Percepcije o izgledu tela, telesna slika ili body imidž oblikovane su onim što vidimo već sa 7 godina, otkriva novo istraživanje britanskog Durham University. Na telesne ideale i dalje utiče vizuelna izloženost različitim telesnim težinama u odraslom dobu, takođe je pokazala studija naučnika iz Velike Britanije.

Kod dece su percepcije o izgledu tela vrlo jasne

Rezultati pokazuju da su percepcije ljudi o telesnoj težini fleksibilne, kao i da smo kao ljudska bića već od 7. godine vrlo svesni o izgledu svog i tuđeg tela i da ta percepcija ima implikacije na naše razumevanje veličine tela, ali i moguće pogrešne percepcije težine.

Profesorka Lynda Boothroyd sa Odeljenja za psihologiju na Durham University sprovela je prvu studiju ove vrste kako bi ispitala fleksibilnost percepcije telesne težine kod dece i mladih. Studija, objavljena u Journal of Experimental Child Psychology otkrila je da su deca od 7 godina, nakon testa od niza fotografija sa telima veće ili manje težine, uveliko svesna o izgledu telu i imaju svest o tome kako bi normalno telo trebalo da izgleda. Analiza je otkrila značajan pomak u percepciji težine nakon izlaganja dece slikama koje prikazuju različite telesne težine. Rezultati su pokazali da se način na koji naš mozak definiše ono što je „teško“ ili „lagano“ razvija u vrlo mladom dobu.

Televizija ima značajan uticaj na imidž tela

Istraživanje, koje je uključivalo više od 200 dece uzrasta od 7 godina do odrasle dobi, takođe je pokazalo da uticaji medija, za koje se zna da oblikuju percepciju tela odraslih, mogu skoro sigurno da utiču na decu u istom stepenu, počevši od ranog detinjstva i nastavljajući da evoluiraju u odraslo doba. Glavni autor studije, profesorka Lynda Boothroyd na ovu temu kaže:

– Već mnogo godina je jasno da moramo da budemo oprezni u pogledu vizuelnih medija, koji  uglavnom predstavljaju samo ona poželjna, vitka tela, jer to utiče na percepciju tela odraslih. Sada znamo da to važi i za decu. Čak i veoma neutralne slike mogu da oblikuju njihov stav o tome šta je gojazno a šta vitko telo – objašnjava profesorka Boothroyd.

Eksperimentalna studija doprinosi još jedna je od brojnih istraživanja na Durham University koja se bavi percepcijom tela i idealima tela i kod dece i kod odraslih. Tim profesorke Lynde Boothroyd ranije je pokazao da na ideje odraslih o tome šta je „privlačna“ telesna težina ili mišićna masa utiču na vizuelno iskustvo. Studija se bavi i uticajem i efektima televizije na percepciju tela, pa je tako, na primer, zanimljivo da među ruralnim zajednicama u Latinskoj Americi bele žene sa Zapada imaju mnogo nižu ocenu tela.

Izvor: eklinika.telegraf.rs

Ovo istraživanje je sprovedeno na nekoliko stotina učesnika, muškaraca i žena. Zaključak je da žene imaju razvijenija osjetila, kao i da bolje razlikuju mirise od muškaraca. Oni su poredili vid osoba starijih od šesnaest godina, kao i one koji nose naočale ili leća. U prvom dijelu istraživanja zatražili su od volontera da opišu različite boje koje im pokazuju. Shvatili su da muškarcima treba više vremena da identifikuju od žena, kao i da im je teže da primijete razliku između nijansi. Zato ne trebate brinuti ako on ne primijeti vašu novu boju kose, koja je platinasto plava za razliku od prošle. Vjerujte, on to i ne vidi.

Istraživači su međutim takođe shvatili da brzina percepcije dok se fotografije izmjenjuju varira. Muškarcima je jednostavnije da uoče brze promjene, kao i detalje na pokretnim slikama pa gledajući TV lakše mogu “uhvatiti” šta se tačno događa na fudbalskom terenu za vrijeme utakmice. Abramov je objasnio kako je to povezano sa talamičnim neuronima u primarnom korteksu mozga. Razvoj ovih neurona se kontroliše muškim hormonima, androgenima, koji počnu sa razvojem kada se embrion razvija u fetus.

Profesor Izrael Abramov zaključio je da različitost boja koje vide muškarci i žene nema veze sa strukturom oka. Do razlika dolazi jer testosteron utiče na proces obrade podataka u mozgu muškaraca, ali nije sigurno koliko su jake razlike u stvarnom svijetu, izvan laboratorija. Prethodno istraživanje je dovelo do zaključka kako muškarci i žene takođe imaju različit fokus. Istraživači sa Univerziteta u Južnoj Kaliforniji zaključili su da muškarci duže zadržavaju pogled na usnama osobe sa kojom pričaju i brže ih se ometa ako se osoba pomjera dok razgovara. U međuvremenu žene gledaju u oči i tijelo, prateći kompletnu gestikulaciju, a njih pometaju druge osobe koje se pojave u okruženju.

Dakle, bez brige. Dok vi pričate s njim, on zaista ne vidi drugu. Možda i bi, ali jednostavno ne može, za razliku od nas, kojima će mnogo toga promaknuti pred nosom, ali zato ćemo vidjeti ko je ušao u lokal, šta je naručio i još važnije, pogledao prema našem stolu. Svijet je zaista drugačiji iz ugla muškaraca i žena, zato im olakšajte i jednostavno recite ono što vidite, ali i osjećate. U protivnom, neće shvatiti.