Prema njegovim riječima, najzadovoljnijim parovima nisu potrebne velike promjene kako bi ojačali svoj odnos. Dovoljno je dio vremena koje bi proveli pred ekranom zamijeniti aktivnostima koje podstiču razgovor, saradnju i bliskost.

Travers je izdvojio pet stvari koje ljudi u najsrećnijim vezama rade uveče umjesto gledanja televizije.

Kratka šetnja

Zajednička šetnja jedna je od najjednostavnijih alternativa večeri pred televizorom. Osim što pruža priliku za laganu fizičku aktivnost, omogućava partnerima da razgovaraju bez ometanja ekrana. Istraživanja pokazuju da opuštene šetnje u prirodi mogu podstaći povezivanje i društvenu interakciju, prenosi Index.hr.

„Bez ekrana koji vam odvlače pažnju, lakše je biti fizički i emocionalno prisutan za partnera“, tvrdi Travers za CNBC.

Zajednička priprema obroka

Kuvanje može svakodnevnu obavezu pretvoriti u zajednički projekat. Isprobavanje novih recepata pruža priliku za saradnju, učenje i stvaranje zajedničkih uspomena.

Istraživanja pokazuju da priprema hrane prirodno podstiče timski rad i povjerenje među partnerima.

„Kuvanje od partnera zahtijeva da se posvete jedno drugom i rade na ostvarivanju zajedničkog cilja“, objašnjava Travers.

Društvene igre udvoje

Parovi se ne moraju uvijek povezivati kroz ozbiljne razgovore. Karte, društvene igre, slagalice i video-igre mogu pružiti zabavu, smijeh i zajednička iskustva.

Takve aktivnosti unose spontanost i pomažu partnerima da izađu iz rutine svakodnevice.

„Ako možete izgubiti bez ljutnje i pritom se dobro nasmijati, to je odlično za vašu vezu“, ističe Travers.

Čas plesa

Ples partnerima pruža priliku za fizičku bliskost, zabavu i zajednički ritam. Može se praktikovati kod kuće ili kroz kurseve za parove.

Istraživanja povezuju uživanje u plesu sa zadovoljstvom u vezi, naročito kada je fokus na zabavi, a ne na savršenstvu.

„Ples poziva parove da ponovo budu razigrani“, navodi Travers.

Zajednički kreativni rad

Crtanje, bojenje, modelovanje glinom ili druge kreativne aktivnosti mogu pomoći partnerima da se opuste i pokažu drugu stranu svoje ličnosti.

Takvi hobiji omogućavaju stvaranje nečega zajedničkim trudom i unose više razigranosti u svakodnevicu. Posebno mogu koristiti ljudima koji rijetko imaju priliku da izraze svoju kreativnost.

„Unošenje malo dječje razigranosti može mnogo značiti“, zaključuje Travers.

Nezavisne

Nakon godina rada s parovima, Linder je primijetio da ga najviše zabrinjavaju oni koji s osmijehom tvrde da se nikada ne svađaju jer su jednostavno “kompatibilni”, navodi Psychology Today.

Razlog je jednostavan. Što smo iskreniji, ranjiviji i autentičniji s partnerom, to je veća vjerovatnost da ćemo otkriti razlike. Ako se o tim razlikama nikada ne razgovara, one često nastavljaju postojati ispod površine.

Istraživanje Johna Gottmana i Lowella Krokoffa iz 1989. godine pokazalo je da dugoročno zadovoljstvo vezom nije povezano s izbjegavanjem sukoba, nego sa spremnošću partnera da se suoče s teškim temama. Slično tome, novija istraživanja povezuju izbjegavanje sukoba s većim nezadovoljstvom u vezi.

Kada partneri tvrde da se nikada ne svađaju, iza toga se često krije jedan od nekoliko obrazaca. Ponekad jedna osoba s vremenom prestane izražavati svoje potrebe jer je naučila da neslaganje vodi napetosti.

U drugim slučajevima postoji neravnoteža moći pa se manje moćan partner jednostavno prilagodi i odustane od rasprave.

Treća mogućnost je da oba partnera izbjegavaju sukobe kako bi “zaštitili” vezu, ne primjećujući da se pritom postupno udaljavaju jedno od drugoga.

Prema emocionalno usmjerenoj terapiji (EFT), sukobi su često izraz potrebe za povezanošću i potvrdom. Pitanja poput “Mogu li računati na tebe?” ili “Jesam li ti važan/važna?” često se kriju iza svađa. Kada partneri prestanu izražavati te potrebe, ono što nastupa nije nužno zadovoljstvo, nego rezignacija.

To, naravno, ne znači da je cilj više se svađati. Gottman je identificirao obrasce poput kritiziranja, prezira, odbrambenog stava i izbjegavanja kao posebno štetne za odnos.

Cilj nije sukob radi sukoba, nego iskrena komunikacija i osjećaj sigurnosti da možemo izraziti frustraciju bez straha da ćemo izgubiti povezanost.

Važan dio zdrave veze je ono što je Murray Bowen nazvao diferencijacijom sebe, sposobnost da ostanemo povezani s partnerom, a da pritom ne izgubimo vlastiti identitet. Prava intimnost ne znači odsutnost razlika, nego sposobnost da se s njima otvoreno i efikasno nosimo.

Zato vrijedi razmisliti o jednom pitanju. Ako se nikada ne svađate, je li to zato što zaista nema sukoba ili zato što je netko prestao govoriti što misli?

Kako zaključuje Linder, često brkamo tišinu sa sigurnošću. Međutim, prava bliskost ne nastaje izbjegavanjem sukoba, već sposobnošću da ih zajedno prebrodimo. Istinski mir nije odsutnost napetosti, nego osjećaj povezanosti koji ostaje nakon teškog, ali iskrenog razgovora.

Klix

Prirodno je da na početku veze želimo potpuno da se posvetimo, ali pre toga treba postaviti neka pravila, tvrdi psiholog Mark Travers, prenosi Index.hr.

“Granice su ključne za zaštitu odnosa i vaših osećanja. Bez njih, nesporazumi i razlike mogu postati veliki problemi. Postavljanjem granica rano stvarate čvrstu osnovu koja može izdržati izazove”, rekao je za Psychology Today.

Tri ključne granice pre nego što veza postane ozbiljna

1. Očekivanja za budućnost

Razgovor o budućnosti u početnim fazama veze može biti zastrašujući, ali ključan za izbegavanje kasnijih problema.

“Razjasnite svoje dugoročne ciljeve i planove kako biste bili sigurni da ste oboje na istoj stranici. Istraživanja pokazuju da su dugoročna očekivanja važna za zadovoljstvo u vezi. Ako se ne slažete oko velikih aspiracija poput braka ili dece, veza može postati polovično ispunjavajuća”, napominje Travers.

Postavljanje jasnih očekivanja pomoći će nam da radimo na zajedničkoj budućnosti koja nas ispunjava.

2. Seksualne potrebe

Psiholog objašnjava: “Seksualni odnosi mogu biti ključni za uspeh veze i izvor intimnosti, radosti i užitka. Ako vi i vaš partner imate različite seksualne potrebe i želje, nijedno od vas neće biti potpuno zadovoljno. Studija iz 2016. pokazala je da zadovoljstvo u intimnim odnosima može predvideti kasnije zadovoljstvo u vezi.”

Dakle, važno je razgovarati o seksualnim potrebama i postaviti jasne granice kako bismo održali intimnu i ispunjavajuću vezu.

3. Uključenost porodice

“Vaš romantični odnos ne postoji izolovano; porodični odnosi često utiču na vašu vezu. Razgovarajte o tome koliko su vaše porodice uključene u vaš odnos kako biste izbegli osećaje ljubomore i nesigurnosti. Istraživanja pokazuju da zadovoljstvo u vezi može biti veće kod onih koji su uskladili odnose s porodicama”, kaže Travers.

Postavljanje granica u vezi s učestalošću poseta, deljenjem informacija i uključenošću porodice može pomoći u očuvanju privatnosti i sprečavanju nepotrebnog stresa u vezi.

Povod je bila tvrdnja da jedna osoba posle devet godina braka ima seks četiri puta nedeljno minimum, da žena treba da uvek drži do sebe i da ni po kući ne ide apa trapa, te muž onda neće imati potrebu da poželi neku drugu, već će seks, eto, biti kao dobar dan.

Da li je u realnosti zaista tako, da li strast vremenom nestane i supružnici postanu kao cimeri ili je seks možda i bolji kako vreme ide? To smo proverili sa tri udate žene koje su u braku devet godina.

„Jedno prilično vreme smo se jedva viđali. Dvoje dece, posao, jurnjava, od obaveza nismo mogli da dignemo glavu. Plus ja sam putovala u drugi grad na posao. Dođem predveče samlevena i nije mi ni do čega, a tek do seksa.

E sad kad sam opet kod kuće, sve je stvarno drugačije. Valjda i jer deca odrastaju. I uhvatim sebe kako mi je baš uzbudljivo što se ponovo ložimo jedno na drugo. Počeli smo i malo da eksperimentišemo. Mislim da sad sigurno ne prođe nedelju dana bez seksa.“ Mila (37)

“Jednom mesečno. Ugrabimo trenutak kad dete zaspi u sobi i onda odemo u neku drugu prostoriju. Jedva čekam da detetu konačno renoviramo i opremimo odvojenu sobu jer još uvek spava s nama u istoj i to je baš užas.

Nekad mi se čini da smo kao taoci sopstvenog života, sve nešto čekaš da će biti bolje, da imaš više prostora za ono, ono, a u stvari moraš da koristiš svaku priliku za to što želiš jer ko zna kad će i da li će sve kockice da se poklope. Mada, kad bolje razmislim, sad mi je svaki taj seks kao praznik, a kad budemo mogli više da ga imamo, pitanje je da li će biti i želje…“ Jovana (41)

 

Od svađanja oko toga čiji je red da se ustane usred noći do toga koliko često morate posjetiti rodbinu, ovdje je 12 najčešćih svađa koje svaki par s djecom ima barem jednom u životu:

1. Gdje provesti praznike

Vi želite ići negdje gdje je sunčano i toplo, a vaš partner želi na kampovanje u  prirodi, što znači da se nalazite u slijepoj ulici sve dok jedan od vas ne popusti, ali duboko u sebi znate da to nećete biti vi.

2. Čiji je red da se ustane tokom noći

Svim roditeljima s bebom ili malim djetetom je ova situacija dobro poznata. I iako znate da je red na vašem partneru, on se prilično uvjerljivo pretvara da spava. Ali, isto tako znate da neće to tako lako proći.

3. Koliko često provodite vrijeme s prijateljima

Možda se vašem partneru zaredalo par večeri druženja sa svojim prijateljima. Ili su se vama zaredali rođendani, proslave i slično. Ako imate ovu svađu, vrijeme je da rezervišete nekoga da vam pričuva djecu sljedeći vikend i zajedno izađete iz kuće.

4. Ko je probudio bebu

20.00 je sati. Konačno ste uspavali bebu, a onda ju glasna buka probudi. Vaš partner je uvjeren da je to zato jer ste uključili televiziju, a vi ste uvjereni da je to zato jer je on glasno zalupio vrata ormarića u potrazi za grickalicama.

U svakom slučaju, dovoljno je da se pokrene rat dok jedno od vas ponovno uspavljuje bebu i mrmlja nezadovoljno sebi u bradu.

5. Smjerovi, prečice i putokazi na putovanjima automobilom

Zapravo, ovu ste svađu sigurno prošli par puta i prije nego što ste postali roditelji. Vi želite slijediti navigaciju, a vaš partner je uvjeren da zna odličnu prečicu. Svađe u automobilima znaju putovanja pretvoriti u pakao. Ako k tome dodamo i dijete na zadnjem sjedištu koje stalno ispituje jeste li stigli, cijela situacija je još malo stresnija.

6. Čiji je red da promijeni pelene

Niti ne želite računati koliko ste pelena promijenili u poređenju s vašim partnerom. Ali, definitivno je vrijeme da nadoknadi sve te prljave pelene.

7. Ko je umorniji

Već znate odgovor na ovo pitanje: vi. Ali, to ne sprječava vašeg partnera da tvrdi kako je umorniji od vas. Uprkos tome što se vi najčešće dižete tokom noći i uprkos tome što uspješno žonglirate sve obaveze, poslovne, porodične i one između njih. Ne samo da ste umorniji, vi zaslužujete medalju!

8. Ostavljena podignuta  daska  od WC šolje- opet

Ne samo da je jako, jako iritirajuće, već je i vaše dijete primijetilo ovu naviku. Što znači da ako imate sina, uskoro će i on početi kopirati tatu i ne spuštati  dasku. Žene koje prolaze kroz ovu svađu sanjaju o tome da jednog dana imaju svoju, žensko kupatilo.

9. Vaš seksualni život

Seks, i koliko ga često imate ili nemate, vjerojatno je posljednja stvar oko koje se oboje želite svađati. Ali, s vremena na vrijeme, i ova tema bude na tapeti parova s djecom.

10. Čiji je red za pranje veša

Da biste imali ovakvu svađu, u vašoj oporodici ne postoji podjela kućanskih poslova na muške i ženske. Šta znači da, ako vi češće perete veš i peglate, ovo je jedna od svađa koja se pojavljuje, posebno kada se hrpa veša poveća.

11. Kako treba disciplinovati dijete

Bez obzira šta vaše dijete učinilo, nekako uvijek uspijete biti ‘onaj stroži roditelj’ i to vam ide na živce, često.

12. Koliko često treba posjećivati rodbinu

Za vas je možda dovoljno par puta godišnje, a za vašeg partnera i par puta mjesečno. Ili puno češće posjećujete njegove roditelje, a rjeđe vaše i onda opet nije idealna situacija. Svađe oko rodbine su često prisutne kod parova s djecom, pogotovo kad imate različit pogled na ovakva druženja.

Zamislite mladi par u ranim dvadesetim. Njihova veza se usložnjava. Ona se žali da on tuguje danima ako ne spava s njim. Ako spava s njim, on bude srećan nekoliko dana prije nego što opet počne da se žali.

On se osjeća usamljeno, smatra da njoj veza nije prioritet i tvrdi da je pokušao sve da probudi strast u njoj, ali ništa ne funkcioniše. On u jednoj godini ima dvije afere. Ona se osjeća uništeno i izdano.

Da smo moja supruga i ja bili dovoljno mudri (i bogati) da odemo na terapiju za parove u kriznoj tački našeg braka, ovako bi nas terapeut opisao.

Nakon moje druge afere, šokiran i sramotan zbog svog ponašanja, počeo sam da čitam knjige o vezama, pridružio se grupi podrške za muškarce, počeo da idem na terapiju i proširio krug prijatelja kako ne bi opteretio moj seksualni odnos mojim potrebama za ljudskom povezanošću.

Danas pružam terapiju parovima u oblasti veza, seksa i pristanka. Posebno pomažem muškarcima da poboljšaju svoje veze.

Zbog toga što sam napravio ove greške, znam da želim biti ljubazan, pažljiv i darežljiv. Većina mojih klijenata želi isto. Evo četiri stvari o pristanku za koje bih volio da više muškaraca zna.

Pritisak ubija strast

Nekada sam iskazivao osjećanja rezignacije i beznadežnosti zbog toga što supruga i ja ,,nismo imali seks već dugo vremena”. Moja supruga bi onda pogledala kalendar i pokazala mi da smo imali seks nedavno. Shvatao sam da je u pravu, ali nisam mogao promijeniti svoja osjećanja, jer sam bio zavisan od nje da promijeni moje raspoloženje.

Ova nesposobnost da smirim svoje emocije stvarala je pritisak za nju.

Ovu dinamiku često viđam u svojoj ordinaciji. Kada ne možete regulisati svoje emocionalne reakcije kada partner odbije vašu ponudu za seks – emocionalne posljedice odbijanja stvaraju pritisak za vašeg partnera.

Ovaj negativni obrazac narušava svaki poziv, ponudu ili inicijaciju seksa.

Kada partner osjeća pritisak, on nema mjesta za sopstvenu želju, jer vaša želja zauzima sav prostor.

Odsustvo “ne” nije isto što i prisustvo “da”.

Jedno od najčešćih pitanja koje dobijam u vezi sa ovim je da li će eksplicitni pristanak narušiti energiju seksualnog iskustva. Ovo bi trebala biti naša najmanja briga. Znate šta najviše utiče na seksualnu energiju? Povrijeđivanje i zlostavljanje.

Dok učite komunicirati pristanak, može biti neugodno. Na kraju ćete shvatiti da je komunikacija izuzetno važan dio seksa koji čak može biti erotičan. Učenje sa sljedećim partnerom će biti manje izazovno, kao i sve u novoj vezi.

Nemojte se braniti

Muškarci, čak i ako mislite da ste ,,dobar momak” koji ,,nikada ne bi uradio nešto takvo”, morate shvatiti da je nasilje muškaraca prema ženama rasprostranjeno.

Postoji razlog zašto su žene uplašene od muškaraca. Vjerovatno su bile žrtve nasilja ili prijetnji muškaraca ili su bliske s ženom koja je bila žrtva nasilja muškaraca.

Ako se vaša partnerka nosi s traumom iz prošlosti, možete je podržati tako što ćete je pitati: ,,Da li postoji nešto što želiš da uradim ili da ne uradim kako bi se osjećala sigurno tokom našeg odnosa?”

Ako slučajno aktivirate njenu traumu, nemojte biti defanzivni.

Jednom sam odlučio prošetati u naselju bivše partnerke. Potpuno slučajno, bivša partnerka mi je poslala poruku i pitala me gdje sam, a ja sam odgovorio da sam u njenoj ulici. Žene koje čitaju ovo su vjerovatno zaprepaštene.

Ovo moje ponašanje je izazvalo strah kod nje koji je bio pogoršan njenim iskustvom sa prošlim progoniteljem. Priznao sam da sam napravio grešku, izvinio se, otišao i nisam ponovio grešku. Kasnije mi se zahvalila što sam promijenio svoje ponašanje i što sam joj pomogao da se osjeća sigurnije.

Da sam se branio, samo bih pogoršao situaciju.

Pristanak je za vas

Muškarci nisu navikli na ideju da je pristanak važna stvar i za njih. Ovo je lekcija koju moramo naučiti.

Nakon osamnaest godina braka, moja supruga i ja smo se složili, nakon skoro dvije godine razgovora i priprema, da otvorimo naš brak za nemonogamiju. Kako sam postajao samouvjereniji u izlascima kao poliamorni muškarac, shvatio sam da trebam koristiti pristanak da bih zaštitio sebe i svoje srce.

Imao sam prijateljicu koja je pokazala interesovanje za mene, ali u njenim poliamornim vezama postoje neki narušeni dogovori i sukobi između partnera. Većina tih problema nije bila njena krivica, ali su uticali na nju.

To mi nije stvaralo osjećaj sigurnosti, pa sam rekao ,,ne, hvala” na njene ponude. Ali nakon mnogo razgovora o pristanku, na kraju sam se osjećao dovoljno komforno da uđem u seksualni odnos s njom koji ću uvijek pamtiti. Zaštitio sam sebe sa ,,ne”, sve dok ,,da” nije postalo ispravno.

Ako bi u budućnosti prestalo da bude ispravno, znao sam da se mogu vratiti na ,,ne”.

Saglasnost nije pokušaj da izmolimo pristanak od našeg partnera. Saglasnost je za ljude svih polova i svih nivoa želje. Pristanak nas čini da se osjećamo bolje u vezi sa sobom i našim odnosima.

Nadam se da ću naučiti više muškaraca da spriječe štetu i unaprijede svoju sposobnost održavanja zdravih veza.

Prevela: Iris Janković

Ispovijest dolazi nakon druge čaša vina na sastanku književnog kluba ili je tiho izgovorena na putovanju s prijateljicama: Prošla je vječnost otkako smo se seksali.

Mame ne žele da su u celibatu nakon što rode jedno ili dvoje djece i često osjećaju krivicu i sramotu kada se sjete posljednjeg puta kada su uradile bilo šta osim što su hrkale pored svog partnera. Bez obzira na to da li ste par koji se ne seksa zbog nedostatka vremena, privatnosti, libida ili smrtonosne kombinacije svega toga, rješenje je, svakako, terapija za parove… ali rijetko se ko na nju odluči zbog finansijskih razloga.

Psihoterapeut iz Njujorka, Ian Kerner, kaže da većina parova s kojima radi su novopečeni roditelji ili parovi s više djece koji pate od monotone rutine, braka bez seksa ili razlike u seksualnoj želji.

Autor knjige She Comes First i So Tell Me About the Last Time You Had Sex, priznaje da njegove usluge nisu jeftine – mogu koštati preko 300 dolara po sesiji. Međutim, on kaže da mu je potrebno samo nekoliko sastanaka da stvari krenu uzlaznom putanjom. ,,Seks je veoma važan dio veze”, kaže Kerner, koji je u braku već 25 godina i ima dvoje djece. ,,Seks terapija je mnogo jeftinija od razvoda i nevjerstva.”

Ipak, najjeftinija opcija je samostalno rješavanje problema.

4 stvari koje možete dobiti u seks terapiji

Da biste znali šta možete dobiti ako se odlučite da potrošite novac na seks terapiju, evo četiri stvari koje bi vam profesionalac poput Kerner-a rekao. (Plus, u nastavku pročitajte i o stvarima koje nećete dobiti u seks terapiji)

1. Podsticaj za razgovor o seksu

Kerner započinje sesije tako što parove pita da se prisjete posljednjeg puta kada su imali seks. ,,Živimo u kulturi u kojoj smo bombardovani pornografskim sadržajem, ali zapravo nemamo zdrave diskusije o seksu”, primjećuje Kerner. Čak i parovi koji su jako bliski – nisu spremni da razgovaraju. Kerner pomaže parovima da ispričaju svoj ,,seksualni scenario”, ili niz ponašanja koja čine seksualni događaj – uključujući gdje se desio, ko je bio pokretač, kako su došli do uzbuđenja, šta su radili, ko je doživio orgazam, a ko nije.

Razgovor o tome kako se svaki partner osjećao tokom svakog koraka pomaže svim stranama da razumiju zašto su upali u rutinu tj. pomaže im da shvate kako da obnove seksualni život koji bi bio obostrano zadovoljavajući, objašnjava Kerner.

2. Malo psihološkog obrazovanja

Veći dio rada koji se obavlja u terapiji za parove, kojima je seks život u krizi, uključuje ispravljanje pogrešnih shvatanja o razlikama u libidu, kaže mi Kerner.

Ako ste na početku veze željeli seks sve vrijeme, a sada svaki put kada uključite televizor vidite parove kako se bacaju jedno drugom u naručje, možda mislite: ,,Nešto nije u redu sa mnom.” Istina je, objašnjava Kerner, da mediji netačno prikazuju žensku seksualnost, što može izazvati duboko nerazumijevanje.

Da bi se žene uzbudile u u stvarnom životu, dio mozga koji je povezan sa stresom i anksioznošću mora biti isključen – a svi znamo da je taj prekidač teško pronaći, a kamoli upotrijebiti. Dok stres može zaista smanjiti žensku seksualnu želju, to obično nije slučaj kod muškaraca.

Biološki gledano, muškarci obično doživljavaju uzbuđenje na spontan, visoko reaktivan način. ,,Mogu vidjeti seksualni signal i biti spremni”, kaže Kerner.

Kada parovi dođu Kerner-u žaleći se da jedan partner ima visok libido, a drugi nizak, on im pomaže da shvate da je to jednostavno razlika između libida – niko nije oštećen, neželjen ili nezainteresovan. ,,Malo psihološkog obrazovanja pomaže parovima da budu na istoj strani i stvore međusobno razumijevanje”, kaže on.

3. Planiranje seksa

Iako pomisao na zakazivanje seksa izaziva nelagodu kod svih, Kerner odbacuje ideju o spontanosti – pogotovo kada imate djecu. ,,Kada imate dvoje djece, dva posla i osjećate se pod stresom, šta je u vašem životu spontano?”, pita on. Nemojte mi reći da se niste prepoznali u ovome. ,,Sve se zakazuje. Pronaći vrijeme za kolonoskopiju, ali ne za zakazivanje seksa meni nema smisla. “

Razlog zašto smo toliko protiv zakazivanja seksa je zato što često ima trenutaka kada jedna ili obje osobe jednostavno… nemaju želju za seksom. Ali u duhu želje da promijenimo stvari – ,,Morate zamijeniti spontanu seksualnu želju sa spremnošću da vi budete ti koji će pokrenuti stvari”, kaže Kerner.

Zbog toga on predlaže da odredite ,,posebno vrijeme”, ili blok vremena kada se vi i vaš partner obavezujete da ćete se povezati i polako ući u seksualno raspoloženje. Ne morate imati seks. Na dan kada ste odredili ,,posebno vrijeme“, idite kroz dan s idejom da je seks apsolutni prioritet.

Zapravo je vrlo jednostavno: Dobro se odmarajte ili vježbajte, birajte hranu koja vam prija, surađujete jedno s drugim oko kućnih poslova, izbjegavajte intenzivne razgovore sa svekrvom i radite nešto zabavno što vam oboje pomaže da se malo opustite. ,,Na ovaj način, nije stvar u pronalaženju energije; stvar je u podsticanju želje”, kaže on.

Zatim, željećete da stvorite ono što Kerner naziva ,,uzbudljivom predigrom” koja vodi do seksualnog iskustva koje oboje želite da imate. ,,Mnogi parovi su počeli sa ljubljenjem i igranjem, a sada su prestali da skidaju jedno drugo – skidaju se sami”, primjećuje Kerner. ,,Treba da se ponovo angažujete u odnosu jedno prema drugom – oko vrata, iznad struka i psihološki.”

Razgovor o svojim seksualnim fantazijama ili sjećanje na nešto što vas je ranije uzbuđivalo može pomoći da se vaša seksualna strana probudi, kaže on. Alternativno, uvijek se možete osloniti na gledanje, čitanje ili slušanje nečega seksi, poput TryQuinn.com ili Dipsea za audio erotiku, ili SexStories.com za erotsku fikciju. ,,Zatim se zajedno ušuškajte u krevet i oslobodite ruke“ – on predlaže.

4. Rok

Na kraju dana, seks je iskustvo, a ne razgovor. Šta to znači? ,,Morate se pozabaviti time, a ne samo pričati o tome”, kaže Kerner. Iako on nije takav terapeut – ljudi, ovo nije Seks i Grad! – on podstiče parove da preduzmu akciju u svoja četiri zida u roku od tri sedmice. Nakon tri sedmice zakazuje dodatnu terapiju, ali srećom, mnogi od njegovih klijenata na kraju ne osjećaju potrebu za tim.

,,Par može biti iscrpljen, preopterećen, prenapregnut i boriti se da pronađe energiju za seks”, kaže on. ,,Ali ako to urade jednom, možda će uživati i zapitati se, zašto ovo ne radimo češće?”

 

4 stvari koje nećete dobiti u terapiji seksa

Čak i Kerner priznaje: ,,Seks terapija može postići mnogo, ali ne može postići nemoguće.” Evo šta nećete dobiti u seks terapiji.

 1. Rješenje bez seksa

Seks je važan.,,Kada imamo seks, osjećamo se dobro, i to je izvor povezanosti”, kaže Kerner. On ne želi da prisili dvije nezainteresovane osobe da to ostvare, međutim, uvijek će težiti nekoj vrsti fizičkog rješenja.

To može podrazumijevati izmjenu vašeg seksualnog scenarija, propitivanje vaših seksualnih uvjerenja i istraživanje ne-monogamije ili planiranje seksualne avanture zajedno, poput odlaska na seksualnu zabavu ili pronalaženja drugog para za upoznavanje na Feeldd-u, aplikaciji za ne-tradicionalni seks.

Bez obzira kojim putem krenete, većina seks terapeuta će vas ohrabriti da preduzmete korake koji će ponovo uspostaviti zdrav seksualni život. ,,Lako je izgubiti nit”, kaže Kerner, ,,ali seks je lijepak koji vas provlači kroz teške trenutke i čini da se osjećate povezano, kao tim.”

2. Povratak u vaš seksualni život prije djece

Kerner naziva početnu fazu seksualnog života para fazom zanosa. ,,To je evolutivna adaptacija koja nam pomaže da se razmnožavamo”, objašnjava on. Iako erotski i uzbudljiv, to je prilično loša referenca za ono što seks treba da bude, on ide toliko daleko da naziva tu zabludu ,,dezinformacijom”.

,,To ne znači da parovi ne mogu imati dosljedan, interesantan i uzbudljiv seks život nakon što dobiju djecu, ali to zahtjeva malo više napora i prilagođavanja. ” Kerner predlaže da parovi prvo razgovaraju o svojim očekivanjima i potrebama u vezi sa seksom nakon dolaska djece. Važno je da budu otvoreni i iskreni jedno prema drugom i da pronađu načine da održe intimnost i povezanost uprkos svim izazovima koje roditeljstvo može donijeti.

Kerner nije zagovornik postavljanja visokih ciljeva u vezi sa seksom. ,,Nikada ne želite da postavite određeni broj jer postoji toliko mnogo različitih faktora kao što su godine, način života i vrijeme”, insistira on. ,,Ali mislim da postoji nešto u tome da pokušate da se seksate jednom sedmično. Ovo je ostvarivo i održava vašu seksualnu povezanost. ,,Inače, proći će je jedna sedmica, pa dvije, dvije postaju tri…

,,Što više ignorišete potrebu za seksom, to više osjećate pritisak da imate seks, a taj pritisak nema pozitivan efekat na vašu seksualnost”, upozorava on.

4. Pritisak da radite stvari koje ne želite da radite

Kerner nije tu da vas i vašeg supruga od 15 godina pretvori u porno zvijezde. (Hvala bogu, zaista!)

,,Ne morate imati seks koji je potpuno nov i neobičan – dovoljno je imati sedmični seks koji pruža osnovu i priliku da začinite stvari, budete hrabri i isprobate nešto novo”, kaže mi Kerner. Kada je to obostrano zadovoljavajuće, uspostavljanje te dosljednosti može donijeti pozitivne promjene u vaš život… posebno ako vi i vaš partner to možete postići bez skupih terapeutskih seansi..

Iako Kerner podržava samostalne pokušaje, on naglašava da parovi ne bi trebali da odugovlače predugo. ,,Kada većina parova dođe kod mene, već su predugo čekali”, upozorava on. ,,Ja obavljam hitnu intervenciju kako bih parove oslobodio bola i riješio problem.”

U zadnje vrijeme hoće me trokuti. Ne oni na cesti ili playstationu, nego u ljubavi. Baš me nekako žele ubaciti gdje mi se ne da i realno niti ne pokušavam biti. Ne znam je li konkretno problem u meni ili stvarno muško-ženska prijateljstva ne postoje, ali sve je neugodnije odgovarati na neka pitanja i družiti se s ljudima koje voliš, zbog njihovih ljubomornih odabranica.

Po prirodi sam ljubomorna, u obitelji imam par patološki ljubomornih ljudi, ali sam dosta rano to sebi osvijestila i počela raditi na tome jer sam svoje dečke udaljavala od sebe ljubomornim ispadima, pitanjima i sumnjama i otjerala bih ih baš tamo gdje sam i na koga “sumnjala”. Ali, to je bilo prije desetak godina, nisam imala iskustvo, znanja niti stav koje imam danas. Oprostila sam si tu glupu ljubomoru i ispričala se sebi i drugima što sam bila mlada i zelena.

Nedavno sam, nakon dugo vremena, uživo čula da je bolje da se prijateljeva cura ne pojavi na kavi mene i prijatelja jer je ona, citiram: “Jako ljubomorna.” I tu bih ja trebala reagirati s “Aha, razumijem.” kao da mi je netko rekao da osoba koju čekamo ima gripu i zbog toga ne dolazi. Što se to događa? Zašto bismo tolerirali nešto što nema niti osnovu, niti svrhu?

Zamisli, žena od 30 godina provjerava poruke u mobitelu svog dečka. Zatim vidi i da su na jeziku koji ona ne govori pa ih krene prevoditi. To je dodatan plus za zalaganje, korištenje i vjerovanje Google prevoditelju.

Koliko stvarno imaš godina i vremena za tako nešto? I zašto? Koliko samu sebe ne voliš?

Nikad mi nije palo na pamet ne samo kopati nekome po mobitelu, nego uopće uzeti ga i pogledati koliko je sati. Kad mi netko kaže da si uzmem nešto iz novčanika ili torbe, donesem i čekam da vlasnik toga sam izvadi što god to bilo. Jednostavno ne volim ikakvu vrstu invazije u nečije privatne stvari, čak i onda kad mi daju dopuštenje.

Zašto tako radim? Jer ne bih voljela da je obrnuto. Iako ne skrivam gotovo ništa, ne bih voljela da netko meni pregledava poruke, torbe ili novčanik. Logika je jednostavna, ako ja poštujem nečiju intimu, poštuj i ti moju. Na pamet mi ne padne pitati svog dečka pitanja poput: “A tko ti je to?”, “S kim si?”, “Zašto njoj šalješ poruke?” i slično. Previše se poštujem da bih pala tako nisko i izluđivala i sebe i njega blesavim pitanjima. Uostalom, nisam se rodila s ovom “pameću”, nego sam je stekla. Jer sam s 18 ispitivala da tko je ona, bi li ju kresnuo i je li mu ona ljepša od mene, i to toliko neumorno sve dok stvarno ne bi otišao i poševio tu neku. I još neku.

Ne kažem da sam ja kriva, niti da opraštam prevaru, ali da je moja ljubomora pomogla, nije. Lako za to što bismo prekinuli i prevarili se, mene je ta ljubomora izjedala i dugo kasnije. Prenosila bih ju u sljedeću vezu, bojala se, ne bih imala povjerenja u drugu osobu… Kako glupo i nepotrebno. Baš nepotrebno.

Što ja imam od postavljanja glupih pitanja, nasrtaja, bacanja čaša na nepoznate žene u kafićima samo zato jer su pogledale mog muškarca (ovo nisam napravila, ali događa se često)? Gdje mi je ponos? Je li on zbilja jedini muškarac i je li stvarno toliko privlačan svima da moram biti na oprezu 24 sata dnevno?

Sigurno nije, ništa od navedenog. Sve i da je prokleto zgodan i privlačan, moja ljubomora mi ne da da vidim pravu sliku. Izbezumljena sam, doslovno. Nesigurna u sebe i u ono što imam i vidim prijetnje na svakom koraku. Idem mu na živce, s punim pravom, a jadan više ne zna kako bi me uvjerio da dramim i ludim bezveze. Da je moj. Da je u redu da mu se neke žene nabacuju, ali da je samo moj. Ljubomora mi stišće onaj senzor za nepovjerenje i uvjerava me da laže čim zine, da mu je ta neka sigurno napeta, da ju je možda već i “odradio”.

I onda se dogodi slom. I naš i moj. Ode svatko na svoju stranu, on se riješio ljubomornog tereta, a ja ostanem sama sa svojim ludilom koje vučem kuda god pošla i uništava mi svaku normalnu vezu. Samopouzdanje si srozam do minimuma, sve su cure ljepše i bolje od mene, sve me smeta i nikome ne vjerujem. Jedino što je istina u svemu tome jest da sam si sama kriva za sve to. Ja i moja ljubomora.

Daleko od toga da nemam ponekad napad ljubomore, ali nikad bez pokrića i nikad više toliko da bih time naudila sebi i nama. Naučiš. Valjda. Neke ne nauče, pa su i dalje ljubomorne, pardon na izrazu, kučketine i ne daju ti da imaš muške prijatelje.

Prijatelje kojima ćeš kuhati ručak, jer ti se ne da jesti sama, prijatelje s kojima ćeš ići na koncerte i kojima ćeš plakati kad ti netko slomi srce. Muške prijatelje koji će ti vratiti vjeru u to da nisu svi muškarci gadovi i prevaranti. Uostalom, prijatelji koji će te osvijestiti da si ljubomorna, a njihova cura će ti poslužiti da na primjeru vidiš kako to nije ni za koga zdravo.

Pričaj na mobitel s kime hoćeš, idi na kave, druži se jer to sve želim i ja sebi. Zaboga, ako imam dečka ne vrti mi se cijeli svijet oko njega, niti njemu oko mene. Ako takvo nešto očekuješ, onda nije niti čudno da ne možeš kontrolirati svoju ljubomoru.

Umjesto da postaneš jadnica koja se utapa u moru vlastite nesigurnosti, isplivaj kako znaš i umiješ i pusti ljubomoru drugim jadnicama.

Nikad mi nije matematika pretjerano išla, ali znam da ljubav i osjećaji nemaju veze niti s aritmetikom niti geometrijom.

Do idućeg puta,

Zagrljaj,

A.

Niti ono dvoje koje bih mogao da zamislim kako imaju baš dobar seks…
Niti ono dvoje bogatih…

Već bih sav svoj novac…bez trunke razmišljanja…stavio na ovo dvoje zacenjenih od smeha…
On je u elementu i lupa još od kad sam ih ugledao…

To jest još od kad mi je njen glasni grohot privukao pažnju…tamo negde s kraja ulice…
Ona ga kapira…inspiriše…i ima beskrajno lep osmeh…

I mogu bukvalno da ih zamislim kako ovde isti takvi prolaze 2031-ve…
Pa 2061-ve…

Malčice stariji…a potpuno isto srećni…
Sedeću ja ovde…nije mi problem uopšte…

Ionako je malo tako lepih prizora…
Na ovom prekrasnom svetu…

Preuzeto sa: facebook.com

Tokom moje terapeutske prakse za parove, otkrio sam da je ovo zapravo suprotno: ljudi su nesrećni na nevjerovatno slične načine.

U jeku pandemije, čini se da se u mom radu sa parovima ponavlja jedan isti scenario: Žene prekidaju svoje brakove jer veza više nije vrijedna žrtava koje se od njih zahtijevaju. Zauzvrat ne dobijaju dovoljno.

Ovdje nije riječ samo o nezadovoljstvu uzrokovanom često navedenom raspodjelom kućnih poslova i brige o djeci. One su usamljene. Ojsećaju se na mnogo načina distancirano od svojih muževa, za koje često kažu da nemaju empatije.

Umorne su od emocionalne podrške i brige o svojim muževima, ali ne dobijaju ništa zauzvrat. Da bi to nadoknadile, žene imaju tendenciju da se obraćaju svojim prijateljima i široj porodici tražeći tu emocionalnu vezu – upravo ono što je pandemija onemogućila.

Zdrava partnerstva mogu proći kroz teška vremena i nakon toga postati jača. Manje funkcionalni odnosi često će pući pod pritiskom, posebno ako je napetost dugotrajna, stvara nesigurnost i odvaja par od drugih resursa i izvora podrške. Drugim riječima, kada se desi nešto poput pandemije.

Pandemija je bila blagodat za bračne terapeute.

Iako je često tačno da se parovi konačno odlučuju na terapiju tek nakon što je njihova veza u rasulu, ovo je posebno tačno u posljednje vrijeme. Dok su našle put do moje kancelarije, žene u ovim vezama više ne traže promjene – pošto nisu vidjele nikakav trud svojih muževa da učine brak boljim, prestale su sa pokušajima. One žele razvod.

On izgleda pogođeno dok ona izgleda odlučno. On se osjeća šokirano što je ona spremna da raznese vezu. Njegov šok je samo još jedan dokaz njegove udaljenosti od nje.

Žene su dugo bile manje zadovoljne brakom od muškaraca. Zapravo 69 odsto razvoda iniciraju žene. Za žene sa fakultetskim obrazovanjem ovaj broj skače na 90 odsto. Postoji mnogo razloga za ovu nejednakost polova – na primjer, muškarci češće nego žene imaju afere, bore se sa zloupotrebom supstanci i imaju tendenciju da budu nasilni.

Drugim riječima, veća je vjerovatnoća da će se uključiti u ponašanja koja prelaze granicu za većinu žena. Ali parovi o kojima govorim uključuju dobre momke koji ne bi ni u snu pomislili na kršenje ovih osnovnih bračnih sporazuma. Umjesto toga, ovi muškarci djeluju u skladu sa dugogodišnjim društvenim normama koje podstiču muškarce da budu “orijentisani na sebe”, a žene da budu “orijentisane na druge”.

Muškarci su vaspitani da vide svoju vrijednost u smislu materijalnog doprinosa.

Mnogi muškarci ne očekuju da će biti vrednovani na osnovu njihove emocionalne podrške i zajedničkih napora kada su u pitanju njihove porodice. Žene su odgajane da vide svoju vrijednost u smislu doprinosa njihovim porodicama i zajednicama – čak i kada imaju sopstvene uspješne karijere.

Ove norme se nisu mnogo promijenile u posljednjih pola vijeka. Ako ništa drugo, one su pojačane nakon dvije i više godina provedenih u ekspres loncu COVID-a.

Nažalost, biti osoba drugačija od osobe koja je orijentisana na sebe u partnerstvu dovodi do mnoštva predvidljivih problema. Generalno, muškarci manje učestvuju u kućnim poslovima, vaspitanju djece i emocionalnom radu koji je povezan sa vođenjem porodice. Često daju prednost svom poslu, slobodnom vremenu i svojoj sreći u odnosu na njenu.

Nepravednost ove neravnoteže se možda osjećala podnošljivo kada je društvo normalno funkcionisalo i kada svi nisu bili zajedno kod kuće po cio dan. Ali kada se iz dana u dan suočavaju sa ovom dinamikom, ovaj disparitet je slomio kičmu mnogim parovima.

Za neke žene čak ni odgajanje djece nije toliko mučno. Problem je u osnovnom nedostatku empatije: njihovi muževi vide da se ovo dešava i nije ih briga. Kao što je jedna žena rekla svom mužu: “Znaš da trčim okolo kao luda da sve stignem, a ti samo sjediš i gledaš u svoj telefon. Da me voliš, trebalo bi da želiš da pomogneš.”

Došao je kraj tradicionalnom braku sa jasno razgraničenim rodnim ulogama.

U većini kućanstava žene rade i doprinose finansijama domaćinstva. Kao rezultat toga, imaju više uticaja i resursa nego ikada. Očekivanje da se žene orijentišu prema emocionalnim potrebama i preferencijama svog muža, da nude bezuslovnu podršku, ali da ne dobijaju istu brigu zauzvrat, više ne funkcioniše za mnoge žene.

I počele su da vjeruju da ih brak spriječava da žive životom kakav žele. Ako ona već donosi prihod, još uvijek radi većinu kućnih poslova i brine se o djeci i ne osjeća da je njen partner vidi ili razumije, možda neće vidjeti dovoljno razloga za ostanak.

Žene očekuju emocionalnu brigu i empatiju. Partnerstvo lišeno emocionalne intimnosti se ne smatra više vrijednim žrtava koje dolaze sa bilo kojom dugotrajnom vezom.

Naravno, nije tačno da je svaki muž egocentričan, a sve žene nesebične. Mnogi muškarci aktivno učestvuju sa svojim ženama na svim nivoima i daju prioritet bliskosti i povezanosti. Ali u cjelini, muškarci su i dalje socijalizovani da stave svoje potrebe na prvo mjesto, dok su žene socijalizovane da svoje potrebe stave na posljednje mjesto.

Ova rodna očekivanja, koja su i dalje retrogradna čak i nakon decenija napora na rodnoj ravnopravnosti, dovode do rodnih razlika u tome kako naš mozak reaguje na druge.

Jedna studija je pokazala da kod žena dolazi naglo lučenje dopamina kada se upuste u prosocijalno ponašanje, dok muškarci dobijaju istu dozu dopamina kada djeluju u skladu sa sopstvenim interesom. Istraživači naglašavaju da to nije zbog strukturne razlike u našem mozgu, već zbog društvene uslovljenosti.

Naše mozgove karakteriše plastičnost, što znači da se mijenjaju kao odgovor na naša iskustva. Ali dobra vijest je da ova ista plastičnost omogućava promjene i rast.

Obeshrabrujuća je pomisao da sreća njihovih žena, stabilnost njihovih porodica i dugovječnost njihovih zajednica nisu dovoljni za neke muževe da ulože svoj najbolji trud da budu empatični – posebno kada to uopšte ne treba da bude savršeno. Samo treba da ulože dosljedan, vidljiv napor. Ali mislim da ovo nije istina.

Mislim da su muškarci motivisani da ulože ovaj napor, ali tek kada u potpunosti shvate dubinu nesreće svoje žene. Ponekad se to dešava samo kada ona spakuje kofer i krene ka vratima.

https://www.psychologytoday.com/us/blog/staying-sane-inside-insanity/202204/is-marriage-bad-deal-women