Zašto žene i dalje nemaju ravnopravan položaj u politici, ko čini najvjernije biračko tijelo i koliko na izborne rezultate utiče zavisnost od javnih budžeta? O ovim temama u Oslobođenoj govorila je Dženana Alađuz, direktorica Fondacije Infohouse, upozoravajući na političku apatiju, stranačku lojalnost i potrebu da građani i građanke konačno počnu donositi odluke vlastitom glavom.

Govoreći o odnosu političkih stranaka prema građanima, Alađuz je istakla da je posebno frustrira osjećaj da političke strukture više ne doživljavaju one koji ne pripadaju njihovim čvrstim biračkim bazama. Smatra da se dio stanovništva u političkom životu tretira kao usputna pojava, umjesto kao ravnopravan učesnik u demokratskim procesima. Prema njenoj procjeni, jedan od razloga zbog kojih se politički odnosi u Bosni i Hercegovini teško mijenjaju jeste postojanje stabilnih biračkih baza koje godinama ostaju vjerne istim strankama. Alađuz smatra da dio tih glasača čine ljudi koji političke opcije podržavaju zbog vlastitih uvjerenja, identiteta i iskustava, dok drugi dio može biti vezan za stranačke strukture kroz zaposlenje i egzistencijalnu sigurnost.

– Ovaj procenat ljudi koji su izašli na izbore, taman negdje dođe procenat osoba koje su po raznim osnovama na raznim javnim budžetima, kazala je Alađuz, iznoseći svoju procjenu o povezanosti izborne podrške i ekonomske zavisnosti od javnog sektora.

Ona je pojasnila da ne smatra kako su svi ljudi koji rade u javnom sektoru politički motivisani na isti način, niti da stranačka pripadnost automatski znači nekompetentnost ili nepoštenje. Ipak, upozorila je na problem kada zaposlenje ili druga vrsta koristi postanu razlog zbog kojeg građani osjećaju obavezu da godinama ostaju vjerni određenoj političkoj opciji.

– Ja razumijem, ne pravdam, ali razumijem. Ja bih im stvarno poručila, evo ovom prilikom: pa eto, 20 godina vraćate uslugu, dosta, poručila je, govoreći o ljudima koji su posao dobili posredstvom stranke i koji zbog toga osjećaju da joj duguju političku lojalnost.

Pitanje političke odgovornosti i ravnopravnog učešća posebno je važno kada se govori o položaju žena u politici. Iako su žene prisutne u političkom životu, njihova zastupljenost na izbornim listama sama po sebi ne znači da imaju i stvarnu moć odlučivanja.

Ko zaista učestvuje u donošenju odluka, čiji se glas čuje i koliko su građani slobodni da biraju bez pritiska političkih i ekonomskih interesa? Ako se izborna podrška velikim dijelom održava kroz dugogodišnje navike, stranačku lojalnost i zavisnost od zaposlenja, prostor za nove političke snage i drugačije glasove postaje znatno uži. U takvom okruženju važno je ne samo koliko se žena nalazi na izbornim listama nego i imaju li stvarnu mogućnost da utiču na politike, prioritete i odluke koje oblikuju svakodnevni život građana.

Alađuz je upozorila da žene koje svojim radom i zalaganjem doprinose strankama često ne dobijaju odgovarajuće mjesto na izbornim listama. Navela je primjer političarke koja je, usprkos značajnom angažmanu, na listu dospjela tek nakon direktne intervencije predsjednika stranke.

– Unutar stranke se žene ne poštuju, a kamoli da ih poštuje šira javnost, kazala je Alađuz.

Prema njenim riječima, žene koje nisu spremne slijepo slijediti stavove stranačkih lidera često su marginalizirane, dok se njihov doprinos svodi na formalno prisustvo. Takav odnos, smatra ona, odražava se i na širi društveni položaj žena, ali i na način na koji one počinju doživljavati vlastitu vrijednost i mogućnosti.

Govoreći o ženama na najvišim političkim funkcijama, uključujući dvije žene u Predsjedništvu BiH, Alađuz je istakla da joj nije dovoljno da žene budu samo brojčano zastupljene. Važno joj je da imaju prostor za samostalno mišljenje i mogućnost da konkretno utiču na odluke.

– Željela bih da što više žena bude na pozicijama odlučivanja, da ne budu samo brojevi, nego da zaista mogu nešto promijeniti. Da budu na poziciji gdje će se njihova riječ zaista čuti, poručila je.

Naglasila je da njihov mandat traje četiri godine i da još imaju priliku pokazati kakvu politiku žele voditi.

Kao primjer navela je bivšu hrvatsku premijerku Jadranku Kosor i nekadašnju njemačku kancelarku Angelu Merkel, ističući da činjenica da je nekoga politički lider doveo na funkciju ne znači da ta osoba mora ostati pod njegovim utjecajem.

– Može te neko dovesti na poziciju. Eto, to je tvoj način, to je tvoj put, okej. Ali nemoj biti slijepa. Nemoj biti gluha, poručila je Alađuz, pozivajući žene na političkim funkcijama da djeluju samostalno i preuzmu odgovornost za vlastite odluke.

Na kraju, naglasila je da političke funkcije i odluke ostavljaju trag na ličnom integritetu svake osobe koja ih obavlja.

Podcast Oslobođena slušajte i gledajte ovog četvrtka u 20 sati na www.oslobodjenje.ba te na platformama YouTube, YouTube Audio, Apple Podcasts, Deezer, Spotify, Podcast Index, Amazon Music, TuneIn + Alexa, Podcast Addict, Podchaser, Pocket Casts, Listen Notes i Player FM, a u 23.15 sati na O kanalu.

Prethodnu epizodu u kojoj je gostovao Smail Idrizović, možete pogledati OVDJE.

Izvor: oslobodjenje.ba

U javnosti je ovih dana pažnju privukla najava novog cjenovnika jela i pića u institucijama BiH, gdje su cijene ostale iste punih deset godina, a i sada, iako nešto više, ostaju znatno niže u poređenju s komercijalnim cijenama koje plaćaju obični građani.

Prema prijedlogu koji je objavljen na “E-konsultacijama”, političari će, na primjer, za supu izdvajati 1,5 KM, dok je piletina u susamu u ovom restoranu koštala 3,5 KM, a sada četiri KM, skočile su i cijene priloga, pa će tako pekarski krompir plaćati 1,5 KM umjesto marku.

Poređenja radi, ručak za dijete u produženom boravku često uključuje jednostavan meni, poput špagete bolonjeza ili graška čorbe i hljeba, a cijena za đake po danu iznosi osam KM.

Roditelji i građani se s pravom pitaju kako je moguće da obrok za najmlađe košta više nego za one koji imaju najviše plate u zemlji.

Tanja Vukomanović, narodni poslanik PDP-a, kazala je za “Nezavisne novine” da je sistem u BiH pogrešno postavljen i od toga kreću sve greške i svi problemi.

“Godinama ga prave pogrešni ljudi i zato je sve nakaradno – i cijene, i prava, i obaveze, i vrijednosti. Zato nije čudno da tamo gdje jedu oni sa najvećim platama ručak košta manje nego obrok za dijete”, kazala je Vukomanovićeva.

Dodala je da restoran i cijene u njemu ne bi bili problem nikome da su riješeni produženi boravci, hrana u školama, hrana u porodilištima.

“I da su cijene u prodavnicama pod kontrolom, ali kada se jednima deset godina ništa ne mijenja, a drugima se u međuvremenu sve nekoliko puta poduplalo kada su cijene u pitanju, to u najmanju ruku nije fer”, pojasnila je Vukomanovićeva.

Istakla je da ono što zaista jeste sporno je to što se u ovom sistemu ne misli na djecu, ne ulažu napori u pravljenje onog pravog sistema.

“Političari mogu sebi priuštiti skuplji obrok, niti bi, vjerujem, iko od njih imao išta protiv, ali roditelji i djeca ovdje svaki dan osjećaju teret pogrešno postavljenog sistema. Ali, eto, neko je odlučio da jedni ne osjete ništa, a drugi se muče za svaku marku. Ili još gore, neko nije ni razmišljao o tome”, zaključila je Vukomanovićeva.

Vladimir Vasić, sociolog, kazao je za “Nezavisne novine” da, iako stalno slušamo priče kako su nam djeca i mladi važni, ovakvim primjerima vidimo kako se političari zaista ophode prema njima.

“Sebi stvaraju uslove za lagodniji život, a rijetko kada pokušaju da se stave u cipele običnog čovjeka, da osjete kako je to vraćati kredite, plaćati račune. Oni žive u jednom paralelnom svijetu. Nisu samo političari krivi, krivi su i ljudi koji takvo ponašanje podržavaju. Mi od njih pravimo nacionalne heroje. Vrijeme je da narod stavi prst na čelo i da se zapitamo: da li mi to podržavamo i da li smo mi ti koji im daju podršku?”

Jelena M. iz Banjaluke, čija je kćerka ove godine krenula u prvi razred, kazala je da je potpisala ugovor s jednom firmom koja u školi njene kćerke pruža usluge keteringa.

“Cijena cjelodnevnog obroka, koji uključuje doručak, ručak i užinu, iznosi 9,30 KM. Samo ručak košta osam KM”, kazala je ona.

Izvor: nezavisne.com

Tako su u Republici Srpskoj izabrane tri, a u Federacije BiH pet žena koje će voditi lokalne zajednice.

Kada je riječ o Republici Srpskoj, načelnice Jezera će ponovo biti Snežana Ružičić (SNSD), koja ostaje na mjestu načelnice još četiri godine, zatim Milka Ivanković (SNSD) u Istočnom Drvaru, koja je za jedan glas pobijedila protivkandidata, te Mila Petković (SNSD) u Novom Goraždu.

U Federaciji BiH će na mjesto načelnice opštine Novo Sarajevo doći Benjamina Karić (SDP), koja je prethodne četiri godine bila na čelu Sarajeva. U Zavidovićima će na načelničko mjesto zasjesti Erna Merdić Smailhodžić (SDA), a treća žena načelnica dolazi iz Čapljine – Iva Raguž (HDZ).

Četvrta je kandidatkinja SNSD-a za načelnika opštine Drvar Dušica Runić, dok je peta Smiljka Radlović, koja je kao nezavisni kandidat odnijela pobjedu u Bosanskom Grahovu.

No, iako se povećao broj načelnica sa šest na osam u odnosu na prethodne lokalne izbore, BiH i dalje drastično kaska za Evropom po broju žena koje su na čelu lokalnih zajednica.

To potvrđuje i Saša Leskovac, stručni savjetnik u Agenciji za ravnopravnost polova BiH Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, koji za “Nezavisne novine” ističe da od ukupnog broja načelnika lokalnih vlasti svega 5,6 odsto čine žene.

“Ako poredimo sa stanjem u Evropi uočava se drastičan i poražavajući jaz. Naime, prema podacima ‘The women majors projects’ iz 2023. godine, procenat načelnica u Evropi iznosi 17 odsto, pri čemu je u zapadnoj Evropi taj procenat više od 18 odsto, u sjevernoj Evropi čak 32 odsto, a u južnoj Evropi devet odsto. BiH je daleko ispod prosjeka i u regionu, odnosno jugoistočnoj Evropi, u kojoj procenat načelnica iznosi oko 11 odsto. Dakle, iako ovogodišnji lokalni izbori pokazuju blagi porast broja načelnica sa šest na osam, to je i dalje veoma daleko od zadovoljavajućeg učešća žena u izvršnoj vlasti na lokalnom nivou”, ističe Leskovac.

Takođe, kako kaže, treba naglasiti da se podaci iz Evrope odnose na načelnice velikih gradova.

“No, situacija u BiH je da od osam izabranih načelnica na lokalnim izborima, njih tri su načelnice srednjih i većih opština, i to Čapljine koja ima 26.000 stanovnika, Zavidovića koji broji 35.000 stanovnika, te Novog Sarajeva sa 64.000 stanovnika, dok se u ostalim slučajevima radi o veoma malim opštinama. Drvar ima 7.000 stanovnika, Bosansko Grahovo 2.500, Novo Goražde 3.100, Istočni Drvar 79 stanovnika, te Jezero 986 stanovnika”, zaključuje Leskovac.

Biografije budućih (grado)načelnica

Republika Srpska

Snežana Ružičić (Jezero) je rođena 6. aprila 1976. godine u Jajcu.

Osnovnu i srednju Elektrotehničku školu je završila u Jajcu. Diplomirala je opšte pravo na Pravnom fakultetu Panevropskog univerziteta “Apeiron” u Banjaluci.

Od 2005. do 2007. godine bila je zaposlena kao menadžer na programu “Razvoj i podrška proizvodnji organske hrane”, koji je sprovodio PDF. Od 2008. do 2010. godine radila je kao menadžer JICA (Japanska agencija za međunarodnu saradnju) projekta “Razvoj ljudskih resursa i očuvanje okoline”. Od 2013. do 2014. obavljala je funkciju šefa Kabineta predsjedavajućeg Vijeća naroda Republike Srpske. Od 2014. do 2016. bila je zaposlena u Vijeću naroda Republike Srpske kao samostalni stručni saradnik za administrativne poslove u Odjeljenju za zakonodavna i pravna pitanja i sekretar Zajedničke komisije Vijeća naroda Republike Srpske i Narodne skupštine Republike Srpske. Član je Glavnog odbora SNSD-a i predsjednik Opštinskog odbora SNSD-a Jezero. Trenutno obavlja funkciju načelnika opštine Jezero na koju je prvi put izabrana na lokalnim izborima u oktobru 2016. godine, gdje je ubjedljivo pobijedila sve protivkandidate s osvojenim glasovima u ukupnom procentu od 54,52 odsto. Majka je dvoje odrasle djece, sina i kćerke.

Milka Ivanković (Istočni Drvar) rođena je 4.5.1964. godine u Drvaru.

Završila je Ekonomsku školu 1982. godine. Aktivna je od 1995. u nevladinom sektoru, nakon protjerivanja Srba 13 zapadnokrajiških opština. U Udruženju za povratak Drvačana i ostalih Srba zapadne Krajine radila je aktivno do 2004. Svojim radom i zalaganjem doprinijela je formiranju Srpskog Drvara 1996. godine, kad je Ustavom Republike Srpske dobijen status opštine, sadašnji Istočni Drvar.

Nakon političkog angažovanja u Stranci Drvarčana dobila je povjerenje povratnika Drvarčana i bila vijećnik u prvom sazivu Opštinskog vijeća Drvar (FBiH).

Obavljala je funkciju predsjednika Skupštine opštine Istočni Drvar od 2002. do 2004. godine, te nastavila funkciju načelnika do 2007.

Šest godina kasnije na vanrednim izborima osvojila je ponovo funkciju načelnika opštine Istočni Drvar, koja je potvrđena dva puta – na redovnim izborima 2016. i 2020. godine.

Udata, majka sina i kćerke, baka petoro unučadi.

Mila Petković (Novo Goražde), rođena 29. jula 1976. godine u Goraždu, diplomirala na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu 2001. godine.

Već dva mandata je na funkciji načelnika opštine. Tokom svog mandata fokusirala se na podršku lokalnom stanovništvu, omladini i unapređenju infrastrukture. Njen rad je rezultirao značajnim poboljšanjem životnih uslova u opštini i stvaranjem novih prilika za mlade ljude.

Posebno je posvećena unapređenju uslova osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja djece i razvoj sporta u opštini. Njena vizija za budućnost uključuje nastavak rada na poboljšanju infrastrukture, jačanju podrške lokalnim preduzetnicima i unapređenju uslova za život i rad svih građana. Svojim iskustvom, znanjem i energijom spremna je da nastavi da vodi opštinu ka boljoj i svjetlijoj budućnosti.

Član je GO SNSD-a i član Predsjedništva SNSD-a. Udata je i majka jednog djeteta.

Federacija BiH

Benjamina Karić, rođ. Londrc (Sarajevo) , rođena je u Sarajevu 1991. godine. Diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 2013, a magistrirala na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu godinu kasnije. Dobitnica je priznanja “Srebrna značka” na Univerzitetu u Sarajevu za izuzetan uspjeh tokom dodiplomskog i postdiplomskog studija. Uporedo studirajući, godine 2015. diplomira na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, Odsjek za istoriju. Godine 2018. doktorirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici na Katedri za istoriju države i prava. Najmlađi je doktor pravnih nauka u Bosni i Hercegovini i prvi poslijeratni doktor klasičnog rimskog prava. Aktivno govori engleski i njemački jezik. Autor je više od 50 publikacija, knjiga, članaka, te prevoda i prikaza. Osnivač je i član Udruženja BATHINVS, čiji je cilj izučavanje i promovisanje ilirskog nasljeđa i drevnih i klasičnih civilizacija, član je Balkanske asocijacije za rimsko pravo “Societas pro Iure Romano”, član Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, član kluba “Rotary International Delta” Sarajevo.

Član SDP BiH je od 2010. godine, a potpredsjednica od 2019. Prošla je sva akademska zvanja, od demonstratora, asistenta, višeg asistenta do docenta. Zaposlena je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Travniku, u svojstvu docenta, na Katedri za istoriju države i prava. Od 2019. godine vrši funkciju prodekana za nastavu. Voditelj je Odbora za kvalitet na Pravnom fakultetu. Dobitnica je nekoliko priznanja za izuzetno zalaganje i doprinos u razvoju nastavne i naučne djelatnosti. Na Pravnom fakultetu Internacionalnog univerziteta u Sarajevu angažovana je u svojstvu eksperta u praksi. Udata je i majka jednog djeteta.

Erna Merdić Smailhodžić (Zavidovići) rođena je 28.2.1992. godine. Djetinjstvo i mladost je provela u Zavidovićima, gdje je završila osnovnu školu i Gimnaziju. Dodiplomske studije završila je u Bosni i Hercegovini, a postdiplomske studije u Austriji. Trenutno ima zvanje magistar prava – oblast Evropsko i međunarodno poslovno pravo, stekavši ga na Univerzitetu u Beču. Tokom postdiplomskih studija radila je praksu u Ambasadi BiH u Beču. Nakon završenih studija vratila se u Zavidoviće.

“Počela sam raditi u porodičnoj firmi. Danas upravljam ovom firmom koja zapošljava oko 50 radnika u jednom složenom tehničko-tehnološkom procesu, obavljajući menadžerske poslove. Sa 28 godina prvi put sam bila na nekoj izbornoj listi. Te godine sam osvojila najveći broj glasova od svih žena u Zavidovićima u konkurenciji svih listi, ne samo SDA. Sa 28 godina postajem predsjedavajuća Općinskog vijeća Zavidovići. Nakon dvije godine, na opštim izborima bila sam kandidat za Skupštinu ZDK, također osvojim najveći broj glasova ikada, kao neki kandidat iz Zavidovića, najviše unutar SDA, ali i općenito, uključujući žene i muškarce”, napisala je ona.

U februaru ove godine je izabrana za predsjednicu SDA Zavidovići. Od političke saradnje Erna Merdić Smailhodžić dosta je sarađivala sa raznim međunarodnim organizacijama kao političar kroz programe osnaživanja mladih i žena u politici (IRI, NDI, UNWOMEN, OSCE, NED, WORLD MOVEMENT FOR DEMOCRACY). Što se tiče privatnog života, odrasla je u porodici sa majkom, ocem i bratom. “Sa 17 godina sam upoznala svog sadašnjeg supruga. Udala sam se sa 23 godine, imamo dvije kćerke: jednu djevojčicu od šest godina i bebu od sedam mjeseci”, dodaje ona.

Iva Raguž (Čapljina) je rođena 29.8.1981. godine u Sarajevu.

Osnovnu školu završila je u Drinovcima, a srednju školu u Mostaru.

Aktuelna je poslanica u Skupštini HNK i poslanica u Domu naroda Parlamentarne skupštine Federacije BiH od 2018. godine.

Radila je u firmi MAM Mostar i “Intersoldex” na poziciji direktora. Majka je dvije djevojčice, starosti osam i 10 godina.

Dušica Runić (Drvar) rođena je 28.2.1980. godine u Drvaru. Završila je Ekonomski fakultet u Banjaluci.

Radno iskustvo stekla je radom kod međunarodnih organizacija, potom je bila profesor i direktor u Srednjoj školi i radila u Poreskoj upravi Federacije BiH.

Na prijedlog Opštinskog odbora SNSD-a Drvar, za vršioca dužnosti načelnika opštine Drvar izabrana je na vanrednoj sjednici Opštinskog vijeća održanoj 16.1.2019. godine, da bi takođe kao kandidat SNSD-a na vanrednim izborima održanim 17.2.2019. i zvanično bila izabrana za načelnika opštine Drvar. Majka je troje djece.

Smiljka Radlović (Bosansko Grahovo) je rođena 1972. godine u Bosanskom Grahovu.

Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom gradu, a Šumarski fakultet u Beogradu. Udata je i majka jednog djeteta. Već 25 godina radi u opštini Bosansko Grahovo.

Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, žene predstavljaju oko 51 posto stanovništva Bosne i Hercegovine. Međutim, one su, kako u društvu tako i u politici, nedovoljno zastupljene. Veće učešće žena u politici bilo bi korisno za društvo u cjelini, ne samo za žene. Zastupljenost žena u politici i izborima, bilo kao kandidatkinjama, glasačicama ili pristalicama stranke, je demokratski princip koji osigurava da se politička pitanja rješavaju na adekvatan način.

Još jedni lokalni izbori su pred nama, a samo 29 žena je ove godine u trci za pozicije (grado)načelnica. Neko će reći: Kako samo? Pa od ukupno 385 kandidata za ove čelne pozicije, zar 29 nije samo? I u smislu odbornica, imamo 42 posto žena, ali prilično nevidljivih, zar ne?

Gdje su žene i gdje im je mjesto u politici? Koja je naša odgovornost u tom što nas nema?

Ukoliko gledamo statistiku, ona će nam reći da zastupljenost žena u politici raste, ali ako pitamo Adelu Gosto, vijećnicu u Gradskom vijeću Grada Mostara, ona će reći da su žene još uvijek samo kvota na izbornim listama.

– Ako se i desi da uđu u Dom naroda, Federalni parlament, u kantonalne zastupničke klupe, žene su vrlo često samo ekspozitura svojih šefova. Nećete ih vidjeti da ulaze u rasprave, često provedu svoj mandat šuteći. Imamo li ijednu ženu predsjednicu stranke, pita Gosto.

Oni koji uvijek pozivaju na rodnu zastupljenost u svim segmentima društva je Misija OSCE-a. Lejla Mamut, programska službenica za pitanja rodne ravnopravnosti i mladih u Misiji OSCE-a govorila je o trenutnom stanju u politici BiH, mogućim naprecima i planovima OSCE-a na ovu temu.

– Napretka ima, moja ocjena o zastupljenosti žena kao kandidatkinja za načelnice na izborima je da su oni nezadovoljavajući. Kada izuzmete da su tri nezavisne kandidatkinje, a neke stranke su kandidovale po pet žena za načelnice, onda govorimo o tome da su neke stranke kandidovale po jednu ili dvije žene. Iz godine u godinu svjedočimo istom trendu, gdje stranke zaista favorizuju muškarce za ove pozicije iako imamo tih 40-42 posto zastupljenosti žena na listama. Kada je riječ o izbornim rezultatima, odnosno o njihovom imenovanju onda je žena značajno manje, istakla je Mamut.

Da li se nešto promijenilo od izbora 2022. godine saznali smo od Jasmine Čaušević, koja se bavila istraživanjem na temu štetnih sadržaja tokom izbora.

– Ova kampanja se tek zahuktava i obzirom da su lokalni izbori bitno drugačijih i da su ovdje žene koje su poznate u svojim lokalnim sredinama zaista ima specifičnosti, govori Čaušević i pita gdje je odgovornost medija da reprezentuju te žene.

Iz Fondacije “Udružene žene Banjaluka” kažu da broj žena kandidatkinja koji iznosi samo oko sedam odsto od ukupnog broja jasno pokazuje da su žene i dalje značajno podzastupljene u političkim procesima.

Žene su, od ukupno 142 lokalne zajednice u BiH, kandidati u svega njih 28, od čega jedino opština Novo Goražde ima dvije kandidatkinje, i to Milu Petković, koja se bori za svoj treći uzastopni mandat, i Jovanu Kovačević.

 “Posebno je zabrinjavajuće što čak 114 opština nema nijednu ženu kandidatkinju za najviši položaj u lokalnoj zajednici, što ukazuje na duboko ukorijenjene strukturalne prepreke koje sprečavaju žene da uđu u politiku na lokalnom nivou”, navode iz “Udruženih žena Banjaluka”.

Kako ističu, “duboko ukorijenjeni patrijarhalni obrasci i dalje dominiraju u političkoj kulturi BiH, sprečavajući žene da napreduju i zauzmu liderske pozicije, jer se njihovo učešće u politici ne podstiče na adekvatan način”.

Kada je riječ o gradonačelničkim pozicijama, osam gradova u BiH ima ženu kao kandidatkinju na lokalnim izborima.

Iz HDZ BiH dolaze dvije kandidatkinje u trci za rukovodeću poziciju grada – Lucija Pavlović u Bugojnu i Iva Raguž u Čapljini. Za poziciju gradonačelnice u najvećem gradu Srpske boriće se Jelena Trivić ispred Narodnog fronta, dok  SDS – Volja naroda kao svoju uzdanicu u Prijedoru ima Maju Dragojević Stojić.

Tuzlanski i Zeničko-dobojski kanton imaju po dvije kandidatkinje za gradonačelnice. Dajana Čolić iz Demokratske fronte pokušaće postati gradonačelnica Lukavca, dok je Nihada Okanović ispred stranke “Naprijed BiH” u trci u Gračanici. Naša stranka je predstavila Behiju Kulović u Kaknju, dok  iz redova SDA Erna Merdić Smailhodžić pretenduje za funkciju gradonačelnice u Zavidovićima.

Iz udruženja “Žene za žene International” Sarajevo naglašavaju kako je mnogo razloga koji utiču na političku participaciju žena.

“Ti razlozi su patrijarhalno društvo, gdje ženama nedostaje podrška porodice, odnosno supruga, zatim stereotipi i predrasude prema ženama u javnom i političkom životu, neadekvatne politike i podrška ženama unutar političkih stranaka, kao i neplaćeni ženski rad u kući te briga o djeci i starijima”, kažu za “Nezavisne novine” iz ovog udruženja i dodaju kako je za prosperitet društva neophodno maksimalno uključiti žene u izborni proces i učiniti da budu ravnopravne na svim poljima.

Najviše žena u trci za rukovodeće pozicije, njih pet, dolazi iz redova SNSD-a (Mila Petković – Novo Goražde, Snežana Ružičić – Jezero, Milka Ivanković – Istočni Drvar, Dušica Runić – Drvar i Bobana Velaga Lipić – Bosanski Petrovac), iz SDS Volje naroda (Maja Dragojević Stojić – Prijedor, Nataša Kušlaković – Donji Žabar, Jovana Kovačević – Novo Goražde, Željka Ikonić – Rogatica i Sanja Đurić – Milići) i iz HDZ BiH (Mirjana Golub – Fojnica, Ivana Smoljo – Busovača, Lucija Pavlović – Bugojno, Iva Raguž – Čapljina i Božana Bilandžija – Jajce).

Tri kandidatkinje na ovim izborima istupaju kao nezavisni kandidati (Delila Šahinović – Velika Kladuša, Branka Branković – Petrovac i Smiljka Radlović – Bosansko Grahovo).

Po dvije kandidatkinje ima SDP BiH (Emira Karić – Doboj Istok i Jasminka Begić – Doboj Jug), kao i novoosnovana stranka Naprijed BiH (Nihada Okanović – Gračanica i Lejla Karović – Goražde).

HDZ 1990 (Daliborka Matošević – Usora), Naša stranka (Behija Kulović – Kakanj), SDA (Erna Merdić Smailhodžić), RSS (Gorica Rikić – Ugljevik), Demokratska fronta (Dajana Čolić – Lukavac), Narodni front (Jelena Trivić – Banjaluka) i Koalicija trojka (Benjamina Karić – Novo Sarajevo) imaju po jednu kandidatkinju.

“Ženska mreža BiH” ističe da se o broju kandidatkinja govori samo pred izbore, a o broju žena na rukovodećim pozicijama skoro nigdje i nikad.

“Nažalost, mi smo spremni uložiti u proces ravnopravnosti polova samo deklarativno onoliko koliko nam je potrebno da zadržimo neki povoljan imidž u kontekstu našeg pozicioniranja unutar međunarodne zajednice”, kažu za “Nezavisne novine” iz “Ženske mreže BiH” i dodaju kako u BiH ne postoje sankcije za neizvršavanje obaveza koje imamo prema uspostavi ravnopravnosti polova na svim nivoima i u svim sferama, te da se stalno krijemo iza komplikovanog administrativnog sistema.

Zanimljivo je i da neke od kandidatkinja u ovaj izborni ciklus ulaze kao već iskusne na pozicijama načelnica. Tako, pored Mile Petković, u borbu za čak treći uzastopni mandat ulazi i Snežana Ružičić iz opštine Jezero, Milka Ivanković iz najmanje opštine u BiH Istočnog Drvara, ali i Dušica Runić u Drvaru.

Njih četiri su još, pored Nade Ćulap u opštini Odžak, jedine žene koje su vodile svoje lokalne zajednice u prethodne četiri godine, a da su direktno izabrane od strane građana. Podsjećamo, gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, zbog specifičnosti izbora za čelnika Sarajeva, nije izabrana neposredno glasovima birača.

Podsjetimo, Lokalni izbori u BiH biće održani 6. oktobra, dok izborna kampanja počinje mjesec dana ranije.

“Žena mora postati muškarac, od žena se očekuje da nisu emotivne, da nemaju tipično ženski način razmišljanja, da imaju snagu, da su potpuno hladne u donošenju odluke – to su odlike muškaraca, ono što se očekuje je da žena bude muškarac i to je nezahvalana pozicija, jer nemamo takva očekivanja od muškarac. Dd njih se očekuje da budu “svoji”. Žene se kritikuju, naprimjer, jer su u ‘onim danima’, imaju kućne obaveze, kritikuje se koliko je zanemarila svoju porodicu, djecu i obaveze kao žena da bi učestvovala upoliticu, to joj se uzima kao negativna osobina. (…) Od Harris se svo ovo vrijeme očekivalo da se bavi onim čime Biden nije stigao da se bavi, popunjavala je prostor koji on nije mogao da popuni. (…) Zanimljivo je posmatrati njeno napredovanje kao kandidatkinje, i kako se mijenja sentiment prema njoj”, smatra Bičakčić.

“Kamala Harris trenutke slave može da zahvali trenucima zbunjenosti predsjednika Bidena – da nije toga bilo ne bi nikad dobila svoj prostor. Ima sjajne reference, biografiju, ali nikad nismo o njoj pričali s ovoliko žara, interesovanja, dok nismo počeli da primijećujemo trenutke strašne zbunjenosit predsjednika Bidena što je moglo imati ozbiljne posljedice. (…) Kamala Harris bez obzira na sve svoje reference i dobre strane morala je doživjeti da predsjednik Amerike u liku Joe Bidena ima loš period i da dobije ono sto prirodno zasluzuje. (…) Očekivala sam nakon izbora Kamale Harris za potrpedsjednicu i Joe Bidena za predsjednika SAD da će Harris imati puno više prostora u javnoj sferi jer mislim da se SAD odmakla od ere vladavine bijelih ljudi. Amerika mora shvatiti da su nebijeli ljudi potpuno ravnopravni, ali nažalost Americi se moralo desiti to što se desilo da Kamala Harris dobije prostor”, ističe Čengić.

“Svi vapimo i na Balkanu u želji da razbijemo patrijarhat i sve te stubove da se pojavi žena koja će unijeti žensku politiku u politički javni prostor. Mislim da se kod Kamale desio momentum i može se na njenom primjeru pokazati šta znači ženska solidarnost. Ne bi pričali o svemu ovom da nema ovih protukandidata. Imate kandidate da izlaze s planom i programom 2025., gdje javno propagiraju da će ukinuti pobačaj, iz Trumpovog štaba propagiraju to da žene koje nisu rađale nisu vrijedne pomena. Tu dolazi do dizanja žena i solidarnosti, a fascinira me nešto što nećemo dugo još vidjeti u BiH, to je da se javne ličnosti javno opredjeljuju i daju svoju podršku. Dižu se žene koje nisu biološke majke, Kamala Harris nije biološka majka, javlja se biološka majka koja kaže da bolju ženu nije mogla poželjeti za svoju djecu. Dižu se žene koje su black lives matter, imate Taylor Swift koja organizira na svojim koncertima da se registruju birači i biračice. U BIH mi nemamo tu vrstu solidarnosti, možda dovoljno žena koje bi pokazale solidarnost, a to mogu povezati s tim što imamo široku polarizaciju, u SAD imate Republikance i Demorkate, ovdje imate barem pet stranaka koje propagiraju isto, a tu i tamo se razlikuju kad dođe pitanje gdje će ko koga postaviti, najmanje će se opredijeliti za žene. Apeliram uvijek, žene su uključene i uključuju se u BiH u političke stranke i kampanju, ne da bi bile žene nego čekaju kad će ih muškarci prepoznati. (…) Na kvizu (u Akademiji) postavljamo pitanje koja je zemlja u svijetu koja po vetrtikali ima četiri žene na najvišim funkcijama, oni odgovaraju da su to Švedska, SAD, idu ka Skandinaviji, a u stvari to je BiH – gdje imamo Željku Cvijanović, kao članicu Predsjedništva BIH, Borjanu Krišto, predsjedavajuću Vijeća ministara BiH, Lidiju Bradaru, potpredsjednicu Federacije BiH, i Benjaminu Karić, gradonačelnicu Sarajeva”, pojašnjava Gasal.

Šta nam to govori? Ursula von der Leyen ima težak zadatak da podijeli resore i funkcije. Već je ranije predsjednicima država i vlada dala neke sugestije: kod raspodjele različito privlačnih resora moglo bi se isplatiti predložiti ženu i muškarca. Ali, već sad je jasno da se brojne vlade ne drže želje predsjednice Komisije. Šta je dobra mjera? Jasno da se treba ženi dati prilika, ali polučuje li to neke rezultate, vidite li to u BiH?

“Sve ove pobrojane žene (na funkcijama u BiH) ne vidim da su doprinijele kao žene nego su predstavnici svoje politike, predstavljaju političke stranke. Pitanje je socijalnog konteksta, koliko društvo prihvata da su žene ravnopravne i da ne postoji razlika između onog što urade žene i muškarci, mislim da smo u tom smislu još uvijek daleko”, zaključuje Bičakčić.

“Morate voditi računa o tome da su stranke muška preduzeća i stranke imaju jake statute, pa će žena biti izbačena ako se se nešto pretjerano otme stranačkoj politici. Mi smo jedno preddruštvo, ne razumijemo ravnopravnost, žene su još uvijek pritsnute različitim obavezama, ekonomijom brige koja je neplaćena, i, da se ne lažemo, medije koji će prije radije predstaviti predsjednika partije nego kandidatkinju – to je ozbiljan problem. Imate i zaumijevanje žena koje misle da su ušle u politiku da predstavljaju svog predsjednika. Žene bi trebalo da ozbiljnije razmišljaju zašto ulaze u politiku i kreiraju vlastite agende. (…) BiH je daleko od demokratski razvijenog društva koje uvažava sve svoje članove podjednako”, poručuje Čengić.

“Žene ulaze u politiku s pretpostavkom da vam u svim upitnicima kažu da ne mogu napredovati, jer ih muškarci blokiraju. Ne slažem se. Bila sam pet godina u političkoj stranci i mehanizama ima, uprkos statutima koji nisu ispoštovali zakon o ravnopravnosti spolova tj. o tome koliko žena treba biti u predsjendistvu. (…) Žene dođu u političke stranke i čekaju da ih neko prepozna, pitam se i pitam njih: je li za očekivati, jer to je preduzeće, da će neki muškarac reći: evo ti budi nosilac liste. (…) Imate i mogućnost i da unutar partije se kandidirate za predsjednicu kantonalnog, općinskog, i drugih odbora. Kad ih pitate ne vjeruju da to mogu…. Imamo problem bez obzira o kome se radi. Dok sam bila zastupnica nisam uspjela da izbalansiram to što jeste politika i karijera 24 sata i moja četiri zida i obaveze, dijete, bolesni, iznemogli. Do nas je žena da kažemo: ok od danas idem da budem kandidatkinja, nema me 24 sata, bez obzira šta će reći mama, tata, muž, komšije, mi i dalje robujemo tome, a kad se pozicioniramo naći ću način da se rasteretim unutar svoja četiri zida – mi do toga još nismo došle”, ističe Gasal.

Sudbina društvene mreže TikTok, poslovne platforme za mnoge Amerikance, već je neko vrijeme u rukama Senata koji je čini se donio konačnu odluku. Naime,  izglasan  je zakon koji će zabraniti TikTok u SAD-u ukoliko se kineska matična kompanija ByteDance ne odrekne svoje voljene aplikacije.

Senat daje ByteDanceu ultimatum od otprilike godinu dana da proda TikTok američkoj kompaniji jer će u suprotnom on biti potpuno uklonjen s američkih trgovina aplikacijama poput Google Playja i Apple Storea. Zastupnički dom već je odobrio mjeru. U izjavi nakon usvajanja, predsjednik Biden je rekao da će potpisati zakon u srijedu. TikTok je zamolio svoje korisnike da kontaktiraju svoje zastupnike kako bi se usprotivili donošenju zakona, ali taj pokušaj nije uspio promijeniti mišljenja u Washingtonu, D.C., napomenuo je direktor Eurasia Groupa, Clayton Allen.

KOJI JE RAZLOG DONOŠENJA OVOG ZAKONA?

TikTok je privukao neželjenu pažnju ne samo zbog ovisnosti o stalnom skrolanju videozapisa, već i zbog svog kineskog vlasnika, ByteDancea. To je izazvalo zabrinutost među zakonodavcima i sigurnosnim stručnjacima da bi kineska vlada mogla imati pristup velikoj količini ličnih podataka o milionima korisnika u SAD-u. Dakle, vlast je zabrinuta da bi ByteDance ili TikTok mogli dijeliti podatke o korisnicima iz SAD-a s kineskom autoritarnom vladom.

KADA BI OVA POTENCIJALNA ZABRANA MOGLA STUPITI NA SNAGU?

S obzirom na to da milioni Amerikanaca zarađuju od TikToka, sve zanima kako će ova zabrana utjecati na njihovo poslovanje i kad bi TikTok uopće mogao biti zabranjen ako ByteDance ne proda svoj udio. Izglasani zakon daje vlasničkoj firmi TikToka devet mjeseci da dogovori prodaju s mogućnošću dodatnog tromjesečnog razdoblja.

Dakle, ako TikTok ne bude prodan američkoj kompaniji, zabrana bi mogla stupiti na snagu tek za godinu dana, a ako ByteDance podnese tužbu, taj period se može produžiti. To znači da ništa neće stupiti na snagu do 2026. godine.

Aplikacija je već pokrenula agresivnu kampanju lobiranja protiv zabrane, uključujući brojne male poduzetnike i influencere koji tvrde da je TikTok ključan za njihov posao.

@msnbc TikTok creators speaking out against the bill that could ban TikTok in the United States. The House voted Wednesday to pass the legislation and the bill now heads to the Senate. #news #TikTok #TikTokBan #Congress #Politics ♬ original sound – MSNBC

TIKTOK: APLIKACIJA OKO KOJE SE VODE NAJVEĆE POLITIČKE BORBE

Usvajanje zabrane predstavlja vrhunac višegodišnje političke bitke oko platforme koja je postala izuzetno popularna nakon svog pojavljivanja 2017. godine. Donald Trump je najavio da će je zabraniti 2020. godine, iako njegovi napori nisu urodili plodom. Nedavno se Trump usprotivio mogućnosti zabrane i rekao da će Biden biti “odgovoran” za takvu mjeru.

Zabrinutost oko prikupljanja osjetljivih podataka korisnika rezultirala je zabranom TikToka na brojnim američkim sveučilišnim kampusima, političkim uredima i pojedinačnim državama.

TikTok je bio zabranjen u Indiji 2020. godine nakon vala opasnih “izazova” koji su doveli do smrti nekih korisnika, a ne zaboravimo činjenicu da aplikacija nije dostupna ni u samoj Kini.

Je li doista riječ o opasnoj društvenoj mreži ili je tu riječ o pohlepi u političkim nadmetanjima? Amerikanci naravno nisu zadovoljni ovom odlukom, no kao što smo napisali gore, TikTok će ostati netaknut još barem dvije godine. U te dvije godine može doći do mnogih promjena, a možda i sam TikTok više ne bude popularan. Bolje je da se američka vlada koncentrira na stvari koje su doista bitne za njihovu državu.

@dutchdeccc our imperialist colonialist government cares about nothing more than remaining in power. be angry about the ban and be even angrier about the systems and structures which our govt upholds #tiktokban #tiktok ♬ original sound – Dutch

Skupocena tašna francuskog modnog giganta Dior izazvala je potrese u vladajućoj stranci Južne Koreje.

Najnoviji je primjer bivša savjetnica Bijele kuće, Omarosa Manigault Newman, koju je Trump putem Twittera nazvao “zaluđenom”, “šljamom” i “psetom”.

Tu je i primjer Margrethe Vestager, danske povjerenice EU-a zadužene za slobodu tržišnog natjecanja. “Ova vaša gđa poreznik, ta stvarno mrzi Sjedinjene Države”, riječi su kojima je Trump nastojao izbjeći sankcije EU, koje je kao odgovor na Googleove zloporabe dominacije na tržištu najavila Vestager.

Za Trumpa je u politici ženski rod očito automatski diskvalifikator. Teško je zamisliti očitiji i groteskniji prikaz slabašnoga ega nego što je diskreditacija osoba u politici temeljem njihova roda, piše Stephan Richter za The Globalist.

Jadna Theresa May

Theresa May prošla je još gore nego Vestager. Britanska premijerka, kapituliravši pred tobožnjim macho muškarčinama iz svoje Konzervativne stranke, kao dobrodošlicu Trumpu priredila je svečanu večeru.

Lokacija, dvorana i sav popratni šušur pažljivo su odabrani kako bi impresionirali i zadovoljili američkog predsjednika. May se nadala da će ga uspjeti šarmirati i da će dobiti njegovu podršku – kao što je Reagan svojedobno šarmirao Thatcher – te da će si stvoriti političko zaleđe za rješavanje pitanja Brexita.

Plan se izjalovio

Theresa May nije imala pojma koliko će je njezin počasni gost nasamariti. Za svečanu večeru Trump se revanširao napadom u intervjuu objavljenom u tabloidu The Sun čim je večera završila. U intervjuu, Trump je zapravo rekao da se May uvalila preko glave.

Trumpov glavni dokaz bio je da May nije slijedila njegov savjet u vezi sa Brexitom. Taj je savjet, kako se kasnije doznalo, bio “tužiti EU”. Kao da je to uopće moguće. Ali to, očito, nije Trumpov problem. Njemu je stalo tek do bezuvjetnog divljenja, što je suludo, s obzirom na gafove i gluposti koje izvodi.

Izjave za medije kao lažne vijesti

Sutradan, uoči zajedničke konferencije za medije s May, Trumpovo je osoblje sastavilo izjavu koju je on zamuckujući pročitao. Cilj je bio povući izjavu danu tabloidu. No, šteta je već bila učinjena. Pravi je Trump rekao što misli, a izmišljeni je Trump je pročitao izjavu koja je zvučala poput isprike četrnaestogodišnjaka uhvaćenog u laži.

U očajničkoj potrazi za Hillary

Postoje, dakle, sasvim uvjerljivi dokazi da Trump treba ženu u službi metaforičke boksačke vreće. To mu daje snagu. Njegova kandidatura za predsjednika Sjedinjenih Država bila je obilježena klevetanjem Hillary Clinton.

To se pokazalo čarobnim štapićem za privlačenje glasova mnogih bijelih bubba, nesigurnih i/ili neobrazovanih sredovječnih bijelih muškaraca.

Budući da je sada Hillary u drugom planu, Trumpova nova pinjata na domaćem frontu senatorica je Elizabeth Warren, potencijalna demokratska predsjednička kandidatkinja.

Na međunarodnoj razini, Trumpova je protivnica njemačka kancelarka Angela Merkel. Da se razumijemo, Merkel zaslužuje kritiku. Ipak, Trump je neprekidno nezasluženo napada, baš kao što je napadao Hillary Clinton.

Ovi primjeri samo su neki od dokaza duboko ukorijenjenih mizoginih stavova trenutnog predsjednika Sjedinjenih Država. No čini se da ni sam ne shvaća koliko je spuštanje političkih neslaganja na puku razinu roda, dokaz njegove vlastite nesigurnosti i nemoći.

Njen samouveren izgled i stil učinili su Raisu slavnom ličnošću, podižući imidž Gorbačova na Zapadu.

Ona je prkosila stereotipima o penzionisanim suprugama sovjetskih lidera i jasno pokazala da njen muž predstavlja novu generaciju.

Za Gorbačova je bila mnogo više, partnerka i poverenica, koja je putovala s njim dok je unosio značajne promene u Sovjetski Savez.

„Kroz ceo život smo šetali držeći se za ruke“, rekao je Gorbačov u dokumentarcu iz 2012. „Imala je nešto veličanstveno u sebi… bila je kao princeza.“

Upoznali su se još kao studenti na Moskovskom državnom univerzitetu ranih 1950-ih. Raisa je došla iz malog sela da studira filozofiju, dok je Gorbačov bio student prava iz južnog ruskog grada Stavropolja.

U memoarima iz 2012. pod nazivom „Sam sa sobom“, Gorbačov je rekao da Raisa u početku nije bila zainteresovana za vezu.

„Osećao sam da gubim glavu. Želeo sam da vidim Raisu i da budem gde god da je“, napisao je, ali Raisa je prebolela bolan raskid i rekla mu je da ne želi da izlazi sa njim.

„Rekao sam joj da ne mogu da ispunim njen zahtev, da bi za mene to bila samo katastrofa. To je bilo moje priznanje ljubavi“, rekao je on.

Prvi put su se poljubili u moskovskom parku, kada su se kupali u jezeru i iznenada je udarila grmljavina.

„Sećam se Raisinog lica u blesku munje, njenih uplašenih, upitnih očiju. Zagrlio sam je i nespretno, ali strasno počeo da je ljubim.“

Nakon braka 1953. godine, preselili su se u Stavropolj, gde je Gorbačov započeo brzi uspon u Komunističkoj partiji, a Raisa je predavala filozofiju i sociologiju.

Gorbačov je 1985. izabran za generalnog sekretara Komunističke partije, preuzimajući najveću svetsku državu i drugu supersilu.

„Celog života, gde god da sam bio, Raisa i ja nismo prekidali našu komunikaciju. Kada sam postao generalni sekretar i predsednik, zvao bih Raisu dva, tri puta dnevno ili bi ona mene zvala.“

On je u svojim memoarima žestoko negirao da je Raisa uticala na njegove političke odluke, jer su kružile priče da je ona sila koja stoji „iza prestola“.

„Te priče da je ona donosila političke odluke ili vršila pritisak na mene su gluposti. Ona nije ni znala kako Politbiro radi“, rekao je.

Njena raznovrsna garderoba uklopljenih odela i bundi takođe je bila kontroverzna u zemlji u kojoj je tako elegantna odeća bila nedostupna većini žena.

Kasnije je otkrila da je prodavala svoju odeću nakon nekoliko nošenja u prodavnici polovne robe.

Zdravstveni problemi počeli su da se pojavljuju tokom neuspelog puča 1991. godine protiv Gorbačova, kada je par bio tri dana u izolaciji.

Raisa je doživela mali moždani udar i nekoliko dana nije mogla da govori. Televizijske slike njenog povratka u Moskvu pokazale su umanjenu figuru.

Nakon što je 1999. njenog muža zamenila nova generacija ruskih političara, Raisi je dijagnostifikovana leukemija. Lečena je nekoliko meseci u nemačkoj klinici, ali je umrla te godine, u 67. godini.

Gorbačova su proganjala sećanja na njene poslednje dane.

„Iznova i iznova se vraćam na poslednje dane Raisinog života i mučenja kroz koja je morala da prođe“, napisao je u svojim memoarima. „Šta sam više mogao da uradim ili ne uradim u svom životu da izbegnem ovu strašnu sudbinu?“

Nakon što je umrla, rekao je: „Nikada se u životu nisam osećao tako usamljeno… Nadam se da ćemo se ponovo sresti.“

Gorbačov je 2006. godine osnovao fondaciju nazvanu po Raisi koja prikuplja sredstva za pomoć deci oboleloj od leukemije i drugih oblika raka.

Godinu dana kasnije otvorio je kliniku u Sankt Peterburgu koja je specijalizovana za lečenje dece obolele od leukemije i nosi Raisino ime.

Par je imao jednu ćerku Irinu, koja je radila kao potpredsednica Fondacije Gorbačov.

Preuzeto sa: 6yka.com