U Americi živiš, studiraš i treniraš. Koliko te je promijenio odlazak u tako mladoj dobi?

Amerika me je sigurno promijenila. Otvorila mi je novi pogled na život i omogućila mi je da upoznam ljude iz raznih dijelova svijeta i raznovrsnih mentaliteta. Na univerzitetu treniram s najboljim plivačima iz Evrope, Afrike i Amerike. To je spoj koji mi omogućava da rastem kao osoba i sportistkinja. Njihov pristup treningu dosta je drugačiji od onog na koji sam bila navikla ovdje, tako da mi je veoma drago što imam priliku da upoznam i sagledam njihov način razmišljanja o sportu, treningu i životu. Sigurna sam da su to korisna iskustva i da ću moći da ih prenesem dalje u svojoj karijeri, ali i privatno.

Kako izgleda Lanin dan u punom trenažnom procesu, a kako u Mostaru? Kad odmaraš?

I kada sam u Mostaru, daleko sam od odmora. U Americi mi dan počinje oko 6 sati. Ustajem i idem na prvi trening, zatim slijede brzi doručak i predavanja. Nakon kratkog odmora, imam drugi trening. Ukupno treniram devet puta sedmično u bazenu, plus tri treninga u teretani i tri suha treninga. U Mostaru je nešto lakše, jer nemam fakultetske obaveze, pa imam više vremena za porodicu i prijatelje. Ipak, i ovdje zadržavam isti ritam: sedmično devet treninga u vodi, uz teretanu i dodatne suhe treninge. Da bih sve stigla, dan mi počinje još ranije, već u 5:45. Ovo ljeto sam u punom trenažnom procesu zbog priprema za Evropsko prvenstvo u augustu. Tek nakon toga dozvoliću sebi nekoliko dana odmora, a zatim se vraćam u Ameriku.

Svi vide medalje i pobjede sportista, ali rijetko ko zna šta im prethodi. Šta nekog sportistu čini vrhunskim sportistom?

Vrhunski sport je kombinacija mnogih elemenata koji se moraju poklopiti. Tu su motivacija, disciplina, predan rad, istrajnost i dosljednost cilju. Trening je, naravno, centralni dio i često se kaže da se medalje osvajaju na treningu, a ne samo na takmičenju. Veoma je važno svaki dan doći na trening i dati maksimum, čak i kada nismo motivisani, odmorni ili raspoloženi. Upravo ti treninzi, kada nam se najmanje trenira, često prave razliku.

Sportisti nerijetko kažu da sve kreće iz glave?

Tako je. Mentalna snaga vodi nas ka disciplini. Bitno je da sebe dobro „posložimo”, jasno zacrtamo cilj i ostanemo mu vjerni. Iz toga proizlazi disciplina i sve ostalo. Važan dio je i oporavak, koji sam i sama nekada znala potcijeniti. Tijelo i glava moraju biti spremni za nove napore da bismo mogli napredovati i pomjerati granice. Oporavak je zaista jedan od ključnih dijelova vrhunskog sporta.

Iz ličnog iskustva, koliko su važni suplementi u jednoj dobro isplaniranoj rutini profesionalne sportistkinje?

Osnova napretka uvijek su trening, oporavak, san i zdrava ishrana. Suplementi su dodatni boost koji može pomoći da se ti segmenti podignu na viši nivo. Smatram da mogu biti veoma korisni kad im se pristupa odgovorno i individualno. Nije svima potrebno isto, niti u svakom trenutku. Bitno je da se koristi ono što nam zaista treba i na pravi način.

Kako gledaš na saradnju s brendom EUNOVA budući da si zaštitno lice kampanje?

Drago mi je što sam dio ove priče, jer smatram da promovišemo slične vrijednosti. Prirodno mi je da predstavljam nešto u šta zaista vjerujem i što i sama koristim. Ta priča o zdravlju, zdravom načinu života i brizi o sebi potpuno je u skladu s onim što želim da prenesem kroz svoj lični primjer. Važno mi je što imam partnera koji zaista može da odgovori na moje svakodnevne potrebe i pomogne mi da napredujem u onome što radim.

Kako se nosiš s velikim očekivanjima javnosti i pritiskom rezultata?

Na početku karijere taj pritisak gotovo da nisam osjećala. Bila sam dijete. Sve je išlo prirodno: treninzi, takmičenja i dobri rezultati. Kako su se medalje počele nizati, tako su i očekivanja rasla. To je razumljivo, ali sam s vremenom počela sve više da osjećam taj teret, najviše na Olimpijskim igrama u Parizu. S jedne strane, ogromna podrška ljudi mnogo mi znači i daje mi motivaciju. S druge strane, u određenim trenucima može postati pritisak. Učim da se nosim s tim i mislim da u tome uspijevam.

U trenutku neposredno prije skoka u vodu da li je prisutna trema ili pun fokus?

Trema je uvijek prisutna, ali to je ona pozitivna trema koja nosi žar. Da nema treme, vjerovatno ne bi bilo ni istinske staloženosti ni želje. Volim taj osjećaj adrenalina prije trke. Naravno, tu je i veliki fokus na detalje koje prethodno dogovorim s trenerom. Bez te zdrave treme, sigurna sam da ni rezultati ne bi bili isti.

Koliko ti je važno da ostaneš svoja i ne dozvoliš sportu da te potpuno definiše?

To mi je veoma važno. Nikada nisam dopustila da sport u potpunosti preuzme moj identitet. Trudim se da zadržim male navike koje mi donose radost, posebno kada dođem kući u Mostar. Druženja s prijateljicama iz osnovne škole, šetnja Starim gradom ili Lenjinovim šetalištem. Čovjek ne bi trebalo da sebi dozvoli da postane isključivo sportista i rob rezultata. Kada se identitet previše veže za uspjeh, svaki pritisak se teže podnosi. Mislim da je snaga u tome da ostanemo svoji uprkos stresu, očekivanjima i svemu što život nosi.

Gdje se vidiš za 10 ili 20 godina?

Najveća želja mi je da budem sretna. Ne znam gdje ću živjeti niti čime ću se tačno baviti, ali trenutno studiram biznis u Americi, pa je moguće da me život odvede u tom smjeru nakon sportske karijere. Želim imati porodicu i ostvariti se kao majka. Već sada ostvarujem neke snove. Puno mi znači kad vidim koliko me ljudi podržava i koliko djece mi prilazi da mi kažu da sam im uzor. Oduvijek mi je bila želja da na neki način mijenjam stvari nabolje, barem u svojoj državi. Teško je reći gdje ću tačno biti za 10 ili 20 godina, ali želim da to bude put na kojem ću ostati svoja i zadovoljna.

Iako ima samo 13 godina najbolji paraplivač Bosne i Hercegovine u žestokoj i mnogo starijoj konkurenciji (osam plivača) ostvario je veliki rezultat. Imao je vrijeme 1:02,74, što je bilo brže nego jutros u kvalifikacijama. Ovo je prvo individualno olimpijsko odličje za jednog takmičera iz BiH ikada. Ispred njega je završio samo Meksikanac Arnulfo Kastorena.

Podsjetimo, Ismal je jutros je uspješno prošao kvalifikacije i sa prve pozicije izborio plasman u finale. Barlov je jutros trku na 50 metara prsno završio sa vremenom 1:04.06. Ukupno, računajući obje polufinalne trke, Barlov je zabilježio treće vrijeme od svih takmičara.

Jovana je u dvije trke u discplinama 200m i 400m slobodno dijelilo samo tri desetinke da se plasira u polufinale (200m) i finale (400m).

Malo je nedostalo da ispunimo istoriju BH muškog plivanja ulaskom u prvo muško finale.

No, Jovan i PK Borac nema za čim žaliti jer je upravo ovo EP bila zadnja šansa da se ostvari viza za učešće na predstojećim Olimpijskim igrama “Paris 2024”.

Jovan je osigurao učešće jer je u muškoj konkurenciji ostvario najvrijednije rezultate što znači da će naš Borac uz Željka Panića imati još jednog učesnika na Olimpijskim igrama! 

Sada slijede pripreme za najveću sportsku smotru, što nimalo neće biti lako jer PK Borac nema adekvatnu podršku.

Nadaju se da će istu dobiti od nadležnih i pomoći klubu, tj. Jovanu da se ovaj period pripremi što je bolje moguće i da se u Parizu pokaže u što boljem izdanju.

Našem Jovanu čestitamo od srca i želimo mu što bolji plasman na najvećoj sportskoj manifestaciji.

Lia Tomas je u januaru podnela žalbu Sudu za sportsku arbitražu u želji da ospori odluku Svetske plivačke federacije prema kojoj transrodne osobe ne mogu da se takmiče u ženskoj konkurenciji na najvećim plivačkim takmičenjima.

Odluka važi za sve muškarce koji su promenom pola postali žene, ukoliko je do promene pola došlo nakon navršene 12. godine života, odnosno pre dostižanja faze dva puberteta.

Iz Svetske plivačke federacije ocenili su da je odluka CAS veoma važan korak u zaštiti ženskog sporta.

Odlukom CAS Tomas može da učestvuje na nacionalnim takmičenjima u Americi, jer se ona ne svrstavaju među elitna plivačka takmičenja. Takođe, dodaje se da odluke nacionalnih federacija ne mogu da utiču na odluke svetske federacije.

Svetska plivačka federacija je, dokumentom kucanim na 24 strane, striktno odredila uslove za učešće transrodnih osoba u ženskim elitnim takmičenjima i još tada, u martu 2023. najavila kreiranje „otvorene“ kategorije za sve one koji ne ispunjavaju uslove za takmičenje u muškoj ili ženskoj konkurenciji.

Diana Nyad nije slušala nikoga ko joj je pričao o rizicima, opasnostima i sličnim nevoljama koje je mogu zadesiti u ostvarenju njenog sna. Od svoje osme godine je sanjala o tome da prepliva 111 milja od Kube do Floride. Pokušala je četiri puta, borila se protiv nemirnog mora, meduza koje su je pekle dok nije ostajala skoro paralizovana i astmatičnih napada zbog kojih je ostajala bez daha. No, peti put, u svojoj 62. godini je uspjela.

„Dok sam peti put u životu stajala na obali Havane i gledala horizont koji se nazirao u daljini, iskreno – bila sam uplašena. Umjesto da nakon svakog pokušaja postanem sigurnija u sebe, ja sam se sve više bojala. No, istovremeno sam bila i veoma motivisana dubokim osjećajem zadovoljstva koji ide uz to kada ste osoba koja jednostavno ne odustaje“, otvoreno priča Diana.

Diana nikada nije potcjenjivala opasnosti sa kojima se suočavala na svom putu i bila je itekako svjesna činjenice da je ruta koju želi da prepliva jedna od najtežih za plivače. S druge strane, ona nije bila amater već neko ko se godinama profesionalno bavi plivanjem. Na sceni plivanja na duge staze pojavila se krajem šezdesetih godina 20. vijeka, a pažnju javnosti je privukla 1975. kada je preplivala 28 milja oko Manhattna za samo osam sati čime je postavila novi rekord. Četiri godine kasnije za 27 i po sati je preplivala 102 milje od Sjevernih Biminija na Bahamima do plaže Juno.

Prvi put je pokušala plivati od Kube do Floride kada je imala 28 godina. Sve od tada, uz nju je 35 članova tima koji prate kako Diana napreduje u vodi. No, imaju jedno strogo pravilo; niko od njih, ni u kom trenutku joj ne smije reći koliko je preplivala, niti koliko još ima do obale. Zašto?

„Veoma je depresivno kada vam kažu da ste još daleko, daleko od obale. Što se mene tiče, nije mi lakše ni kada su vijesti ohrabrujuće. Ako je neko vidio GPS oznake i rekao mi da sam na pola puta, ja ni dalje ne mogu biti sigurna šta će se dešavati sa strujama, ajkulama, meduzama ili hoće li me snaga napustiti. Upravo zbog toga članovi mog tima znaju da te informacije moraju zadržati za sebe“, objašnjava Diana.

Miljama i miljama između Kube i Floride plivala je bez kaveza za zaštitu od ajkula. Njeni čuvari su bili mnogobrojni ronioci koji su pazili na te opasne morske nemani. Oko nje su članovi njenog tima bili u kajacima i brodovima, pazili su na nju i zvali je da jede.

No, i uz svu tu pomoć, nije joj bilo lako.Vjetar je 49 sati bez prestanka snažno duvao po njenim leđima. U jednom trenutku je povraćala zbog previše slane, morske vode u organizmu. Drhtala je. No, nije se dala pokolebati. Samoj sebi je pjevušila uspavanke kako bi se opustila. I cijelo je vrijeme ponavljala riječi: „Ti ovo ne voliš. Ne ide ti dobro. Nađi način.“

Pred sam kraj njenog zadnjeg pokušaja Diana se borila da pliva, da ostane koncentrisana i da se bori protiv hladnoće koja je sve više i više obuzimala njeno tijelo. I tada je Bonnie Stoll, njena najbolja prijateljica i poslovni partner prekršila zavjet ćutanja. Mahnula je Diani da pliva prema brodu i tada joj je doviknula: „Pogledaj tamo!“

Diana je skinula zaštitne naočale, fokusirala se na horizont i vidjela tanku, bijelu liniju na površini. Obradovala se tome što izlazi sunce jer je mogla da skine opremu protiv meduza i prepusti se toplim sunčanim zrakama da je ugriju. No, to nije bilo sunce već svjetla Key Westa.

Ostala je bez teksta. Njen dugo sanjani san je bio na pragu svog ostvarivanja. Emocije su je obuzele dok je nakon 53 sata plivanja pobjedonosno zakoračila na pješčanu obalu.

Praćena aplauzima i klicanjem mnogobrojnih posmatrača, Diana je pobjednički mahala pesnicom po vazduhu dok je išla prema kolima hitne pomoći gdje su doktori čekali da je pregledaju.

Svako ko čuje za priču ove nevjerovatne i odvažne dame neka ne zaboravi na tri poruke koje je Diana donijela sa sobom u trenutku kada je stupila na obalu Kube:

1. Nikad, NIKAD nemojte odustajati
2. Nikada niste prestari da ostvarite svoje snove
3. Uspjeh je rezultat timskog rada

„Ljudi mogu raditi naučne analize o tome da li su sportisti u stanju da nešto urade ili ne, ali nikada neće moći da proniknu u snagu ljudskog duha. Upravo ta snaga je ono što neuspjeh pretvara u uspjeh“, sa osmijehom na licu ističe Diana Nyad, žena koja je u šestoj deceniji svog života pokazala da su i nemogući snovi mogući – samo ako ne odustajete.

Tinejdžerka iz Mostara je već pisala istoriju bh. sporta i plivanja, postavši prvi plivač iz BiH koji je osvojio titulu prvaka Evrope na 200 m delfin stilom u Rimu prošle godine. Ona sada ima za cilj da osvoji prvu olimpijsku medalju za BiH, u bilo kom sportu, na Igrama sljedeće godine.

“Prva sam koja sam osvojila evropske medalje i bila u svjetskom finalu, što mnogo znači za mene, ali i moju zemlju”, kaže Pudar za “European Aquatics“ i dodaje:

“Moj cilj je osvojiti olimpijsku medalju, zapravo zlatnu olimpijsku medalju sljedeće godine, jer tu medalju čekamo više od 25 godina. Bila bi tako velika i istorijska”.

Lana je još istakla da njeni uspjesi opravdavaju “teške” odluke koje često mora donositi zarad svoje karijere .

“Bilo je teško i još uvijek je ponekad kada imam trenutke u kojima želim da prekinem sve ovo i budem normalna tinejdžerka. Ponekad samo želim da izađem, ili čak da budem kod kuće sa prijateljima i porodicom, jer sam često odsutna . Onda se sjetim zašto sve ovo radim, koliko sam dobra i ne želim da prestanem“, naglašava Lana Pudar koja je dodala da joj jedan od uzora legendarna Sara Sjostrom.

Lanu uskoro očekuje nastup na Evropskom prvenstvu u kratkim bazenima.Biće održano od 5. do 10. decembra u rumunskom Otopeniju.

Benjaminov radni dan počinje pakovanjem odijela, cipela i laptopa u vodootpornu kesu. Kada sve fino složi, on obuče kupaći ili ronilačko odijelo, obuje gumene sandale i skoči u rijeku Isar! Kako je uopšte došao na tu ideju? Kao i njegove sugrađane i njega je užasno nervirala gužva na cestama Minhena. Razmišljao je kako da samog sebe poštedi tog stresa i zaključio je da bi brže stizao na posao kada bi preplivao ta dva kilometra.

“Saobraćaj na cesti uz obalu rijeke Isar je toliko gust da vam uopšte nije zabavno da se vozite. Kada plivam do posla, mnogo sam opušteniji, a i zabavnije je”, objašnjava Benjamin.

Specijalno dizajnirana vodootporna kesa u kojoj na putu do posla prenosi odjeću i laptop Benjaminu dobro dođe i u samoj rijeci. Pomaže mu da se ima za šta primiti dok pliva zato što ljudi često žele pričati s njim dok on rijekom putuje na posao.

“Ljudi me posmatraju s mosta, smiju se i pitaju me šta radim”, priča Benjamin i dodaje da se rijeka Isar 150 godina koristila kao vodeni put i da on pokušava to da vrati u današnje vrijeme.

Kada stigne do firme u kojoj radi, Benjamin izlazi iz rijeke i odlazi po kapućino jer iako pliva do posla mora provesti cijeli dan u kancelariji. Priznaćete, najbolji način da se ugrije je upravo taj da popije šolju svog omiljenog toplog napitka.

Izvor: Time, BBC

Njen najnoviji uspeh je prilično impozantan. U trci na 200 metara postigla je novi rekord američke Ivy lige tako što je na cilj stigla ubedljivo prva, za celu dužinu brže od ostalih plivačica, sa izuzetkom Samante Šelton koja je došla druga ali sa oko 3 sekunde zakašnjenja.

Samo dan pre toga Lia je pobedila u trci na 500 metara kada je bila još ubedljivija pa je pobedu odnela 7,5 sekundi ispred drugoplasirane.

Lia Thomas is the @IvyLeague champion in the 500 free. Her time of 4:37.32 is a new pool record.

Catherine Buroker finishes in second.#FightOnPenn pic.twitter.com/ki2SQdxn6Q

— Penn Swimming & Diving (@PennSwimDive) February 17, 2022

Ovakav uspeh opet je dočekan uz burne reakcije javnosti širom sveta koja se već pobunila kada je inicijalno Lia dobila zeleno svetlo da učestvuje u svim takmičenjima koja su pod pokroviteljstvom NCAA i Ivy lige. Odluka je da svi sportisti koji u krvi imaju manje od 10 nanomola testosterona mogu da se takmiče u ženskoj kategoriji.

S druge strane, mnogo manje se priča o Ajzaku Henigu, sa koledža Jejl koji je takođe transrodna osoba. On je rođen kao žensko, ali se izjašnjava kao muškarac i prošlog juna je, kako je rekao za Njujork Tajms, uradio operaciju kojom je uklonio grudi. Međutim, takmiči se u ženskoj kategoriji plivačica jer ne uzima hormone za potpunu tranziciju a koji bi mogli da mu pomognu pri plivanju.

Kao student i sportista to što sam se izjasnio kao trans gej osoba me je dovelo u čudnu poziciju. Mogao sam da počnem da uzimam hormone kako bi što više bio u skladu sa samim sobom, ili da u društvenom smislu započnem tranziciju ali da ne uzima horomone i nastavim da se takmičim u starim kategorijama.

Odlučio sam se za ovo drugo – rekao je Ajzak koji je na istom takmičenju kao Lia postigao novi rekord na 50 metara slobodnim stilom, i to skoro za 3 sekunde. On inače nastupa u spido gaćicama, poput većine muških plivača.

Uspehe koje postiže Lia redovno nailaze na kritike. Tako je ovaj poslednji komentarisala izmešu ostalih i glumica Kristi Eli koja veruje da će ovakve odluke “uništiti sport” i da ovo nije fer prema biološkim ženama, a njen stav deli i Sintija Monteleone, američka atletičarka i šampionka u tčanju na 400 metara.

Ona se osvrnula na to kako je njena ćerka izgubila u svojoj prvoj trci ikada od atletičarke koja je rođena ka muško i svedoči kako su i druge devojke koje trenira u strahu od toga šta će se desiti sa njihovim karijerama ukoliko budu morale da se nadmeću sa biološki rođenim muškarcima.

Mnogi koji kritikuju ovakav potez plivačkih asocijacija smatraju da nema govora o ravnopravnosti i ferpleju, pa su kritike uputili čak i poznati borci za jednaka prava LGBTQ+ zajednice.

I would be embarrassed to go home afterwards.

Female sport should be for female people. https://t.co/O7rhEXGVbz

— Debbie Hayton (@DebbieHayton) February 18, 2022

Preuzeto sa: noizz.rs

Lia Tomas nije uradila ništa nedozvoljeno. On(a) je provela tri godine kao deo univerzitetskog muškog plivačkog tima pod svojim imenom Vil Tomas.

Plivač je posle toga bio podvrgnut tretmanu supresije testosterona više od dve i po godine da bi mogao da se takmiči u ženskim disciplinama. Politika NCAA učešća transrodnih studenata-sportista iz 2010. godine zahteva od sportista da se podvrgnu najmanje jednoj godini lečenja, što je u ovom slučaju bilo ispunjeno.

Zato je Vil od 462. plivača u SAD postao prva plivačica, jer je kao Lia u decembru oborila dva rekorda na nacionalnom mitingu u Ohaju.

Preuzeto sa: 24sedam.rs

Mihajlo je višestruki šampion Bosne i Hercegovine u nekoliko kategorija i vlasnik gotovo 50 državnih rekorda. Takmiči se u tri plivačke discipline, slobodnim stilom, leđno i leptir, na dužinama od 50 do 1500 metara. Njegov najbolji rezultat u seniorskoj konkurenciji je osvojeno 26. mjesto na Svjetskom prvenstvu 2015. godine u Rusiji, kada je sa 16 godina bio jedan od najmlađih takmičara.

Kao kruna uspješne 2016. godine Čeprkalo je, u veoma jakoj konkurenciji, izabran za najboljeg sportistu Republike Srpske, nakon čega je proglašen i za najboljeg sportistu Banjaluke.

U razgovoru za Lolu govorio je o stanju u plivačkom sportu kod nas, otkrio ko su bili njegovi plivački uzori i naveo svoja iskustva sa velikih sportskih takmičenja.

Za uspjeh, čime god se bavili, potrebno je dosta odricanja i posvećenosti. Kako bi opisao svakodnevicu najboljeg sportiste u Republici Srpskoj?

Prilično je teško organizovati sve obaveze, ali ako voliš to što radiš, uvijek ćeš naći način da to i uradiš. Što se tiče mog dana, tokom priprema izgleda ovako: ustajem u šest sati, u sedam sam već u bazenu i treniram do 9.30. Poslije toga vježbam u teretani bar sat vremena. Popodnevni trening je između pola tri i pola pet, a između treninga odmaram i pokušavam se što bolje spremiti za naredni dan.

Na Olimpijskim igrama si. Spreman za svoj prvi izlazak na bazen na najvećoj svjetskoj smotri sporta i za jedno od svojih najznačajnijih nadmetanja. Kakav je osjećaj?

Osjećaj je neopisiv. Znam da sam sve uradio da otplivam najbolje što mogu, ali kao i uvijek, postoji malo treme. Naravno, one pozitivne. Samo čekam da uskočim u vodu i zaboravim sve i da uradim najbolje što mogu.

Koje su najveće poteškoće na koje nailaze mladi sportisti u BiH i koji bi bio tvoj recept za uspjeh?

Definitvno nedostatak uslova za treniranje i nedostatak stručnog kadra. Što se tiče recepta za uspjeh to je aposlutno samo rad, jer koliko god da je neko talentovan, bez truda i rada ništa ne može postići.

Prilično je teško organizovati sve obaveze, ali ako voliš to što radiš, uvijek ćeš naći način da to i uradiš.

Da li si na početku bavljenja ovim sportom imao svog plivačkog uzora ili ga možda još uvijek imaš? 

Od malih nogu sam se ugledao na Milorada Čavića i Nađu Higl. Tu je naravno, ne samo plivačka, nego i sportska legenda Majkl Felps, na koga sam uvijek gledao sa divljenjem.

Nakon što si ponio titulu za sportistu godine Republike Srpske, izabran si, uz Nikolinu Kopanju, za najboljeg sportistu Banjaluke. Oboje ste uspješni plivači. Da li to znači da ovaj sport u gradu ima svijetlu budućnost?

Plivački sport u Banjaluci se konstantno razvija i napreduje. Otvaranjem Gradskog olimpijskog bazena su se otvorile mogućnosti za treniranje i puno više mladih se interesuje, što je svakako jedan od bitnih preduslova za razvoj plivanja kao sporta.

Kakvi su tvoji planovi za 2017. godinu, koji nastupi i takmičenja te uskoro očekuju?

U 2017. godini preda mnom je dosta velikih takmičenja, uključujući Evropsko i Svjetsko prvenstvo za juniore i seniore. Na kojim takmičenjima cu učestvovati zavisi najviše od mog fizičkog stanja, odnosno da li ću sanirati povredu ramena.

Da li se družiš sa kolegama plivačima ili nekim drugim sportistima?

Naravno, družimo se stalno. Provodimo dosta vremena zajedno i pomažemo jedni drugima ukoliko se ukaže potreba. Jako puno putujemo i poznajemo se već dugi niz godina.

Od malih nogu sam se ugledao na Milorada Čavića i Nađu Higl. Tu je naravno, ne samo plivačka, nego i sportska legenda Majkl Felps, na koga sam uvijek gledao sa divljenjem.

Bavljenje sportom zahtijeva i finansijsku podršku, a država često nema dovoljno sredstava da isprati sportiste na velika takmičenja? Da li u takvim slučajevima domaće kompanije pružaju podršku sportistima i kakvo je tvoje iskustvo?

Od nastupa na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru prošle godine, a i prije toga, dobio sam podršku nekoliko domaćih kompanija, a prva u susret mi je izašla kompanija m:tel, koja me finansijski podržala pred put u Rio.

*Razgovori sa Frendom se realizuju u sklopu velike m:tel-ove nagradne igre „Frend plan za novi stan“, o kojoj više detalja možete saznati ovdje.