U prosjeku to bi značilo da je svaki sedmi prijavljeni slučaj dobio osuđujuću presudu u posmatranom periodu.

Kako se kretao broj krivičnih djela protiv polnog integriteta?

Prema zvaničnim podacima MUP-a Republike Srpske, broj krivičnih djela protiv polnog integriteta prošle godine je porastao.

Ukupno je registrovano 45 krivičnih djela protiv polnog integriteta, što predstavlja povećanje od 28,6 odsto u odnosu na 2024. godinu, kada je evidentirano 35 ovih krivičnih djela.

Najveći broj slučajeva protiv polnog integriteta prošle godine odnosio se na polno uznemiravanje, kojih je zabilježeno 21.

Koliki je porast broja silovanja evidentiran prošle godine?

Kada je u pitanju silovanje, u 2025. godini evidentirano je 12 slučajeva, što je značajan porast u odnosu na 2024. godinu, kada su registrovana tri krivična djela ove vrste.

U dva slučaja počinioci su bili nepoznata lica, ali su djela naknadno rasvijetljena.

“Sve žrtve silovanja bile su ženskog pola, od kojih su četiri maloljetne, dok su svi izvršioci muškarci”, navodi se u izvještaju MUP-a Republike Srpske.

Koja su još krivična djela registrovana?

Pored toga, registrovana su i tri krivična djela obljube nad nemoćnim licem, tri slučaja navođenja na prostituciju, tri slučaja zloupotrebe fotografija i video-zapisa seksualno eksplicitnog sadržaja, dva krivična djela bludnih radnji, te jedno krivično djelo polne ucjene.

Gorica Ivić, direktorica Fondacije “Udružene žene”, kaže da su Ministarstvu pravde Republike Srpske u prethodnom periodu podnijeli inicijativu da se krivično djelo silovanja uskladi sa međunarodnim standardima, odnosno da se uvede koncept pristanka kao dijela norme, što bi značilo usklađivanje sa standardima Istanbulske konvencije.

Šta pokazuju podaci o prijavljenim slučajevima i presudama?

“Tražili smo podatke od okružnih javnih tužilaštava. Od 2020. godine do danas ukupno su prijavljena 74 krivična djela silovanja na teritoriji Republike Srpske. Od toga je 70 krivičnih djela prijavljeno od strane MUP-a Republike Srpske, odnosno podnesen je izvještaj tužilaštvu, dok su četiri krivična djela prijavljena direktno tužilaštvu. Ono što je zabrinjavajuće jeste veoma mali broj pravosnažnih presuda za isti period. Doneseno je samo 11 osuđujućih presuda”, rekla je Ivićeva.

Upozorila je da postoje brojni izazovi u procesuiranju i dokazivanju ovih krivičnih djela.

“Jedan od njih je to što žrtve često ne prijave krivično djelo odmah, već nakon određenog perioda. Tada postoji mogućnost da se materijalni dokazi unište, a protok vremena dodatno utiče na procesuiranje”, navodi naša sagovornica.

Ona je pojasnila da je potrebno usklađivati zakone sa međunarodnim standardima, ali i unaprijediti multisektorsku saradnju i uložiti dodatne napore kako bi se ova krivična djela efikasnije procesuirala.

Kako se kretao broj seksualnog zlostavljanja djece?

Inače, kako smo ranije pisali, i broj krivičnih djela seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece lani je u Srpskoj bio u značajnom porastu u odnosu na prethodnu godinu, a brojevi zabrinjavajući kada su u pitanju djeca u raljama predatora koji često vrebaju djecu stihijski, prvo gradeći povjerenje.

Naime, kako pokazuju zvanični podaci MUP-a RS, lani je u oblasti krivičnih djela seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece evidentirano 69 slučajeva, što predstavlja porast od 35,3% u odnosu na 51 slučaj iz 2024. godine.

Komentarišući ova krivična djela, Ivićeva je navela da, kada se posmatra ukupna statistika krivičnih djela protiv polnog integriteta kod djece i odraslih osoba, uvijek je više djela koja su prijavljena na štetu maloljetne djece.

“Pretpostavljamo da prijave, kada su u pitanju djeca, dolaze i od nastavnog osoblja, roditelja i drugih osoba. Kada su žrtve odrasle osobe, takva djela najčešće prijavljuju same žrtve”, rekla je Ivićeva.

Nezavisne

Bivši direktori Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić: Jasmin Ćerimagić, Senad Muharemović i Redžep Salić su zbog nesavjesnog rada u službi pravosnažno osuđeni na zatvorske kazne, javio je danas Kantonalni sud u Sarajevu.

Tri bivša direktora Zavoda Pazarić su zbog navedenog krivičnog djela prošle godine prvostepenom presudom Općinskog suda u Sarajevu bili osuđeni na ukupno 13 i po godina zatvora, kada su svi dobili po četiri i po godine zatvora. Pravosnažnom presudom su ove zatvorske kazne sada umanjene za Muharemovića i Salića, koji su osuđeni na po jednu godinu zatvora, dok je Ćerimagiću izrečena kazna od četiri godine i šest mjeseci.

“Istovremeno, zabranjeno im je vršenje poziva, aktivnosti ili funkcije u ustanovama za zaštitu osoba sa duševnim smetnjama u trajanju od deset godina”, saopšteno je iz Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo.

Bivši direktori Zavoda Pazarić osuđeni su zbog toga što su od 2009. do 2019. godine, dok su obnašali direktorske pozicije u ovom zavodu, propuštanjem dužnosti nadzora i stalnog praćenja tjelesnog i duševnog stanja štićenika od strane stručnog i medicinskog osoblja, očito nesavjesno postupili u vršenju dužnosti, uslijed čega je nastupila teža povreda prava štićenika Zavoda, među kojima su djeca i maloljetnici.

O neadekvatnom tretmanu štićenika Zavoda Pazarić u javnosti se govorilo 2019. kada su u medijima predstavljene fotografije djece vezane za radijatore i namještaj u Zavodu. Početkom maja prošle godine, Unija osoba i organizacija osoba sa invaliditetom Federacije Bosne i Hercegovine organizovala je mirni protest ispred zgrade Vlade FBiH tokom kojeg je uputila zahtjeve koji se tiču unapređenja prava za djecu i osobe sa invaliditetom u ovom entitetu. U jednom od zahtjeva zatražena je i smjena rukovodstva, provođenje inspekcije i stalnog nadzora Zavoda za zbrinjavaje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić.

Izvor: diskriminacija.ba

To je prva poruka koja mi je stigla jutros od jedne majke, za potrebe teksta nazvat ću je Eva. To je jedan od desetaka, ako ne i stotina vapaja kakvi mi već mjesecima dolaze SMS-om, na WhatsApp, redakcijski e-mail, moj privatni e-mail, kolegama u redakciji… Posljednje dvije godine 60 posto e-mailova koji stižu u redakciju tiču se pravosuđa i sustava socijalne skrbi zbog skrbništva.

“Dobar dan, moram pisati sa lažnog profila. Prije 7 mjeseci suprug nasilnik je izbacio mene i naše dijete na cestu i to u razdoblju dok je trajala zabrana približavanja. Sutkinja me taj dan netom nakon izbacivanja strpala u Remetinec???? Sad je ukinuta zabrana približavanja i još sam dužna platiti kaznu????

Kći je optužena da psihički zlostavlja oca????

Sad se smijem vratiti u kuću, ali policija mi ne dozvoljava… Zamršeno, zar ne? Desetke mailova u kojima tražim pomoć je poslano na sve institucije… ni jedan odgovor nisam dobila. Nitko me ne želi čuti…. molim vas… trebam samo nečiji glas… Hvala”.

Ovo je druga poruka danas, stigla u inbox Facebooka. Već tri sata prikupljam snagu da odgovorim. Nemam snage još jednoj majci ili ocu koji nam pišu ponovno reći ono što ponavljamo na gotov svaki takav očajnički poziv u pomoć, jer ne znamo što drugo reći.

Nemam snage još jednom ponoviti ovim majkama kojima sustav uništava život i uništava djecu pred njihovim očima, da ne mogu napraviti njihovu priču jer ne smijem spomenuti niti jedan osobni podatak, niti Centar za socijalnu skrb kojem pripada, niti jedno ime.

Kako im reći da je obraditi priču za televizijski prilog od 12 minuta, bez imena i prezimena, bez živih ljudi s kojima će se gledatelj i čitatelj poistovjetiti, koja je previše apstraktna bez ijednog osobnog uvida – besmisleno, jer takva priča ne ostavlja dojam, ne postiže cilj. Jer televizijske priče na ovu temu izgledaju bezlično pune zamagljenih lica i promijenjenih glasova, lišene svake ljudskosti i natruha života. Tako obrađena novinarska priča nema odjeka jer ne smijemo uprijeti niti u jednu konkretnu osobu koja donosi odluke o životu nečijeg djeteta. I to zato jer zakon kaže da je to “u najboljem interesu djeteta”.

Njena krivična prijava tužilaštvu u Istočnom Sarajevu protiv njenog supruga Staše Košarca, inače ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i NN lica u Centru za socijalni rad odbijena je, na sto je uložena pritužba uredu tužioca čija odluka se i dalje čeka.

“Progutat će vas mrak, davljenje djeteta, napad na život i tijelo, udarci u potiljak, zar to nisu dokazi nasilja. Svjedočenje mog maloljetnog sina je odbačeno i anulirano naspram izjave ministra Košarca. Gledao me u oči i rekao da će naći doktora koji će naći doktora i reći da sam luda. U brak nisam stupila iz interesa, udala sam se za proizvođača gljiva, koji je u međuvremenu postao ministar. Ja sam ta koja je oduvijek bila javna ličnost”, istakla je pred članovima Komisije Stanković.

Sanja Stanković, bivša supruga ministra Staše Košarca pred Privremenom istražnom komisijom o nasilju koje je, kako kaže, trpila od bivšeg supruga: davljenje djeteta, udarci u potiljak, napad na život i tijelo, verbalne prijetnje – “ progutat će vas mrak” @N1infoSA pic.twitter.com/1UVpxPzo6O

— Rasim Pavica (@RPavica) July 28, 2022

Član Komisije Zukan Helez iz SDP je istakao da i iz ličnog iskustva razumije gospođu Stanković.

“Moju punu podršku imate, ja u tu vidim i moju majku , moju sestru”. kazao je Helez.

Alma Čolo iz SDA je izrazila punu podršku i zahvalnost gospođi Stanković koja je smogla hrabrosti da javno o svemu govori.

Stanković je istakla i da je trpila brojna zastrašivanja , da je policija zaustavljala u kasne sate tražeći njene izjave, da su je od momenta od kada je prozborila napustili brojni prijatelji.

“Žena je za sve kriva u ovom društvu , kriva je i za udarce, ali žena kad progovori može brda da pomjeri”, zaključila je Stanković.

Predstavnički dom je dan ranije usvojio Izvještaj Istražne komisije, te je također planirana dostava tog Izvještaja nadležnim institucijama na njihovo hitno postupanje.