Radoznalost je ubila mačku

Zapravo: Briga je ubila mačku.

Fraza “radoznalost je ubila mačku” služi kao upozorenje onima koji su previše radoznali, za njihovo dobro. Međutim, izvorna verzija ove poslovice je “briga je ubila mačku”, sa naglaskom da briga podrazumijeva zabrinutost. Ovaj izraz je prvi put korišten u predstavi Every Man in His Humour 1598. godine. Vjeruje se da je u glumačkoj postavci bio i Vilijem Šekspir.

Kasnije je on sam iskoristio ovu famoznu poslovicu u komadu Every Man in His Humour. Originalni izraz je uvršten i u riječnik fraza i poslovica 1898. godine. Naglašeno je kako mačka ima devet života, ali bi ih mogla sve izgubiti zbog svoje brige. U istoj godini, dnevne novine su objavile frazu u obliku koji se danas koristi. Ostala je u tom obliku i često se koristi.

Krv nije voda

Zapravo: Krv vojnika je gušća od vode

Krv nije voda se često koristi i kod nas kao izraz da su porodične veze važnije od ičega na svijetu. Takođe, koristi se kako bi se naznačilo koliko članovi porodice liče jedni na druge, kao i da su im genetske osobine zajedničke upravo jer su u krvnom srodstvu. Međutim, značenje ove poslovice je sasvim drugačije. Izvorno je predstavljalo povezanost između vojnika koji su ratovali zajedno, naglašavajući time kako su oni povezaniji jedni sa drugima više nego sa članovima porodice.

S obzirom na to da su prolijevali krv na ratištima zajedno, bili su u ključnim trenucima podrška jedni drugima i time pokazivali povezanost i podršku. Vremenom se poslovica promijenila do današnjeg značenja, iako je ideja ostala ista. Upućuje na to da ste s nekim veoma povezani i da su to neraskidive veze.

Majstor svih zanata, najbolji ni u jednom

Zapravo: Majstor svih zanata.

Izvorna verzija ove poslovice je “Majstor svih zanata.” Označava osobu koja je u stanju da uradi mnogo različitih stvari i koja je vješta. Međutim, vremenom je dobila negativno značenje dodatkom nastavka “najbolji ni u jednom”. U engleskom se ova fraza koristi kao “Jack of all trades, master of none.” Jack se odnosi na bilo kojeg čovjeka, koji je dobar u raznim zanatima. Krajem osamnaestog vijeka, dodano je “najbolji ni u jednom”.

Đavo je u detaljima

Zapravo: Bog je u detaljima.

Današnja verzija označava greške koje nastaju pretjeranim detaljisanjem. Međutim, starija verzija je glasila: “Bog je u detaljima”. Značila je da treba obratiti pažnju na male stvari, kako bi se ostvarili značajni rezultati. Često je korištena u umjetnosti, a uključivala je i Mikelanđelova djela. Na taj način se htjela obratiti pažnja na sve detalje umjetničkih djela. Ipak, vremenom se promijenila do današnjeg značenja, koje se odnosi na pretjeranu studioznost i detaljisanje, koji ne donose ništa dobro.

Carpe diem

Zapravo: Carpe diem, quam minimum credula postero.

Ova latinska poslovica se često koristi i prevodi kao “iskoristi dan”. Međutim, to je tek kraća verzija izvorne poslovice koja označava i budućnost te naglašava kako trebamo uraditi maksimum, kako bi se pripremili za nju.

Prvi put se pojavila u pjesmama Horacija, koji je motivisao ljude da iskoriste dan. Osnovna ideja je da je zadovoljstvo najvažnija stvar u životu i da zato treba izvući maksimum iz svakog dana. Danas je skraćena verzija ujedno i izostavila dio o budućnosti pa ljudi shvataju da trebaju “živjeti svaki dan kao da je posljednji”.

Djecu treba gledati, ne slušati

Zapravo: Služavke treba gledati, ne slušati

Apsolutno drugačije značenje od izvornog. Odnosilo se na žene koje su zaposlene da pomažu, a koje trebaju da ćute i rade. Prvi put je korišteno u petnaestom vijeku i označavalo da se “zna mjesto u kući” služavke, kao i nadređenog. Kako su se onda djeca pronašla u priči? S obzirom na to da mayde označava mladu, neudatu ženu, to je poprimilo kontekst bilo koje žene. Stoga je u određenom trenutku moglo značiti i djeca. Riječ ima širok dijapazon značenja pa se čak odnosi i na muškarce u celibatu. Bilo kako bilo, radi se o osobama koje služe samo za gledanje.

Popraviti ograde

Zapravo: Dobre ograde čine dobar komšiluk.

Poslovica se odnosi na dobre komšijske odnose, postavljanjem ograda. Dakle, dobri odnosi su mogući ako se poštuju teritorije, znaju granice i ne zabada nos tamo gdje mu nije mjesto. Ova poslovica je uvrštena u Oksfordov riječnik citata u sedamnaestom vijeku.

Skraćena verzija se odnosi na popravljanje i obnovu starih odnosa. Najčešće je povezana sa američkim senatorom Džonom Šermanom, kji je po povratku kući 1879. izjavio: “Došao sam nazad da pazim na svoje ograde.” Tada je to shvaćeno kroz politički kontekst, a imalo i je konotaciju građenja barijera. Međutim, najtačnija definicija ove kratke verzije jeste upravo rad na odnosima, koji su nekada bili dobri.

Novac je izvor zla

Zapravo: Ljubav prema novcu je izvor svakog zla.

Ova fraza je zapravo citirana iz Biblije, a izvorno glasi: “Ljubav prema novcu je izvor zla.” Znači da je zlo prouzrokovano od ljudi koji vole materijalno, ali ne odnosi se samo na novac. Bogatstvo kvari ljude, u smislu kada ih novac počne kontrolisati. Međutim, ukoliko se shvati da je on samo sredstvo i da mi njime upravljamo, onda je moguće živjeti nepromijenjeno.

Istina oslobađa

Zapravo: Isti tekst, ali drugačije značenje.

Ova poslovica se često koristi, kako bi se ljude spriječilo da lažu i najčešće se spominje u religioznim krugovima. S obzirom na to da dolazi iz Biblije, ovisno od prevoda, koristi se kako bi se vjernike “vratilo na pravi put”.

Međutim, izvorna verzija, koja je dosta duža od ove se ne odnosi na istinu u tom smislu. Predstavlja Isusa, slobodu vjere, što u konačnici dovodi do toga da vjera oslobađa.

Govoreći o vragu ili mi o vuku, a vuk na vrata

Zapravo: Govoreći o vragu, on se pojavi.

Danas se ova poslovica koristi u situacijama kada pričate o nekome, a on se iznenada pojavi. Međutim, originalna verzija iz 1666. godine se odnosila na vraga. Naime, Đovani Toriano, u svojim zapisima spominje kako vraga ne treba spominjati, jer će se na taj način prizvati. Osim toga, odnosilo se i na prizivanje problema. Današnja verzija svoju verziju ima i kod nas u vidu: “Mi o vuku, a vuk na vrata.”

Dabogda crko, a vjerovatno i jeste, onaj ko je smislio da:

PAMETNIJI POPUŠTA.

To je najgluplja poslovica koju je neko mogao usvojiti i izvor je zla neviđenog. Prije svega, neprecizna je. Vjerovatno je neka lijena skraćenica od mudrosti ” Sa budalom se ne raspravlja”. Ta je dobra. Budalu ne možeš ubijediti ništa. Ne raspravljaš se nego radiš po svome. I to je ogromna razlika u odnosu na ovu prvu.

Znači, fora je budali ne popusti nego istrajati u namjeri, bez da imaš moralnu obligaciju da budali objašnjavaš zašto nešto radiš. Pametniji popušta je jedna notorna glupost koja prostom logikom stvari dovodi do toga da budale u jednom trenutku odlučuju o svemu, od kakve se cipele nose te godine do ko će ti vladati zemljom 20 godina, jer kad budale već glasaju, ja ću pametniji ostati kući, eto neka budale sprovode svoje…

Ugasim automobil, upalim Instagram i lagano se zavalim u sjedište odlučna da jednom istjeram neku pravdu na konac. A, onda je gospođa, za koju će se ispostaviti na kraju priče da ne zna vratiti unazad automobil, počela da obasipa poslovicama kojima su nas budale kolektivno ubile u pojam. Umjesto da nam odmah kaže da ne zna, što bi nam svima uštedilo živce i vrijeme pa bismo se solidarisali, prvi argument koji je gospođa potegla je bilo da ona nije u ušla u zabranu, jer ona je starija, a:

STARIJI JE UVIJEK UPRAVU.

Stoji onaj znak za zabranjeno skretanje i otužno je slušam dok me časti epitetima balavice. Onda istom analogijom gospođa zaključi da sam i nevaspitana i da se ja trebam vratiti jer sam mlađa. Rekoh joj da saobraćajni propisi ne rade po principu starijeg vozača. Naravno, gospođa se tu sjedi mojih učitelja, vjeroučitelja, roditelja i svih onih koji me nisu lijepo odgojili.

Eto, još jedna poslovica koja nas je dotukla. Odgajanjem djece preko pet godina potpuno neobjektivnom i nenormalnom poštapalicom da je neko pametniji i upravu samo zato što je stariji, slijepo vjerujući u tu, već u genetski nam kod ugraviranu poštapalicu smo se doveli do toga da nam mladi ljudi u zemlji sjede i mire se sa stvarnošću koju su nam ostavili oni stariji koji su prvi popustili pred budalama. Jer stariji znaju bolje, pa ćemo čekati da oni nešto naprave, da se šta može uraditi već bi to stari ljudi radili.

Koliko god zvučalo bezobrazno, legenda o starcima koji su uvijek u pravu je potpuna budalaština ničim osnovana osim željom da se nametne autoritet koji se ne preispituje. Sreća pa uvijek postoje bezobraznici koji se suoče sa stubom srama pa izmisle sijalicu iako im je deda koristio svijeće, izmisle penicilin iako se umiralo časno od upale grla… Međutim, insistiranje u odgoju da se nepropitivanje stavova starijih tretira kao pohvalna osobina dovelo nas je do tačke u kojoj sada jedna cijela generacija, skupa sa ovima iza njih, se vraćaju u rikverc jer su stariji uvijek u pravu pa i kada uđu u zabranu – vraćaj se nazad jer oni znaju šta rade.

I dok ja tako zavaljena u sjedište gledam gospođu kako grana rukama ispred auta i razmišljam o poslovicama, vidim da su se ljudi iza mene lagano počeli vraćati unazad duž cijele ulice. Izdajice. Popuštaju. A, možda samo žure. A, možda su ih naučili da:

AKO IH NE MOŽEŠ POBIJEDITI, PRIDRUŽI IM SE!

Ne znam da li je iko pokušao ovu idiotsku poslovicu prevesti na stvarnost. Ako ne možeš pobijediti fašiste – postani jedan od njih. Ako ne možeš pobijediti kriminalce, postani jedan od njih…

Ova je bezazlena ako se ne možeš dogovoriti sa prijateljicama gdje ćeš na sladoled, ali istina je da danas ova poslovica važi kao ideja vodilja kroz život na Balkanu, pa tako svako malo svjedočimo učlanjivanju pametnih ljudi u neke čudne političke opcije, jer su vođeni ovom poslovicom odlučili da ne pokušaju pobijediti kolonu koja nas vraća unazad, nego im se pridružiti nadajući se da će promjene praviti iznutra i bar diktirati kojom brzinom se kolona vraća u rikverc.

Ovim sloganom životnim su se poveli oni koji su kupili i orintološku poslovicu koja je od većine nas napravila neambiciozne oportuniste:

BOLJE VRABAC U RUCI, NEGO GOLUB NA GRANI.

Realno, najbolje je ne hvatati ptice nikako. Za njih je sloboda. Nije im mjesto u našim rukama. Ali, kad prevedemo ovu oportunističku, komfortzonašku poslovicu na svakodnevni jezik dobićemo onu “Samo neka ne puca!”. Samo neka se goropadnica ne dere.

To je ona u kojoj se zadovoljiš mrvicama, činjenicom da si živ i zdrav (u mom svjetonazoru Božijom voljom, a sigurno ne voljom ovog naroda). Bolje se vratiti unazad cijelom ulicom, cijelo jedno stoljeće vratiti zemlju unazad, nego se baviti bahatom ženom koja prijeti da će otkidati retrovizore. Bolje glasati za bahate goropadnike i goropadnice jer to smo naučili kao i na ovog kolibrića, a ne vrapca od države u ruci, nego sanjati goluba koji je član, recimo, EU.

Bolje među vladajuće, državnog posla se latiti nego sanjati svoje snove… Jer su nas ubijedili da golubovi ne postoje i da će kolibrić narasti ako ga budemo tovili. Ne diraj ništa, ne bavi se granama, šuti, sjedi, ne mijenjaj ništa, pobjeće ti i taj kolibrić od države, entiteta… Vjerujemo da je to istina jer smo samouvjereno ubijeđeni da je istina očita pošto su nas od kako smo progovorili učili da znamo otkriti laž, jer:

U LAŽI SU KRATKE NOGE!

To je laž. Sama poslovica je laž i stara je kao Grčka. Laž ima noge kao Lepa Brena. Trči bolje nego Amel Tuka. Trči graciozno, brža je od svjetlosti, ljepša je od svake istine. Laž opstaje generacijama, širi se kilometrima. Dočekana je svuda fanfarama.

Istinu o tome da nam je svake godine gore i gore je teško vidjeti, a još teže prihvatiti. Ovu je poslovicu smislila neka bezobrazna budala da bi uvjerila ljude da je laž lahko otkriti i poslala ih da spavaju mirno ubijeđeni da će prepoznati kratkonogu laž ako ih zadesi. Tako živimo generacijama vjerujući da nismo naivni i da nas niko ne laže.

I da se vratim na početak, ovi pametni, što znaju da to nije tako, odavno su popustili budalama.

Zato nisam htjela da se vratim bahatoj tranzicijskoj skorojevićki. Iz devetog pokušaja, nakon dvadeset minuta se vratila pet metara nazad, pustila mene, vratila se u zabranu i zaglavila neku novu žrtvu. To je bila mala pobjeda za lokalni saobraćaj, ali velika pobjeda za mene koja se od tog dana zaklela da ne popušta budalama.