U saradnji sa brendom Marco Tozzi, Planika je organizovala igru u kojoj su tri sretne učesnice osvojile par obuće iz najnovije kolekcije. Posjetitelji su imali priliku da uživaju u prazničnoj atmosferi koja je tokom cijelog događaja ispunila prodajni prostor.

Velika posjećenost potvrdila je da su ovakvi događaji uvijek dobrodošli među ljubiteljima mode, a posebnu pažnju privuklo je i prisustvo poznate bh. komunikacijske stručnjakinje i influenserice Brankice Raković, koja je podijelila prazničnu atmosferu i podržala obilježavanje Dana žena.

Tokom događaja svaka dama dobila je mali znak pažnje, dok su članice loyalty programa ostvarile dodatne bodove na svojim karticama, što je dodatno doprinijelo pozitivnom raspoloženju.

Dan žena u Planici još jednom je pokazao da moda nije samo stil, već način da se proslave posebni trenuci. Uz osmijehe, druženje i nove modne inspiracije, događaj je protekao u znaku ženstvenosti, elegancije i dobre energije.

Jer, najbolji način da zakoračite u proljeće jeste u paru obuće koji volite.

Be #PlanikaInspired

Sarajevo, 8. Mart 2025. – “Vrijeme da stanemo i da se osvrnemo na ono što je najvažnije – sigurnost onih koje su stub porodice, doma i cijelog društva – sigurnost naših žena. One su i oslonac Bingo grupacije. Njih više od 6.000 čine dvije trećine naše radne snage i veliki dio našeg uspjeha dugujemo upravo njima.”, rekla je Ljiljana Kunosić, izvršna direktorica Bingo Group na današnjem obraćanju za medije povodom do sada najveće javne kampanje za borbu protiv nasilja nad ženama – Vrijeme je da stanemo i zaustavimo nasilje.

Danas, na Međunarodni dan žena, Bingo Group prekinuo je na pola sata rad u 230 svojih trgovina i 11 proizvodnih kompanija.

„Danas su stale sa radom sve Bingo trgovine – njih više od 230 – u cijeloj Bosni i Hercegovini. Stale su Dita, Pivara Tuzla, Ingram, Kaletex, Duka, naša fabrika tjestenine, fabrika papira, stala je i Bingo Farma – sve naše fabrike, farme i proizvodne kompanije koje posluju u okviru Bingo grupacije. Jer vrijeme je da stanemo i zaustavimo nasilje nad ženama.“  kazala je izvršna direktorica Binga Ljiljana Kunosić.

Bingo Group nije stao samo na ovom simboličnom činu. Osigurana je konkretna materijalna podrška od 1.000.000 KM namijenjena za finansiranje rada sigurnih kuća. Kunosić je istakla da će Bingo Group uvesti preferencijalno zapošljavanje žena žrtava nasilja i razviti interne procedure kako bi pomogli vlastitim uposlenicama koje se nađu u ovakvoj situaciji.

Sav medijski prostor, najveća domaća kompanija, ustupila je obavještavanju javnosti o inicijativama nevladinog sektora, koje imaju za cilj kreiranje kvalitetnijeg zakonodavnog okvira za kažnjavanje nasilja nad ženama i femicid. Više od 9.000 uposlenika Bingo Group potpisalo je ove peticije, a danas ih je u Bingo City Centru Sarajevo Ljiljana Kunosić predala Enisi Raković, predsjednici udruženja „Glas Žene“ iz Bihaća, i Gordani Vidović, predsjednici Udruženja „Budućnost“ iz Modriče, predstavnicama udruženja koja su pokrenula inicijative za izmjene zakona u Federaciji BiH i Republici Srpskoj.

„Udruženje ‘Glas žene’ iz Bihaća, zajedno s partnerskim organizacijama, očekuje da Nacrt Krivičnog zakona FBiH, u kojem će femicid biti definisan kao posebno krivično djelo, konačno uđe u parlamentarnu proceduru,“ istakla je Enisa Raković, direktorica udruženja ‘Glas žene’ Bihać.

Gordana Vidović, direktorica UG Budućnost Modriča, istakla je važnost institucionalne podrške:„Ova masovna podrška građana i kompanija, posebno Bingo Group, pokazuje da je zaštita od nasilja odgovornost svih nas. Sada je na institucijama vlasti da prepoznaju hitnost situacije i donesu novi Zakon o zaštiti od nasilja u porodici u Republici Srpskoj.“

Podršku inicijativi pružilo je više od 30.000 građana širom BiH, ali i brojni poslovni subjekti, čineći kampanju „Vrijeme je da stanemo i zaustavimo nasilje“ jednom od najvećih društvenih akcija posvećenih borbi protiv nasilja nad ženama u BiH.

Građani se još uvijek mogu priključiti i potpisati online peticije.

Naime, učiteljica Lela iz Trstenika odlučila je da novac za svoj poklon preusmeri na pravu adresu – bolesnoj samohranoj majci Ivani Jovanović, koja boluje od multiple skleroze.

Učiteljica velikog srca, Jelena Gavrilović iz Osnovne škole „Sveti Sava“ u Pejovcu svoju želju da se odrekne poklona izrazila je u roditeljskoj grupi na Vajberu, a ubrzo su njene reči podeljene i na društvenim mrežama, uz komentare da je Lela „učiteljica godine“.

„Znam da je sada akutelna euforija oko Dana žena. Tako je i kod moje dece u vrtiću i školi. Ovom prilikom bih vas zamolila da novac namenjen za poklon uplatite na račun Ivane iz Pejovca“, napisala je u poruci učiteljica Lela.

Navela je i da ona ima sve, a da je Ivani i njenoj ćerkici, koja ima šest godina, taj novac neophodan kako bi ozdravila.

„Nema tog poklona koji je meni potreban koliko njoj i njenom detetu ozdravljenje. Vašu decu i svoj posao volim i bez poklona, ništa neće promeniti moj rad“, napisala je Jelena u poruci upućenoj roditeljima.

„Puno mi je srce“

Učiteljica Lela rekla je za N1 da nije očekivala da će njena poruka izazvati takvu lavinu komentara i reakcija.

„Onog dana kada sam na Vajber grupi svog odeljenja poslala poruku ni slutila nisam da će reakcije biti ovako burne. Kao mama troje dece sam u Vajber grupama roditelja i znam kolika se polemika vodi oko iznosa novca i odabira poklona za učiteljicu. Da bih tu euforiju izbegla u svom odeljenju, odlučila sam da na Vajber grupi napišem da novac sakupljen za kupovinu mog poklona usmere na lečenje Ivane Jovanović. U ovom trenutku njoj je novac potrebniji“, kaže učiteljica za naš portal.

Ona je zahvalila roditeljima što su prepoznali njenu iskrenu nameru i podržali humanu ideju.

„Puno mi je srce što je lavina pozitivnih komentara povratila veru u dobro“, poručuje učiteljica iz Trstenika.

„Počela sam da plačem“

A njen gest rasplakao je samohranu majku Ivanu, koja nije mogla da sakrije suze kada je pročitala Lelinu poruku.

„Pozvala me je njena sestra i rekla šta je Lela uradila. Počela sam da plačem, nisam mogla da se obuzdam, za mene je to bilo jako emotivno. U Trsteniku se trenutno sakuplja novac za jednog dečaka, i ja sam se povukla, naravno. Sada mi Jelenin gest toliko znači…“, priča Ivana za portal  N1, dodajući da učiteljicu Lelu ne poznaje lično, zbog čega ju je njen gest još više ganuo.

Jelenina ideja pokrenula je još jedan human čin.

„Vaspitačica moje ćerke takođe je predložila da se novac za njen poklon za 8. mart preusmeri na moj račun. Svi roditelji su odmah pristali. Zaista sam ganuta. Naklon do poda“, priča emotivno Ivana.

Potrebno 60.000 evra za lečenje

Ivana je prve tegobe osetila još pre 19 godina, trnula joj je leva strana tela i osećala je slabost desnog oka. Više puta je lečena u neurološkoj službi OB Kruševac zbog stalnih pogoršanja osnovne bolesti u vidu slabosti nogu, pogoršanja hoda i vida.

Kreće se otežano i uz pomoć hodalice. Kao majci šestogodišnje devojčice, bolest joj još teže pada.

Nadu za poboljšanje zdravstvenog stanja Ivana ima u lečenje matičnim ćelija koje se sprovodi u klinici u Moskvi, korišćenjem HSCT terapije, koja je, kako kaže, dala velike uspehe u lečenju ove bolesti. Terapija i lečenje iziskuju velike troškove, pa Ivana moli sve ljude dobre volje da joj pomognu svojim donacijama, kako bi prikupila novac potreban za tretman i lečenje jer u protivnom postoji velika mogućnost da ostane vezana za invalidska kolica.

Sredstva su joj potrebna za HSCT terapiju, lekove, specijalističke preglede, laboratorijske analize, fizikalne tretmane, tretmane u hiperbaričnoj komori, kao i za putne troškove.

„Potrebno je 60.000 evra, a sakupljeno je 38 odsto od ukupne sume. Termin u bolnici je zakazan za 15. maj i do tada bi trebalo da sakupim novac. Jednom sam već odlagala zahvat, a sa svakim narednim danom, moje stanje može da se pogorša i da ostanem potpuno nepokretna.

Ukoliko uspem da odem u maju na lečenje, verovatnoća da stanem na noge, i idem bez hodalice je ogromna“, objašnjava naša sagovornica koja se nada da će u septembru, kada njena ćerka pođe u prvi razred, svoju devojčicu moći do škole da isprati na nogama.

Hemofarm donosi savjete ginekologa, endokrinologa i doktora opšte prakse za bolje zdravlje žene:

“Posjeta ginekologu, najmanje jednom u toku godine prevenira razvoj ginekoških bolesti, a samim tim čuva i reproduktivno zdravlje žena. Po pravilu, jednom godišnje bi svaka žena trebala napraviti ultrazvučni pregled male karlice i PAPA nalaz, a ukoliko su prethodni navedeni nalazi pokazivali abnormalnosti ili bili granični u smislu početka nekog procesa onda i češće, odnosno dva do tri puta godišnje”, kaže dr Mirjana Ostojić, specijalista ginekologije i akušerstva.

Štitna žlijezda ne pomaže samo organizmu da ostane u ravnoteži i balansu, nego ga upozorava kada je potrebno usporiti i opustiti se. Zato je potrebno redovno raditi labaratorijske nalaze sa akcentom na hormone štitne žlijezde.

“Kontrolišite štitnjaču, uradite analizu hormona koje će pregledati doktor specijalista i uraditi ultrazvuk. Redovne kontrole su veoma važne, jer je rana dijagnoza ključna za balans i oporavak. Ako štitnjača dugo vremena ne radi pravilno, biće teže liječiti je i zato reagujte na svaki znak i signal koji vam šalje. Veoma je važno shvatiti vlastitu odgovornost za svoje zdravlje i prihvatiti da možete uticati na njega. Provodite vrijeme sa ljudima koji pozitivno utiču na vas, jedite raznovrsno i uravnoteženo, jer tijelo pamti. U svakodnevnu rutinu uvrstite neku fizičku aktivnost i spavajte barem sedam sati”, ističe dr Sonja Zarač Bobić, specijalista nuklearne medicine.

Prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije sistematski pregledi trebali bi se provoditi redovno, jednom godišnje. Upravo ova vrsta kompletnih pregleda omogućavaju uvid u stanje organizma, a njihova važnost zbog pravovremenog otkrivanja zdravstvenih tegoba ili bolesti je ogromna.

“Sistematski pregled obuhvata više različitih specijalističkih pregleda i laboratorijske analize krvi i urina koji pokazuju da li postoje određeni problemi u organizmu, ili rizici za nastanak bolesti. Mnoga oboljenja razvijaju se tokom vremena, ne pokazujući sasvim jasne simptome na početku bolesti, međutim, prve promjene bi mogle biti uočene upravo prilikom sistematskog pregleda. Značajno je da se redovnim obavljanjem ovog tipa preventivnih pregleda dobije prilika i za pravovremeno liječenje, uključujći i maligne bolesti. Savremena dijagnostika i terapija pruža mnogo prilika, ali se najčešće tek ranim otkrivanjem i liječenjem, postignu izlječenja kao željeni rezultat svih naših nastojanja u očuvanju zdravlja i kvaliteta života.”, kaže Suzana Savić, ljekar opšte prakse iz Hemofarma.

Dame iz Hemofarma u BiH i Srbiji poručuju da ne morate ništa, ali da uvijek imate na umu šta je najbolje za vas. Zakažite sistematski pregled, radite samopregled dojki što češće, mamografiju svake dvije godine nakon navršenih 40 godina života, a ultrazvuk dojki barem jedanput godišnje. Kontrolišite hormone štitne i posjetite ginekologa jednom u toku godine. Osluškujte svoje tijelo, i pazite na sebe.

Pregledaj se!

– Grad Banja Luka je ove godine podržao nevladine organizacije koje se već godinama bore za bolji položaj žena u društvu, stavljajući fokus na zapošljavanje žena, nasilje nad ženama, kao i zdravlje žena.

Prvi dio kampanje biće posvećen borbi za život bez nasilja, drugi dio zdravlju žena, zatim ćemo na diskusaijama i sajmovima govoriti o ekonomskom osnaživanju žena, a nakon toga i o znamenitim ženama – rekla je savjetnica gradonačelnika za medije i šef Tima za komunikacije Gradske uprave, Tanja Vukomanović.

Projekcijom filma „Nevidljiva“ i panel diskusijom u Staklencu obilježavanje Međunarodnog dana žena počeće 7. marta.

Osmog marta ispred Narodne skupštine Republike Srpske kreće već tradicionalni Osmomartovski marš na temu „Siguran porođaj je političko pitanje“, a nakon toga u Staklencu će biti otvorena izložba na temu „Šta je nama naša borba dala“.

Posebna pažnja u sklopu ovogodišnjeg obilježavanje Osmog marta biće posvećena ženskom zdravlju, pa će tako 11. marta biti organizovana šetnja „Za zdravlje žena“, tokom koje će biti podijeljene i kartice za besplatne preglede.

Isti dan u večernjem terminu na Trgu Krajine će biti održan koncert Nine Badrić.

Između ostalog, 14. marta biće održana i panel diskusija na temu radnih prava i diskriminacije žena u oblasti rada, dok će 16. marta u Domu omladine biti otvoren i interaktivni sajam za ekonomsko osnaživanje žena, u okviru kojeg je planirana još jedna diskusija o rodnoj ravnopravnosti.

Takođe, planirana je panel diskusija koja će biti održana u Banskom dvoru.

Kako bi sugrađane upoznali sa ženskim licem Banje Luke za zatvaranje programa obilježavanja Međunarodnog dana žena planirano je da 25. marta u centru grada bude održana Feministička tura.

Riječ je o turi koja se odvija na šest lokacija u gradu na kojima će sugrađani imati priliku da se upoznaju sa znamenitim ženama iz našeg grada, ženama koje su iza sebe ostavile neizbrisivi trag. Ova tura obuhvata priče o ženama od prvog spomena Banje Luke do perioda neposredno prije Drugog svjetskog rata, s ciljem očuvanja kulture sjećanja ali i promocije žena koje su dale svoj doprinos razvoju društvenog, političkog i kulturnog života u našem gradu.

Bogat osmomartovski program uz podršku Grada Banje Luke pripremile su nevladine organizacije: Oštra Nula, Udružene žene, Helsinški parlament građana Banja Luka, Radnička solidarnost BiH, VizArt i Centar za mlade „Kvart“.

NENAD BOSNIĆ

Uzmi ti taj karanfil, bajaderu, poklon-bon za masažu stopala… Sve je to fino, džabno i šteta da se baci. Samo se sjeti da svakome ko ti ga pokloni pomeneš da ne zaboravi još neke sitnice, tipa jednakih plata, jednakog učešća u odgajanju djece, jednakih obaveza u domaćinstvu. A onim ostalim danima pomeni još poneki detalj, recimo nasilje u porodici, tretman žrtava seksualnih zločina, etiketiranje osoba na osnovu oblačenja i tako te trivijalnosti na koje će poneko zakolutati očima. Al’ ti pomeni, onako usputno, umjesto razgovora o vremenu, kad god i kome god stigneš, tako da te što više ljudi čuje. Ko zna, možda se neko zajebe, pa ti se, ne daj bože, pridruži u toj priči. Neka mala, nevažna osoba, pa još jedna takva, pa još jedna… I, šta znaš, možda onda ideja Međunarodnog dana žena bude živjela i malo duže od tog karanfila koji ćeš dobiti danas.

ANA KOLAR

Nije Dan žena svaki dan i nema veze s poklonima. Ima veze s čovječanstvom i ljudskim pravima bez obzira na organ koji nose među nogama. Što sam starija to me više boli napravda i nejednakost i više pažnje posvećujem ženama i ljudskim pravima. Jer nije da me se ne tiče kad je netko pretučen, otpušten ili omalovažavan na temelju spola koji nije birao. Tiče me se, ma gdje da se dogodilo, jer nikad ne znaš kad se slično može dogoditi meni ili tebi. Zato nam trebaju ovakvi dani da osvijestimo sebi i svijetu koliko toga ne valja i koliko toga trebamo i možemo promijeniti, a to se ne postiže cvijećem i čokoladom.

JOVANA GLIGORIJEVIĆ

U Beogradu je predstavljeno istraživanje po kom veliki deo mladih majki smatra da su žene isključivi krivci za belu kugu. Nova metoda po kojoj Zavod za statistiku izračunava prosečne plate konačno je dala dokaz da su žene u Srbiji zaista manje plaćene nego muškarci. Ovakvih primera ima bezbroj, neću da širim pesimizam, ali mislim da 8. mart nije prilika za slavlje nego prilika da vidimo gde stojimo kao društvo i kao žene u društvu, te zašto moramo iznova da se borimo za neka prava koja smo davno izborile i koja su opet ugrožena.

NINA BLJAK

Iako sam znala imati trenutke u kojima bih sebi govorila: “Kud nisi muško, Nina”, zapravo uživam biti žena. Ne smatram nas slabijim spolom, ponekad nježnijim, a nekada ne želim biti ni to. Češće si govorim: “Žena sam, mogu sve!” i znam da možemo sve. Možemo biti i nježne, i grube, možemo biti snažne, možemo biti glasne, možemo tišinom reći sve! Možemo ne raditi sve ono što se od nas očekuje, a možemo napraviti puno više nego što misle da smo u stanju. Žene smo, možemo sve!

BRANKICA RAKOVIĆ

Ja bih da se na 8. mart podsjetimo da je ekstremno važno da prvo jedna drugoj budemo drugarice. Jer su nam češće muškarci prijatelji, nego što smo mi same sebi. Manimo se vučica. Da se ljubomore pretvore u podršku, pljuvanje u tapšanje po ramenu, nerazumjevanje u razumjevanje, dizanje nosa u dizanje glasa, a foliranje u dijeljenje znanja s drugima. Nema toga što zajedno ne možemo. To je poruka 8. marta.

BOBA USKOKOVIĆ

Draga TI, želim da te ovaj dan podsjetim da uvijek, uvijek budeš prvo SVOJA, pa tek onda NEČIJA!

SRBIJANKA STANKOVIĆ

Budi jaka, budi lepa, budi srećna, rasplači se, nasmej se. Ako treba – izvrišti svoju muku! Radi ono što želiš da radiš, a ne što treba i mora. Izmisli sama svoj život i diši svoju priču. Živi – ne odgađaj!

REMI

Drage Lolice i Lolite, sretan Dan Žena! Želim vam da vas snađe ista sudbina kao i vaše muškarce – to bi napokon valjda značilo da smo ravnopravni. Kao spolovi, nismo jednaki i nikada nećemo biti – ja si to, osobno, ne bih ni željela ? Ali ravnopravni – e, to nam je imperativ! Povedite svojim primjerom i naučite svoje sinove što znači biti žena.

DAJANA TADIĆ

Na dan koji skreće pažnju na osnaživanje i ravnopravnost žena, budi sama sebi podrška. Kao prevenciju, prepipaj svoje grudi i vrat. Ko će drugi ako ti nećeš?!

BLOGINJA

Svaki dan je Osmi marš!

DRAGANA

Drage moje čitateljke, cveće je lepo, mirišljavo, nežno, slobodno uživajte u njemu. Parfemi su takođe prekrasni, ekskluzivni, jaki, skupi, prosto zovu na uživanje. Oh, i večerice i sveće su super stvar, prijatno! Ali ja vam od srca želim redovne ginekološke preglede. Jer sa zdravom vaginom cveće i parfemi imaju lepši i intenzivniji miris, a večera je ukusnija. Sretan nam 8. mart! ?

NEJRA LATIĆ HULUSIĆ

Sretan 8. mart! Dok god po sveskama vjeronauke djeci diktirate kako se žena treba malo istući kad ne sluša, dok nemam mehanizam za prijaviti kolegu za seksualno uznemiravanje (jer vidi, drug, komentarisanje moje pozadine u mom prisustvo jeste to), dok se žena vrednuje brojem djece i kvalitetom pite, dok se nekome daje za pravo da razglaba o časti žena koje poslom (a i privatno) uglavnom provode više vremena sa muškarcima nego ženama, dok se pita može li žena sama do Zenice, dok se sumnja da je u stanju se sama i pokriti do šaka i otkriti do gaća, pa se i na osnovu toga procjenjivati njena poslovna sposobnost… Dok se stvari ne stave na svoje mjesto, možete ove GM ruže što ne mirišu, a što ste planirali kupovati kolegicama danas staviti sebi u guzicu da i vas nešto malo nažulja jedan dan.

RADMILA RADOJKOVIC

Karanfil boje revolucije upakovan u kič celofan i borba u bokserskim rukavicama. Cvet samo tog dana, a borba svakog. Eto, to je za mene 8. mart.

ANJA ZULIĆ

Ja sam uvijek htjela biti dječak. Valjda sam i danas ljubomorna na svog starijeg brata (jer to sam mogla biti ja, samo da je malo sreće bilo) – ali baksuz. I tako dječak u meni kupi djevojčici cvijet (dobro kupi kaktus), a ta djevojčica voli da obilježava svakakve dane. Eto, još čekam da mi ljudi Hanuku čestitaju, i mislim da sam sve ispunila. Sve u svemu, dopustite jedni drugima da obilježavate dane koje želite na načine koje želite. Budite svoji, prihvatite različitosti i borite se za ono što je Vama važno.

IVANA SIMIKIĆ

Mislim da bismo sve trebale prestati da gubimo vrijeme. Da se prestanemo zadovoljavati stvarima, osobama i situacijama koje nas ne ispunjavaju. Postavite standarde i prioritete, ali ih se i držite.

VESNA DRAKULIĆ

Drage dame, srećan Vam 8. mart! Budite srećne, zdrave, hrabre, odlučne i ne dozvolite da Vas iko ugnjetava. Vi možete promijeniti svijet nabolje!

JELENA PRALICA

Ok, mislim da je vrijeme da priznam naglas da nemam ništa protiv karanfila, jer sve se nekako mislim da nije naša borba da sad muškarce toliko iscijedimo tim osmomartovskim cvjetnim hejtom, već da ih podučimo kako da uz njega usvoje još neka elementarna znanja. Kao što reče jedna, za moj ukus, idealna feministkinja – nismo uspjele ako smo obukle pantalone, već ako ih natjeramo da nose suknje. Srećno nam i vjerujem u nas!

Međutim, ove godine su neke korporativne akcije bile znatno zanimljivije i neobičnije. Posebno jedna od njih.

Naime, ove godine je m:tel, kao najveća telekomunikacijska kompanija u BiH, priredio brdo iznenađenja i poklona za svoje klijente. To nisu bili uobičajeni pokloni u vidu cvijeća i letaka, već je riječ o znatno interesantnijim i kreativnijim idejama.

Ova kompanija je pripremila posebne kesice iznenađenja za sve posjetiteljke m:tel poslovnica. One su sadržavale posebno dizajnirane magnete u obliku leptira, na kojima su bili ispisani osnažujući epiteti, kao što su “hrabra”, “sigurna”, “lijepa”, “odvažna” i drugi. Pored toga, djevojke su na poklon dobile i predivnu, šarenu kutijicu za nakit.

Ako ste se osmog marta zadesile u tržnom centru Boska, mogle ste da naiđete i na još jedno izuzetno orginalno iznenađenje. Naime, sve posjetiteljke su mogle da igraju live nagradni kviz sa glumcem koji se nalazio “u bilbordu”. Sve one koje su iz igre izašle kao pobjednice dobile su gore navedeni paketić, a dame koje nisu pogodile o kojem filmu je riječ, ipak su bile nagrađene utješnom nagradom.

Puno iskrenog smijeha, crvenih m:tel kesica i dobrog raspoloženja nije moglo da prođe ni bez velikog interesovanja, pa su mnogi prolaznici zastali i pružili podršku učesnicama kviza, a neki od njih se i samo okušali u ovom nesvakidašnjem filmskom testu.

Takođe, dio pomenutih poklona je sadržavao i ulaznice za predstavu “Malo blago”, koja je tri dana kasnije održana u Gradskom pozorištu Jazavac. To veče je pozorište bilo rezervisano samo za najsrećnije Banjalučanke, koje su upravo od kompanije m:tel dobile ulaznice na poklon.

Zbog ovog niza iznenađenja i međusobno uvezanih događaja, osmomartovske poruke su ostale aktuelne mnogo duže od tog jednog dana.

Sa sigurnošću možemo reći da je društvena odgovornost, kreativnost kao i sama sveobuhvatnost događaja kompanije m:tel i  te kako iznenadila mnoge. Na nama je sada samo da čekamo novi događaj, te da vidimo koje su to nove ideje koje će nam naše kompanije prirediti.

Naslovna fotografija: M:TEL

Obilježila sam ga juče čitajući mišljenja, osvrte, sve o feminizmu i renesansama, Klari Cetkin i zastala na komentarima. Komentarima žena! Mazohista u meni ne spava.

Bio je tu i pokoji cvijet, čokolada sa alpskim mlijekom (hvala, Savo), nezaobilazni lak za nokte… Reklo bi se, mali znaci pažnje koji prijaju. Nakon toga, kao i svakog prethodnog dana, preletim na drugi kraj grada po dijete, a onda stavim kecelju i počnem da kuham. U pauzi između dvije kuhače ima mjesta i za igru, njen smijeh, mnogo poljubaca… Uživam u svim ulogama koje mi je namijenio život i u kojima se ni na tren ne osjećam zapostavljeno.

Isto tako, razumijem da neke žene ne uživaju u tim ulogama. Da im je teško i da imaju potrebu da to glasno kažu ili da se našale na račun toga. Zašto bi ih iko zbog toga osuđivao?

Ali, nesrećni Fejsbuk misli drugačije.

Komentari i dalje pljušte. Već je kasno, a mi, umorne od osmočasovnog ravnopravnog rada s muškarcima, prosipamo žestoku ozlojeđenost jedne po drugima. O tome šta je iskonski feminizam, razumijemo li ga, živimo li ga… Muškarci na odstupnici. Nijednog komentara.

Juče me bilo sramota što sam žena!

Isto tako, razumijem da neke žene ne uživaju u tim ulogama. Da im je teško i da imaju potrebu da to glasno kažu ili da se našale na račun toga. Zašto bi ih iko zbog toga osuđivao? Ali, nesrećni Fejsbuk misli drugačije.

Borci (ne mogu da izgovorim borkinje) za ženska prava uskratile su pravo drugim ženama na mišljenje. Nazivale ih glupim, neukim, savjetovale da pročitaju bar bukvar ili da više poštuju svoju majku jer je opis u jednoj od priča bio “poražavajući”.

Da li je moguće da smo do te mjere ogorčne i nesrećne? Da je sve tema za svađu? Tema za uvrede, ali ne i za civilizovan razgovor? O kojim borbama pričamo? Za koja i čija prava kada smo u stanju da se, kao kokoške u kokošinjcu, počerupamo jer, eto, mislimo drugačije?

Već je kasno, a mi, umorne od osmočasovnog ravnopravnog rada s muškarcima, prosipamo žestoku ozlojeđenost jedne po drugima. O tome šta je iskonski feminizam, razumijemo li ga, živimo li ga…

Rijetki/e su se pozabavili/e istinskim problemima žena.

Na intervjuu za posao juče vas nisu pitali šta je to feminizam, nego planirate li da rađate u naredne dvije godine!

Kolega za istim kancelarijskim stolom dobio je bar 50 KM veću platu, jer on je muško!

Neke radnice nisu dobile platu da tog istog Osmog marta kupe hljeb!

O kojim borbama pričamo? Za koja i čija prava, kada smo u stanju da se, kao kokoške u kokošinjcu, počerupamo jer, eto, mislimo drugačije?

Neka među nama juče je imala pozitivan test na trudnoću. Desilo se potpuno neplanirano. Uplašila se osude zbog odluke o abortusu. O njoj će u etičkoj komisiji odlučivati sveštenik!

Neka među nama sanja političku karijeru, ali aktivno mjesto dobiće tek u stanačkom aktivu žena. Tu treba da ispoštuje evropske standarde!

Rijetki/e su se pozabavili/e istinskim problemima žena.

Neka među nama javila se za riječ u skupštinskoj klupi, a kolega iz suprotonog tabora je dobacio: “Šta ćeš ti, glupačo”!

Neko je juče rekao da smo slabije, manje inteligentne i da zato zaslužujemo manju platu, ali i šamar. Ili prevedeno na naš – “kosu poklepati i ženu ošamariti nikad nije naodmet”.

Negdje je juče, na dan kada je Klara Cetkin povela žene u borbu za ravnopravnost, neku od nas muž “našminkao” modrim bojama koje je jutros skrivala od komšijskih pogleda!

Neka među nama juče je izašla iz Sigurne kuće, ali nijedna institucija se nije javila da joj ponudi posao kako ekonomski ne bi zavisila od nasilnika. Kako mu se ne bi vratila!

Neka među nama juče je silovana, ali će njen dželat dobiti tek koju godinu zatvora. Zbog dobrog vladanja biće pušten kada odsluži nekoliko mjeseci robije!

Negdje je juče, na dan kada je Klara Cetkin povela žena u borbu za ravnopravnost, neku od nas muž “našminkao” modrim bojama koje je jutros skrivala od komšijskih pogleda!

Neka među nama juče je potegla nož kako bi se zaštitila od nasilnika. Čeka je 40 godina zatvora za teško ubistvo. Da je stradala, svi bi rekli: “Jadna, ubio je monstrum”. On bi dobio deceniju.

Slobodno nastavite niz…

E, moje žene, sve ste pogrešno shvatile. I Osmi mart i jednaka prava i Klaru Cetkin. I ženu!

Pitam se šta je i gdje je žena u vama. I ne mogu da ne pomislim na kokošinjac.

Međutim, kada govorimo svi, mislimo na stotinjak ljudi. Na žalost ili realno očekivano, okupljeni su bili dobro poznata lica. S jedne strane volim kada srećem te iste ljude na skupovima, ali ne mogu sakriti razočarenje time što je vrlo malo nekih novih bilo.

Gdje ste žene danas, kada treba reći da se borite za svoja prava?

Gdje ste muškarci da ih podržite?

Zar nam je tako dobro?

Iz organizacije Oštra Nula, Milica Pralica ističe: “Svaka žena u BiH ima pravo na izbor pa i taj da li će da bude majka ili ne, društvo je to koje treba da nam omogući da učestvujemo u političkom i društvenom životu. Da nam omogući posao na kojem nećemo biti izrabljivane i dobiti otkaz u slučaju trudnoće. Takođe je potrebno raditi na povećavanju vidljivosti žena sa invaliditetom kao ravnopravnim članicama društva”.

Kao što nam realnost svjedoči to na žalost nije tako. Samim tim se i današnji dan obilježava većinom uz tradicionalnu kupovinu karanfila i poklona, umjesto masovnijim izlaskom na mirne proteste u gradu. Milica dodaje kako je praznik komercijalizovan, što je sa sobom donijelo i to da su žene zapažene samo danas, a ostatak dana predodređene da se bave kućanskim poslovima.

Ono što je posebno važno za naglasiti jeste kako se ovim maršom Banjaluka pridružila Generalnom osmomartovkom štrajku koji organizuje Međunarodna štrajkačka asocijacija, koja je nastala kao trenutni odgovor na položaj žena u društvu. Iz Udruženja dodaju kako su reproduktivna prava žena danas definitivno pod najvećom lupom i uvijek se dovode u pitanje, ali ne samo u BiH nego i regionu i svijetu.

“Osmi mart treba da bude svaki dan i da se konstantno borimo za svoja prava”.

Na osnovu današnjeg iskustva, dalo bi se zaključiti da je većina žena pak zadovoljna svojim statusom, a da su muškarci tek u desecima spremni da izađu i podignu transparent sa natpisima koji podržavaju žene. Danas tako, a sutra već nikako. Za koga se bore žene, koje izlaze na ulice iz godine u godinu očekujući mnogo više od očekivanog? Ne samo broj ljudi nego prava koja im pripadaju, a koja im oduzimaju svakodnevno.

[blockquote align=”none” author=””]

Žene nisu rođene da rađaju.

Neću marginu, hoću na tribinu.

Budućnost je ženskog roda

[/blockquote].

Samo su neki od natpisa koji su danas bili istaknuti, ali osvrtom na posljednji, ne možemo a da ne primijetimo da je sadašnjost još uvijek muškog roda. Sudeći prema svemu na obostrano slaganje, jer svi koji nisu izašli, očigledno vjeruju da je sve u redu.

Gdje ste žene danas, kada treba reći da se borite za svoja prava?

Gdje ste muškarci da ih podržite?

Zar nam je tako dobro?

Naslovna fotografija: Vedran Ševčuk

Koliko smo nisko pale, kad se i na sam pomen ženske samostalnosti i nezavisnosti reaguje ovako glupavo? I šta to fali feminizmu, pa tu reč smatramo maltene za psovku? Često o ovome diskutujem sa svojim koleginicama i saborkinjama, novinarkama koje se ne stide da kažu da su feministkinje. Uglavnom razmatramo strategije kako da skinemo stigmu sa ove reči. Moj predlog je jednostavan: ako želimo da spasemo ovu reč, dovoljno je da je koristimo. Ne treba da je se stidimo, ne treba da stavljamo ograde poput: „Nisam feministkinja, ali…“ Ne smemo, poput jedne ministarke u Vladi Srbije da, kad imamo dobar poslovni predlog, isti šapnemo muškom kolegi, koji će ga predstaviti kao svoj. Naravno, kad kažem da nešto ne smemo, ne znači da mislim kako to treba zabraniti nekakvim zakonom. Ali, zaista mislim da to sebi ne smemo da dopustimo iz jednog vrlo prostog razloga: zbog dostojanstva.

Dostojanstvo je jedan od faktora koji čine razliku između ljudskih bića sa jedne, i životinja sa druge strane. Ako ne čuvamo dostojanstvo bićemo ujarmljene, izdržavane i iskorišćavane poput domaćih životinja. Toliko je jednostavno. Zbog dostojanstva i borbe za njega, nekad davno neke žene su davale živote. Ginule su i umirale da bi dobile pravo glasa.

Svojevremeno mi je ovaj argument izašao na nos, jer mislim da je korišćen kako bi se onim ženama koje ne žele da glasaju nametnuo osećaj krivice. Glasačko pravo je pravo, svako je slobodan da ga iskoristi ili ne. Ali, to ne menja činjenicu da su neke žene ginule da bismo mi danas mogle da izaberemo da li ćemo koristiti svoja prava.

Emili Dejvidson, kao i druge britanske, a kasnije i američke sifražetkinje, štrajkovala je glađu. U zatvoru je bila u devet navrata, gde je prisilno hranjena 49 puta… Poginula je 1913. godine na konjičkoj trci, jer je izašla na stazu i pokušala da zakači zastavu sifražetkinja na konja koji je pripadao kralju Džordžu Petom. Sve u ime borbe za žensko pravo glasa. I dan-danas istoričari se upinju da dokažu kako je bila suicidalna. I dan-danas se za nju i njene saborkinje koriste epiteti poput „militantna“ i „radikalna“. Istina, britanske sifražetkinje jesu bile sklone da tu i tamo podmetnu po neku eksploziju. Ali, izvinite: one su dizale u vazduh poštanske sandučiće u poznim noćnim satima, kad nije bilo ljudi u blizini.  Štaviše, jedan od imperativa im je bio da za sobom ne ostavljaju ljudske žrtve.

Mnogo je žena u svim delovima sveta kojima treba da budemo zahvalne za parče slobode koje danas imamo. Aleksandra Kolontaj, Klara Cetkin, Roza Luksemburg, Emili Pankherst, Emili Dejvidson, Alis Pol, Lusi Berns… Sve su to biografije koje ne mogu da stanu u jedan lanak, a važno ih je znati da bi se razumeo smisao Osmog marta i ženske borbe za sopstvena prava.

Iako se obeležava Dan žena obeležava još od 1909. u SAD, od 1911. u Austriji, Danskoj, Nemačkoj i Švajcarskoj, te od 1913. u Rusiji, 8. mart je tek 1977. proglašen za Međunarodni dan žena i od tad ga obeležavaju Ujedinjene nacije. Ovaj Osmi mart je, dakle, 40. po redu. Izgleda da je četrdeset godina dovoljno da se uljuljkamo i pomislimo kako smo ravnopravne i kako nam jednom stečena prava ne može oduzeti niko. Kakva kobna greška! Sloboda je komplikovana. Ne može se osvojiti jednom i više o njoj ne brinuti. Sloboda mora stalno da se čuva i brani. Ako se samo malo opustimo i zaboravimo na to, istog trenutka se pojavljuju krvožedne hijene koje će nam je oduzeti.

Ako do sad to nismo naučile, 2016. godina je bila ključna da ovo utuvimo u glavu. Donald Tramp, osvedočeni seksista, došao je na čelo „slobodnog sveta“. Poljakinjama i dalje nad glavom visi opasnost da im ograniče reproduktvna prava. Makedonke su u tom pogledu već obespravljene. U Srbiji je bilo sličnih pokušaja. U celom regionu bivše Jugoslavije žene potpisuju tajne ugovore sa poslodavcima u kojima se obavezuju da neće zatrudneti u narednih pet godina. Dobijaju otkaze kad zatrudne. U rijaliti programima gledamo kako ih ponižavaju, tuku, pa čak i siluju. Krajem februara u rijalitiju „Parovi“ došlo je do incidenta koji bi vrlo lako mogao da bude silovanje, ali je snimak ekspresno uklonjen sa Jutuba, pa nikada nećemo saznati.

U Srbiji, žrtve silovanja moraju da odgovore na pitanje sudije da li su se branile i zašto nisu. U poslednjih deset godina, u porodičnom nasilju biva ubijeno između 30 i 40 žena. Nezvanične procene kažu da u Srbiji živi oko 80.000 samohranih roditelja, mahom majki, koje nijedan zakon ne prepoznaje kao osetljivu kategoriju. Više o polovine tzv. teško zapošljivih kategorija na tržištu rada čine žene. Prosečan životni vek firme koju u Srbiji otvori žena je dve godine. Od ukupnog broja preduzetnica, njih 66 odsto pokreću posao iz nužde, a ne zato što imaju ambicije. Na osnovnim studijama svih univerziteta uspeva da diplomira mnogo više žena nego muškaraca. Ali, kad je reč o nastavku obrazovanja i sticanju viših akademskih titula, dolazi do velikog obrta: najednom, više je muškaraca među doktorima nauka. Normalno, jer džaba ženi stručnost, obrazovanje, diplome i titule, ako se nije udala i „ostvarila kao majka“.

Koja je, onda, razlika između 19. i 21. veka? Pa, samo u tome što su načini da žene budu ponižene i omalovažene perfidniji i skriveniji. Danas u teoriji imamo i pravo na glasanje i na obrazovanje i na rad. U praksi, spotiču nas na svakom koraku.

Nije pošteno. Pogledajte istoriju sveta i videćete da su žene imale ogromnu ulogu u svemu što je u toj istoriji bilo plemenito i dobro: od radničkih prava, jednakosti, borbe protiv rasizma, do mirovnih pokreta. Nisu čekale da im neko da prava, same su se za njih borile. Žene su se emancipovale same. Sada treba da emancipuju muškarce, a to je daleko teži zadatak. Jer, kako lepo reče jednom glumica Mirjana Karanović: „Zamislite, dođete s posla mrtvi umorni, sačeka vas čista i mirišljava kuća, umirena deca i tanjir tople domaće supe. Pa ko bi se toga dobrovoljno odrekao?“ Dakle, vratimo se na početak ovog teksta: ne trebaju nam kožne tašne na popustu, jer većina nas ni tako snižene ne može sebi da ih priušti. Ne trebaju nam ni ruže ni karanfili, parfemi i ostale lepo upakovane trice. Treba nam život. Samo to.

Ipak, ako je istorija borbe za ženska prava nešto pokazala, to je da žene ne odustaju nikada. Imala sam osam ili devet godina kad sam sa mamom gledala „Telmu i Luiz“. Nisam shvatila gotovo ništa, ali me je najviše zbunio kraj filma u kom njih dve dobrovoljno kolima sleću s litice u sasvim izvesnu smrt. Kad sam pitala mamu zašto su to uradile, dala mi je odgovor koji sam shvatila mnogo godina kasnije. Rekla mi je: „Zato što žene, kad jednom okuse slobodu, neće da je se odreknu po cenu života.“

Jovana Gligorijević