prijava – Lola Magazin

U jeku skandala, oglasila se i Jelena Karleuša

Lola Magazin — Mon, 10 Jun 2024 14:39:40 +0000

Jelena Karleušas prijavila je supruga Duška Tošića zbog fizičkog nasilja.

Naime, fudbaler je u pevačicinu kuću došao u alkoholisanom stanju, a onda nasrnuo prvo na njenog prijatelja, pa i na nju, navodi Espreso.rs.

Kako je navedeno u saopštenju policije, poziv su dobili nešto poslije pet časova, nakon čega je Tošiću zabranjen prilazak i kontaktiranje pevačice.

U jeku skandala, oglasila se i Karleuša i istakla da ne želi da daje dodatne informacije o ovom slučaju.

“U cilju smirivanja medijskih natpisa i nepotrebnog dizanja prašine vezano za moje bračne prilike, zamoliću sve da imaju razumevanja za privatnost koje porodice i težak period u kom se nalazimo. Neću davati izjave na ovu temu i žao mi je što je javnost o ovim stvarima obaveštena mimo moje volje. Idemo dalje, biće bolje. Mora. Hvala svima”, napisala je Jelena i dodala emotikon srca na kraju.

Stravično! Majka dječaka (14) prijavila policiji da je njen sin seksualno zlostavljan

Lola Magazin — Thu, 26 Oct 2023 13:06:17 +0000

Majka dječaka (14) prijavila je policiji da je njen sin seksualno zlostavljan, saznaje Kurir.

Kako je potvrdila i sama majka, osumnjičeni je stariji muškarac iz jednog sela u okolini Valjeva.

– Dječak, koji inače ima smetnje u razvoju, požalio se svojim roditeljima da ga je osumnjičeni napastvovao u dva navrata. Kad se povjerio roditeljima, on je u Beograd sa majkom došao 23. oktobra, a prvo su se uputili u Dječju bolnicu u Tiršovoj, a zatim u policijsku stanicu gdje je dječak dao izjavu u prisustvu majke – kaže izvor Kurira i dodaje da se u prijavi navodi “da je osumnjičeni dječaka vozio automobilom i da ga je odvezao do zabačene šume”.

Majka i otac dječaka, inače, poznaju osumnjičenog koji je bio angažovan na radovima oko kuće u kojoj žive.

Majka dječaka potvrdila je za Kurir da je slučaj prije dva dana prijavila policiji, kao i da je danas opet bila u policijskoj stanici.

Kako Kurir saznaje, o prijavi je obaviješteno i Osnovno javno tužilaštvo u Valjevu i u toku je rad na utvrđivanju svih okolnosti prijavljenog nemilog događaja, piše Kurir.

Ovo se može desiti svakoj od nas – zato je važno da pročitaš!

Lola Magazin — Fri, 02 Aug 2019 09:12:31 +0000

Naime, vraćala sam se sa odmora, autobusom, imalo je mesta pa sam otišla do poslednjeg sedišta na kome je sedeo još samo jedan čovek, recimo 30-40 godina star. Razmenili smo par reči, nakon čega je vozač ugasio svetla i ja sam ubrzo zadremala.

U par navrata mi se učinilo da sam ga pipnula nožnim prstima i misleći da ga možda guram i smetam, skupljala se još više u svoj fetus položaj. Opet sam zadremala, ali za svega nekoliko trenutaka iz sna me budi njegova ruka na mojim kolenima.

Njegova ruka na MOJIM kolenima!!

Eeeej, neko se drznuo da bez odobrenja i pristanka, stavi svoju ruku na moje koleno!!! Bila sam užasnuta i šokirana. Ne postoje reči kojima bih opisala koliko sam se ranjivo i izloženo osetila u tom trenutku. Tresući se, skupljala sam svoje stvari, odbrusila mu nešto kroz zube i otišla u prednji deo autobusa.

Nastavila sam da se tresem i narednih pola sata, dok je moj šok i nelagodu, preplavljivao osećaj besa. Kada sam se sasvim pribrala, otišla sam do vozača i prijavila uznemiravanje. Na moje oduševljenje vozač je ubrzo zaustavio vozilo i bezobraznog skota izbacio napolje, koji je u tada bio manji od makovog zrna.

Putovanje smo nastavili bez njega..a ja sam danima posle toga premotavala situaciju u glavi i razmišljala koliko sam sreće imala, sreće što je pun bus, što je vozač odmah odreagovao… I naravno o tome koliko devojaka nije imalo sreće..koliko njih je bilo na sličan način uznemiravano, silovano, ubijeno…?

Foto: Canva

Iako bez posledica, to što se desilo je strašno, užasno i na mene je ostavilo izuzetan utisak… Nikako ne smemo dozvoliti da bilo koji akt učinjen protiv volje i pristanka određenog lica, prođe bez osude društva i nekažnjeno.

Bilo da ste žrtva ili svedok uznemiravanja, molim vas nemojte ćutati na ovakve stvari, uradite bilo šta, samo ne ćutite. To što se neki kreten osmelio da vam dobaci, da vas pipne, štipne ili šta god drugo, a da vas uznemirava i čini da se ne osećate bezbedno i prijatno, nije vaša sramota i ne niste krivi sve i da ste u minjaku, štiklama, sve i da ste goli prošli ulicom, vaše telo je vaša stvar i samo vi odlučujete šta ćete sa njime da radite.

Prijavite slučaj nekome, prolazniku, vozaču autobusa, radnici na kasi, konobaru u kafiću, policiji.. tražite pomoć i zaštitu, ali nemojte ćutati. Ćutanjem ih štitimo. Ćutanjem povećavamo šansu da, ako ne mi danas, neka druga devojka/žena sutra strada. Zaustavimo krug nasilja, tako što ćemo reagovati, reagovati i na “najsitnije” povrede dostojanstva i integriteta jedne ličnosti.

U Krivičnom zakoniku piše : “Polno uznemiravanje jeste svako verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje, koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva lica u sferi polnog života, a koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.”

Takođe piše da ko polno uznemirava drugo lice, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom od šest meseci. Da ne govorim o ozbiljnijim stvarima kao što su obljuba, silovanje i slično… Dakle sankcije postoje, mogu odgovarati pred zakonom.

Zato vas molim da razgovarate sa svojim drugaricama, sestrama, devojkama, majkama… odgovor na nasilje nije okretanje glave, hajde da se potrudimo da sebi stvorimo iole normalnije i bezbednije okruženje za život.

“Iskreno, volela bih da se društvo izmeni taman toliko da se muškarci više plaše društvene osude za to što uvrede ili udare ženu, nego što žene slomi sramota i tuga što ih je neko uvredio ili udario.”

Preuzeto uz Janinu dozvolu.

To što te tuče muž, to je tvoja privatna stvar, gospođo

Brankica Rakovic — Sat, 16 Dec 2006 11:13:00 +0000

Udružene žene, fondacija za sigurnost i brigu žena u Banjaluci, djeluje od 1996. godine. Osnovana je sa ciljem djelovanja u pravcu unapređenja društvenog položaja žene i njenog prava na život bez nasilja u porodici i javnom životu. S obzirom na poražavajuće činjenice o porodičnom nasilju, kao i nasilju nad ženama, razgovarali smo sa direktoricom udruženja Goricom Ivić. Zanimalo nas je zašto žene trpe, odnosno zašto se dešava da ostaju u odnosima u kojima ih zlostavljaju samo zato, jer se boje prijaviti nasilje. Istovremeno, društvo često pogrešnom percepcijom pravi dodatne poteškoće ženama, koje se ne osjećaju prihvaćeno i sigurno, onda kada su žrtve. O svemu tome, za Lolu Gorica kaže:

Borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u prodici “Udružene žene” započele su prije dvadeset godina, zato što u to vrijeme nije bilo nikakve zaštite za žene žrtve nasilja, nije postojao ni zakon koji štiti žene od nasilja u porodici. Nasilni partneri/muževi mogli su da maltretiraju svoje žene, a da se to od strane društva i države posmatra kao privatna stvar. Danas imamo zakone, ali njihova primjena nije adekvatna potrebama žena koje trpe nasilje. Borimo se, jer se broj žena koje trpe nasilje stalno povećava.
Nasilje nad ženama. Nažalost dio svakodnevnice u kojoj svjedočimo izjavama poput: „Sama je tražila“, „Zaslužila je“, „Nije smjela reći pa je trpila“. Kako stati na kraj ovakvim stavovima?

Nažalost, ovakve izjave se svakodnevno čuju u našem okruženju. Niko ne postavlja pitanje: „Zašto nije smjela reći?“ i „Zašto žene ne traže pomoć?“ Živimo u društvu u kojem je još uvijek potrebno objašnjavati da je nasilje nad ženama apsolutno neprihvatljivo i da se treba najstrožije kažnjavati. Još uvijek postoji uvjerenje da je nasilje nad ženama vaspitna mjera i iz tog uvjerenja proizilaze komentari: „Zaslužila je“, pa batine i drugi oblici nasilja služe za prevaspitavanje i „dovođenje žene u red“!

Kako bi se obratile za pomoć, ženama je neophodno mnogo snage i razbijanje predrasude da ih treba biti sram. Zašto se dešava da se nasilje trpi, a ne prijavljuje?

Da bi žene prijavile nasilje, one moraju očekivati da će se desiti promjena, da će nasilje prestati i da će one i njihova djeca biti zaštićene i sigurne, a počinioci kažnjeni. One u to ne vjeruju i zato ne prijavljuju nasilje, a vrlo često su i ekonomski potpuno zavisne od svojih muževa/partnera nasilnika pa nisu u mogućnosti da izađu iz nasilne zajednice, jer su u strahu za osnovne egzistencionalne potrebe sebe i svoje djece. Nasilje se prijavljuje tek kada postoje ozbiljne fizičke i psihičke posljedice istog i kada ga je nemoguće sakriti u četiri zida.

Kakav oblik podrške pružaju „Udružene žene“ ?

Fondacija “Udružene žene” Banja Luka ima besplatno pravno savjetovalište u kome diplomirane pravnice pružaju ženama žrtvama nasilja besplatne pravne usluge i savjete. Takođe, imamo Sigurnu kuću i SOS telefon za žene i djecu koji trpe porodično nasilje, a koji je besplatan i funkcioniše 24 sata na dan.

Jeste li imali slučajeva ponovljenog nasilja nakon što štićenica napusti sigurnu kuću? Na koji način se prati dalji razvoj situacije?

Postoje slučajevi kada se žrtva nasilja vrati u nasilnu zajednicu i nasilje se ponovo desi, ali to nije zato što ona želi da i dalje trpi nasilje, nego zato što najčešće nema podršku u društvu, lokalnoj zajednici pa i u svojoj porodici. Situaciju dodatno otežavaju osuđujući stavovi okoline zbog vraćanja u nasilnu zajednicu. Fondacija “Udružene žene” Banja Luka nastavlja pružati podršku žrtvama kroz grupe za samopomoć, pravno savjetovalište i druge oblike podrške u zavisnosti od potreba žena.

Porodično nasilje nerijetko uključuje i djecu. Kakav oblik podrške pružate djeci i majkama?

Djeca koja žive i odrastaju u nasilnim zajednicama su uvijek žrtve nasilja prema domaćem zakonodavstvu i prema međunarodnim dokumentima, koji se bave nasiljem prema ženama i nasilja u porodici. U Sigurnoj kući borave majke sa svojom djecom, gdje se njima pruža podrška kroz zadovoljavanje osnovnih egzistencijalnih potreba, medicinske usluge, programe osnaživanja, psiho-socijalnu podršku, podršku u školovanju, učenju, vanškolskim aktivnostima i prevazilaženju trauma nastalih živeći u nasilnim porodicama.

Ako govorimo o nekim statistikama, koliko često se dešava da vam se jave žene koje trpe nasilje i na koji način funkcioniše procedura prijave nasilja?

Na SOS telefon u 2015. godini se javilo 1 307 žrtava nasilja, a u Sigurnoj kući su boravile dvadeset i dvije žene, sedamnaest djevojčica i trinaest dječaka. Nasilje se svakako prvo treba prijaviti policiji, ali se može prijaviti i nadležnoj instituciji socijalne zaštite ili na SOS telefon 1264 za Republiku Srpsku i 1265 za Federaciju BiH. Sigurna kuća je jedino utočište za žene i djecu žrtve nasilja, koji nemaju gdje da odu i puno je sigurnija od nasilne zajednice u kojoj su žena i djeca u stalnoj neizvjesnosti i strahu od toga šta im se može desiti u sljedećem trenutku.

Kako pomoći osobama koje ne žele prijaviti nasilje, a za koje se zna ili pretpostavlja da su žrtve istog?

Svi građani i građanke koji primijete nasilje, dužni su da ga prijave nadležnoj policijskoj stanici, a nasilje mogu prijaviti i anonimno. Bitno je da cijelo društvo šalje poruku da su svi oblici nasilja neprihvatljivi i da se nasilje ne može i neće tolerisati. Ukoliko neka žena trpi nasilje, a nije spremna da ga prijavi, može da uputi anonimni poziv na SOS telefon ili da se javi u Fondaciju Udružene žene Banja Luka, gdje mogu dobiti savjet i pomoć.

Kako sakriti adresu sigurnih kuća i treba li ih skrivati?

Adresa sigurne kuće nije dostupna javnosti i takva treba da ostane. Ljudi iz okruženja su znatiželjni u pogledu lokacije sigurne kuće, a da pri tom ne razmišljaju o bezbjednosti onih koji u njoj borave. U evropskim gradovima postoji praksa da sigurne kuće, s vremena na vrijeme, mijenjaju lokaciju iz bezbjednosnih razloga. Dešavalo se da muževi dolaze na adresu kancelarije Fondacije Udružene žene, s obzirom da je ona transparentna i lako dostupna.

Imate li podršku vlasti ili NVO sektora i gdje vam je najpotrebnija dodatno?

Fondacija Udružene žene Banja Luka već dvadeset godina sarađuje sa nevladinim i vladinim organizacijama u Bosni i Hercegovini i regionu. Trenutno smo dio regionalnog programa „Udruženim naporima – ka novim Evropskim standardima“, koji se implementira u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Okvir za djelovanje je Konvencija Savjeta Evrope o borbi i sprečavanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska Konvencija) koju je BiH ratifikovala i obavezala se da će uskladiti domaće zakonodavstvo sa međunarodnim.

Ženske nevladine organizacije iz navedenih zemalja, kao i iz BiH, pružaju podršku jedne drugima u ostvarivanju zajedničkog cilja, a to je nulta tolerancija na nasilje nad ženama i nasilje u porodici. Najpotrebnija dodatna podrška od strane vlasti žrtvama nasilja je ona u sprovođenju zakona koji garantuju zaštitu žrtvama i zakona koji garantuju kažnjavanje počinioca. Potrebno je da država BiH preuzme potpunu obavezu u finansiranju sigurnih kuća i SOS telefona, na šta se obavezala ratifikacijom Istanbulske konvencije.

Kao pozitivan primjer bih navela majku četvoro djece iz zabačene ruralne sredine bez pristupa zdravstvenim, obrazovnom i socijalnom sistemu, a koja je žrtva dugogodišnjeg fizičkog, psihičkog i ekonomskog nasilja. Ona je sa svojom djecom napustila zajednicu u kojoj su trpili nasilje i nakon boravka u sigurnoj kući uz pomoć Fondacije Udružene žene pronašla je posao i smještaj za sebe i svoju djecu gdje i danas živi i radi i ne trpi nasilje. Negativna iskustva uvijek vezujemo za žene koje se vraćaju u nasilnu zajednicu, zato što nemaju drugog izbora.

Lolina vijest dana: Gdje ćete za Novu godinu? Gdje god poželite!

Brankica Rakovic — Sat, 16 Dec 2006 08:41:00 +0000

Decembar je, bliži se kraj godine i ona famozna najluđa noć. Znamo da vas počinje hvatati euforija, jer kako i ne bi kada sve oko vas odiše prazničnim duhom. Međutim, glavno od svih pitanja postaje gdje dočekati Novu godinu? Da, znamo da ima vas koji će reći kako je to samo jedan dan u godini i da je ok biti kod kuće. U suštini ne kažemo da nije, ali šta kada biste mogli ostvariti sve što poželite? Baš sve? A da to pri tome ne bude standardna proslava u nekom od ugostiteljskih objekata ili skupova na trgu.

S obzirom na to da je decembar mjesec ljubavi, kreativnosti i odluka koje donosimo sada, a tiču se čitave godine, vrijedilo bi se potruditi oko kreativnh ideja. Makar ih se ne pridržavali sa početkom januara. Možete se sjećati 31. decembra još dugi niz godina, a mi vas izazivamo da to i uradite.

Sjećate se onih kostima koje ste oduvijek probavali kao mali? Zašto ne biste i sada odlučili biti neko kostimiran?

Ili vaša omiljena destinacija koja je ostala samo želja, jer se niste uspjeli organizovati?

Čini se da vam je uvijek nešto nedostajalo, izmicalo i pravilo problem. Zašto sada ne biste stali na trenutak, zamislili se i rekli sami da možete upravo sada ostvariti sve?

Ma šta god rekli, nemate opravdanje. Krajnje vrijeme je da otvorite Pandorinu kutiju svojih ideja, kreativnih stvari i ljudi jednako ili više blesavih nego vi, jer zajedno možete biti savršena grupa koja će svoj doček pamtiti još dugo godina.

Ako mislite da je sada kasno da se prijavite jer ste prešli neku imaginarnu cifru u godinama, mi vam kažemo da je to nemoguće. Probudite dijete u sebi, iznenadite svoju djecu i napravite ludu zabavu za sebe i svoje prijatelje. Pokažite im da je mladost stanje duha. Ili ako ste i fizički mladi, prihvatite izazov i uradite nešto drugačije, jer svi mogu uraditi isto. Proslaviti i ovu Novu godinu na bezbroj sličnih načina kao i dosad. A u čemu je onda čarolija? Oslobodite se i stvarajte nove prostore u svojoj glavi koje će popuniti neki vama dragi ljudi i sjajne ideje. One koje su čak i veće od vas, koje se niste usudili ostvariti i za koje ste čekali. Pravo vrijeme je upravo sad i zato se trgnite. Neka se takmičarski duh u vama potrudi da pobjedi konkurenciju kako bi pokazao da je vaša ideja nešto najoriginalnije ikad.

Praznična groznica nas hvata i ne možemo da dočekamo planiranje svojih dočeka, a ujedno i vaših ideja, koje čak i ako se ne ostvare mogu biti pokretač i motivacija i vama, ali i drugima da ih ostvarite i pomjerite se s mjesta. S obzirom na to da svaka bajka ima svoj čarobni štapić, naš je ovoga puta mtel koji za zadatak kao i mnogo puta u ovoj godini ima vašu radost i ispunjenje želja. Međutim, počnite razmišljati već danas, jer ovaj mjesec ima nevjerovatnu moć brzine pa i prije nego zamislite ističe vrijeme za početak realizacije vaše želje. Do 11. decembra prijavite, a već 13. ćete znati je li vaša ideja upravo ona koja je svima ostavila dojam “ovo je ono što moramo realizovati”. Biće tu i utješnih nagrada, a o svemu detaljnije saznajte na fejsbuk stranici mtela.

Sve što ste radili proteklih 360 i kusur dana dolazi do svog usijanja u velikoj noći 31. decembra. Dajte svojoj godini završni pečat, jer nakon toliko truda, rada i prosječnih zabava, susreta i ideja, imate apsolutno pravo da razmišljate o većim, boljim i inovativnijim stvarima. Izazov je vrlo jednostavan. Budite bolji i veći od sebe u prošloj godini, a upravo to možda bude i najveće što će se ikada ostvariti. Prihvatate li izazov?