Da je pristala na ovaj korak, ona sama bi zaradila dodatnih 14.131 novozelandskih dolara na trenutnu platu od 427.072 novozelandskih dolara.

Ova povišica značila bi da će njene kolege zarađivati u prosjeku oko 8.046 dolara više nego sada.

„Sa obzirom na to da se nalazimo na gornjoj granici skale prosječnih primanja, ne vjerujemo da ima potrebe za ovakvom vrstom povišice”, izjavila je Ardern. „Mi već imamo visoka primanja i jedna od stvari koje pokušavamo prebroditi kao vlada jeste činjenica da stalno svjedočimo povišicama na gornjim skalama novčanih primanja, dok se iste povišice rijetko dešavaju na dnu te iste skale na kojoj se većina građana Novog Zelanda i nalazi.”

Ardern je dodala da formula koju trenutno koristi Državni organ za nadoknade, nad kojim prethodno pomenuti nezavisni odjel nema nikakvu kontrolu, jednostavno nije prihvatljiva.

„Ovaj potez ne mijenja mnogo toga u generalnoj šemi stvari, ali mi vjerujemo da barem šalje snažnu poruku o vrijednostima koje ova vlada zastupa i govori dovoljno o našoj odlučnosti da izgradimo ekonomiju koja će dobro funkcionisati za sve”, izjavila je Ardern.

Podaci koje je objavila internacionalna konzultantska grupa IG, u maju, pokazali su da je Ardern peta najplaćenija politička liderka u poređenju sa 32 člana Organizacije za ekomonsku saradnju i razvoj (OECD).

Istraživanje o razlici u primanjima između svjetskih lidera i prosječnih građana pokazalo je da je premijerka Novog Zelanda na trećem mjestu i da zarađuje oko 8,63 puta više od prosječne plate u toj zemlji.

Premijer Australije Malkom Ternbul (Malcolm Turnbull) nalazi se na samom vrhu liste, sa zaradom od 538.000 dolara, što predstavlja oko 10,14 puta više od zarade prosječnog građanina ili građanke Australije.

Inače, Džasinda Ardern je prva premijerka u istoriji koja je rodila tokom mandata i iskoristila pravo na porodiljsko odsustvo.

Tužioci su naveli da je kompanija „Google“ znala ili je trebala znati za disparitet u platama žena i muškaraca, ali da nije učinila ništa da to ispravi. Kako ističe Kelly M. Dermody, jedna od tužiteljki u ovom slučaju, „Google“ je vodeća industrija u tehnološkim inovacijama, ali „ne tretira radnice kao da je u 21. vijeku“. Ona je naglasila da ovaj slučaj treba da obezbijedi pošten tretman žena zaposlenih u kompaniji „Google“.

„Google“ je u zadnje vrijeme pod lupom javnosti „zahvaljujući“ bilješci koju je napisao nekadašnji softverski inženjer ove kompanije. On je naveo da napori kompanije „Google“ da dovede što više žena na tehničke pozicije nisu bili pravedni i dobri za posao. Žene čine 31% radne snage ove kompanije, ali drže samo 20% bolje plaćenih inženjerskih poslova u ovoj kompaniji.

Gina Scigliano, portparolka “Google”, izjavila je da je kompanija pregledala tužbu te dodala da se “ne slažu sa centralnim navodima”. Ona je takođe naglasila i da se nivoi rada i unapređenja u kompaniji određuju rigoroznim procesom koji uključuje i provjere kako u odlukama ne bi bilo rodnih predrasuda.

Kelly Ellis, jedna od podnositeljki tužbe protiv najvećeg pretraživača na svijetu izjavila je da je, kada je 2010. godine  zaposlena na trećem nivou kompanije. Taj termin označava softverske inženjere koji su nedavno diplomirali-a ona je imala četiri godine radnog iskustva. U tužbi se dalje navodi da je, nekoliko sedmica nakon što je ona počela raditi, „Google“ zaposlio muškog inženjera koji je kao i gospođa Ellis diplomirao prije četiri godine. No, on je dobio poziciju zaposlenika četvrtog nivoa što je značilo veću platu i više prilika za bonuse, povišice i nadoknade štete. Osim toga, u tužbi se još navodi i to da su drugi muškarci u timu gospođe Ellis koji su imali iste ili lošije kvalifikacije od nje takođe dobili mjesto na četvrtom nivou.

Ova tužba je stigla na sto Vrhovnog suda u Kaliforniji nakon sporne borbe kompanije „Google“ i Odjeljenja rada u vezi rutinske revizije praksi plaćanja najvećeg pretraživača na svijetu. „Google“ podliježe kontroli Odjeljenja za rad kao federalni izvođač radova koji prodaje usluge oglašavanja i Interneta Vladi. Na saslušanju ove godine službenik Odjeljenja je rekao da su revizijom utvrđeni „dispariteti sistematske kompenzacije nad svim radnicama“, ali „Google“ nije bio zvanično optužen za prestup. Odjeljenje rada i „Google“ vode sudsku bitku oko toga koliko podataka ovaj pretraživač treba da dostavi u sklopu pregleda svojih praksi plaćanja. Sudija je odlučio da „Google“ mora predati neke podatke, ali ne toliko koliko traži Odjeljenje rada. Vrijeme će pokazati kako će ovaj novi sudski proces uticati na poslovanje najvećeg Internet pretraživača.

Izvor: The New York Times

Lole su redom krenule u kupovinu namirnica u ove tri zemlje. Koristile smo online markete koji dnevno ažuriraju cijene. Računale smo da se taj stresni šoping odnosi na četvoročlanu porodicu, a onda nas je dočekao novi nivo stresa. U sve tri zemlje kupovina najosnovnijih kućih potrepština kreće se od 300 do 400 KM. I sigurno smo nešto zaboravile.

Konkretno, kupovina u BiH nas je koštala 322 KM, u Hrvatskoj 400 KM (izračunale smo po najnovijem kursu kuna-KM) i u Srbiji oko 340 KM. Ako ovome dodamo plaćanje računa, stanarine ili stambenog kredita, rate za neki drugi potrošački kredit, situaciju “nisam kupio sve što mi je potrebno”, odjeću i obuću za ukućane, školski probor, još jedan paket pelena… debelo ćemo preći 1.000 KM, tačnije približićemo se onoj nevjerovatnoj -2.000 KM.

Na gomili, za sve ovo teško vam je da zamislite toliki novac, ali ga, ni sami ne znate kako, stvorite.

Da budemo iskrene, nismo kupovale čudesa i delikatese, već ono najosnovnije. Ulje, mlijeko, so, brašno, šećer, tjestenine, konzerviranu ribu, paštete, hrenovke, kobasice, jaja, margarin, puter, sir, jogurt, mileram, namaz, majonez, rižu, palentu, kečap, salamu, džem, eurokrem, kafu, instant kafu, voće, povrće, meso, potrepštine za bebu i školarčevu užinu, higijenske proizvode, nešto onog osnovnog za čišćenje kuće. Količinu smo prilagodile potrebama četvoročlane porodice i šokirale se. Znate i zašto. Već vam je pred očima plata od nekoliko stotina KM.

Ovakva korpa za mnoge je samo san jer su prosječne plate nešto veće od 800 KM. Opet računajte, to su prosječne plate, a u njih ulaze i one koje primaju zaposleni na državnim jaslama, ali i trgovačke, koje najčešće ne prelaze 450 KM. Osim toga, gotovo svakog dana čujete da je neko dobio otkaz pa se i broj nezaposlenih povećava. Radnici najčešće primaju i minimalac, pa saberite i oduzmite.

Sindikalci u Republici Srpskoj sve su preračunali pa to, otprilike zvuči ovako. Sindikalna potrošačka korpa iznosi, plus/minus, 1.800 KM, a prosječna neto plata 831 KM pokriva tek 45,96 odsto, što znači da znači da je za izdatke, bez razmetanja, četvoročlanoj porodici u RS potrebno više od dvije prosječne zarade. Najviše novca odlazi na hranu, a najmanje dajemo za higijenu i obrazovanje.

Lole su pronašle i podatak da za 11 odabranih proizvoda u Hrvatskoj treba izdvojiti čak 45 kuna (11,72 KM) više nego u Njemačkoj. Osnovne higijenske potrepštine i svakodnevne namirnice, a riječ je onajpovoljnijim proizvodima koji mogu da se pronađu, pokazao je da je isti proizvodi istog proizvođača u Hrvatskoj skuplji od 30 do 110 odsto.

Na primjer, gel za tuširanje Balea u DM-u u Hrvatskoj je za čak 89 odsto skuplji nego u Njemačkoj. Ista količina mlijeka, istog proizvođača, iste masnoće u “Lidlu” košta 4,99 kuna (1.30 KM), što je 29 odsto više nego u njemačkim marketima. Svježi sir u Hrvatskoj košta 5,99 kuna (1,56 KM), a isti takav u obećanoj Njemačkoj je za 61 odsto jeftiniji. Nutella, koju nismo stavile u našu korpicu, u Hrvatskoj košta 37,89 (9.87) kuna ili, u prevodu, 28 odsto više nego u Njemačkoj.

Porodici u Srbiji, da bi preživjela mjesec i kako ne bi bilo dužničkih repova, potrebno je minimum oko 70.000 dinara (oko 1.111 KM), dok je prosječna plata oko 50.000 dinara (794 KM). Međutim mnogi džepovi odbijaju da povjeruju u ovo.

Potrošačka korpa nije izvoljevanje, već potreba. Mnogi danas od nje odbijaju ono što može da čeka. Neki ne plaćaju sve račune, a neki preskoče pokoji obrok da ne bi dugovali. Svaki put koji su izabrali je puko preživljavanje. Ovo povlači i mnoga druga pitanja. Ako u državi u kojoj radim ne mogu da sastavim prvi i prvi u mjescu, kako onda da stvaram porodicu? Jer, ne misli se tamo negdje dole, već se računa u glavi.

I nije ovo zadatak iz kvantne fizike, već čist račun.

Akcije, gratisi, rasprodaje i finalna sniženja definicija su današnjeg balkanskog života.

Žene u Bosni i Hercegovini, za razliku od muškaraca, rade skoro pola godine besplatno, pokazalo je to nedavno objavljeno istraživanje londonskog Expert marketa. Do tog računa se došlo računajući razliku u zaradi između muškaraca i žena u 40 zemalja, koja je, kako se navodi, najveća upravo u Bosni i Hercegovini.

Upravo ovih dana su, prema istraživanju londonskog Ekspert marketa, zaposlene žene u Španiji, s obzirom da zarađuju za petinu manje od muškaraca, počele do kraja godine da rade besplatno. U Bosni i Hercegovini žene zarađuju 46 odsto manje u odnosu na muškarce. To znači da praktično besplatno rade još od 15. jula ove godine.

Direktorka helsinškog parlamenta građana Banjaluka Dragana Dardić ističe da iako postoji razlika u rezultatima mnogih sličnih istraživanja, evidentno je da sva istraživana pokazuju da su žene potplaćene u odnosu na muškarce. Za to su najviše krivi rodni stereotipi koji utiču čak i na obrazovanje žena.

U Bosni i Hercegovini žene zarađuju 46 odsto manje u odnosu na muškarce. To znači da praktično besplatno rade još od 15. jula ove godine.

„Ti stereotipi o ulozi žene su i dalje duboko ukorijenjeni u BiH društvu. Žene se ne ohrabruju da upisuju srednje škole ili biraju fakultete u određenim granama koje su danas itekako dobro plaćene, kao što je na primjer IT sektor, odnosno sektor telekomunikacija.

Stereotipi o ulozi žene su i dalje duboko ukorijenjeni u BiH društvu: Dragana Dardić

Drugi jako bitan razlog je taj što žene, i to su sva istraživanja u BiH u posljednje vrijeme pokazala, rade kraće. Odnosno, rade skraćeno radno vrijeme kako bi mogle da se brinu o djeci, starim, iznemoglim i bolesnim. One usljed tih tradicionalnih i patrijahalnih normi biraju da rade pola radnog vremena i to se odmah odražava i na visinu plata“, navodi Dardićeva.

Žene nerado pričaju o sopstvenim iskustvima o potplaćenosti ili sputavanju u napredovanju u odnosu na muškarce. No kada ih pitate da li postoji taj problem i zbog čega su žene sabije plaćene od muškaraca rado odgovaraju u trećem licu, kao i ove Banjalučanke.

„ Žene su manje plaćene zato što su manje cijenjene. Smatraju da ne mogu kao muškarci, a ja mislim da mogu čak i bolje“, kaže Milica Avdić.

„Pa kod nas je potcijenjena žena u svim mogućim segmentima. Tako isto, žena rukovodilac teško postaje, a i kada postane uvijek je manje cijenjena od muškaraca“, smatra Gordana Draganović, a njena sugrađanka Stoja dodaje: „Očito je da su takva radna mjesta koja su za žene, manje plaćena.“

Vanja Stokić uspješna je mlada žena koja živi u Banjaluci. Kao glavna urednica E-trafike ističe da na sreću nije i sama doživjela probleme koji tište mnoge žene u BiH.

Nisam nikad osjećala da me muškarci gledaju na taj način da sam manje vrijedna: Vanja Stokić

„Ima dosta tu i do karaktera same osobe. Recimo, za mene kažu da znam biti prilično oštra i nezgodna, pa moguće da je meni to pomoglo kroz život, da me niko u startu ne omalovažava na osnovu toga što sam ‘slabiji pol’. Ja sam stvarno prošla različite poslove od toga da sam promovisala vodu u marketima, a sada sam došla do toga da rukovodim timom od desetak ljudi koji čine i muškarci i žene, i stvarno nisam nikad osjećala da me muškarci gledaju na taj način da sam manje vrijedna i da zato treba manje i da zarađujem.

Čula sam za tu statistiku, nisam se sretala sa tim, ali vjerujem da se to dešava i da su tu problem neka ustaljena patrijahalna shvatanja u našem društvu od kojih mi prilično bolujemo“, ispričala je Stokićeva.

Upravo najveća diskriminacija koja dovodi do razlike u zaradi je zbog toga što žene nemaju priliku kao muškarci da napreduju u karijeri, ističe Dragana Dardić:

„Razlog je ‘stakleni strop’ koji se odnosi na napredovanje na poslu. To potvrđuju i nalazi Agencije za ravnopravnost polova iz 2014. godine koji pokazuju da su žene zastupljene sa svega 15,7 odsto u upravljačkim strukturama preduzeća, a to su one funkcije koje se plaćaju. Privredne grane su one u kojima su žene preovlađujuća radna snaga. Kod nas su tu ubjedljivo tekstilna industrija, administracija, knjigovodstvo, medicina ili socijalni rad i to su sve, generalno, manje plaćeni poslovi.“

Vanja Stokić iznosi i zanimljivo zapažanje o odnosu prema ženi na bitnoj funkciiji:

„Neki dan sam vodila zanimljiv razgovor sa svojim poznanikom koji se inače bavi poslovnim stvarima, analizom tržišta i slično. Rekao mi je da u poslovnim pregovorima najmanje šanse imaju lijepe žene da uspiju da prodaju nešto, zato što ih muškarci doživljavaju samo na osnovu fizičkog izgleda. Da se oni isključe, samo ih gledaju i uopšte ih ne slušaju. Onda one, iako su sposobne, ne uspiju da ostvare taj svoj neki cilj. Dok, kada dođe mušarac, oni ga ne posmatraju kao objekat, ne vide njegov izgled, njegovu spoljašnost, već zaista slušaju to što oni govore. Tako da i taj momenat mi je bio jako zanimljiv kada smo razgovarali. Malo sam se zapitala, da li se i meni to možda nekada dešava?“

Najmanji jaz između zarada žena i muškaraca je u Sloveniji, gdje žena primi 96,8 procenata plate muškarca. tako da će besplatno početi da radi tek 18. decembra.

U susjednoj Hrvatskoj, plate žena manje su od plata muškaraca za 7,4 odsto, a u Srbiji ta razlika iznosi 11 procenata. U Makedoniji jaz dostiže 18 odsto a u Albaniji 17,4 odsto.

Opšti rezultat je da Evropljanke od Evropljana manje zarađuju za 17 što znači da počinju da rade besplatno od 31. oktobra do kraja godine.

Najmanji jaz između zarada žena i muškaraca je u Sloveniji, gdje žena primi 96,8 procenata plate muškarca. tako da će besplatno početi da radi tek 18. decembra.

Na problem potplaćenosti ukazalo je i preko hiljadu žena koje su 25. oktobra protestvovale na ulicama Rejkjavika, glavnoga grada Islanda.

Žene su napustile svoja radna mjesta tačno u 14.38 časova kako bi pokazale kada počinju da rade besplatno.

“Nijedna žena ne bira da bude plaćena manje od muškarca. Nijedna žena ne bira da se osjeća potlačenom“, jasna je poruka Islanđanki.

Milorad Milojević

Izvor: Radio Slobodna Evropa