u petak, 26. jula ceremonijom otvaranja, ali će prva grupna takmičenja biti odigrana već danas.

Ove Olimpijske igre donose jedinstveno i novo iskustvo praćenja sporta, jer je korisnicima m:tel IPTV usluge od danas dostupno sedam dodatnih Eurosport HD kanala na pozicijama od 150 do 156, koji će prenositi svaki detalj ovog sportskog spektakla sve do 11. avgusta.

Svih 10.500 sportista, 762 sportske sesije, 329 dodjela medalja i 3.800 sati uživo prenosa tokom 19 dana takmičenja biće dostupni na specijalnim Eurosport kanalima.

Svaki od ovih kanala prenosiće takmičenja u određenim sportovima:
Eurosport 3 – pozicija 150 – tenis, stoni tenis i badminton
Eurosport 4 – pozicija 151 – gimnastika, skokovi u vodu i sinhrono plivanje
Eurosport 5 – pozicija 152 – fudbal
Eurosport 6 – pozicija 153 – košarka
Eurosport 7 – pozicija 154 – borilački sportovi
Eurosport 8 – pozicija 155 – rukomet
Eurosport 9 – pozicija 156 – odbojka

Za sve one koji sadržaj žele pratiti sa lokalnim komentatorima, dostupni su osnovi Eurosport kanali 1 i 2 na pozcijama 108 i 109 u standardnoj rezoluciji, te 110 i 111 u HD rezoluciji.

Ukoliko Olimpijske igre želite pratiti u pokretu, na Max striming platformi takođe su dostupni svi sadržaji. Neka igre počnu, a baš svaki detalj sportskih nadmetanja iz Pariza gledajte putem
m:tel IPTV-ja.

Jovana je u dvije trke u discplinama 200m i 400m slobodno dijelilo samo tri desetinke da se plasira u polufinale (200m) i finale (400m).

Malo je nedostalo da ispunimo istoriju BH muškog plivanja ulaskom u prvo muško finale.

No, Jovan i PK Borac nema za čim žaliti jer je upravo ovo EP bila zadnja šansa da se ostvari viza za učešće na predstojećim Olimpijskim igrama “Paris 2024”.

Jovan je osigurao učešće jer je u muškoj konkurenciji ostvario najvrijednije rezultate što znači da će naš Borac uz Željka Panića imati još jednog učesnika na Olimpijskim igrama! 

Sada slijede pripreme za najveću sportsku smotru, što nimalo neće biti lako jer PK Borac nema adekvatnu podršku.

Nadaju se da će istu dobiti od nadležnih i pomoći klubu, tj. Jovanu da se ovaj period pripremi što je bolje moguće i da se u Parizu pokaže u što boljem izdanju.

Našem Jovanu čestitamo od srca i želimo mu što bolji plasman na najvećoj sportskoj manifestaciji.

Sve se dogodilo prije deset godina, u avgustu 2014., kad je ven de Velde doletio iz Nizozemske u Ujedinjeno Kraljevstvo kako bi upoznao djevojčicu s kojom se dopisivao neko vrijeme na Facebooku. Zajedno su proveli nekoliko dana, a potom joj je oduzeo nevinost.

Nizozemac je znao koliko djevojčica ima godina, priznao je krivnju za tri točke optužnice za silovanje djeteta, zbog čega je osuđen na četiri godine zatvorske kazne. Odslužio je samo godinu dana kazne, nakon čega je pušten na slobodu, piše engleski Telegraph.

Nakon izlaska na slobodu van de Velde se kratko oglasio:

“Želim ispraviti sve gluposti koje su napisane o meni dok sam bio u zatvoru. Ništa od toga nisam pročitao, namjerno, ali razumijem da je bilo dosta loše, da sam označen kao seksualno čudovište, kao pedofil, ali nisam. Stvarno nisam. Svako može imati mišljenje o meni, ali jedino je pošteno ako zna i moju stranu priče”, kazao je.

Lia Tomas je u januaru podnela žalbu Sudu za sportsku arbitražu u želji da ospori odluku Svetske plivačke federacije prema kojoj transrodne osobe ne mogu da se takmiče u ženskoj konkurenciji na najvećim plivačkim takmičenjima.

Odluka važi za sve muškarce koji su promenom pola postali žene, ukoliko je do promene pola došlo nakon navršene 12. godine života, odnosno pre dostižanja faze dva puberteta.

Iz Svetske plivačke federacije ocenili su da je odluka CAS veoma važan korak u zaštiti ženskog sporta.

Odlukom CAS Tomas može da učestvuje na nacionalnim takmičenjima u Americi, jer se ona ne svrstavaju među elitna plivačka takmičenja. Takođe, dodaje se da odluke nacionalnih federacija ne mogu da utiču na odluke svetske federacije.

Svetska plivačka federacija je, dokumentom kucanim na 24 strane, striktno odredila uslove za učešće transrodnih osoba u ženskim elitnim takmičenjima i još tada, u martu 2023. najavila kreiranje „otvorene“ kategorije za sve one koji ne ispunjavaju uslove za takmičenje u muškoj ili ženskoj konkurenciji.

U zadnjih nekoliko godina, ove tri divne djevojčice su sa svojom majkom Toniom Handy prošle pravi pakao. Prije tri godine njihov polubrat je ubijen na ulici. Otac se otuđio od njih prije više od deset godina i njihova majka je jedina koja sada može da brine o Tai, Rainn i Sheppard. Međutim, Tonijin posao sekretarice u auto servisu nije donosio dovoljno prihoda i zbog toga je prošle godine zakasnila sa plaćanjem stanarine zbog čega su njih četiri ostale bez krova nad glavom. Tada su završile u skloništu za beskućnike prepunom bubašvaba.

„Kada smo stigle u sklonište, bubašvaba je bilo posvuda; i na plafonu i na podu. To je bilo užasno“, priča jedanaestogodišnja Tai.

No, predaje nije bilo; majka je uložila svaki atom svoje snage da očisti stan i učini ga podnošljivim za život. U međuvremenu, dadilja je pokušavala da nađe nešto čime će zaokupirati djecu da ne misle na zlo koje ih je snašlo. Odvela ih je na besplatno takmičenje sportista u trčanju i skokovima i tu počinje priča o njihovim sportskim uspjesima. Sreća se nasmiješila ovim sestricama jer se baš tog dana na tribinama našla Jean Bell iz bruklinskog track kluba „Jeuness“ koja im je nakon takmičenja dala svoje vizit kartice.

Nije ni znala da su sestre dok se sve tri nisu pojavile na treningu. Njihov talenat je oduševio sve u klubu; najmlađa Brooke koja ima samo osam godina je prošla na takmičenje u visokim skokovima iako klub „Jeuness“ nema opremu za treniranje te sportske vještine. Desetogodišnja Rainn obožava da trči na duge staze, dok njena godinu dana starija sestra Tai preskače prepreke sa nevjerovatnom lakoćom.

Nakon veoma kratkog vremena bilo je očigledno da su djeca i više nego spremna za velika takmičenja – tačnije za juniorsku Olimpijadu. Tada se postavilo pitanje kako da odu kada im je za to trebalo mnogo novaca, a one veoma često nisu imale dovoljno ni za hranu?

Tonia je pokrenula kampanju na WEB sajtu GoFundMe kako bi njene kćerkice otišle na juniorske Olimpijske igre, a u pomoć su im pritekli i treneri i roditelji druge djece u klubu „Jeuness“. Rezultat? Ne samo da su uspjele da odu, već su osvojile i medalje! Tai je dobila zlato za preskakanje prepreka na 80 metara, Brooke srebrnu medalju za visoke skokove, dok je Rainn osvojila zlatnu medalju u trčanju na stazi dugačkoj 3000 metara! No, ono što ih je obradovalo više od svih sportskih uspjeha jeste to što se neočekivano i njihova mama pojavila na Olimpijadi! Rainn je upravo davala izjavu za lokalne medije kada ju je majka iznenadila sa velikim, čvrstim zagrljajem prepunim ljubavi. Djevojčica se toliko obradovala da je svoju mamu zagrlila još pet puta prije nego što se uputila u trku koja joj je donijela zlatnu medalju!

„Nisam mogla da vjerujem da je moja mama došla! Još uvijek ne mogu da vjerujem!“, ushićeno je rekla Rainn.

Kako je Tonia uspjela da iz New Yorka dođe do Houstona? Nakon što je skupila novac da njene tri mezimice odu u Houston na juniorske Olimpijske igre u avgustu, hrabra majka se pomirila s tim da ih neće moći gledati kako briljiraju na stazi. No, prevarila se. Još jednom se pokazalo da ljudska dobrota ne poznaje granice; Ken Smaltz Jr, vlasnik fondacije za borbu protiv Alchajmerove bolesti je čuo za ove tri djevojčice i njihovu majku i riješio je da im pomogne. Toniji je platio avionsku kartu do Houstona kako bi svoje kćerkice bodrila sa tribina.

I tu se priča ne završava. Ljudi iz cijelog svijeta su čuli za ovu divnu i hrabru ženu i njene tri kćerkice, te su donirali oko 7000 dolara njenoj kampanji za put do Houstona. To je bilo skoro tri puta više novca nego što je njoj bilo potrebno da Tai, Rainn i Sheppard pošalje na juniorsku Olimpijadu. Tonia je zatvorila kampanju, a sav novac od donatora je preusmjerila na tim kluba „Jeuness“ kako bi im se odužila za sve što su učinili za njenu djecu. Nju sada kontaktiraju mnogi ljudi i traže da im pošalje svoj CV kako bi joj pronašli bolji posao. Zvali su je čak i iz kancelarije gradonačelnika kako bi zakazali sastanak. Članovi drugih lokalnih track klubova neprestano šalju poklone i čestitke cijelom timu zaslužnom za uspjeh sestara Sheppard.

A njih četiri sanjaju samo jedan san; da opet imaju svoj dom u kojem će ponovo praviti smoothije u blenderu. Pomoć dobrih ljudi, hrabrost i odlučnost njihove majke, te talenti ovih divnih djevojčica su kombinacija koja će sigurno uroditi plodom. Njihovi životi nisu nimalo laki, ali osmijesi ne silaze sa njihovih lica, niti se sunce gasi u njihovim srcima. Dok god imaju jedna drugu i dok god na ovom svijetu postoje dobri ljudi voljni da pomognu drugima, Tonia, Tai, Rainn i Brooke imaju šansu za bolji život. I vi svojim donacijama na linku https://www.gofundme.com/2ix0hqs možete doprinijeti tome da ove tri djevojčice sljedeće godine bez problema nastave da nižu sportske uspjehe i tako otvore vrata koja će ih sigurno odvesti u svijetliju i bolju budućnost.

Novinari su primijetili da se Fu, nakon izlaska iz bazena, grčevito drži za stomak kao da je u bolovima i pitali je da li je sve OK, na šta im je odgovorila da je sve OK, samo ima menstrualne grčeve. Na dalja pitanja novinara odgovorila je da se osjeća slabo i kao da je izdala svoju ekipu, jer su osvojili četvrto mjesto, ali niti u jednom trenutku menstrualne grčeve nije iskoristila kao izgovor.

Kineskinja se na Olimpijskim igrama plasirala na četvrto mjesto u kategoriji 4×100 metara kombinovano. I samo tako, Fu je jednostavno odlučila da razbije tabu o tome kako se i ne treba pričati o menstruaciji. Treba, zašto ne bismo pričali? Zašto je menstruacija toliko škakljiva tema, a prirodna pojava? Svojim plivanjem i rezultatom je dokazala da menstruacija nije i ne može da bude tačka slabosti i tako jednom za sva vremena pobila i priču Heder Votson, britanske teniserke koja je 2015. godine izjavila kako je izgubila meč na Australian Open-u baš zbog toga što je taj dan imala menstruaciju.

Da, neke žene imaju ogromne bolove koji ih sprečavaju u obavljanju normalnih, dnevnih aktivnosti tokom menstruacije. Ali da, postoje i žene koje te dane pretvaraju u slabu tačku i koriste kao izgovor i ne, nećemo se tako izboriti za ravnopravnost. Apsolutno niko ne kaže da nemate pravo da se osjećate loše i bolno, ali svakako da ne biste trebali imati takve izgovore samo kad nešto treba uraditi ili kad pokušavate pronaći izgovor za podbačaj. Tako se za ravnopravnost nećemo izboriti.