Ali pobjeda na stranačkim izborima, koju je odnijela juče i 52.2% podrške partijskih kolega došli su u teškom momentu. Kako će se ministrica unutrašnjih poslova, što bi bio otprilike ekvivalent njene funkcije u našoj vladi, snaći na mjestu premijerke u trenutku istupanja zemlje iz Unije, neizvijesno je.

Možda bude svjedok i kreator nekog novog uspješnog, nakon četrdeset i tri godine “samostalnog” Ujedinjenog Kraljevstva, a možda bude svjedok igre rasipa. Da li može ova pedesetdevetogodišnjakinja iznijeti teret koji je čeka i može li biti čelična poput prve prve žene na čelu vlade, slavne (iako često osporavane) Margaret Tačer?

Dugo političko iskustvo anglikanke iz Insbruka, koja je u donji dom Parlamenta sjela 1997. godine, kao predstavnica Mejdenhed okruga, regije Berkšira, odmah po njegovom formiranju, govori da je spemna na izazove.

Mjesto poslanika nije dugo trajalo pa je dvije godine kasnije, na dvije godine, prešla iz parlamentarne klupe u sekretarsku fotelju u Ministarstvu obrazovanja i rada, ali ministarstva koje je bilo dio vlade u sjenci. U skladu s britanskom tradicijom (kao i njenih kolonija), opozicija ima sve ekvivalentne resore, koji funkcionišu na bazi kritike i protivpolitike, a Tereza je je tu napravila pravu karijeru: osjenčena sekretarska mjesta smjenjivala su se u Ministarstvu saobraćaja, Porodice, Kulture, medija i sporta, potom predsjednice Parlamenta pa ministrice za Rodnu ravnopravnost i tako sve do 2012. godine.

Ipak, njeno političko angažovanje je počelo mnogo ranije, 1986. godine, kada je nakon davno stečene diplome Oksforda, sa iskustvom bankarske savjetnice, prešla u opštinski parlament Meritona, u kom se zadržala osam godina, u toku kojih je pokušala i da uđe u Parlament, no to joj 1992. godine nije bilo suđeno.

Zato je briljantno ušla u 2010. godinu, u kojoj je premijer Dejvid Kameron, nakon izlaska Konzervativaca iz sjenke i formiranja zvanične vlade, postavio na mjesto ministrice Unutrašnjih poslova i ministrice za Rodnu ravnopravnost i ženska prava.

Time je Tereza postala četvrta žena u istoriji koja je dio najvažnijih mjesta u državnom poretku UK, Velike četvorke, koju čine mjesta premijera, guvernera, ministra spoljnih i ministra unutrašnjih poslova.

Neki njeni potezi tokom ove šestogodišnje karijere, koju će krunisati u 13. jula, nakon sigurne pobjede nad sedam godina mlađom koleginocom i suparnicom Andreom Lidsom, ministricom Energetike i klimatskih promjena, govore da joj ne manjka ni odlučnosti ni odvažnosti, ali ni osjećaja za pregovore i kompromise.

Jasno se držala stava o primjeni policijske sile tokom protesta i principa primjene mira, umjesto rješavanja problema silom. Kao i kod svakog političara, bilo je tu i raznih kontroverzi, kao na primjer izbacivanje khata sa liste dozvoljenih supstanci, iako je Savjet za lijekove prethodno odobrio njegovu upotrebu ili pritužbi u vezi sa Zakonom o ljudskim pravima tvrdeći da ljudi dobijaju dozvolu da ostanu u UK samo zato što imaju mačku za kućnog ljubimca.

Bilo to apsurdno i neistinito, kako su ljudi iz Amnesti Internešnala i Ministarstva pravde tvrdili ili ne, sad ostaje negdje iza. Ispred je put koji neće biti lako preći ni pomalo ekscentričnoj dijabetičarki, koja se pojavljivala i u leopard cipelama i u gumenim čizmama, koja nema pardona.

Po procjenama BBC-a Tereza je druga najuticajnija žena u državi, a kao jedna od najinspirativnijih žena, ćerka sveštenika sigurno može učiniti mnogo u borbi za ravnopravnost polova.

Tereza Mej, TM, MT, Margaret Tačer. Inicijali i premetanja slova su ipak igra, sem koje ove dvije žene dijele i još po nešto. Obje su rođene u oktobru, završile Oksford, Tereza geografiju, Margaret hemiju. Obje su kao članice Konzervativne partije došle na mjesto premijera u svojim pedesetim, preuzele kontrolu nad državom u vrijeme velike krize i baš kao što se Tačer morala boriti da sačuva Folklandska Ostrva unutar Kraljevstva, tako će se i Tereza morati boriti da sačuva Škotsku i Sjevernu Irsku. Ne oružjem, doduše, ali ipak.

U kom smijeru će ova žena povesti državu i koliko dugo će je voditi, neizvjesno je. Ono što je izvjesno je da žene osvajaju vlast. Borba u Konzervativnoj patiji UK-a za novog lidera u finalu od petoro članova je ostavila dvije žene.

A pobjednica te bitke se priključuje Virdžini Ragi, prvoj gradonačelnici Rima i Hilari Klinton, vjerovatnoj prvoj predsjednici Sjedinjenih Država, koja još uvijek vodi svoju borbu na putu za Bijelu kuću.

Ženska ekipa je tu. To je jedna činjenica. A činjenice su samo to – činjenice – ni dobre ni loše. A kakva je svaka od ovih žena pojedinačno i koja kakvu politiku podržava, neka je druga tema.

„I naravno, žene moraju zarađivati manje nego muškarci, jer su slabije, manje i mnaje inteligentne, i moraju zaradjivati manje. To je sve!“ – izjavio je  prije koji dan jedan muški član Evropskog parlamenta (iz principa se ne mogu sjetiti njegovog imena). Što reče jedna starija gospođa iz mog kraja: „Šta reče i ostade živ!“

Kada su ovakve teme u pitanju, volim odmah u startu da naglasim da se ograđujem od feminizma, nemam taj stav u sebi da drvlje i kamenje bacam na muškarce, s ciljem da dokažem našu ravnopravnost. Više sam zagovornik nekih drugih, suptilnijih metoda. Namjera mi je ovim tekstom samo da napravim neku vrstu etimološke analize ove rečenice.

Krenimo redom u obaranju argumenata ovog gospodina:

„Žene su slabije!“

Natalija Truhina je svetska i evropska šampionka u dizanju tegova, a vlasnica je i nekoliko svetskih rekorda u benč presu i mrtvom dizanju. Njeno mišićavo tijelo, zasigurno budi određenu dozu straha i kod pripadnika „snažnijeg“ pola, ali kad zanemarimo činjenicu ko koga plaši, ova dama nezvanično nosi titulu najjače žene na svijetu.

Tražeći dalje fizički snažne žene, ne možemo preskočiti MMA kategoriju. Neporažena borkinja, Ronda Rousey, nova je zvijezda UFC-am koji je nedavno uveo žensku konkurenciju. U bantam kategoriji atraktivna Ronda nema konkurenciju u svijetu. Barem zasad…

Nastavićemo listu, čisto da pokažem gospodinu parlamentarcu, ako se slučajno zapita za srpsko zdravlje, da tamo negdje u dalekoj Americi, postoji jedna veoma snažna Srpkinja (lična preporuka – nemojte joj se zamjeriti). Marsela Ella Ilić je tridesettrogodišnja žena, koja već duže vrijeme radi kao priznati lični trener i nutricionista, i čisto radi srpskog pozdrava gospodinu parlamentarcu, naglasiću da je Ilićeva, pored snažnih mišića, član MENSE (Mensa je međunarodna organizacija koja okuplja visoko natprosečno inteligentne ljude. Uslov za članstvo u Mensi je rešavanje testa, to jest ostvarivanje takvog rezultata koji vas svrstava u gornjih 2% populacije).

Spisak ovakvih žena je zaista dug, ali neću dužiti iz dva razloga: kao brižno žensko biće ne bih da preplašim muškarca, koji je glavni krivac za moje današnje pisanije, a drugi razlog, ko će mi objaviti tekst ako nastavim da dužim. Šalu na stranu, krenućemo u obarenje druge stavke…

„Žene su manje!“

Slike gore već pomenutih žena mi donekle idu u prilog u negaciji ovakvog stava, ali ne dam ljenosti da pobijedi, pa ćemo naći žive dokaze i protiv ove izrečene gluposti.

Lindsay Hayward (23) najveća je (doslovno) žena na svijetu. Na 202 centimetra visine ima 110 kilograma, a bez problema može podići automobil ili držati 100kilaša iznad glave. Na benču podiže i do 300 kilograma. Od malena je bila najveća među djecom, a već u devetoj godini imala je 180 centimetara. Punu visinu dosegla je s 13 godina.

Kako naš narod voli da traži dlaku u jajetu, očekujem da neko kaže za prethodnu damu, ona je samo visoka. Iz tog razloga vam predstavljam Suzan Eman (33). Ona ima 343 kilograma i pretenduje da postane najteža osoba u istoriji tako što će dostići težinu od 730 kilograma! Naglasiću da smatram da pretilost nije dobra iz zdravstvenih razloga, ali kakva je tema takav je i tekst. Upoznajte Suzan:

„Žene su manje inteligentne od muškaraca!“

E, sad na red dolazi ono, što čini mi se, najviše boli. Degradacija po pitanju inteligencije. Znam, gospodin parlamentarac, će se voditi svim onim u svijetu poznatim muškim imenima (predsjednici, istoričari, fizičari, matematičari, doktori,…) kojih je više nego ženskih. Ali, hajde da se baziramo na same uzroke i činjenice koje utiču na inteligenciju. Neoboriva činjenica je da muškarci, gledano generalno, zapreminski imaju veći mozak. Sama veličina mozga, apsolutno ne utiče na inteligenciju. Za nju su daleko značajniji raspored korteksa, srednjeg i malog mozga, kao i dobra veza izmedju sive i bijele materija. Istraživanja su pokazala, da veličina mozga ni u čemu ne doprinosi većim kognitivnim sposobnostima. A, kao dokaz tome naučnici navode primjer kita, koji uprkos ogromnom mozgu, teskom oko devet kilograma, ne važi za pretjerano inteligentnu životinju.

Iz čistog razlikovanja riječi kultura i nekultura, neću navoditi spisak i stavljati slike visokointeligentnih žena, dovoljno je da se okrenete po svom komšiluku, i uočićete ih par. Zar nisam u pravu?

Moje skromno mišljenje kaže da inteligencija nije genetska činjenica određena rođenjem ili polom, već je nešto na što se može u određenoj mjeri uticati. Nadograđivati je ili sputavati. A sama činjenica da jedna osoba, na ovako visokoj i odgovornoj poziciji, izjavi ovakvu činjenicu, je čist primjer ograničavanja inteligencije generalizacijom.

Gospodine parlamentarac, živi i zdravi mi bili, a o tome kako pogledate u oči svoje ženske potomke, prijatelje ili rodbinu, nadam se da će nas neko obavijestiti.

Ljiljana Španić