Autorski tim predstave čine: Sanja Savić Milosavljević – dramatizacija, Aleksandar Vasiljević – saradnik na dramatizaciji, Nikola Bundalo – režija i adaptacija, Goran Starčević i Ivana Lovrić – dramaturzi, Dragana Purković Macan – scenografkinja, Ivana Ristić – kostimografkinja, Petar Topalović – kompozitor, Biljana Đurović – scenski govor, Marija Milenković – saradnica za scenski pokret, Nikola Zavišić – dizajn svjetla, Nikola Đaković – producent, Miodrag Markićević – inspicijent, Svjetlana Vranković – suflerka.

U glumačkoj podjeli su: Nataša Perić, Smiljana Marinković, Aleksandar Stojković, Jovo Maksić, Nikolina Friganović, Slađana Zrnić, Ana Vinčić, Miljka Brđanin, Tara Jovanić, Anđela Tasić, Senad Milanović, Danilo Kerkez, Anando Čenić i Nataša Ostojić.

Sanja Savić Milosavljević je za roman „Martin udio“ dobila prestižnu nagradu „Beogradski pobednik“.

„Trošnim drumovima od Beograda do Like, kojima čitalac putuje u rasponu od više decenija, protiče priča o ljudima oblikovanim nemilosrdnim točkovima istorije naših odsutnih zavičaja. Ovaj kratki roman, pisan u tri glasa, svjedoči iskustvo tri naraštaja zapitana nad istim zagonetkama egzistencije. Sanja Savić Milosavljević nam još jednom omogućava da nestanemo u ovom nepoznatom pejzažu čovjeka, našeg čovjeka, njegove slojevite tame koja nam je bolno prisna i poznata, istovremeno nam ostavljajući prostor za iznenađenje — podsjećajući nas da o sebi i svojim najbližima najčešće znamo bolno oskudno i malo.“ – Monja Jović, pisac i scenarista.

Sanja Savić Milosavljević rođena je 1988. godine u Sarajevu, srpski je reditelj, romanopisac, dramski pisac i docent na Katedri za opštu književnost i teatrologiju Filozofskog fakulteta na Palama.

Premijera predstave „Martin udio“ planirana je za 20. april na Velikoj sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske.

Ovaj komični kabare sa velikim uspjehom igra na sceni Gradskog pozorišta Jazavac, a već je gostovao i u Somboru, Kikindi, Tesliću, Gradišci i Beogradu.

Velimir Blanić o nagradi kaže: ”Ova nagrada mi je posebno značajna jer dolazi sa festivala koji slavi komediju. Igrati ulogu Velje bilo je i izazovno i oslobađajuće, jer mi je omogućilo da kroz humor dotaknem teme koje su duboko ljudske i svima bliske.

Zahvaljujem se žiriju na ovom priznanju, publici na toplom prijemu i svakom članu tima Gradskog pozorišta Jazavac – bez vas ova predstava ne bi bila ono što jeste.

Za najbolju glumicu festivala proglašena je Smiljana Marinković, naša stalna saradnica i predavač u Studiju Jazavac, za ulogu u predstavi LICE Narodnog pozorišta Republike Srpske.

Nastala je po komadu Ežena Joneska LEKCIJA, a adaptaciju i režiju predstave potpisuje Nikola Pejaković. U predstavi igraju Nikolina Friganović, Ljubiša Savanović i Velimir Blanić.

U ulozi Stane pored Nikoline Friganović, nastupala je i Anja Ilić. Scenografiju i kostimografiju potpisala je Vladana Trnić.U srijedu, 24.4. u 20 časova, tačno deset godina nakon premijere, biće izvedena 164. repriza ove predstave što je čini najizvođenijem u banjalučkim pozorištima, a i jednom od najpopularnijih.

Predstava je gostovala u trideset gradova, pet država i pogledalo ju je preko četrdeset pet hiljada ljudi.Glumac Velimir Blanić povodom ovog jubileja izjavio je: „Deset godina igranja predstave “Celo telo tu me boli” pružilo mi je nevjerovatno iskustvo kakvim se može mali broj glumaca pohvaliti.

Igrati u, sad slobodno mogu da kažem, kultnoj predstavi Gradskog pozorišta Jazavac sa preko 160 izvođenja, daje vam osjećaj takve sigurnosti i sreće jer sazrijevate i kao glumac i kao čovjek u isto vrijeme kroz predstavu koja je hiljade ljudi nasmijala, zaintrigirala i zapitala.

Posebno sam emotivno vezan za “Celo telo” jer su svi saradnici i kolege tokom procesa čekali da postanu roditelji tako da odrastanjem naše djece uviđam koliko zapravo predstava traje i koliko je u principu još mlada i pred njom je dug životni put. Radujem se svakom novom igranju u nadi da ćemo proslaviti i punoljetstvo naše drage predstave.

”Nikolina Friganović koja u predstavi tumači ulogu Stane izjavila je: “Počelo je prije deset godina. CELO TELO TU ME BOLI! Počelo je da boli baš TU, u Jazavcu. Nismo znali da će da nas boli toliko dugo, ali smo izdržali. I nakon deset godina, radost, ludost, isti žar, smijeh i igra je tu. Sve je TU! Pa, neka boli još ovoliko…U zdravlje!“

“Da je samo ova predstava urađena u prethodnih deset godina u Jazavcu bilo bi to mnogo. Hvala Bogu, nije jedina. Ali pokrenula je toliko priča i otvorila toliko vrata. Uprkos svemu što nas okružuje. I opet se smijeh pokazao kao najjače oružje.

Smijeh i igra.“Ljubiša Savanović, glumac rekao je: “Da je samo ova predstava urađena u prethodnih deset godina u Jazavcu bilo bi to mnogo. Hvala Bogu, nije jedina. Ali pokrenula je toliko priča i otvorila toliko vrata. Uprkos svemu što nas okružuje. I opet se smijeh pokazao kao najjače oružje.

Smijeh i igra.oliko ljubavi, radosti, nezaboravnih trenutaka…Rasli smo, sazrijevali i odrastali uz Stanu, Jadranku i Savu. Svakom mladom glumcu i glumici želim da dožive svoje CELO TELO.”

Poruku za Svjetski dan pozorišta će prije predstave pročitati glumac NPRS-a Anando Čenić.

Poruka za 27. mart – Svjetski dan pozorišta
Autor poruke Jun Fose
Norveški pisac, dramski pisac

Umjetnost je mir

Svaka osoba je jedinstvena, posebna, a opet ista kao i svi ostali. Naš vidljivi, spoljašnji izgled je drugačiji od svih ostalih, i naravno sve je to dobro i lijepo, ali u svakom čovjeku postoji nešto što pripada samo njemu – ono što je on sam po sebi. To nešto možemo nazvati njegovim duhom ili njegovom dušom. Ili možemo odlučiti da to uopšte ne imenujemo riječima, već da ostavimo stvar na miru.

Ali koliko god da smo različiti jedni od drugih, ipak smo i slični. LJudi iz cijelog svijeta su u osnovi slični jedni drugima, bez obzira na to kojim jezikom govorimo ili koja nam je boja kože ili kose.

Možda je ovo neka vrsta paradoksa: da smo potpuno isti i potpuno drugačiji u isto vrijeme. Možda je čovjek sam po sebi paradoks, u tome što povezuje tijelo i dušu – u nama postoji i jedno i drugo, ono najzemaljskije, opipljivije postojanje i nešto što prevazilazi materijalna, zemaljska ograničenja.

Umjetnost, dobra umjetnost, može na svoj čudesan način da spoji jedinstveno sa univerzalnim. Omogućava nam da drugačije – strano, moglo bi se reći – razumijemo kao univerzalno. Time umjetnost ruši granice između jezika, geografskih regiona i zemalja. Na taj način spaja ne samo ono što je karakteristično za svakog od nas, već i karakteristike grupa, na primjer pojedinih naroda.

Umjetnost to ne čini izjednačavanjem razlika, već naprotiv, pokazujući nam što je drugačije od nas, ono što nam je nepoznato, strano. Svako dobro umjetničko djelo sadrži upravo to: nešto strano, nešto što ne možemo do kraja da razumijemo, ali u isto vrijeme na neki način i razumijemo. Sadrži misteriju, možemo reći. Nešto što nas inspiriše i gura preko naših granica, i tako stvara transcendenciju koju svako umjetničko djelo mora da sadrži u sebi i do koje nas vodi.

Ne znam bolji način da spojim suprotnosti. To je suprotan pristup nasilnim sukobima koje prečesto viđamo u svijetu, pristupu koji podliježe destruktivnom iskušenju da uništi sve strano, sve što je jedinstveno i drugačije, često koristeći najokrutnije izume koje nam tehnologija nudi.

U svijetu postoji terorizam. Rat. Jer ljudi imaju i životinjsku stranu, koju pokreće instinkt da doživljavamo ono drugo, strano kao prijetnju sopstvenom postojanju, umjesto kao fascinantnu misteriju.

Na ovaj način, jedinstvenost – razlike koje svi vidimo – nestaju, ostavljajući za sobom kolektivnu istovrsnost, u kojoj sve što je drugačije predstavlja prijetnju koju treba iskorijeniti. I sve što izgleda drugačije, kao na primjer u religiji ili političkoj ideologiji, postaje nešto što treba pobijediti i uništiti.

Rat je bitka protiv onoga što se nalazi duboko u svima nama: protiv jedinstvenog. A to je i borba protiv umjetnosti, protiv onoga što leži duboko u njoj.

Ovdje govorim o umjetnosti uopšte, a ne konkretno o pozorištu ili dramskom pisanju, jer kao što sam rekao, svako dobro umjetničko djelo, duboko u sebi, vrti se oko iste stvari: uzeti potpuno posebne i potpuno jedinstvene stvari i učiniti ih univerzalnim.

Spajanjem posebnog sa jedinstvenim, uz pomoć umjetničkog izraza, i to ne otklanjajući posebnost, već njenim naglašavanjem, dozvoljavajući da kroz nju zablista sve što je strano i nepoznato.

Rat i umjetnost su suprotnosti, baš kao rat i mir – tako jednostavno. Umjetnost je mir.

Prvo je subota, 3. februar, rezervisana za predstavu „Naši dani“, dok je već 5. februara na programu „Škola za žene“-

Na repertoaru Narodnog pozorišta Republike Srpske 6, 7. i 9. februar rezervisani su za predstave „Hrkači“, „Zlatno doba“ i „Suminjivo lice“.

Hit predstava Bitef teatra “Lepa Brena Project” trenutno se nalazi na bh. turneji, u sklopu koje će 17. novembra igrati i u  Pozorišnoj sali SD Obilićevo, a nakon čega odlaze na američku turneju.

“Lepa Brena Project” od svoje premijere, koja se desila 2019. godine, izazvala je istinsku pomamu, kako u regionu, tako i u inostranstvu.

“Došla sam podržati ovu doista fantastičnu ekipu koja već putuje svijetom promovirajući Lepa Brena Project. Četiri fantastične glumice i jedan fenomenalan glumac pokazali su kroz lik Lepe Brene kako se provela tranzicija bivše države.

Počašćena sam što je moj lik izabran za inspiraciju”, istaknula je Fahreta Živojinović odnosno Lepa Brena uoči zagrebačke premijere koja je održana u martu ove godine, a po izlasku iz pozorišta se rasplakala ponesena emocijama.

Predstavu su režirali Vladimir Aleksić i Olga Dimitrijević, a postavlja pitanja o dubokoj refleksiji kompleksnosti posljednjih nekoliko desetljeća kroz simbol Lepe Brene.

“Odmah sam odgovorila na poziv Vladimira Aleksića i Olge Dimitrijević jer sam ga smatrala izrazito provokativnim i zahtjevnim”, rekla je Jasna Đuričić, koja igra jednu od pet Lepih Brena u predstavi.

“Ja tumačim Brenu biznismenku, Brenu kakvu poznajemo danas, predstavljajući sve što ona danas jest. Kada je vidite danas, vidite izuzetno uspješnu ženu koja je postigla uspjeh i u svom profesionalnom i privatnom životu. Poruka Brene biznismenke je da nema predaje”, dodala je Jasna, ističući da je tajna Breninog uspjeha “stvar talenta, dar koji, bez obzira na okolnosti, uvijek pronalazi načine da se izrazi.”

Autor predstave Vladimir Aleksić ističe da ovaj projekt nije zamišljen kao biografska predstava, već da cilja na istraživanje složenosti i unutarnjih proturječnosti proteklih četiri decenije na ovim prostorima, s glavnim fokusom na samim sobom.

“Olga Dimitrijević i ja smo došli na ideju da je karijera Lepe Brene intrigantna i zanimljiva jer traje koliko i traje. U posljednjih 40 godina, mnogo toga se promijenilo u društvu, a karijera Lepe Brene čini se da je pratila te promjene. Ona nije ostala samo popularna pjevačica; postala je uspješna biznismenka”, kaže Vladimir, koji također tumači lik Lepe Brene seksualnosti.

Kroz spoj glume, pjevanja i plesa, pozorišna predstava “Lepa Brena Project” postala je pravi fenomen, donoseći duboke poruke o popularnosti, tragičnom raspadu bivše zemlje i nesretnim sudbinama njenih građana.

Ova izvedba koja se bavi životom jedne od najvećih zvijezda showbusinessa Jugoslavije, Lepe Brene, sjedinjuje čak pet različitih likova te kroz njih prikazuje složenost i kontradikcije posljednjih četiri desetljeća na ovim prostorima.

Predstava “Lepa Brena Project” nastala je iz monologa dramskih pisaca Olge Dimitrijević, Slobodana Obradovića, Maje Pelević, Tanje Šljivar, inače iz Banja Luke i Vedrane Klepice. Pet lica Lepe Brene maestralno su prikazale četiri talentirane glumice, Jasna Đuričić, Jelena Ilić, Anđela Jovanović i Jovana Gavrilović, te jedan izvanredan glumac, Vlada Aleksić. Glavni likovi predstave – Brena Graditeljstva, Brena Biznismenka, Brena Pjesme, Brena Jugoslavenka i Brena Seksualnosti – kroz monologe vode publiku u vrstu međusobnog razgovora, istovremeno se povezujući s njom.

Autori naglašavaju da “Lepa Brena Project” nije samo biografska predstava, već dublja refleksija o kompleksnosti i kontradikcijama posljednjih desetljeća ovih prostora. Kroz simbol Lepe Brene, estradne zvijezde koja je nekad osvajala srca cijele Jugoslavije, prikazuju se i društveno-političke transformacije, ponos i bol, razočaranja i nade, te kako se i sama Brenina zvijezda suočila s pritiscima životnih tragedija.

1)    Zbog društvene relevantnosti

Odmah da razjasnimo – ova predstava nije mjuzikl i nije samo biografska priča o najvećoj zvijezdi Jugoslavije. Ona je dublja refleksija o kompleksnosti i kontradikcijama koje su obilježile posljednja desetljeća na ovim prostorima. Predstava se bavi društvenim i političkim transformacijama, ponosom i bolom, razočaranjima i nadama, raspadu bivše države i nesretnim sudbinama njenih građana.  Drugim riječima – temama u kojima će se svatko od nas pronaći.

2)    Zbog emocija koje budi

 Bez obzira na to jeste li odrastali uz Brenine pjesme ili ne, predstava će vas poput vremeplova vratiti u atmosferu i duh vremena bivše Jugoslavije. Za onu nešto stariju publiku to će značiti prisjećanje na dane, glazbu i kulturu koji su obilježili njihovu mladost ili djetinjstvo. Nostalgija je možda i najsnažnija komponenta ovog kazališnog komada, a mnogima će dijelovi ove predstave izazvati snažne emocionalne reakcije.

3)    Zbog snažnih poruka

 Lepa Brena Project nije samo zabava; ona je duboka analiza vremena i društva koja vas neće ostaviti ravnodušnima. Snažne poruke nisu samo odraz Brenine sudbine, već su metafora za raznolike društvene i političke izazove s kojima su se ljudi na Balkanu suočavali. Ovaj pozorišni komad podstiče na razmišljanje o vlastitim iskustvima, ali i o transformacijama koje je društvo prolazilo te o problemima s kojim se danas suočava poput pitanja nacionalnog identiteta, jednakosti, socijalne pravde, rata…

4)    Zbog izvanredne glumačke postave

 Na pozornici se u ulogama Brene izmjenjuju prvaci beogradskog glumišta: Jasna Đuričić – prošlogodišnja dobitnica nagrade za najbolju europsku glumicu čiji je zadnji film ‘Quo Vadis, Aida’ bio čak nominovan za Oscara, kao i najnagrađivaniji beogradski glumci svoje generacije Jelena Ilić, Anđela Jovanović, Jovana Belović i Vladimir Aleksić, koji je ujedno autor i redatelj projekta.

5)    Zbog izvrsnih kritika

 “Ako je svrhapozorišta katarza, onda je ova predstava uspjela u tome” –  ova kritika lista Danas samo je jedna u moru pozitivnih recenzija kojima se predstava može pohvaliti. O kvaliteti svjedoči i nagrada u kategoriji Najbolja predstava koju je dobila na prošlogodišnjem Story Hall of Fameu. Sudeći po kritikama i brzini kojom karte nestaju, uvjereni smo da je ova nagrada samo prvi kipić u nizu.

6)    Zbog toga što pomiče granice

 Baš kao što je Brena pomicala granice osamdesetih, i predstava koja nosi njeno ime hrabro pomiče granice klasnog prijezira spajajući pop kulturu i pozorišnu umjetnost. Autori pokazuju da popularna kultura može biti snažan alat za promicanje ključnih društvenih tema poput feminizma, socijalne pravde, queer ljubavi među  širom publikom. Ovaj, moramo priznati, hrabar spoj otvara vrata novim perspektivama teatra uklanjajući predrasude o tome što pripada visokoj ili niskoj kulturi.

7)    Zbog toga što “ništa nije vječno osim Lepe Brene”

 Iako predstava nije primarno o Lepoj Breni kao ličnosti, ona nije slučajno odabrana kao figura kroz koji su autori progovarali o različitim aspektima društvene stvarnosti. Voljeli ju ili ne, Brena je fenomen. Njena karijera, o kojoj mnogi mogu samo sanjati, preživjela je sve kulturne, političke i ekonomske transformacije na ovim prostorima. Brena i sama kaže da je dokaz kvalitete trajanje, a Jasna Đuričić u predstavi kaže da “ništa nije vječno osim Lepe Brene”. Brena je, složit ćemo se, svakako ličnost koja je zaslužila “svoju” predstavu, a  predstava – rasprodane dvorane!

Dragana Marić, predsjednik UO UG „Gradsko pozorište Jazavac“ i direktor festivala izjavila je da početak pozorišne sezone u Gradskom pozorištu Jazavac obilježavamo sa dva važna događaja, premijerom nove predstave i festivalom ZAPLET.

Na ovogodišnjem ZAPLET OPEN publika će, kao i proteklih godina, uživati u najboljim glumačkim kreacijama koje su nastale u predstavama iz regiona.

Najavila je i prateći program festivala koji će činiti izložba slika Perice Ivanovića JAZAVAC U JAZAVCU, čitanje drama studenata Akademije umjetnosti u Banjaluci i program RAZGOVOR SA GLUMCIMA u sklopu kojeg će se predstaviti Branka Katić, Andrija Milošević i Slavko Štimac.

Stručni žiri ovogodišnjeg festivala čine glumica Maja Ristić, teoretičarka pozorišta, Mladen Miljanović, višemedijski umjetnik i glumica Narodnog pozorišta RS Smiljana Marinković.

Premijerom kabaretske predstave KROZ ŽIVOT SA VELJOM 20.10. obilježavamo 17. godina rada naše pozorišne kuće u kojoj glavnu ulogu igra jedan od naših najvjernijih saradnika i prijatelja Velimir Blanić.

Premijera u Gradišci planirana je za petak, 27.10. a u ime Gradskog pozorišta Gradiška obratio se umjetnički direktor ovog pozorišta Admir Mešić koji je naglasio da je ovo nastavak i unapređenje saradnje između dva pozorišta te se zahvalio na saradnji kolegama iz Jazavca.

Glumac Velimir Blanić, jedan od najaktivnijih saradnika Gradskog pozorišta Jazavac rekao je da je predstava KROZ ŽIVOT SA VELJOM prožeta tragikomikom te da opisuje život Velje i svih onih koji njegov život čine takvim kakav jeste: „Svako od nas ima materijala da od događaja iz svog života snimi film što se često u narodu i kaže, a ja sam se usudio da tu izreku materijalizujem i predstavim u vidu pozorišne predstave istražujući različite životne situacije, izazove i radosti. Srećan sam što u bendu koji me prati na sceni imam sjajne saradnike koji su ključni za stvaranje atmosfere predstave.

Njihova muzika prati emocionalni ton scena, pojačava dramu i dodaje humor tamo gdje je potrebno te tako postaje neizostavni dio ukupnog doživljaja same predstave. Posebno me raduje što ovu predstavu režira moj dugogodišnji prijatelj i kolega Slobodan Perišić.“

U predstavi KROZ ŽIVOT SA VELJOM igra Velimir Blanić, a orkestar koji ga prati čine glumci i muzičari: Milan Savić, Sava Knežević, Vladimir Đorđević i Aleksandar Blanić. Reditelj predstave je Slobodan Perišić koji je bio i saradnik na tekstu koji je pisao Velimir Blanić. Scenograf je Marko Bilbija, a kostimograf Jelena Vidoivć. Lektor je Aleksandra Savić.

Ljubiša Savanović, organizator Gradskog pozorišta Jazavac i selektor ovogodišnjeg Međunarodnog festivala glumca ZAPLET 15 najavio je program festivala i zahvalio se na podršci predsjedniku Republike Srpske koji je pokrovitelj ovogodišnjeg festivala, te kompanijama MTEL i ATOS banci i svim drugima zahvaljujući kojima je ovo prvi festival na koji smo mogli dovesti produkciono zahtjevnije predstave u takmičarsku selekciju.

Sponzor ove sezone našeg pozorišta je ATOS banka. U ime ATOS banke obratila nam se Karolina Karalić, rukovodilac Službe marketinga i komunikacija ATOS BANK a.d. Banja Luka : “ATOS BANKA je i ove godine uz Gradsko pozorište Jazavac, kao partner i ponosni prijatelj kulture.

Želja da nastavimo da budemo snažan oslonac kulturi i da njegujemo prave vrijednosti ogleda se i u tome da rad ovog pozorišta izuzetno poštujemo, jer godinama unazad daje veliki doprinos razvoju pozorišne umjetnosti i kulture generalno.

U skladu sa našim imidžom društveno odgovorne finansijske institucije veliko nam je zadovoljstvo biti dio ove pozorišne kuće, jer na taj način pružamo prije svega podršku razvoju kulture, ali i stvaramo čvrste veze sa zajednicom u kojoj poslujemo.

S obzirom da krajem ovog mjeseca počinje petnaesti Međunarodni festival glumca Zaplet iskoristiću priliku da poželim sreću u organizaciji ovog festivala koji će sigurna sam i ove godine okupiti istinske ljubitelje pozorišne umjetnosti koji će uživati u sjajnim predstavama i odličnom programu. Mi kao Banka ćemo biti da podržimo sve što ovo pozorište radi, jer smo na taj način najbliži kulturi i onim vrijednostima koje kao Banka godinama unazad njegujemo.”

Ovogodišnji Zaplet 15 podržala je i kompanija M:TEL u ime koje nam se obratila Milica Kondić, rukovodilac sektora za marketing koja kaže: „Kompanija M:TEL ponosno stoji uz Gradsko pozorište Jazavac od njegovih samih početaka.

Mnogo smo srećni kada vidimo koliko ova ustanova napreduje iz godine u godinu, koliko posvećeno rade na sadržaju, kako rade sa mladim ljudima i koliki doprinos daju razvoju kulture u Banjaluci.

U M:TEL-u, kao društveno odgovornoj kompaniji smo itekako svjesni koliko su ulaganje u kulturu i razvoj kulture važni za dobrobiti zajednice u kojoj živimo i poslujemo, s toga smo se i opredijelili da podržimo Međunarodni festival glumca Zaplet i ove godine. Radujemo se selekciji predstvava i dobrom druženju i energiji koji svaki Zaplet nosi sa sobom.“

Ulaznice za sve festivalske predstave su u prodaji, a za sve one koji se odluče za komplet ulaznica spremili smo i poklone iznenađenja.

Autor dramskog teksta Igor Štiks naveo je da je priča ove drame nastajala godinama.

“Prvi motivi su se pojavili još za vrijeme mog boravka u Čikagu, gdje sam sretao porodice našeg porijekla u kojima sam vidio duboko generacijsko nerazumijevanje. Djeca nisu mogla u potpunosti razumjeti svoje roditelje, iskustvo i historiju koju su donijeli sa sobom u Ameriku.

To mi je izgledalo kao nepravda, da naslijedite sve te traume, a živite i želite se razvijati u svijetu u kojem za njih nema mjesta i čak su prepreka za taj razvoj”, rekao je Štiks.

Uloge u predstavi ostvaruju Miki Trifunov, Kaća Dorić, Izudin Bajrović, Admir Glamočak, Selma Alispahić i Jasenko Pašić. Dramaturgiju predstave potpisuje Dubravka Zrnčić Kulenović, scenografiju Vedran Hrustanović, kostimografiju Lejla Hodžić, dok je autor muzike Duško Šegvić. Produkciju predstave potpisuju Sarajevski ratni teatar i Internacionalni teatarski festival MESS – Scena MESS.

Preuzeto sa: nezavisne.com

Premijera predstave „Hasanaginica“ u Bijeljini održana je 20. oktobra. Predstava je oduševila publiku. Za izvođenja koja su praćena ovacijama, u Bijeljini je tražena karta više.

U Novom Sadu „Hasanaginica“ će biti izvedena 7. decembra, a premijera u Narodnom pozorištu Republike Srpske je 9. decembra, a dan kasnije i prva repriza.

Reditelj Dušan Tuzlančić okupio je ekipu vrhunskih pozorišnih umjetnika (scenograf Marija Kalabić, kostimografi Marina Sremac i Jasmina Radujko, lektor Radovan Knežević i Vlatko Stefanovski kao autor muzike). U glumačkom ansamblu predstave su: Bojana Milanović (Hasanaginica), Milan Kovačević (Hasanaga), Sonja Damjanović (majka Pintorovića), Mihailo Maksimović (Beg Pintorović), Ljiljana Čekić (majka Hasanagina), Goran Jokić (efendija Jusuf, Hasanagin savjetnik), Nenad Blagojević (Musa), Dušan Ranković (Huso), Ognjen Kopuz (Suljo) i Ivan Petrović (Ahmed).

U „Riječi reditelja“ Dušan Tuzlančić je napisao:

„Oduvijek sam razmišljao o tome kako bi to izgledalo kad bi slikari ili muzičari, u katalozima svojih izložbi ili koncerata, pisali o tome šta su htjeli da kažu, ili na šta treba da obratimo pažnju, ili nam, kao slučajno, poslali ključ za čitanje njihovih djela.

Svako ko bude držao programsku knjižicu ove predstave u rukama dva sata će gledati (ili barem početi da gleda) djelo o kojem je objavljeno preko hiljadu trista bibliografskih jedinica, dramatizaciju koja u ovoj sezoni doživljava pola vijeka, dramsko djelo koje su na našem jeziku više od pedeset puta režirali veliki reditelji i igrali najveći glumci. Na svu tu plejadu velikog i lijepog oko Hasanaginice, ja sam imao sreću i da okupim tim zaista velikih saradnika.

U sve sam dodao samo prstohvat poštovanja, začina za koji mi se čini da je pomalo zaboravljen u našem pozorištu. Poštovanje prema piscu, poštovanje prema svakom liku, poštovanje prema svakom glumcu i svakom članu autorskog tima. Svoj posao sam zamislio tako da svima njima stvorim uslove da na putu ka dogovorenom cilju pokažu najboljeg sebe. Za sve što ne bude izgledalo tako, meni grijeh na dušu“.