U širem kontekstu istorije roka i metala, ništa ne djeluje više rokenrolski od čuvene priče o Oziju Ozbornu i slijepom mišu. Ova priča je ispričana, korištena i uljepšavana bezbroj puta tokom godina, i postala je pomalo mitološka, ostavljajući mnoge da se pitaju da li se zaista dogodila ili je samo folklorna priča.

Ipak, uprkos zabuni, Ozi Ozborn je jednom zaista ujeo slijepog miša na sceni.

Uprkos svojoj dosljednoj individualnosti i neospornoj želji da radi šta god mu se prohte, Ozborn nije uvijek imao potpunu kontrolu dok je bio u Black Sabbathu.

U stvari, čak ni njegov odlazak uopšte nije bila njegova odluka, što je logično s obzirom na štetan uticaj koji je počeo da ima na bend kao njihov glavni pjevač.

Čak je i Toni Ajomi kasnije rekao da je bilo ili da se pozdrave zauvijek, ili da nađu novog frontmena, pa su uradili ovo drugo.

Međutim, Ozborn nije bio zadovoljan odlukom, kao što biste mogli da očekujete, pa se Ozborn osjetio “izdano”  zbog toga kako su se stvari odvijale.

“Bili smo četvorica momaka koji smo odrasli zajedno, nekoliko ulica jedan od drugog. Bili smo kao porodica, kao braća”, rekao je.

“A otpustiti me jer sam bio nedo***an, što je bila licemerna glupost. Svi smo bili nedo**ni, a ti mi govoriš da sam otpušten zato što sam takav, kako je to moguće? Zato što sam malo više nedo***an od tebe?”

Ozbornove provokacije bile su ključne za njegovo nasljeđe i profesionalnu priču.

Neobična i uvijek šokantna, Ozbornova zloupotreba droga i alkohola bila je odskočna daska za njegovu ekscentričnost, sa postupcima koji su istovremeno zgrožavali i oduševljavali one oko njega. Jedan od njih je nesumnjivo bio incident sa slijepim mišem, zbog čega se odavno pokajao.

Muzičar je nastupao na sceni u De Mojnu 1982. godine kada je neko bacio na scenu nešto što je ličilo na lažnu gumenu palicu. Ne dovodeći u pitanje, Ozborn ju je podigao i zagrizao, iznenada shvativši svoju grešku.

“Međutim, odmah sam osjetio da nešto nije u redu. Veoma pogrešno”, prisjetio se.

“Za početak, usta su mi se u trenutku napunila ovom toplom, ljepljivom tečnošću, sa najgorim ukusom koji možete zamisliti. Mogao sam da osjetim kako mi mrlja zube i curi niz bradu.”

Ozborn nije mogao da vjeruje da je zagrizao slijepog miša. Nakon ovoga, morao je da primi vakcinu protiv bjesnila iz predostrožnosti i druge očekivane traume.

Iako nikada nije izbjegavao da se bavi tom temom, njegovi sopstveni živopisni odgovori dokazuju njegov prezir i koliko je zapravo želio da se to nikada nije ni dogodilo.

U razgovoru sa Edvardom Helmorom 1997. godine, pjevač je rekao da ga je priča pratila “svaki dan od 1982. godine” u bezbroj naslova i ozloglašenih pitanja.

“Nije Ozi Ozborn, čovjek koji je proputovao više kilometara od astronauta i prodao x milijardi ploča. To je sve čega će se sjećati! Kada umrem, biće Ozi Ozborn, grizač slijepih miševa, mrtav je; slijepi miševi sada mogu da žive u miru.”