Ostale prakse obuhvaćale su povijanje trbuha, biljne kupke, redovite masaže te pomoć obitelji i prijatelja. Wijbrandi, koja sa suprugom Wietseom ima četverogodišnju Lilian i 17-mjesečnog Larsa, rekla je da je te običaje počela istraživati nakon teškog razdoblja poslije prvog poroda.

“Nakon prvog poroda, koji je bio teško i izolirajuće iskustvo, počela sam temeljito istraživati postporođajne običaje u kulturama diljem svijeta”, izjavila je. “Fasciniralo me što gotovo sve tradicionalne i autohtone kulture dijele vrlo slične postporođajne običaje, kao što su produljeni odmor, topla hrana te davanje prednosti povezivanju i zajednici.”

Dodala je kako su njezino prvo postporođajno iskustvo obilježili traumatičan porod, nedostatak podrške i uvjerenje da se sa svime mora nositi sama. “Iskreno sam vjerovala da sam dobra majka ako sam neovisna i ako mi nitko ne treba”, rekla je. “No na kraju sam se osjećala tako usamljeno, preopterećeno i nespremno.”

Potpuno drugačiji pristup drugi put

Do druge trudnoće, kaže, odlučila je oporavku pristupiti drugačije. “Pripremala sam se da to iskustvo bude mirno. Željela sam se samo odmarati”, rekla je Wijbrandi.

Ključna razlika između tradicionalne i moderne postporođajne njege, objasnila je, leži u fokusu. “Tradicionalne kulture nakon poroda u središte obično stavljaju majku, dok moderna kultura u središte stavlja bebu”, rekla je.

“Organiziramo raskošna darivanja za bebe i zabave za otkrivanje spola te trošimo tisuće na savršene dječje sobe kao s Pinteresta, a čim se dijete rodi, svi se vraćaju svojim životima i novopečena majka ostaje sama.”

Odmor, prehrana i zajednica

Chantal, koja objavljuje na Instagramu kao @becomingthismama, opisala je prakse u videu te istaknula odmor, prehranu i zajednicu kao najvažnije.

“Usporavanje u prvih 40 dana bilo je nevjerojatno za moj fizički oporavak”, rekla je. “Zaista sam naučila tražiti pomoć i biti vrlo određena u onome što mi treba od obitelji i prijatelja. Rekla sam im: bez igračaka, samo nam donesite hranu, pravite mi društvo. Osjećala sam se tako zbrinuto i podržano.”

Majkama koje su skeptične poručila je da promijene perspektivu. “Zapitate se zašto se osjećaj podrške i ljubavi nakon trudnoće čini kao previše”, rekla je. “Moj je savjet da to morate zahtijevati. To je vaše urođeno pravo i apsolutni minimum.”

Index

Prehlada je bolest koja se najčešće javlja sa prvim malo hladnijim danima. Ispoljava se različitim simptomima od kojih su najčešći kijavica, bol u grlu, moguća je i malo povišena telesna temperatura, osećaj umora, bolova u mišićima.

Doktori kažu da ne postoji „magična pilila“ koja može preko noći eliminisati navedene simptome bolesti. Lečenje je moguće medikamentima, koje će nam prepisati stručnjak, ali i nekim kućnim lekovima. Naglasak je na pravilnom načinu ishrane sa dosta vitamina, minerala i tečnosti.

Pravilo broj jedan

– Kada je u pitanju lečenje bilo kakve virusne infekcije prioritet je na odmoru, dovoljnim količinama tečnosti i kvalitetnoj ishrani – smatra dr Dhaval Desai St. Joseph’s Hospital  u Atlanti.

Savetuje se ishrana bogata proteinima kao što su riba, jaja, mleko i ugljenim hidratima koji su nam potrebni zbog energije. Lekari navode da tokom trajanja prehlade nastojimo da izbegavamo prerađenu hranu sa malo nutritivnih vrednosti i kofein.

Tečnost je neophodna

Dr Judith Flores, pedijatar iz Njujorka navodi da tokom trajanja prehlade ne bi trebalo koristiti ni alkoholna pića, koja mogu da utiču na delovanje lekova koje nam je prepisao lekar.

Dovoljne količine tečnosti su neophodne za pravilo lečenje prehlade. Dr Florens savetuje da pijemo što više vode i nezaslađenih biljnih čajeva kada smo bolesni. Ovo je posebno bitno jer, kako kaže dr Florens, većina osoba ne pije dovoljne količine vode. Stručnjaci klinike Mayo preporučuju običnu vodu, vodu sa limunom, ceđene sokove.

Kvalitetan san i prehlada

Kvalitetan san je jedan od najboljih načina prirodnog oporavka tela od umora, ali i bolesti. Manjak sna utiče na sposobnost našeg tela da se bori protiv infekcije. Lekari klinike Mayo, veruju da će osobe koje inače ne spavaju dovoljno lakše dobiti prehladu, nego neko ko ima uredan noćni san od osam sati. Nedostatak sna deluje i na sporiji oporavak od bolesti.

Lekari navode da je ovo vreme da malo usporimo i dopustimo imunom sistemu da bez bilo kakvih smetnji uradi svoj posao. Savetuje se i popodnevni odmor i raniji odlazak na spavanje.

Leče se simptomi bolesti

Lečenje prehlade je simptomsko što znači da bi trebalo da se borimo prevashodno onim simptomima koji nam zadaju najviše problema. Pre svega se savetuju napred naglašeni načini lečenja, a ako oni ne dovedu do rezultata i lekovi. Ukoliko osećamo bolove u mišićima možemo da koristimo blage analgetike.

Ne bi trebalo da se preteruje sa dozama leka, poseban oprez se savetuje ukoliko već koristimo lekove za tretman osnove bolesti, naglašava dr Flores. U slučaju hroničnih bolesti savet je da se o upotrebi lekova koji se mogu kupiti u slobodnoj prodaji posavetujemo sa stručnjakom.

Ko nikako ne bi trebalo da se leči lekovima u slobodnoj prodaji?

Lekovi koji se mogu nabaviti bez lekarskog recepta, pre svega, namenjeni su odraslim osobama, ovim medikamentima ne bi trebalo lečiti decu bez pedijatrijskog nadzora.

– Ne savetujemo lekove bez lekarskog recepta deci mlađoj od 8 godina. Američka uprava za hranu i lekove navodi da ovi medikamenti mogu da budu i životno ugrožavajući kada je reč o deci – kaže dr Desai.

Prirodnim lekovima protiv prehlade

Kašalj može uspešno umiriti i kašičica meda. Lekari savetuju dobar med u lečenju simptoma kašlja i kod odraslih i kod dece, uz napomenu da se med preporučuje samo deci starijoj od 12  meseci.

Malo meda može da se doda u mlak čaj, ali med se može uzeti i uz običnu vodu. Slana voda je tradicionalni lek za prehladu. Kod grebanja u grlu, grgoljenje slane vode može da bude od pomoći. Preporuka je da se pola kašičice soli pomeša sa pola čaše tople vode i da se ispira grlo, tečnost se ne guta. Na ovaj način nećemo izlečiti prehladu, ali ćemo olakšati bol i grebanje u grlu.

I deci i odraslima savetuje se upotreba ovlaživača vazduha, koji će ovlažiti nosne kanale, olakšati disanje i omogućiti kvalitetniji san. Hroničnim kardiovaskularnim bolesnicima, osobama koje se leče od bolesti pluća ili astme, preporučuje se da se pre primene ovlaživača vazduha posavetuju sa svojim doktorom.

Lekovi koji ne bi trebalo nikako da se uzimaju

Mnogi pacijenti dođu kod lekara opšte prakse u nadi da će im antibiotik pomoći da lakše prebrode prehladu. Lekari naglašavaju da se antibiotici nikako ne koriste kao lekovi za lečenje prehlade. Ovi medikamenti namenjeni su lečenju bakterijskih infekcija, dok je obična prehlada stanje koje je uzrokovano virusnom infekcijom.

Nepravilna upotreba antibiotika može dovesti do rezistentnosti, što znači da naše telo neće reagovati na antibiotik kada nam bude zaista potreban za borbu protiv neke bakterijske infekcije.

Fizička aktivnost i prehlada

Lekari savetuju da se tokom trajanja prehlade uzdržimo od zahtevnije fizičke aktivnosti.  Ne savetuje se skakanje, brzo trčanje. Lagana šetnja na čistom vazduhu ili vežbe istezanja su mnogo bolje rešenje.

Covid 19 i prehlada

Covid 19 i prehlada izgledaju dosta slično i osobe sa covid 19 imaju simptome kijanja, kašljanja, umora. O čemu je reč najbolje ćemo znati ako se testiramo. Na taj način ćemo moći da zaštitimo sebe i osobe u našoj okolini.

Šta je alfa-lipoinska kiselina?

Alfa-lipoinska kiselina (ALK) predstavlja jedan je od najsnažnijih antioksidanasa u ljudskom organizmu. Štiti od slobodnih radikala, a organizam je može prirodno stvarati samo u malim količinama. Kako se putem hrane obično ne uzima dovoljno, tako ju je potrebno unositi u obliku dodataka ishrani. Sinteza alfa-lipoinske kiseline u starijoj životnoj dobi se znatno smanjuje, pa tako starije osobe imaju posebno povećane potrebe za njom.

Koje namirnice sadrže ovu kiselinu?

Prirodni izvori ovog antioksidansa u hrani su: suha šljiva, grožđice, borovnice, kupine, jagode, maline, šljive, narandže, grejp, trešnje, kelj, špinat, prokulica, brokuli, cvekla i druge slične namirnice.

Da li alfa-lipoinska kiselina pomaže u vraćanju čula mirisa nakon preležane Covid-19 infekcije?

U prospektivnoj studiji kod osoba koje su imale poremećaj čula mirisa nakon COVID-19 infekcije, njih 61% je imalo poboljšanje poslije 4.5 mjeseca primjene alfa-lipoinske kiseline. Inače, oporavak mirisa kod ove infekcije je mnogo sporiji, jer mirisnim nervima treba vremena da se regenerišu. Poznato je da jaki oksidansi, kakva je alfa-lipoinska kiselina, imaju povoljno dejstvo na oporavak nerava.

Koja je uloga alfa-lipoinske kiseline u tretmanu oboljelih od Covid 19 infekcije?

Alfa-lipoinska kiselina je našla primjenu kod oboljelih od Covid 19 infekcije, a u nekim zemljama je uključena u protokole liječenja pacijenata sa lakšom kliničkom slikom. Zaštitni efekat alfa-lipoinske kiseline kod zaraženih virusom objašnjen je putem više principa djelovanja. Poboljšava virusom indukovanu disfunkciju organa direktnim uklanjanjem slobodnih radikala, te djeluje protivupalno smanjujući upalne citokine kod teško oboljelih. Povećava nivo glutationa, snažnog prirodnog antioksidansa i smanjuje oksidativni stres.

Može se koristiti preventivno kod zdravih osoba koje su izložene riziku zaraze, za sam tretman oboljelih, kao i u rehabilitaciji nakon preležanog virusa.

Šta je Alphalipoin forte?

Alphalipoin forte je dodatak ishrani koji sadrži 300 mg alfa-lipoinske kiseline u pakovanju od 30 gastrorezistentnih kapsula. Preparat je namijenjen svim osobama kod kojih su povećane potrebe za antioksidansima (zdravim osobama ali i onima sa različitim bolestima i stanjima), sportistima, fizički aktivnim osobama, te osobama starijim od 40 godina. Takođe je namijenjen osobama sa oštećenjima perfirenih nerava izazvanim šećernom bolešću, povredama, uzimanjem većih količina alkohola i sl.

Uzima se jedna kapsula dnevno pola sata prije obroka.

„Ovo nikako ne umanjuje ozbiljnost i težinu stvari koje su vam se desile u prošlosti. Vi birate da ne nosite teret boli u sadašnjosti i budućnosti. Kada se identifikujemo sa svojim bolom svijet nam izgleda izobličen“, objašnjava Tony.

Za mnoge ljude stalno prisjećanje ružnih i bolnih trenutaka predstavlja pitanje časti. Tony smatra da ih to identifikuje kao žrtve i da takve osobe koriste svaku priliku da se pobune čim nešto u životu ne ide onako kako su oni planirali. Kao primjer navodi red u trgovini na jedinoj blagajni koja radi. Blagajnik postaje nervozan zbog reda koji se formira, ali ne može raditi brže. Tada se tu nađe osoba koja postaje nervozna zato što mora dugo čekati i stvara napetost među ostalim kupcima. Upravo takve naizgled bezopasne situacije mogu, kako tvrdi Tony, pogoditi čovjeka i izazvati u njemu duševni i emotivni nemir.

Isto tako, često se dešava da se ljudi drže svog bola toliko dugo da im on postane neka vrsta utjehe. Čini im se da bi bili izgubljeni bez bola i patnje, da ne bi imali šta ispričati drugima o sebi kako bi bili zanimljivi. Vremenom, ako se bolna sjećanja ne liječe ona mogu izazvati psihomatska oboljenja. Zbog svega toga Tony ističe da nije dobro godinama zadržavati duševni i emocionalni bol iz prošlosti u sebi već da je bolje da se s tim nosite samo kada se taj osjećaj pojavi. On dalje objašnjava da kao prvo morate sami sebi reći da birate mir, sreću i slobodu, pa čak i ako ne znate ni kako ćete to postići. Ukoliko se toga budete pridržavali, počećete se oporavljati i vaše misli će biti mirnije. Dugujete i sebi i svojim voljenim osobama da same sebe oslobodite duševnog zatvora u kojem ste dugo bili zarobljeni. Život će vam biti bogatiji i ljepši ako se prestanete opterećivati bolnim sjećanjima. Da bi vam sve to išlo lakše Tony je otkrio pet načina zahvaljujući kojima ćete se riješiti bola koji u vama izaziva nešto što se davno desilo.

Posvećenost

Ljudima koji su preživjeli duševnu i emocionalnu traumu može biti teško da prestanu patiti. Da bi se zaštitili oni podižu emotivne barikade kako ne bi ništa osjećali, pa ni bol. Tony ističe da se trebate posvetiti tome da te rane ostavite na miru kako biste napravili prvi korak u pomirenju sa bolnom prošlošću. Ta posvećenost vam omogućava da se suočite sa prošlošću tako što ćete napokon iznijeti neriješene probleme na površinu i riješiti ih. Nije nimalo lako ostati posvećen tome kada se suočite sa bolom, ali ako hrabro prođete kroz to ružna iskustva iz prošlosti će vas manje boljeti. Tony upozorava da ako se to ne uradi ljudi mogu nastaviti da prikrivaju svoju bol korištenjem svega što ih sprečava da se suoče sa prošlošću, uključujući i pribjegavanje stimulansima ili neprikladnom ponašanju. Sve to ljude može odvratiti od stvarnog problema. No, ako ostanete posvećeni tome da se suočite sa prošlošću vjerujte da ste na putu oporavka.

Priznajte bol

U trenutku kada priznate da vas nešto iz prošlosti i dalje boli vi se suočavate sa emocijama koju ta bol nosi i to je bolje nego da sve gurate pod tepih u nadi da će nestati. Zapamtite: ako se nečemu odupirete, to nastavlja da postoji. Potrošićete mnogo više energije da sakrijete sve sami od sebe nego da se oporavite. Kako Tony kaže, otpor je kameni zid koji baca sjenu na ljudske najbolje namjere za napretkom i prosperitetom. Suočavanje sa bolom može biti teško iako sve u životu ima svoj kraj, pa tako i bol. Umjesto da bježite od svojih emocija dozvolite sebi da ih u potpunosti osjetite. To će promijeniti vaš strah, nervozu i bijes. Ne razmišljajte o stvarima za koje mislite da vam život duguje već se hrabro i sa mnogo saosjećanja suočite sa izazovima. Nastavite da vjerujete u to da se iz tog iskustva razvijate.

Prihvatanje

Bol i patnja se javljaju još u djetinjstvu i traju cijeli život. Tony naglašava da ono što ljudi rade sa unutrašnjim ranama koje nastaju od bola određuje njihov stav i djela u životu. Čovjek može misliti da je zaslužio da mu se nešto desi ili da nikad neće biti dovoljno dobar i zbog toga se osjeća bezvrijedno. Tony objašnjava da je mnogo bolje da prihvatite svoju prošlost nego da bježite od nje. Tako ćete napraviti most koji će vas voditi naprijed, u budućnost. Ako stalno dirate te rane iz prošlosti umjesto da se suočite sa bolom onda od samih sebe stvarate žrtve. Prihvatanjem ne poričete da ste osjetili bol već bacate novo svijetlo na pukotine kako biste se oporavili i opet postali kompletna osoba.

Oslobađanje

Doktor John Sarno i doktor Don Colbert su opširno pisali o tome da se toksične emocije mogu manifestovati kao fizička bol. Ukoliko osoba potiskuje te emocije one će se manifestovati unutar njihovih tijela. Oslobađanje od bola je proces koji se može izvršiti na nekoliko načina. Nekim ljudima pomaže da rade sa stručnjacima za mentalno zdravlje kako bi se postepeno i bezbolno oslobodili bola. Često se desi da su u pitanju dublje emotivne rane, a naročito ako je ta osoba bila izložena fizičkom zlostavljanju. Drugi ljudi će se okrenuti vjeri i potražiti pomoć od vjerskih vođa. U svakom slučaju, za vrijeme oporavljanja na površinu mogu izaći različita osjećanja, ali i promjene u tijelu. Doktor Sarno objašnjava da je kod stotine pacijenata koje je on liječio nakon oslobađanja od bijesa i nervoze nestajala bol u leđima. Doktor Colbert je naglasio da su izdaja i nedostatak opraštanja izazivali srčana oboljena kod njegovih mnogobrojnih pacijenata koji nisu htjeli nekome nešto oprostiti.

Opraštanje

Opraštati trebate i sebi i drugima. Ako vjerujete da ste u prošlosti učinili nešto loše i zbog toga osjećate krivicu razmotrite to još jednom. Tony naglašava da jedno loše djelo ne znači da je neko loša osoba. Ukoliko ste cijelo vrijeme pogrešno razmišljali i onda uspijete da pobijedite taj unutrašnji konflikt vidjećete da je moguće da čovjek oprosti samom sebi i više se nećete mučiti. Često će se desiti da shvatite da su vaše namjere u doba kada ste to uradili bile povezane s tim da sačuvate sami sebe. Ljudska djela potiču od instinkta da čovjek mora brinuti sam o sebi što znači da je to što ste uradili bilo zbog ljubavi prema vama samima, a ne zato što ste htjeli naškoditi drugim osobama. Tony ističe da mogućnost opraštanja samom sebi treba posmatrati kao proces koji čovjeka postepeno vodi putem oporavka.

Izvor: Mogul

Doktorica Džuli Vrej, istraživačica na Salford Univerzitetu u Engleskoj, intervjuisala je žene u različitim stadijumima postporođajnog perioda.

Došla je do zaključka da je priča o šest sedmica apsolutno izmišljenja, jer je potrebna puna godina dana da bi se tijelo potpuno oporavilo nakon porođaja.

Ne radi se samo o fizičkom oporavku, već i o psihičkom. Mnoge majke osjećaju pritisak da se vrate “u normalu” veoma brzo nakon rođenja djeteta, što prouzrokuje dodatni stres da se radi i više nego prije porođaja.

Vrej ističe kako oporavak počinje u bolnici, gdje bi se trebalo dodatno raditi sa ženama na tome kako da se brinu o djetetu i da im se pruži podrška prilikom dojenja. Međutim, ono što se dešava, često je realnost u kojoj su žene prepuštene same sebi i veoma brzo idu kući, bez ikakvog znanja i pomoći.

Upravo iz tog razloga potrebno je osvijestiti kako oporavak traje mnogo duže od šest sedmica, jer majke se ne mogu, a u konačnici i ne trebaju prisiljavati na povratak na staro stanje, bilo da se radi o izgledu, poslu ili navikama.

Oporavak je drugačiji od žene do žene, ali generalni zaključak je da je potrebno oko godinu dana da se tijelo potpuno oporavi, ali i da se um prilagodi novonastaloj situaciji. Zato ne forsirajte priču o sedmicama, a čak ni mjesecima u kojima je oporavak moguć.

Ipak, kako ne bismo generalizovali na osnovu istraživanja sprovedenog van naših područja, zanima nas koliko je vama bilo potrebno vremena?