Trojica istraživača su 1960. godine napravila matematički model rasta svjetske populacije i došla do neobičnog rezultata. Ako bi se čovječanstvo nastavilo množiti tempom koji su pokazivali istorijski podaci, njihov proračun prestao bi da ima smisla upravo 13. novembra 2026.

Rad su nazvali više nego dramatično: “Doomsday: Friday, 13 November, A.D. 2026”, odnosno “Sudnji dan: petak, 13. novembar 2026”.

I sada, više od šest decenija kasnije, datum iz njihovog proračuna zaista je pred nama.

Ali svijetu 13. novembra neće doći kraj.

Ono što su Hajnc fon Ferster (Heinz von Foerster), Patriša Mora (Patricia M. Mora) i Lorens Amiot (Lawrence W. Amiot) zapravo otkrili mnogo je zanimljivije od proročanstva o apokalipsi.

Kako su došli baš do 13. novembra 2026?

Rad je objavljen 4. novembra 1960. godine u časopisu “Science”, a istraživači su analizirali podatke o rastu ljudske populacije tokom veoma dugog istorijskog perioda.

Uočili su da tadašnje kretanje stanovništva dobro prati matematičku krivu poznatu kao hiperbolični rast.

Problem nastaje kada se takva kriva produži dovoljno daleko u budućnost.

Prema jednačini koju su koristili, rast nije vodio samo ka veoma velikom broju stanovnika. Matematička vrijednost populacije približavala se beskonačnosti u konačnom trenutku.

Taj trenutak izračunat je na 2026,87. Kada je decimalni dio godine pretvoren u datum, dobili su – petak, 13. novembar 2026.

Već podnaslov originalnog naučnog rada jasno je pokazivao o čemu je riječ: ljudska populacija tog bi se datuma približila beskonačnosti ako bi nastavila da raste kao tokom prethodna dva milenijuma.

Drugim riječima, nije izračunat trenutak kada će Zemlja nestati, udariti asteroid ili čovječanstvo izumrijeti. Izračunat je trenutak u kojem bi matematički model, ako se bez promjene produži u budućnost, doveo do fizički nemogućeg rezultata.

Upravo zbog toga autori su ga provokativno nazvali “Doomsday”.

“Neće umrijeti od gladi, biće stisnuti do smrti”

Rad je nastao u vrijeme kada je rast stanovništva bio jedna od velikih globalnih tema.

Svjetska populacija je početkom 20. vijeka brojala manje od dvije milijarde ljudi, a uprkos ratovima, bolestima i drugim katastrofama nastavila je ubrzano da raste.

Autori su pokušavali da objasne zašto se ljudi ponašaju drugačije od jednostavnih bioloških populacija.

Njihova ideja bila je da povećanje broja ljudi može podsticati nova znanja, tehnologiju i saradnju, što zauzvrat omogućava opstanak još većeg broja stanovnika. Više ljudi, pojednostavljeno, nije značilo samo više usta koja treba nahraniti, nego i više ljudi sposobnih da pronalaze načine da povećaju proizvodnju i poboljšaju uslove života.

Ali takav rast nije mogao trajati beskonačno.

Autori su zato rad završili upečatljivom opaskom da njihovi pra-praunuci neće umrijeti od gladi, već će biti “stisnuti do smrti”.

Bila je to slikovita ilustracija matematičkog problema, a ne doslovno predviđanje načina na koji će čovječanstvo nestati.

Stigla je 2026, a dogodilo se nešto sasvim drugo

Šezdeset šest godina kasnije možemo vidjeti gdje je proračun skrenuo s puta.

Broj stanovnika jeste nastavio da raste, ali stopa rasta nije.

Plodnost je u velikom dijelu svijeta znatno opala, a demografska slika danas izgleda potpuno drugačije od one na osnovu koje su istraživači računali 1960. godine.

Prema posljednjim velikim projekcijama Ujedinjenih nacija, svjetska populacija, koja je 2024. brojala oko 8,2 milijarde ljudi, trebalo bi da nastavi da raste još nekoliko decenija.

Ali neće stići ni blizu “beskonačnosti”.

UN očekuje da će broj stanovnika dostići vrhunac od oko 10,3 milijarde sredinom 2080-ih, a zatim početi blago da pada i do 2100. godine spustiti se na oko 10,2 milijarde.

Procijenjena vjerovatnoća da će svjetska populacija dostići svoj maksimum još tokom ovog vijeka iznosi oko 80 odsto.

Zanimljivo je da UN danas u pojedinim dijelovima svijeta upozorava na problem potpuno suprotan onome koji je plašio istraživače sredinom prošlog vijeka – veoma nisku stopu rađanja i starenje stanovništva.

U više od polovine zemalja i područja svijeta broj rođene djece po ženi već je ispod nivoa potrebnog za dugoročno održavanje broja stanovnika bez migracija.

Šta će se onda dogoditi 13. novembra?

Najvjerovatnije – ništa neobično.

Taj petak biće zanimljiv prvenstveno kao datum kada ćemo definitivno stići do granice jednog od najpoznatijih ekstremnih demografskih proračuna iz prošlog vijeka.

Njegova vrijednost danas nije u tome što je “pogodio smak svijeta”, nego upravo u tome što pokazuje koliko je opasno pretpostaviti da će neki trend zauvijek nastaviti da se kreće istim putem.

Matematička jednačina mogla je produžiti liniju do beskonačnosti. Ljudi su u međuvremenu promijenili ponašanje.

A šta je s pričom da nam ostaje milijardu godina?

Uz ovu neobičnu prognozu često se posljednjih godina vezuje još jedan naučni rad, ali ni njega ne treba tumačiti kao datum nestanka čovječanstva.

Kazumi Ozaki i Kristofer Rajnhard (Christopher Reinhard) objavili su 2021. godine u časopisu “Nature Geoscience” istraživanje o dalekoj budućnosti Zemljine atmosfere.

Njihovi modeli pokazuju da bi atmosfera naše planete mogla ostati bogata kiseonikom još prosječno oko 1,08 milijardi godina, uz znatnu marginu neizvjesnosti.

Kako Sunce tokom ogromnih vremenskih razdoblja postaje sjajnije, mijenjaće se Zemljin ciklus ugljenika, a prema modelu istraživača jednog dana trebalo bi da dođe do dramatičnog pada količine kiseonika u atmosferi.

To, međutim, ne znači da su naučnici čovječanstvu dali još milijardu godina života. Studija se bavila budućnošću Zemljine atmosfere i biosfere, a ne datumom izumiranja ljudi.

Tako čovječanstvo ipak nema naučno zakazan kraj ni 13. novembra 2026, niti milijardu godina od danas.

Ali ostaje jedna neobična istorijska činjenica: prije 66 godina troje istraživača uzelo je podatke o tome kako se čovječanstvo širilo tokom vijekova, ubacilo ih u matematički model i dobilo precizan datum na kojem njihova jednačina praktično “puca”.

Petak, 13. novembar 2026.

Datum koji je 1960. izgledao kao daleka budućnost sada je udaljen svega nekoliko sedmica.

Nezavisne