Fondacija L’Oréal i UNESCO objavili su imena ovogodišnjih laureatkinja nagrade koju svake godine dobija samo pet najistaknutijih žena istraživača na svijetu, prenosi Serbian Times.

Ovo priznanje dodjeljuje se od 1998. godine i važi za jedan od najvažnijih međunarodnih programa za promociju dostignuća žena u nauci.

Gordana Vunjak-Novaković je ovo priznanje osvojila za geografsku regiju Sjeverne Amerike, gdje živi i radi, a nagrađena je za svoj istaknuti rad u oblasti bioinženjerstva ljudskih tkiva, sa ciljem transformacije medicine i unapređenja ljudskog zdravlja.

Na svečanoj ceremoniji koja će biti održana u Parizu 11. juna, nagradu će primiti uz još četiri naučnice koje su laureatkinje za Afriku i arapske zemlje, Aziju i Pacifik, Evropu i Latinsku Ameriku i Karibe.

Internacionalna nagrada L’Oréal-UNESCO „Za žene u nauci“ prepoznaje i promoviše naučnu izvrsnost izvanrednih naučnica, a među dosadašnjim laureatkinjama njih sedam je nakon dobijanja ove nagrade osvojilo i Nobelovu nagradu.

Ovogodišnji izbor naglašava ključnu ulogu pet laureatkinja u rješavanju globalnih zdravstvenih i ekoloških izazova: od revolucionarnog inženjeringa tkiva i genomskih istraživanja, do inovacija u poljoprivredi i uticaja ishrane na mentalno zdravlje.

Profesorka Gordana Vunjak-Novaković rođena je u Beogradu, završila je Zemunska gimnaziju, a diplomirala, magistrirala i doktorirala na Odsjeku za hemijsko inženjerstvo Tehnološko-metalurškog fakulteta u Beogradu, gdje je bila i profesorka. Specijalizovala se za biomedicinsko inženjerstvo kao Fulbrajtova stipendistkinja na MIT-u u Bostonu.

Danas je u zvanju univerzitetskog profesora (University Professor), najvišeg akademskog zvanja na Univerzitetu Kolumbija.

Vunjak-Novaković je svjetski pionir u bioinženjerstvu, čiji rad na uzgajanju ljudskih tkiva u laboratorijskim uslovima pomjera granice regenerativne medicine. Kao najcitiranija naučnica srpskog porijekla svih vremena i prva inženjerka u zvanju univerzitetskog profesora u istoriji Univerziteta Kolumbija, ona je i istaknuta mentorka koja aktivno radi na osnaživanju žena u nauci širom svijeta.

Nezavisne

 Sarajevo 19.09.2023. Konferencijom za medije koja je danas održana na platou Pozorišta mladih Sarajevo zvanično je počela kampanja  “TRGni se za RAVNOPRAVNOST”. Kampanja ima za cilj ujednačiti omjer muških i ženskih imena u procesu imenovanja ulica, trgova i parkova u Bosni i Hercegovini.

“TRGni se za RAVNOPRAVNOST” provode agencija Hearth iz Hrvatske, koja se bavi isključivo društveno odgovornim projektima, te Woman.Comm Club, vodeći regionalni klub žena iz komunikacijske industrije.

Jeste li znali da iako žene čine čak 50% bh. populacije, manje od 2% ulica u Bosni i Hercegovini nazvano je po ženama? Riječ je o zabrinjavajućim statistikama, prema kojima neki gradovi nemaju niti jednu ulicu nazvanu po ženama.

Kampanja će se fokusirati na stvaranje svijesti o problematici rodne nejednakosti u nazivima ulica, trgova i parkova te će poticati na promjene u toj oblasti.

Istovremeno na ovaj način odaje se priznanja ženama koje su dale i još uvijek daju svoj doprinos obrazovanju, umjetnosti i kulturi Bosne i Hercegovine ali i pruža mladim generacijama prilika da otkriju priče inspirativnih žena i muškaraca koji su oblikovali bh. historiju.

“Kroz kampanju “TRGni se za RAVNOPRAVNOST”, želimo naglasiti ne samo značaj ravnopravnosti spolova, već i važnost prepoznavanja i davanja više prostora ženama koje su ostavile neizbrisiv trag u historiji naše zemlje.

Nadamo se da će ova inicijativa inspirirati nove generacije da slijede njihove stope i postanu buduće velikanke i velikani.” Ističe Irena Miličević Vukoja, direktorica Woman.Comm Cluba.

Naša svakodnevica često nas zatrpava raznim problemima, ali ova inicijativa poziva mlade da se na trenutak izdignu iz tog okvira i urone u priče velikih ljudi. Kampanja će im pokazati koliko je važno truditi se, učiti i težiti velikim dostignućima, jer upravo su ti napori oni koji čine razliku i oblikuju budućnost.

Damir Ciglar, suosnivač agencije Hearth, dodao je: “Čast nam je što ovu iznimno važnu kampanju možemo prenijeti i na našu susjednu državu, Bosnu i Hercegovinu, koja se suočava s istim problemom.

Ova kampanja predstavlja korak prema stvaranju pravednijeg društva koje priznaje doprinos žena i muškaraca u oblikovanju naše zajednice. Pozivamo sve građane Bosne i Hercegovine da podrže ovu inicijativu i da zajedno gradimo bolju budućnost.”

 Kampanja će se realizirati uz podršku Misije OSCE-a u BiH, BH Telecoma te Fortenova grupe zajedno s brendovima Konzum, Mercator i Sarajevski kiseljak, te uz podršku svih građana  a s ciljem jačanja svijesti o problematici rodne nejednakosti u nazivima ulica sa ciljem pozitivnih promjenama u društvu.

Pridružite se ovoj inicijativi, potpišite peticiju i podržite cilj kampanje “TRGni se za RAVNOPRAVNOST” na velikanke.ba .

 Videospot kampanje možete pogledati na linku:

“Silovana sam kao dijete, sa sedam godina. To je u mojoj prvoj knjizi. Bila sam u parku”,  rekla je Kejti u podkastu Ani Mak, a onda je progovorila i o drugim incidentima zbog kojih je išla na terapiju.

“Onda sam se spetljala s fotografom koji je završio u zatvoru. Bio je opsednut sa mnom. Snimio je neprimjerene fotografije za koje sam u to vrijeme smatrala da su nevine. Imala sam samo 12 godina”, rekla je rijaliti zvijezda i otkrila detalje.

“Naterao me da poziram s isplaženim jezikom. Fotografije su izgledale mladalački, ali za njega je to bilo s****ualno. Pravio je te neke milkšejkove, ali ja ih nisam pila, jer mi se nisu svidjeli. Tako je drogirao druge djevojke”, završila je Kejti.

S ovim ružnim iskustvom nisu završila njene traume, ona je ispričala da je u međuvremenu “neko pokušao da je ugura u svoj automobil”.

Preuzeto sa: nezavisne.com

Želim da ih zaštitim od svega što će povrijediti njihova mala srca i njihove duše. Zar svaka majka ili staratelj ne želi isto? Stoga, kako da se osjećam kada je jedna od stvari od kojih najviše želim da ih zaštitim – bol u srcu – zapravo loša stvar koju sam im ja nanijela?

Vidimo i doživljavamo bezbrojne žrtve koje činimo kao majke za svoju djecu, ali šta da radimo kada to znači da treba da žrtvujemo ono što jesmo u svojoj srži? Opet, zamislite kako bi bilo bilo znajući da roditelj nije živio punim životom jer nije želio da ga povrijedi?

Koliko bi to bilo teško da nose na svojim ramenima i kakav bih primjer davala kao majka da ne živim svoj najautentičniji život (što je upravo ono što želim za njih)?

Outovala sam se prije više od godinu dana kao lezbejka. Bila sam udata za muškarca, i uradila sam upravo ono od čega pokušavam da zaštitim svoju djecu svih ovih godina i nastavljam da to činim: slomila sam im srca jer sam slomila našu porodicu.

Šta me čini drugačijom od drugih ljudi? Ovo je nešto sam se pitala iznova i iznova. Neki ljudi imaju sposobnost da žive, ali ne žive istinski. Oni su cinični. Žive iz dana u dan. Oni prihvataju osrednje i shvataju da njihovi životi neće biti ništa više od toga.

I pretpostavljam da je to u redu za njih. To me rastužuje, ali oni jedino sami mogu da promijene svoje okolnosti.

Ne možete željeti nešto za nekoga više nego što oni to žele za sebe. Zašto ja nisam mogla da pristanem na osrednjost? Zašto nisam mogla da sakrijem svoj identitet još 41 godinu da ne bih morala da budem osoba koja je povrijedila svoju djecu? Zašto nisam imala sposobnost da živim, a da zaista ne živim – jer bi to bilo mnogo lakše od onoga što sam zapravo uradila.

Borila sam se dosta vremena prije nego što sam priznala da sam lezbejka. Osjećanja krivice i sebičnosti bi me progutala, ali uprkos svim suzama, nisam se utopila. Izgubila sam dah i nisam mogla disati. Nisam mogla da vidim kroz natečene oči, pune suza. Osjećala sam da će me težina mog istinskog ja slomiti. Ipak, svijet se nastavio okretati, a sunce uvijek izlazi.

Sa svakim danom koji je prolazio, bližila sam se trenutku koji će mi omogućiti da budem slobodna i da naučim svoju djecu šta zaista znači živjeti. I, svakim danom koji je prolazio, postajala sam sigurnija u saznanju da je to upravo ono što treba da napravim, pokazujući im kako želim da žive. A onda se desilo. Jednog dana sam okupila svoju porodicu, a sutradan sam je slomila.

Neki to nazivaju sebičnim. Neki to nazivaju hrabrim. Neki to nazivaju neodgovornim. Neki to nazivaju inspirativnim. Ja to zovem istinskim življenjem.

Zanimljiva stvar koja se dešava kada se nešto kaže naglas je da kada se jednom izgovori, postaje stvarno. Tačka. Došao je dan kada sam morala da rastavim svoju porodicu. Ne pričam o tome na takav način svojoj djeci, niti se više osjećam da sam nešto rastavila. Kažem to tako, jer sam se tada tako osjećala zbog krivice koju sam tada nosila.

Danas kada govorim o svojoj porodici kažem da je ona preuređena. Uvijek ćemo biti porodica, ma koliko bijesa ili ogorčenosti bilo na drugoj strani; samo sada izgledamo malo drugačije. Sa riječima koje sam izgovorila su potekle mnoge suze za one koje sam povrijedila. Suze zbog svega što sam srušila. Suze za srca koja sam slomila. Suze za one koje sam razočarala.

Od ovog osjećanja krivice tijelo me boljelo, ali istovremeno je postojao osjećaj predanosti koji nikada ranije nisam osjećala. Napravila sam najveći, najstrašniji korak naprijed u svom životu, ali nije bilo suza zbog toga ko sam, samo, možda, zato što sam stigla tako kasno.

Život nije bio lak. Sramila sam se što sam im priznala to tokom pandemije i govorila sam sebi da je trebalo da sačekam još 5 do 10 godina dok djeca ne budu starija. Rečeno mi je da će moj život postati pravi pakao i da ću zažaliti zbog svoje odluke. Izgovorene su mi mnoge stvari, a neke od njih i dalje čujem, ali više ne dozvoljavam da me dotiču.

Ne dozvoljavam im više da imaju kontrolu nad mojom srećom. Nedavno sam bila vani jedne večeri, šetajući i držeći se za ruke sa ženom, kada je muškarac u autu spustio prozor i počeo da dobacuje komentare. Čula sam njegove riječi, ali nisam dozvolila da ometaju razgovor koji sam vodila sa ženom sa kojom sa bila, jer mi nije ni palo na pamet da se osvrćem na to.

Čekala sam 41 godinu da budem žena kakva sam danas. Čekala sam da se držim za ruke i da budem u vezi sa drugom ženom, i nikada, nikada neću dozvoliti nikome da mi oduzme tu sreću, niti ću trošiti energiju na komunikaciju sa nekim ko ne želi da se osjećam srećno, dostojno, jednako. Predugo sam čekala.

Dok sjedim u svom novom gnijezdu, stvarajući prostor ljubavi i topline, razmišljam o tome koliko sam nevjerovatno ponosna na ženu od prije više od godinu dana koja je bila toliko uplašena i prestrašena da preduzme strašne korake naprijed.

Da nisam donijela odluku da se ne želim da se zadovoljim ničim manje od sreće, sreće koju svi zaslužuju, i dalje bih živjela život čineći medvjeđe usluge sebi i svojoj djeci.

Gdje god da se nalazite na svom putovanju, šta god vam slijedi, veliki korak ili razgovor koji trebate obaviti, znajte da niste sami, iako se možda osjećate nevjerovatno usamljeno. Preživjela sam i ti ćeš.