Neke pjesme s vremenom postanu mnogo više od muzike. Prenose se s generacije na generaciju, a uz njih često nastaju i priče koje je teško razdvojiti od stvarnih historijskih događaja. Jedna od takvih pjesama je „Pluća su mi bolna“ Dragiše Nedovića, autora čiji su stihovi ostavili dubok trag u muzičkoj tradiciji prostora bivše Jugoslavije.

Decenijama se pričalo da je ova pjesma svojevremeno bila zabranjena u Jugoslaviji jer se povezivala sa samoubistvima. Prema toj verziji priče, Josip Broz Tito i Centralni komitet navodno su naredili da se ploče povuku iz prodaje i da se pjesma više ne izvodi u javnosti.

Priča je s vremenom dobila gotovo mitske razmjere. Međutim, postoji jedan ključni problem: nikada nije pronađen pouzdan dokument koji bi potvrdio da je Tito zaista zabranio pjesmu.

Kako je pisao „Nedeljnik“, istraživanje ove priče nije pronašlo dokument kojim bi se potvrdilo da je postojala zvanična odluka o zabrani zbog navodnog utjecaja pjesme na samoubistva.

Ipak, stvarna priča o nastanku pjesme nije ništa manje potresna.

Nije pisao o izmišljenoj bolesti, pisao je o vlastitom strahu

Dragiša Nedović je 1950. godine saznao da boluje od tuberkuloze. U tadašnjem vremenu riječ je bila o ozbiljnoj i potencijalno smrtonosnoj bolesti koja je kod oboljelih izazivala strah i neizvjesnost.

Upravo tada nastala je „Pluća su mi bolna“.

Nedović u pjesmi nije opisivao izmišljenu tragediju, već vlastito iskustvo, strah od bolesti i osjećaj nemoći pred mogućnošću smrti.

„Pluća su mi bolna, zdravlja više nemam“, jedan je od stihova koji najbolje oslikava atmosferu pjesme.

Do tada je Nedović već napisao neke od pjesama koje će postati dio muzičkog naslijeđa ovog prostora, među njima „Stani, stani Ibar vodo“ i „U lijepom starom Višegradu“.

Za razliku od njih, „Pluća su mi bolna“ nije bila pjesma o ljubavi, kafanskoj čežnji ili zavičaju. Bila je direktno suočavanje čovjeka s bolešću i strahom od smrti.

Upravo zbog toga je s vremenom dobila reputaciju posebno teške i mračne pjesme.

Kako je nastala legenda o pjesmi koja je „tjerala na samoubistvo“?

Jedna od najpoznatijih verzija priče kaže da je vlast reagovala nakon što je u Jugoslaviji zabilježen porast broja samoubistava. Navodno se vjerovalo da „Pluća su mi bolna“ dodatno produbljuje očaj kod teško bolesnih ljudi.

Broj samoubistava u Jugoslaviji zaista je rastao. Prema podacima Saveznog zavoda za statistiku koje je objavio „Nedeljnik“, 1950. godine zabilježeno je 1.660 samoubistava, dok ih je 1957. bilo 2.013.

Međutim, nema dokaza da je taj porast bio povezan s Nedovićevom pjesmom.

Upravo na tom mjestu prestaju provjerljive činjenice, a počinje legenda.

Priča o „opasnoj“ pjesmi vremenom je počela podsjećati i na legendu o mađarskoj pjesmi „Sumorna nedjelja“, koja je decenijama nosila nadimak „pjesma za samoubice“. Moguće je da su se dvije priče tokom godina međusobno nadovezale i tako dodatno učvrstile u kolektivnom sjećanju.

Ipak, tvrdnja da je „Pluća su mi bolna“ bila zvanično zabranjena nastavila se prenositi kao činjenica.

U priči se pojavljuje i Jovanka Broz

Poseban dio legende govori o tome da je zabrana trajala gotovo deset godina.

Prema najpoznatijoj verziji, sve se promijenilo na jednoj proslavi kada je Jovanka Broz poželjela čuti upravo ovu pjesmu. Navodno joj ju je tada otpjevala Nada Mamula.

Taj događaj se kasnije prepričavao kao trenutak kojim je zabrana okončana, nakon čega se pjesma ponovo vratila u javnost.

Uz ovu priču s vremenom su se pojavila i različita objašnjenja zbog kojih je Jovanka navodno željela čuti baš tu pjesmu. Među njima su bile i tvrdnje o njenim zdravstvenim problemima povezanim s tuberkulozom.

Ni za ovaj dio priče, međutim, nema dovoljno pouzdanih dokaza da bi se mogao predstaviti kao potvrđena historijska činjenica.

Poznato je da je „Pluća su mi bolna“ snimio Zaim Imamović, dok su je kasnije izvodili i Nada Mamula i Bora Spužić Kvaka.

Nedović je i prije bolesti gledao smrti u oči

Život Dragiše Nedovića bio je obilježen iskustvima koja su mogla snažno utjecati na njegov odnos prema prolaznosti i smrti.

Tokom Drugog svjetskog rata u rodnom Kragujevcu izveden je pred strijeljanje. U posljednjem trenutku prepoznat je kao muzičar i izdvojen iz grupe koja je trebala biti pogubljena.

Ratne strahote ipak nisu bile završene. Nedović je kasnije završio u logoru Dormagen, a nakon povratka nastavio se baviti muzikom.

Nekoliko godina kasnije, 1950., saznao je da boluje od tuberkuloze.

U takvim okolnostima nastala je pjesma koja će kasnije dobiti jednu od najmračnijih legendi u regionalnoj muzici.

Je li Tito zaista zabranio pjesmu?

Prema onome što je do danas moguće provjeriti, odgovor je: nema pouzdanog dokaza da jeste.

Legenda govori o Titu, Centralnom komitetu, povlačenju ploča iz prodaje, zabrani izvođenja i Jovanki Broz koja je pjesmu navodno vratila u javnost.

Međutim, istraživanja nisu pronašla dokument koji bi potvrdio da je Josip Broz Tito donio takvu odluku.

Ono što jeste sigurno jeste da je „Pluća su mi bolna“ nastala iz stvarnog iskustva čovjeka koji se suočio s teškom bolešću i strahom od smrti.

Možda upravo zbog toga ova pjesma i danas nosi posebnu težinu – ne zato što je dokazano bila „opasna“, već zato što je u nekoliko stihova uspjela prenijeti stvarni strah čovjeka koji je znao koliko život može biti krhak.

Izvor: oslobodjenje.ba

Projekat Yu Rock Misija, predvođen pjesmom „Za milion godina“, bio je odgovor Jugoslavije na globalni fenomen Live Aid i jedna od najvećih zajedničkih akcija domaćih muzičara.

Humanitarni koncert održan je 15. jula 1985. godine na stadionu Crvene zvezde u Beogradu, samo dva dana nakon legendarnog Live Aida u Londonu i Filadelfiji, kojim je Bob Geldof pokrenuo jednu od najvećih humanitarnih kampanja u istoriji popularne muzike. Cilj je bio prikupljanje pomoći za stanovništvo Etiopije i drugih afričkih zemalja pogođenih glađu, prenosi tportal.

Jugoslovenski odgovor na Live Aid

Ideja za Live Aid nastala je godinu ranije, kada je Bob Geldof okupio najveće britanske muzičke zvijezde pod imenom Band Aid i s njima snimio pjesmu „Do They Know It's Christmas?“, koja je postala jedan od najprodavanijih singlova u istoriji Velike Britanije.

Njegova inicijativa ubrzo je prerasla u svjetski pokret kojem su se pridružile brojne države, među njima Sjedinjene Američke Države, Kanada, Austrija, Norveška, tadašnja Istočna Njemačka i Jugoslavija.

Tako je nastala Yu Rock Misija, projekat koji je okupio najveća imena tadašnje domaće rok i pop scene.

Pjesma koju su izveli najveći muzičari tog vremena

U snimanju pjesme „Za milion godina“ učestvovali su brojni poznati izvođači, među kojima su:

Željko Bebek

Zdravko Čolić

Momčilo Bajagić Bajaga

Jura Stublić

Aki Rahimovski

Alen Islamović

Oliver Mandić

Doris Dragović

Zorica Kondža

Slađana Milošević

Masimo Savić

Muziku je napisao Dragan Ilić iz grupe Generacija 5, tekst Mladen Popović, tadašnji urednik kultne emisije „Hit mjeseca“, dok je gitaristički solo odsvirao Vlatko Stefanovski iz grupe Leb i sol.

Spot prikazan milionima gledalaca

Posebnu vrijednost projektu dala je činjenica da je spot za pjesmu „Za milion godina“ emitovan tokom televizijskog prenosa Live Aida, između nastupa grupa Black Sabbath i Run-DMC.

Na taj način jugoslovenska muzička scena predstavljena je publici širom svijeta.

Procjenjuje se da je Live Aid pratilo više od 400 miliona gledalaca u oko 60 zemalja.

Dva dana kasnije održan je veliki koncert Yu Rock Misije na beogradskoj Marakani, kojem je prisustvovalo oko 30.000 ljudi, a za pomoć Etiopiji prikupljeno je oko milijardu tadašnjih dinara.

Nisu svi željeli da učestvuju

Iako je projekat okupio veliki broj muzičara, neki su odbili da učestvuju.

Članovi grupe Zabranjeno pušenje nisu podržali akciju, a Nele Karajlić je kasnije objasnio da humanitarni koncerti rješavaju posljedice, ali ne i uzroke siromaštva.

„Postoji jedna stara indijska poslovica koja kaže: ‘Nije stvar u tome da siromahu pokloniš ribu za jelo nego da mu pokloniš mrežu kojom će je hvatati.’ Kapitalizam nas je uvjeravao da je dovoljno poslati ribu u Etiopiju, ali ne i mrežu“, rekao je Karajlić u jednom od intervjua.

S druge strane, pokojni Đorđe Balašević tvrdio je da uopšte nije bio pozvan da učestvuje u projektu.

„Žacnulo me je i zaboljelo što nisam pozvan u Yu Rock Misiju jer verujem da sam mogao, ne kao neki pevač, nego kao tekstopisac, napisati barem jednu strofu“, izjavio je svojevremeno za časopis Rock.

Više od četiri decenije kasnije, „Za milion godina“ ostala je jedan od najupečatljivijih simbola zajedništva jugoslovenske muzičke scene i podsjetnik na vrijeme kada su najveće zvijezde regiona zajedno pjevale u humanitarne svrhe.

Autor muzike i teksta je frontmen Dino Šaran, dok aranžman i produkciju potpisuje Alan Omerović.

Spot za pjesmu režirao je Kerim Panjeta, prateći njen vizuelni identitet i narativ.

U svom prepoznatljivom izrazu, Šaran i ovoga puta spaja intimno i društveno angažovano — kroz slojevitu liriku i sugestivan zvuk, Stvoreni od zvijezda nastavlja tematski kontinuitet prethodnih singlova i uvodi publiku u atmosferu novog albuma.

Letu štuke su do sada objavili četiri studijska albuma, kroz koje su izgradili prepoznatljiv izraz, uz snažan autorski pečat Dina Šarana. Eter je najavljen kao stilski i sadržajno raznolik iskorak, koji nastavlja evoluciju benda.

Pjesma Stvoreni od zvijezda s nadolazećeg albuma objavljena je za LAA i dostupna je na svim streaming servisima.

Izvor: radiosarajevo.ba

Pesma je simbolično objavljena 14. februara, ali njena poruka daleko prevazilazi jedan datum. Ako je prethodni singl „Ako trebaš nekoga“ bio strast, onda je „Kiselina“ otrov. Dinamična, melodična i emotivno snažna, pesma donosi priču o toksičnoj ljubavi koja se iz razočaranja pretvara u snagu. Nije balada o porazu, već plesna pobeda nad njim.

Tekst je direktan i ogoljen. Govori o trenucima kada prestajemo da prepoznajemo sebe, ali i o odluci koja pokreće povratak sebi.

Autorski tim ostaje isti. Muziku i tekst potpisuje Hristina Vuković, dok aranžman i produkciju potpisuje Andrija Gavrilović, nastavljajući zvuk koji Maju sve jasnije pozicionira kao izvođača snažne emocije i savremenog pop izraza.

Ovoga puta Maja zajedno sa producentom spota i projekata Mariom Milanovićem preuzima veću kontrolu i iza kamere. Kao izvršni producent spota učestvovala je u svakom kreativnom detalju, od vizije stajlinga do završne atmosfere kadra. Vizuelni identitet pesme realizovali su reditelj Milan Banjac i direktor fotografije Andrej Zrnić, pretvarajući Majinu ideju u precizno oblikovanu estetsku celinu.

„Kiselina“ govori o raskoraku između očekivanja i stvarnosti i o snazi da se iz njega izađe jači.

U vremenu kada se ljubav često predstavlja kao savršena slika, Maja Mano bira da pokaže njenu realnost. Upravo u toj iskrenosti leži snaga pesme.

Izvor: 6yka.com

Iza singla stoji provjereni autorski tim – Hristina Vuković, koja potpisuje tekst i muziku, kao i Andrija Gavrilović zaslužan za muziku, aranžman i produkciju. Zajedno s Majom grade prepoznatljiv zvuk – emotivan, moderan i iskren, a istovremeno čvrsto ukorijenjen u pop estetiku. Upravo ta hemija između njih troje stoji i iza nadolazećeg Majinog albuma, a „Ako trebaš nekoga“ prva je pjesma s tog izdanja, koja nagovještava da slijedi zanimljiv i ličan muzički put.

Govoreći o značenju pjesme, Maja dodaje da iza nje ne stoji samo emocija, već i jasna poruka o samopouzdanju i slobodi.

„Ova pjesma je trenutak kada emocija eksplodira, kada više nema filtera. U njoj je ta napetost između razuma i želje, i taj trenutak kad sve što pokušavaš da sakriješ jednostavno ispliva. Stih ‘ničija nevesta’ za mene je novi feminizam u pop muzici. Pronašla sam mir jer sam shvatila da moja vrijednost ne zavisi od partnera, etiketa ili društvenih normi. Ja sam kompletna sama po sebi. Kada kažem da nisam ništa pronašla osim Eksploziv, to znači da je sva moja energija, strast i snaga unutra. Taj Eksploziv je zapravo samopouzdanje – ono što se desi kada žena prestane tražiti odobrenje i preuzme kontrolu nad svojom senzualnošću i svojim izborima. A to je najsnažnija poruka koju mogu poslati“, kaže Maja Mano.

Spot koji prati pjesmu, u režiji Iris Janković i uz kameru Igora Lazića, donosi vizuelnu priču koja odiše istom energijom. Dinamičan i filmski, spaja svjetla, pokret i pogled, u pulsirajućoj atmosferi noći. Vizuelno i muzički, „Ako trebaš nekoga“ izgleda i zvuči kao pjesma koja dolazi iznutra – bez kalkulacija, bez distance, samo čista emocija.

Publika Maju pamti po njenom autorskom prvencu „Ostani još“ iz 2019. godine, pjesmi kojom je predstavila svoj prepoznatljiv senzibilitet i iskren pristup stvaranju. Maja već gotovo dvije decenije radi kao vokalni pedagog, posvećena razvoju mladih pjevača i njihovoj autentičnoj interpretaciji, a upravo to dugogodišnje iskustvo donijelo je dubinu i zrelost njenom stvaralaštvu, koja se osjeća i u novoj pjesmi.

Sada, pod umjetničkim imenom Maja Mano, dolazi sa jasnijom estetikom, novim zvukom i zrelijom emocijom, ali istom onom iskrenošću koja je pratila njen početak.

„Ako trebaš nekoga“ dostupna je na svim streaming platformama.

Music by: Hristina Vuković, A.N.D.R. / Andrija Gavrilović Music arrangement by: A.N.D.R. / Andrija Gavrilović Lyrics by: Hristina Vuković Back vocals: Maja Manojlović, A.N.D.R. / Andrija Gavrilović Mix/Master: A.N.D.R. / Andrija Gavrilović Video by: Production: UNA CREATIVE CO Directed by: Iris Janković Director of photography: Igor Lazić Produced by: Una Živanović 1st AD: Ivan Labudović Edit: Neda Živanović Color Grading: Igor Lazić Scenography: Jovan Lojić Organization: Ivan Labudović, Una Živanović 1st AC: Uroš Smiljanić Gaffer: Zoran Marijanović Choreography: Dejan Bošković Technical support: Balša Nikšić Runner: Nikola Radonjin Rental: Artcorestudio rental Key Grip: Luka Vučinić Model & Talent Agency: Vanilla casting

Kako je ova numera nastala, za čiju je tekst i muziku napisao tekstopisac i muzičar Nazif Gljiva, otkriveno je u emisiji „Magazin Oko“ na RTS-u.

„Jednu noć sam se probudio u 4 sata i sjeo sam za sto i odjedanput uzeo sam olovku i napisao je. I onda sam tu pjesmu davao svima, niko nije htio. Halid je uzeo tekst, stavio ga u džep“, rekao je Nazif Gljiva.

Na cijelu priču nadovezao se muzičar Dragan Stojković Bosanac, koji je uspješno sarađivao sa Halidom Bešlićem.

„Njemu (Halidu) se nije dopalo ono: ‘Neću, neću dijamante…’, pa onda raspjevavanje. Ja pitam Gljivu, zajedno sa Halidom, rekoh: ‘Hajde, Gljiva, da promijenimo malo.’ Kaže: ‘Ne. To je kao kada na stadionu… Mi kada pjevamo, mi ćemo pjevati kao na stadionu – ‘Neću, neću, dijamante. Suho zlato, brilijante…’ I onda ti gore raspucaj safire…’ I ja sam ukapirao stvarno. I onda je Halid onako pogledao i rekao: ‘Može, može. To mi se sada sviđa. Razumijem'“, rekao je Dragan Stojković Bosanac.

Ostalo je istorija.

Izvor: nezavisne.com

Pjesma, kako je saopšteno iz Čolićevog PR tima, nosi sve ono što obožavaoci i očekuju – duboku emociju, nostalgičnu toplinu i neodoljivu melodiju koja poziva na sjećanje, ali i nadu.

“I ovoga puta, pjesmu po mjeri glasa i senzibiliteta Čolića, napisalo je ‘zlatno pero’ perfekcioniste Dine Merlina, nastavljajući tako, dugi niz godina, neraskidivu sinergiju između ova dva umjetnika”, navedeno je u saopštenju.

Kako je dalje pojašnjeno, posebnu vizuelnu dimenziju donosi spot koji je u cijelosti snimljen u, ovom slučaju i opjevanom, kultnom zagrebačkom hotelu Esplanade – mjestu koje samo po sebi nosi duh elegancije, prošlih vremena i bezvremenskih priča, a upravo tamo, među bijelim fasadama, fontanama i proljetnim magnolijama, ispisana je muzička priča o ljubavi, čekanju i vječnoj čežnji.

“U glavnim ulogama videospota pojavljuju se poznata glumačka imena hrvatske scene – Arija Rizvić i Filip Juričić, koji utjelovljuju par rastrgan između prošlosti i sadašnjosti. Uz njih se pojavljuju i Zvončica Vučković, Igor Kovačić i Angelina Kovačić, koji dodatno obogaćuju vizualnu emociju pjesme”, stoji dalje u saopštenju.

Navedeno je da stihovi poput “Proljeće za ljubavnike budi stara sjećanja, pred nama su dugi sati čekanja, al’ još ima nade, Hotel Esplanade…” prizivaju slike izgubljenih trenutaka i neizgovorenih riječi, dok muzika i Čolićev prepoznatljiv glas nose slušaoca kroz horizont uspomena.

“‘Proljeće za ljubavnike’ nije samo pjesma – to je filmska priča, posveta vremenu i osjećajima koji se nose sa sobom”, zaključeno je u saopštenju.

Izvor: nezavisne.com

(a pitam)

želim da živim srećno

i da dolivam vino

u polu-punoj čaši

i da dolivam ulje na vatru

kada promrmljaju

da sam bogznakakva žena,

i da ispružim noge na tabure

i srednji prst u vazduh,

dok gustiram život mirno

uz gutljaje uživanja i strasti.

Ako se išta pitam

(a pitam)

jer ipak sam vlasnica

ovo malo sakate duše,

izraženih jagodica

i zbirke za zabrinute i uvele,

želim da budem košmar

svih radoznalkovića koji tvrde

da mojim raspoloženjem gospodare oni.

Neka me malo vide u meni,

tek da znaju s kim imaju posla,

dok likuju kako sam se izgubila

tražeći njih izgubljene i zajedljive,

izdinstane i iskrčkane

u sopstvenim loncima nevjere.

Ako se išta pitam

(a pitam)

biram da budem van svih mjera,

okvira,

moranja,

želja i htijenja.

Nijesam zlatna ribica

ni svemoćni mađioničar

što jednim pucketanjem prstića

za tili čas izvuče zeca iz šešira.

Biram da hodam svojim tempom

i za svojim ciljem.

Neka mimo mene prohuji

sve što me se ne tiče

i od čega neću imati radosti.

U ovom životu zanima me samo ljubav,

ako se išta pitam

(a pitam).

Izvor: insp.rs