U današnjem brzom tempu života, kada često nemamo vremena da se posvetimo sebi, posebno je važno naučiti kako da zaštitimo i usavršimo ovaj jedinstveni dar. Za Maju Manojlović, vokalnog pedagoga sa više od 20 godina iskustva u radu sa pjevačima, nema dileme da je glas jedan od najvažnijih alata komunikacije, izražavanja i umjetnosti. Zato je, kaže Maja, vokalna tehnika ključna za razvijanje i očuvanje glasa, omogućavajući tako svakom pjevaču, govorniku ili glumcu da iskoristi puni potencijal svog instrumenta.

„Pravilna vokalna tehnika obuhvata mnogo više od samog pjevanja. Ona uključuje kontrolu disanja, pravilno postavljanje glasa, artikulaciju, intonaciju, dinamiku, dikciju i interpretaciju. Kroz pravilnu vokalnu postavku, glas postaje fleksibilniji, jači i otporniji. Bez obzira na prirodni talenat, svako može da unaprijedi svoje vokalne sposobnosti uz odgovarajuću obuku“, ističe Maja Manojlović i dodaje da redovno vježbanje i primjena pravilne vokalne tehnike omogućavaju dugovječnost glasa i sprečavaju probleme poput promuklosti, umora i naprezanja.

Tokom dugogodišnjeg rada, Maja se susretala sa potpunim početnicima, ali i profesionalcima od kojih je većina, kako kaže, morala da se vrati na „fabrička podešavanja“. „Činjenica je da ukoliko se pjevač zamara i ima problema sa izdržljivošču, odnosno da ne može za redom da izdrži kontinuirane nastupe, vrlo je vjerovatno da ne poznaje dovoljno tehniku disanja i vokalnu tehniku. Rješenje se krije u timu koji čine vokalni pedagog i fonijatar koji će se brinuti o glasu izvođača, kako bi vokalno bio fit i spreman da odgovori na sve vokalne i scenske izazove. Takođe, većina ne koristi pravilnu tehniku disanja neophodnu za nas pjevače, niti koriste svoje tijelo na adekvatan način kako bi izbjegli tenziju u vratu, ramenima a samim tim i u glasu. Pjevanje je najprirodnija aktivnost koja treba da teče bez napora i tenzije“, pojašnjava Maja i dodaje da je ključ u posvećenosti koja će dovesti do boljih rezultata, ali i sačuvati zdravlje glasa.

Escape vokalni kamp – mjesto za razvoj vokalnog potencijala

Zato je, kao rezultat istraživanja i dugogodišnjeg rada u vokalnoj pedagogiji, Maja Manojlović odlučila da prošle godine pokrene jedinstven projekat – „Escape vokalni kamp“ kreiran po mjeri i potrebama svakog pjevača i izvođača. Riječ je o jedinom vokalnom kampu u regiji ovakve vrste koji kombinuje pjevanje, ples, fizičku aktivnost, scenski pokret, a njegovim učesnicima omogućava i rad sa regionalnim muzičkim zvijezdama.

„Nakon izuzetno uspješnog prvog kampa, u toku su prijave za drugi kamp koji će programom biti još kvalitetniji. Ove godine uvodimo i radionicu songwriting-a koju će voditi kantautorka Hristina Vuković i tako učesnike provesti kroz proces stvaranja pjesme i razvoja autentičnosti umjetnika. Uz Hristinu, tokom pet dana trajanja kampa u radionicama će učestvovati i kantautorka Zoe Kida, koreograf Ana Mazalica i fitness trener Aleksandra Stupar“, ističe Maja Manojlović, vokalni pedagog i organizator „Escape vokalnog kampa“, koja će i na ovogodišnjem kampu biti zadužena za vokalne treninge.

Kamp će se održati od 18. do 22. septembra u prirodnom ambijentu Resorta „Kumovi konaci“ nedaleko od Banjaluke, a prijave za učešće u kampu otvorene su do 1. septembra 2024. godine putem sajta. Ukoliko i vi želite savladati vokalne, scenske, ali i brojne druge tehnike koje će vas učiniti autentičnim – „Escape vokalni kamp“ je pravo mjesto za rast i razvoj vokalnog potencijala.

Kako je izgledao početak tvoje muzičke karijere i kako si se odlučila za Akademiju umjetnosti u Banjaluci, odsjek solo pjevanje?

Svoj početak bavljenja muzikom bih povezala sa starom narodnom poslovicom “Nije kome je namjenjeno,  već kome je suđeno”,  jer ništa nije ukazivalo da bih ja mogla krenuti tim putem. Iz ovog ugla, mogu reći da sam imala ludu sreću pored talenta, jer šta sam mogla znati tada, sa svojih 14 godina, da li sam dobro izabrala? Slučajno i iznenada sam bez niže muzičke škole upisala srednju muzičku, a 7 dana prije prijemnog sam odlučila da neću u Gimnaziju za koju sam se spremala. Mogu samo da zahvalim svojim roditeljima koji su me podržali u toj ludosti tada, jer osim pjevanja po horovima u horu i nekih komplimenata da lijepo pjevam, nisam imala druge argumente.

Srećom, od mog famoznog upisa u SMŠ “Vlado Milošević”, sve je išlo “glat”, bila sam odlikaš, završila 2 smjera, teoriju i pjevanje, napjevala se, kroz nastupe i takmičenja i naputovala sa SPD “Jedinstvo”, a nakon srednje škole upisala Akademiju. Najprije etnomuzikologiju pa sledeće godine kao odličan student i drugi smjer, solo pjevanje. Sad kad vratim film,  bila sam mnogo hrabra, ali to je izgleda tako bivalo u svim prelomnim situacijama u mom životu.  Ja uradim baš ono što se ne bi očekivalo, ili ono za šta bi se rijetko ko odlučio, ali kasnije, vrijeme pokaže da nisam mogla bolju stvar uraditi za sebe.

Karijeru vokalnog pedagoga počela je graditi prije 12 godina. Radila je sa više od 500 pjevača, a cilj joj je bio podići svijest pjevačima, da svoju profesiju ne shvataju olako, da svakodnevno treniraju svoj glas i tako paze na svoje zdravlje, jer zdrave glasnice su preduslov za srećnog pjevača. Uporedo sa tim imala je nastupe sa kamernim ansamblom “Belcanto” sa ciljem promovisanje operske muzike. Igrala je u predstavama i umjetničkim projektima, vodila muzičke radionice, radila kao studijski muzičar, ali se i bavila naučno-istraživačkim radom.

O tome kako se u sve uplela gluma, Maja odgovara:

Gluma je oduvijek bila prisutna, odnosno moji afiniteti, a pevanje je toliko bilo ustoličeno u mom životu da ja zapravo nisam prepoznala ono što sam oduvijek imala u sebi, a nažalost ni moji profesori pjevanja jer smo se samo pjevanjem bavili. Poprilično kasno sam shvatila koliko sam možda mogla dati na tom polju. Imala sam predivno višegodišnje iskustvo igrajući u Narodnom pozorištu Republike Srpske, honorarno kao spoljni saradnik,  zatim igranje u operi “Safikada” u kojoj sam igrala Safikadinu prvu služavku i opereti “Orfej u podzemlju”,  u kojoj sam igrala boginju ljubavi, Veneru.

Venera je bila presudna kao i čitav taj projekat u kojem sam uživala, da shvatim koliko je pozorište “opasno zarazno”,  a i postala sam svjesnija sebe i koliko zapravo mogu. Prošle godine sam dobila ulogu u filmu “Meso”,  koju na kraju nisam nažalost mogla prihvatiti zbog predugog odsustvovanja od kuće, jer sam u tom momentu imala malu bebu koju sam dojila i koja ne bi mogla bez svoje mame. I naravno,  moj Filip Lav je pobijedio i mama je ostala kući. Ali mislim da će BL tek imati sjajne filmske projekte pa im se unaprijed radujem.

Više od 10 godina radiš kao vokalna pedagoginja u pjevačkom ateljeu “MaMa VOX”. Kakvo iskustvo vežeš za ovaj period i kako je raditi sa djecom?

MaMa VOX postoji od 2005. I za taj period sam jako puno naučila o pjevanju, pedagogiji,  djeci, odraslima i potrebama drugih, naučila šta znači ginuti da “usadim” sve ono bitno, izborimo se sa uspjesima i padovima,  strahovima i nesigurnostima, blokadama koje prate svakog pjevača. Kao pjevač prošla sam sve faze u procesu i tačno znam kome šta treba ili nedostaje. Njih gledam kroz sebe i želim im dati nešto što je možda meni tada nekad bilo potrebno, a nisam imala, a to su leđa.  Ja ako treba podmetnuću svoja leđa da taj neki teret bar podijelimo pa da kasnije bude lakše. Dajem sve od sebe da nikad ne posumnjaju u sebe I da se ne porede s drugima…  Ja obožavam svoj posao i sve svoje učenike, velike i one male.

Sa djecom je mnogo lakše raditi nego sa odraslima, ali u suštini, ja ove starije natjeram nekad da se ponašaju kao djeca, pa dođemo na početak.

Prošli smo jako puno skupa, bilo je dosta radosti, očekivanja, rada, ali i suza. Sve smo to prolazili kroz proces priprema za razne festivale i poznata muzička takmičenja. Veliki je to pritisak na djecu, ali i moja velika odgovornost, jer se od nas očekuje da briljiramo svaki put. Moja prva Pinkova zvezdica je David Radosavljević sa kojim sam radila od početka do kraja prve sezone takmičenja. U drugoj sezoni su bile Anđela Petrušić i Sara Sovilj, a sada u trećoj sezoni su Emilija Boškić i Sergej Pajić. Svima biram pjesme koje će pjevati, naravno i oni imaju svoje prijedloge. Sad su prošli na ovogodišnji Đurđevdanski festival dva moja učenika Danilo Milosavljević i Katarina Prača. A svake godine se spremamo za nešto, uvijek je jako aktivno i veselo u a.v. MaMa VOX. Trenutno spremam i glumačku radionicu za njih sa našim poznatim i uspješnim glumcima.

Osim klasične muzike, velika si zaljubljenica u pop/rock muziku. Kako spajaš ta dva pravca i gdje se više pronalaziš?

Ja volim muziku, volim da pjevam, volim kad me neka melodija naježi od glave do pete. Što sam starija, muziku sve intezivnije osjećam. Dobro se osjećam na sceni i uživam u pjevanju klasične, ali i pop-rok muzike. Lako se prebacujem iz žanra u žanr, doduše trebalo je godina rada na sebi da dođem do toga da mogu razdvojiti ta dva pjevanja i da nema međusobnog miješanja. Ta dva načina pjevanja su tehnički nespojiva, jer jedno drugom smeta. To su potpuno dva različita načina upotrebe glasa i ukoliko ne znate kako, vrlo vjerovatno možete ugroziti svoje zdravlje, jer naš glas je u nama, naš instrument je dio našeg tijela i zato moramo paziti da lošom postavkom ne dovedemo u pitanje prvenstveno zdravlje, a ako zdravlje dovedemo u pitanje,  moženo i profesiju.

Muzika je toliko široka i dozvoljava spoj naizgled nespojivog, tako da sam se ja pojavljivala kroz razne saradnje sa rok i alternativnim muzičarima kao operska pjevačica,  ali I kao pop-rok pjevačica. Zaista je sjajno kad imate tu mogućnost da se tako igrate sa glasom.

Može li se u Banjaluci, ali i uopšteno u BiH živjeti od muzike?

Znam dosta njih koji žive. Ja živim od muzike isključivo i mogu obezbijediti svojoj djeci sve što im treba. Mislim da morate biti odlučni u tome. Znam opet i neke koji su odustali. Evo sad sam se sjetila Kaliopinih riječi: “Ako se put učini težim, znajte da radite dobru stvar. Ako odustanete, vjerovatno niste bili za to. Radost je ako ste u mogućnosti da se strpite i sačekate ono što dolazi.”

E sad, nekad to sa čekanjem ne funkcioniše kad je egzistencija u pitanju,  ali svakako se treba boriti,  ja ne znam nikoga ko je bio uporan a nije uspio. Mi se samo nekad malo umorimo, ali i to je OK, samo ne trebamo odustati od ideje.

O muzičkoj sceni u BiH i pronalasku mjesta na istoj ističe kako treba imati plan zašto se nešto radi, kako bi se sebi “opravdali” u glavi. Potrebno je imati kreativni tim ljudi sa kojima se radi, jer vjeruje da je to kao i u svakom poslu poresudno.

“Morate se okružiti pozitivnim i kreativnim ljudima sa kojim ništa ne može biti teško. Morate voljeti te svoje ljude, a ne ih gledati kao radnu snagu. Nije lako zadržati se na sceni, ali to kvalitet i ozbiljnost poguraju sami od sebe. Morate biti stalno aktuelni. Sad je mnogo lakše, nego ranije, prije 10, 15 godina. Sve možete završiti kod kuće ako imate dobru ideju i par spravica. Mediji uvijek daju taj početni vjetar u leđa, a onda je na muzičarima da smisle kako će i koliko biti prisutni u javnosti i koliko će biti vidljivi. Naša scena je odlična, obožavam mnoge BiH bendove, a ono što me posebno raduje što se prošle godine desila neka eksplozija kreativnostu u BL i što smo dobili sjajne pjesme”.

Rođenjem sina ostavila si završne ispite po strani da sačekaju neko vrijeme. Jesi li uspjela uskladiti svoje obaveze kasnije sa onima koje imaš prema njemu?

Solo pjevanje sam diplomirala prije rođenja prvog sina, ali završni ispit na master studiju na Etnomuzikologiji čeka. Potrudiću se da ne razočaram sebe i uzmem i tu drugu diplomu.

Od kad sam postala mama prvi put, sve moje obaveze su se planirale prema Vuku, mom starijem sinu. Dok je bio mali I išao u vrtić, nastojala sam da sve obavim dok se ne vrati, pa da sam slobodna i njegova kad dođe kući. Sad sam dupla mama, pa je i organizacija ozbiljnija, ali uspijevam sve, uglavnom. Tako se i danas organizujem. Dok su kod oca, nastojim uraditi što više kako bih bila što rasterećenja kad se vrate njih dvojica kući. Ide lijepo vrijeme i jedva čekam šetnje, dok ih još uvijek nije blam šetati sa mamom.

To su moji pilići Filip Lav od 15 mjeseci i Vuk od skoro 7 godina.

Za odličnu organizaciju oko svega i da sve funkcioniše, najviše su zaslužni moji roditelji i naravno moje ne spavanje. Sretni su oni koji spavaju duže od 4 sata u komadu, ja recimo tome težim.

U razgovoru sa Lolom ranije naglasila si kako je veoma važno šta naša djeca slušaju. Na koji način usmjeravaš sina i koliko je zahtjevno usmjeriti djecu prema pravim, kvalitetnim sadržajima?

Da, pisala sam za Lolu i jako mi je drago da je bilo tako. Uticaj muzike na nas je ogroman, a da li će biti blagotvorno stimulativan ili ne, zavisi od sadržaja.

Pa, nisam se nešto silno trudila kad je Vukov izbor muzike u pitanju, on je samo učestvovao u onome što rade njegovi roditelji i uz nas izgradio svoj muzički ukus. Ali ko zna šta će biti kasnije. Mada, i iako budu neki eksperimenti pod uticajem okoline, kad ih izgustira,  vjerujem da će se vratiti pravim vrijednostima, jer sam mu to vaspitanjem dala. To šta će vam dijete slušati ili gledati zavisi od nas, roditelja. Nekim roditeljima je jako važno kako njihovo dijete provodi vrijeme, a nekima je bitno da ih samo zabave tako što će im u ruke staviti tablet ili staviti ih pred televizor. Kod nas kući, postoje crtani kanali koji se ne pale, jer su za moj ukus preagresivni i jako vodim računa šta se gleda ali i naravno sluša. Djetetu treba dati izbor, mogućnost i navesti ga da “sam” dođe do zaključka i da za početak razmišlja. Kroz moj posao, moj Vuk, a kasnije i Filip Lav, doživio je toliko lijepih stvari, upoznao novih drugara, a muzika, muziciranje, nastupi i izazovi su obogatili njegov život.

Npr. prije par dana sam bila pozvana da sa svojim učenicima iz v.a. MaMa VOX snimimo spot sa djecom sa Daunovim sindromom iz druženja “Svjetlice”. Svi smo se tako lijepo družili i otišli prepuni divnih utisaka. Želim da i moj sin i moji učenici ne okreću glavu od nečeg što je drugačije i što možda ne razumiju.  Želim da znaju da smo svi jednaki i da svako ima pravo na ljubav, sreću, osnovne životne potrebe, na zagrljaj i lijepu riječ.

Kultura u BiH. Na kakvoj je poziciji prema tvom mišljenju?

Poražavajuće ružnoj. Svjedoci smo pada svakog kriterija, kako moralnog tako i umjetničkog. Kod nas odavno ne važi „U zdravom tijelu zdrav duh“, jer se duh naroda ne hrani već 25 godina, što je dovoljno da izrodimo devijantne generacije. Odsustvo brige o kulturi je odsustvo brige o duhovnom zdravlju nacije, a to je bolest koja dugo traje i sporo se liječi. Kultura s jedne strane naravno predstavlja dio identiteta, ali je, zajedno sa obrazovanjem i naukom, stub onoga što bismo mogli nazvati kreativnim potencijalom svake države. Bez kreativnog potencijala nema razvoja ni opstanka. Zaključak je da smo mi jedna jako zaostala sredina.

A kako stvari stoje, po gram kulture moraćemo do Beograda ili Zagreba.

Nedavno si sarađivala sa Kaliopi, gdje ste zajedno imale muzičku radionicu u “MaMa VOX”. Kakvo je iskustvo bilo i planirate li možda i neke nove zajedničke projekte?

Workshop sa Kaliopi je jedna od stvari koja će obilježiti ovu godinu, definitivno. To koliko je predivna, vidjećete na MaMa VOX stranici gdje ću ostviti par video zapisa sa radionice.

Imali smo veliku čast da sarađujemo sa istinskom divom, koja je sa mnom i mojim učenicima nesebično podijelila svoje znanje i emocije. Već dugo razmišljam o gostujućim predavačima u v.a. MaMa VOX, a ideja da Kaliopi bude prva regionalna zvijezda  nametnula se sama po sebi, jer je imala koncerte u Banjaluci. Vrlo rado se odazvala pozivu da posjeti moje MaMa VOX zvjezdice. Prije njenog prvog koncerta došli smo do nje u Banski dvor, tamo nas je čekala, a mi smo bili oduševljeni njenom toplinom, jednostavnošću i vedrinom. Spremila sam sa učenicima njenu pjesmu “Ne”, koju smo izveli pred njom. Nakon našeg izvođenja Kaliopi nije krila svoje oduševljenje, uslijedile su suze i svi smo bili očarani predivnom energijom i emocijama. Pozvala nas je da budemo njeni gosti na njenov velikom koncertu na jesen na Kastelu.

Desila se ljubav na prvi pogled sa Kaliopi, pa smo se vidjeli i po drugi put, nakon njenog drugog koncerta.

Vodila je vokalnu radionicu na kojoj smo svi uživali i sa radionice otišli puni utisaka. Jako mi je drago da sve što im je Kaliopi pričala, poklapalo se sa mojim predavanjima. Utisak svih nas je da je Kaliopi predivna, jaka žena koja nas je sve razoružala osmijehom i jednostavnošću. Ona je diva velikog srca! I radujemo se zajedničkom koncertu.

Kakvi su tvoji planovi za budućnost?

Planovi za naredni period…  Dosta ih se mota po glavi. Za sad su nam dogovoreni koncerti u aprilu i maju,  a vrlo vjerovatno i junu. Neću otkrivati o čemu se radi,  ali me sve to jako raduje,  a u septembru, kako je najavljeno imamo koncert sa Kaliopi. Ova godina je bila predivna i nadam se da nosi još iznenađenja.

Jedan od planova za skoriju budućnost je odlazak u Legoland i sa najvećim fanom Lega.

Naslovna fotografija: Aleksandar Čavić

Punim imenom Bijonse Žizel Karter Nouls. Rođena je u Teksasu 1981. godine. Njen talenat otkriven je kada je imala osam godina. Na časovima plesa, učiteljica je započela pjesmu, a ona je završila pogodivši sve visoke tonove. Već tada je bilo sasvim jasno da je pred njom sjajna i duga karijera.

Ono što međutim niste očekivali je podatak da je Bijonse kao djevojčica imala veoma nisko samopouzdanje. Stidila se svojih ušiju, jer su je djeca izazivala i govorila joj kako su joj uši veće od glave. Djeca nekad znaju biti veoma zlonamjerna, a to u životu neminovno ostavi traga. Međutim, kada je pjevala i plesala, Bijonse je bila i ostala nepobjediva diva. Dio njenog nastupa imate u nastavku, a gotovo sve nastupe retrospektivno je uvrstila u spot pjesme “Grown woman”.

https://youtu.be/FYwHpqb1Dcc

Sa osam godina upoznala je i svoje buduće kolegice iz “Destinys Child”, Keli Rouland i Lataviu Robertson na audiciji, gdje su zajedno sa još tri djevojčice osnovale grupu “Girls Tyme”. Ubrzo nakon toga pobjedila je na školskom takmičenju pjevajući Džon Lenonovu pjesmu “Imagine”. U konkurenciji sa djecom koja su bila i nekoliko godina starija, ona je bez imalo dvoumljenja bila najbolja.

Njen otac Metju, koji je bio i glavni menadžer grupe “Girls Tyme” a kasnije i samih “Destinys Child” odigrao je značajnu ulogu u njenom životu. Fokusirajući se na njenu promociju, zanemario je ostale djevojke, a kasnije nastavio forsirati svoje odluke, čak i kada je Bijonse postala punoljetna. To se odrazilo i na njeno psihičko stanje, postala je ponovo sramežljiva, nesigurna i depresivna.

Sa debitantskim albumom “Dangeorusly in Love” osvojila je pet Grammyja. Njena majka Tina, kostimografkinja i frizerka, učestvovala je baš kao i njen otac u izgradnji Bijonsine karijere. Kreirala je kostime za sve djevojke iz grupe, ali Bijonse je trebala i svoju nezavisnost. Zato je u jednom trenutku svoje karijere shvatila da dalje treba i može sama.

U septembru 2010. godine proglašena je najljepšom ženom na svijetu, prema izboru časopisa People. Njena sestra Solanž krenula je njenim putem i posvetila se izgradnji muzičke karijere. Međutim, većinu života je ostala u sijeni svoje starije sestre, koja je osvojila svijet, baš kao što je i najavila u singlu “Who run the world? Girls”.

Uprkos obavezema u muzičkoj karijeri, posvetila se humanitarnom radu, od čega je posebno istaknuta 2012. godina kada je bila ambasadorica za Svjetski Humanitarni Dan. Pokrenula je i modnu liniju, koja je dobila ime po njenoj baki Agnes Dereon. Osim toga lansirala je nekoliko parfema, uključujući Heat i Pulse. Ono što je međutim zanimljiv podatak jeste kako je ona alergična na većinu parfema pa svaki proizvodeni mora posebno prilagođavati sebi.

Imala je brojne glumačke angažmane, od čega izdvajamo onaj iz sedamdesetih u “Austin Powers” filmu, kao Roksi Kleopatra. Moda se, morate priznati, veoma promijenila od tada. Kao i sama Bijonse.

Bila je prva koja se pojavila na naslovnici sportskih bikinija, a da pri tome nije supermodel ili atletičarka. Ostala je primjer žene sa oblinama, koja se ne stidi svog tijela i koja ponosno nosi svoje kilograme. U jeku trendova anoreksije i poželjnih proporcija ženskog tijela, ona je ostala diva B, sa svim svojim manama i vrlinama. Konstantno nas podsjećajući na to da prihvatimo i zavolimo svoja tijela, baš onakva kakva jesu.

Snimila je dokumentarac pod nazivom “Life is but a dream” u kojem govori o tome kako je sve što je ikada htjela biti zapravo nezavisna, samostalna i svoja. To je međutim bio dugogodišnji proces u kojem se činilo da je iz tatinog nadzora prešla u onaj svog supruga, Džej Zija. U pomenutom filmu pokušala je takođe da objasni ljudima da to što ona zarađuje milione ne znači da nema svakodnevne probleme.

Džej Zi i Bijonse su se upoznali 1997. godine, kada je Bijonse bila na samom početku svoje karijere. Snimili su pjesme “Bonnie and Clyde” i “Drunk in Love”. Počeli su se pojavljivati na raznim događajima zajedno, naglašavajući kako su samo prijatelji. Međutim početkom 2004. godine ozvaničali su svoju vezu i predstavili je javnosti. Na prvi pogled jedan od najstabilnijih parova na sceni, imao je mnoštvo problema, koji su u posljednje dvije godine kulminirali.

Počelo je sa Džej Zijevom saradnjom sa Rijanom 2005. godine, kada su mediji špekulisali o navodnoj aferi njih dvoje. Nakon toga su popravili svoj odnos, a potom se tajno vjenčali 2008. godine. Ginisova knjiga rekorda proglasila je 2010. godine Džej Zija i Bijonse najbogatijim parom na svijetu, koji zarađuje 122 miliona dolara godišnje. Kada je 2011. godine objavila u medijima da je trudna, oborila je Ginisov rekord u broju prenesenih vijesti, jer su milioni ljudi tvitali o tome iste sekunde kada je to izjavila. Rodila je ćerku Blu Ajvi Karter 2012. godine. Dva dana kasnije Blu Ajvi je postala najmlađa osoba na svijetu koja je učestvovala u snimanju neke pjesme. Njen plač, korišten je za Džej Zijevu “Glory”.

Godinu dana kasnije Bijonse u intervjuu sa Oprom Vinfri, govori o svom spontanom pobačaju koji se desio prije rođenja Blu Ajvi. Istovremeno počinju nove špekulacije o navodnoj aferi Rite Ore i Džej Zija. Međutim, oni nastoje ostaviti dojam snažnog i neuništivog para. Dolaze zajedno na inauguraciju Baraka Obame, gdje je Bijonse pjevala.

A onda dolazi posljednji album “Lemonade” u kojem Bijonse ne samo da govori o prevarama, nego i o tome koliko žena sama može pobjediti i savladati prepreke u životu. Video za pjesmu “Formation” postaje jedna od njenih politički najangažovanijih pjesama, jer govori o obespravljenim crnkinjama. Pjesma “Sorry” uzburkala je javnost nagađajući ko je zapravo “Becky with the good hair”. Je li zaista riječ o prevari ili dobrom marketinškom triku, ostaje pitanje, ali činjenica je da je u posljednjih godinu dana Bijonse glavna tema. Govorila je o prevarama i ranije, tražeći tako odgovore na svoja pitanja, jer je i njen otac varao njenu majku, nakon čega su se razveli prije nekoliko godina.

Upisana je u istoriji Grammyja, jer je 2010. godine postala prva izvođačica koja ih je osvojila šest u jednoj noći. Njen omiljeni broj je četiri, jer se njena majka rodila četvrtog januara, ona se udala četvrtog aprila, njen rođendan je četvrtog septembra, a rođendan Džej Zija četvrtog decembra.

Patila je od depresije dvije godine, ali je to čuvala od javnosti, jer su u to vrijeme “Destinys Child” osvojile svog Grammyja. Međutim, nemoguće je bilo savladati svoje unutrašnje emocije pa je tako 2003. godine kreirala svoj alter ego, pod imenom Saša Firs. On joj je bio utjeha i bijeg od stvarnosti, sve do 2010. kada je shvatila da joj više ne treba.

Raspon njenog glasa doseže nebeske visine, a na jutjubu je postavljen i video, koji obuhvata neke od najboljih trenutaka, u kojima uspjeva izvesti one najviše tonove. Njen anđeoski glas pobjeđuje sve probleme koji su je zadesili, potrebu za alter egom i muškarcem, jer ona je kraljica Bijonse, koja može pokoriti svijet, potpuno sama.

Upravo sada suočava se sa novim problemima. Nakon što je dovela svoju ćerku na dodjelu MTV nagrada, uslijedila je lavina komentara na izgled djevojčice. Od toga da izgleda “ružno poput oca”, do toga da ljudi ne mogu shvatiti kako djeca odrastaju uz takve roditelje. Govor mržnje u medijima dolazi do usijanja kada je u pitanju internet, jer on omogućava anonimnim osobama da popljuju sve što se njima ne sviđa ili kosi sa njihovim uvjerenjima.

Međutim, zašto se bavimo djecom na internetu? Zar zaista postoji neko ko treba da odredi je li vaše dijete lijepo ili ne? Živimo definitivno u vremenu površnosti i zaključaka o ljudima na osnovu njihovog izgleda. A Bijonse ih uspješno demantuje. Žena je fenomen, a pri tome nije ni najljepša ni najbolja, možda samo najupornija i najspremnija da se suoči sa svakodnevnim izazovima.