Napravite sigurnosnu kopiju i odjavite se

Prije brisanja uređaja obavezno spremite kontakte, fotografije i važne dokumente. Korisnici Androida mogu koristiti Google Backup, Google Drive ili Samsung Cloud, a korisnici iPhonea iCloud. Fotografije i videozapisi mogu se sinkronizirati i na Google Photos ili OneDrive.

Nakon što ste napravili sigurnosnu kopiju, vrijeme je za odjavu sa svih računa. Zašto? Zato što mnoge aplikacije pamte prijavu čak i nakon resetiranja. Odjavite se s društvenih mreža, e-maila, bankovnih i platnih aplikacija (PayPal, Google Pay, Apple Pay). Posebno provjerite aplikacije koje čuvaju osjetljive podatke.

Odspojite povezane uređaje i izvadite SIM

Ako imate pametni sat, bežične slušalice ili druge Bluetooth uređaje povezane s mobitelom, odspojite ih i uklonite iz postavki. SIM kartica čuva vaše kontakte i podatke o operateru, a SD kartica fotografije i dokumente. Izvadite ih i spremite ili formatirajte prije ponovne upotrebe.

Vratite uređaj na tvorničke postavke

Nakon što ste sve spremili i odjavili se iz računa, napravite tvornički reset (factory reset). Iako time brišete većinu podataka s uređaja i omogućavate novom vlasniku čist početak, problemi mogu nastati kod nekih tvrdoglavih aplikacija ili postavki.

Provjerite memoriju uređaja. Za dodatnu sigurnost možete koristiti softver za sigurno brisanje podataka ili stručne usluge brisanja, posebno ako je uređaj sadržavao povjerljive informacije.

Očistite uređaj

Prije prodaje očistite ekran, kućište i portove. Uređaj koji izgleda uredno privlačniji je kupcima i može postići višu cijenu. Nakon toga pripremite originalnu ambalažu i dodatke – ako imate kutiju, punjač, slušalice i upute, priložite ih uz uređaj. Oni povećavaju vrijednost i ulijevaju povjerenje kupcima.

Deaktivirajte dvofaktorsku autentifikaciju

Ako vam aplikacije šalju kodove na stari uređaj, promijenite način potvrde ili isključite 2FA kako biste izbjegli blokade pri pristupu računima. Na iPhoneu obavezno isključite Find My iPhone i iCloud račun – bez toga novi vlasnik neće moći koristiti uređaj. Android telefoni imaju slične zaštite (FRP), koje se deaktiviraju uklanjanjem Google računa.

Odaberite sigurnog kupca

Prodajte mobitel putem pouzdanih kanala, poput ovlaštenih otkupnih programa, poznatih internetskih platformi ili provjerenih lokalnih servisa. Ako se sastajete s kupcem, birajte javna mjesta sa sigurnosnim kamerama. Kao dodatnu mjeru zapišite IMEI broj (pronađite ga utipkavanjem *#06#) – jedinstvenu oznaku uređaja. Nemojte ga javno objavljivati jer ga kriminalci mogu zloupotrijebiti. Ako je moguće, otključajte uređaj kod operatera, jer se otključani telefoni bolje prodaju.

Izvor: 6yka.com

Prema našim saznanjima, potvrđenim u Sudu BiH, optuženi Vladimir Stojanović, Mirko Tufegdžija, Vaso Pajić, Vojislav Škrbić, kao i predstavnici visokoškolske ustanove “Victoria international university” i Visoke škole “Union”, obje iz Mostara, priznali su krivicu i potpisali sporazum sa Tužilaštvom BiH.

“Glavni pretres u predmetu Zoran Kalinić i drugi počeo je 15. 11. 2024. godine, a rješenjem suda predmet je razdvojen u odnosu na optužene Stojanovića, Pajića, Tufegdžiju i Škrbića, te optužena pravna lica Univerzitet “Victoria international university” Mostar (pravni nasljednik Univerziteta modernih znanosti “CKM”) i Visoka škola “Union” Mostar. Do razdvajanja je došlo zbog sporazuma o priznanju krivice. Odluka suda o zaprimljenim sporazumima će biti donesena u razumnom roku“, potvrdili su nam u ovom sudu.

Podsjetimo, akcija “Klaster” počela je još 21. februara 2023. godine, kada su pripadnici policijskih službi, krenuli sa pretresima više visokoškolskih ustanova i hapšenjem osumnjičenih osoba do guše upetljanih u trgovanje falsifikovanim diplomama. Akcija koja je trajala gotovo godinu i po, rezultirala je optužnicom protiv 21 fizičkog i pravnog lica.

Oni su optuženi da su prodavali diplome medicine, prava, zaštite na radu, šumarstva, ekonomije i brojnih drugih zvanja po uhodanoj i provjerenoj šemi, a lažnim studentima dostavljali su ispitna pitanja sa rezultatima, seminarske radove, pa čak i diplomske radove.

Postali smo izvoznici neznanja

Damir Alagić, zastupnik Vojislava Škrbića, potvrdio je za CAPITAL da je njegov klijent priznao krivicu.

“Moj branjenik je u dubokoj starosti. Imao je potpisan ugovor o posredovanju i njegova cijela krivična odgovornost sadržala se u tome da nije razmišljao o onima koji su na takav način sprovodili obrazovanje. Priznao je, odnosno potpisao sporazum sa Tužilaštvom BiH. Mislim da je to opomena ne samo za pojedince nego i za sve univerzitete i fakultete u BiH, Srbiji i bilo gdje. Mi smo postali izvoznici neznanja, sramote i bruke u obrazovnom sistemu“, rekao je Alagić.

O detaljima sporazuma njegovog branjenika je rekao da ne može govoriti.

“Sporazum će se uskoro razmatrati i ne bih da ulazim u njegove detalje“, kaže Alagić.

Inače, u septembru prošle godine podignuta je optužnica na kojoj su se našli rektor na Nezavisnom univerzitetu Banjaluka Zoran Kalinić, suvlasnik Visoke škole za primijenjene i pravne nauke “Prometej” Banjaluka Dragan Ilić, v. d. rektora na Univerzitetu modernih nauka “CKM” Mostar i direktor na Visokoj školi “Union” Mostar Vladimir Stojanović, rektor na Univerzitetu za poslovni inženjering i menadžment “PIM” Banjaluka Dragan Đuranović.

Tu su i profesori fakulteta Denis Pračić (Union i Univerzitet modernih nauka Mostar), Mirko Tufegdžija i Vojislav Škrbić (PIM Banjaluka), Ljubiša Todorović (Prometej Banjaluka i CKM Mostar), Dragan Golijanin (Victoria international university Mostar, pravni nasljednik CKM).

Ova optužnica obuhvata i visokoškolske ustanove i univerzitete, Nezavisni univerzitet za političke i društvene nauke “NUBL”, Visoku školu za primijenjene i pravne nauke “Prometej” Banjaluka, Univerzitet za poslovni inženjering i menadžment “PIM”, svi iz Banjaluke, kao i Univerzitet “PIM” u Brčko distriktu. Optuženi su i Univerzitet “Victoria international university”, pravni nasljednik Univerziteta modernih nauka “CKM” Mostar, Visoka škola „Union“ iz ovog grada, kao i Internacionalni univerzitet Brčko distrikt BiH.

Optuženi da su prodali najmanje 49 diploma

Na optužnici su svoje mjesto našli i posrednici i zastupnici zaduženi uglavnom za “prljavi dio posla”, za naplatu i komunikaciju sa “studentima” i “diplomcima”, Vaso Pajić, Goran Lalović, Dušan Perić, Senad Sinanović, Ljubinko Dobraš, te Miodrag Tepić.

Svi oni se terete da su prodali najmanje 49 diploma osobama koje nisu studirale, po cijenama od 3.500 KM do 10.000 KM, zavisno od dužine studiranja (od dva do devet mjeseci). Do sada je utvrđeno da su inkasirali najmanje 370.000 maraka.

U razgovoru sa sagovornikom upućenim u ovaj slučaj saznajemo da je išlo toliko daleko da su „kompleti“ diploma srednje škole, fakulteta, mastera i doktorata, prodavane za najmanje 9.500 KM.

Među najzanimljivijim primjerima u optužnici istakli su se pomaganje Zorana Kalinića Draganu Iliću da da se retroaktivno prijavi i bude izabran u zvanje docenta za užu naučnu oblast menadžment.

Takođe, jedan diplomirani ekonomista diplomu je stekao za 6.500 maraka, a da nikada nogom nije kročio na fakultet.

Posebno je interesantna komunikacija između Kalinića, Škrbića i Perića tokom 2021. godine, u godinama cvjetanja biznisa, iz koje se vidi da su studenti po znanje i titule dolazili na benzinske pumpe i u hotele, a da su se posrednici “mučili” da im sve obezbjede.

O svemu tome CAPITAL je pisao u tekstu: Kako se trguje lažnim diplomama u BiH: „Profa moj, je li gotovo?“

Za sve diplome koje su do sada prodali, u optužnici se navodi da će biti zatraženo poništavanje, ali nismo uspjeli da utvrdimo da li će osobe koje su ih kupile i lažirale stručnu spremu u procesu zapošljavanja biti takođe pozvane na odgovornost.

Licence i dozvole za rad na klimavim nogama

Fakulteti  i univerziteti čiji su direktori, rektori i profesori uhapšeni u akciji “Klaster” po svemu sudeći će biti ugašeni. Razlozi za zatvaranje su, prije svega, “loš glas” na koji su dospjele ove ustanove nakon hapšenja odgovornih za organizovano prodavanje falsifikovanih diploma i namještanje ispita, zbog čega su se studenti masovno ispisali i prebacili na druge visokoškolske ustanove.

Drugi razlog, prema našim informacijama su i “odvezane ruke” Agencije za razvoj visokog obrazovanja Republike Srpske (AVORS), kao i one na nivou BiH da “počisti teren” u oblasti visokog obrazovanja koja je nekima od njih već odbila akreditaciju. Oni su se na to žalili i tražili da se proces nastavi.

Izvor: capital.ba

Naime, TikTokerka Čejen Haris zarađuje oko sedam hiljada evra mesečno zahvaljujući prodaji svojih korišćenih, znojavih i prljavih – čarapa.

Ona u svojim video snimcima prikazuje kako njuši čarape koje skida sa nogu, zatim pokazuje svoja stopala i koliko se ona zapravo znoje, a zahvaljujući bizarnim fantazijama njenih 56.000 pratilaca uspela je prodaju svojih polovnih čarapa da pretvori u posao sa punim radnim vremenom.

Svaka mušterija je drugačija, samo zavisi od toga šta oseća i šta voli. Neki ljudi vole da ih sišu, neki ljudi jedu sa njima, neki ljudi jedu isečene nokte na nogama – otkriva neverovatne navike svojih mušterija ova 29-godišnjakinja iz SAD i otrkiva da često zarađuje između 900 i 1.800 evra iz meseca u mesec. A njena najveća zarada do sada je ubeležena kada je za mese dana zaradila 7.200 evra.

@realcheybutt♬ original sound – Chey

Osim što prikazuje svojim pratiocima šta sve radi sa čarapama, Čejen takođe pomaže i drugima da započnu sličan “biznis” nudeći im savete, tako da je vremenom izgradila prilično ozbiljnu zajednicu koja je zainteresovana za njen sadržaj.

Moji prihodi variraju od trenutka kada sam prvi put počela do sada. Mnogo je variralo, raslo i padalo, ali imam u proseku hiljadu mesečno, možda dve hiljade – otrkiva Čejen i objašnjava da njene mušterije jednostavno vole da imaju njene čarape, da ih pomirišu i vide.

Volim ženska stopala, neću da lažem o tome jer smatram da je ovde za mene “siguran prostor” – napisao joj je dan obožavalac, dok je neko drugi prokomentarsao: – Ne bih jeo ničije nokte na nogama jer mislim da je to previše, ali poštujem tuđe izbore.

A neki komentari se graniče sa zdravom pameću.

Mislim da je najbolji način da ih pomirišete… Drugi način je da napravite šolju čaja od njih i da ga popijete je, ali nakon ovoga postaju beskorisne – rekao je jedan pratilac, dok je drugi zvučao prizemnije: – Hajde sada, 99 procenata ih samo pomirišu, budimo realni.

Merkjuri je u ovoj kući živio posljednjih deset godina svog života, a ona se prodaje prvi put poslije blizu 50 godina, prenio je “Juronjuz”.

Frontmen “Kvina” ostavio je vilu sa osam spavaćih soba i svu svoju imovinu svojoj bliskoj prijateljici i bivšoj djevojci Meri Ostin.

Vilu “Garden lodž”, kuću od cigle u neogruzijskom stilu, smještenu u otmjenom kvartu Kensington, prodaje agencija “Najt Frenk”, a objekat nije na javnoj listi oglašenih nekretnina, prenosi Srna.

Merkjuri je kupio ovu kuću 1980. godine, a u svojoj biografiji je naveo da ju je platio gotovinom u današnjoj vrijednosti od 585.000 evra.

“Vidio sam kuću, zaljubio se u nju i za pola sata bila je moja”, hvalio se Merkjuri u knjizi.

Merkjuri je u velikoj mjeri renovirao objekat u napunio ga dragocjenim umjetničkim djelima, uključujući radove Pikasa, Dalija i Matisa.

Kuća je stavljena na prodaju krajem prošlog mjeseca.

Ne sjećam se šta je vodilo ka tome – možda je to bio puder koji mi se prosuo po rukama – ali jednog dana sam se probudila i shvatila da je sve što sam kupila na Instagramu loše. Svi proizvodi koji su izgledali sjajno na reklamama – tako stilizovani i prilagođeni mojim potrebama – ispostavili su se kao razočaranje.

Uzmimo za primjer jednodijelni kupaći kostim. Andie je brend koji mi je bio nepoznat sve dok se nije pojavio na mom feedu u vidu sredovječnog obećanja ,,Hot Girl Summera”.

Čak su ga i časopisi poput Glamoura i InStylea reklamirali. Nakon što sam provjerila svoje mjere na njihovom vodiču za veličine i pregledala 1.500 zadovoljnih recenzija kupaca, odlučila sam da naručim njihov Amalfi kupaći u mojoj uobičajnoj veličini.

Kada je crveni tankini stigao –  primjetila sam da je kompresivni materijal toliko zategnut da korpa za grudnjak ne ide dalje od struka. Ponovo sam naručila isti kupaći, ali ovaj put u verziji ,,dugački torzo“. Kada je stigao novi kupaći, shvatila sam da izrez jedva pokriva moje bradavice.

Suočena sa troškom od 10 dolara za reklamaciju robe i troškovima dostave, odlučila sam da kupaći kostim poklonim mlađoj sestri. U tom trenutku sam krivila sebe. Svi bi trebali znati da se ženski kupaći kostimi ne kupuju putem društvenih mreža; dovoljno je teško kupovati ga uživo.

Ali nije valjda toliko teško pronaći obični pamučni donji veš, putem interneta, koji bi mi odgovarao. Pamučne gaćice brenda Oddobody izgledale su anđeoski na ekranu. Međutim, kada su stigle, imala sam šta da vidim. Bikini je bio užasno nizak sprijeda, a nazad prilično visok.

Odlučila sam da ipak nosim sivkasti, izlizani pamučni donji veš jer je bio udoban, iako je moj dečko, šaljivo komentarisao, da je čak i list smokve bolje pokrio Evu u rajskom vrtu nego ove nove gaćice.

Zatim sam nabavila dva para Smartwool gaćica of merino čipke u crnoj i bijeloj boji. Reklamirane su u oglasu za lokalnu kompaniju koja prodaje planinarsku opremu. Uskoro nakon što sam počela da ih nosim, razvila sam osip na nezgodnom mjestu. Prilično sam se zabrinula pa sam nazvala ljekarsku ordinaciju.

“Hmm”, rekla je recepcionerka. ,,Može biti herpes.”

Tražili su od mene da napravim selfi zahvaćenog područja i postavim ga na FTP sajt doktora. Pomislili bi da je čovjek već naviknut da sve radi online, čak i svoju intimnu medicinsku njegu – ali ovo je djelovalo kao uvod u novu propast društva. Siguran znak da je sve već naopako.

Osjećajući moju nelagodnost, vjerenik mi je poslao sliku svoje zadnjice da bi mi mogao da ,,normalizujem iskustvo”. (Pomoglo je.)

Kada sam dobila poziv da odem u kliniku, zgodni ljekar na dežurstvu nije bio iznenađen. ,,Kontaktni dermatitis“ – rekao je i napisao mi recept za kortikosteroidnu kremu. ,,I nikada više ne nosite te gaćice.”

Do prije nekoliko godina skoro nikada nisam kupovala online. Uvijek sam voljela iskustvo kupovine uživo. Jednom sam čak imala kolumnu o putovanjima u kojoj sam izvještavala o prodavnicama u različitim gradovima širom sveta.

Pandemija je sve promijenila. Dok su drugi pravili zalihe toalet papira i Clorox maramica, moj prvi impuls je bio da kupim gaće i čarape. Instagram je bio srećan da to isporuči.

Prema podacima platforme, skoro polovina ljudi, koji koriste Instagram, kupuje svake sedmice. ,,Nisam bio online kupac prije pandemije, ali u pandemiji sam postao čudovište”, rekao je jedan poznanik. ,,Samo bi skrolalo Instagram i za dva minuta bi iskočilo četiri do pet različitih oglasa.” Saosjećala sam se.

Možda zato što sam spisateljica, pretpostavila sam su narativi ono što tjera ljude da kupuju na Instagramu. Postoje reklame koje gledamo zbog njih samih: uzmite jedan Nordace video, u kojem mlada žena pakuje ogroman broj flašica sa vodom, punjače i balzame za usne u svoj ranac za predstojeće putovanje, bez obzira na to što izgleda premlado da bi imala kreditnu karticu firme.

Sutherland, veteranka u marketingu koja vodi sopstvenu kompaniju za brendiranje i konzalting, New Thinking, ponudila je drugu perspektivu. ,,Ne vidim ih kao reklame”, rekla je. ,,Ono na šta zaista reagujem je mogućnost rješavanje problema.”

Sutherland je počela da kupuje na Instagramu prije nekoliko godina tokom pandemijskih zatvaranja i poslala mi je snimak ekrana jedne od svojih nedavnih kupovina: mala prenosna daska za peglanje koja se može postaviti na zadnju stranu odjeće, tako da odjeća ne mora da se skida sa vješalice. Bio sam očarana. Instagram, kaže ona, odlično ispunjava ,,nepokrivene potrebe”.

Najbolje objašnjenje ove ideje koje sam vidjela je video u kojem dva psa leže na podu, vjerovatno im je dosadno, dok ih njihov vlasnik virtuelno provjerava iz svoje kancelarije. (Problem: nabavili ste štene tokom pandemije. Rješenje: Furbo, web kamera koja izbacuje poslastice za kućne ljubimce čak i kada niste kod kuće.)

Sutherland misli da druga moć Instagrama leži u tome što uklanja prepreke koje stoje na putu naše kupovine. Instagram ima sistem prodaje koji je brži od bilo koje kase i čak većine veb sajtova prodavnica. ,,Tehnologija podržava ovu stihijsku transakciju, čak i za ljude koji bi inače vjerovatno bili pažljiviji sa svojim novcem.”

Ne sjećam se kada ili zašto sam dala svoju email adresu, kućnu adresu i broj kreditne kartice Shop Pay-u, aplikaciji koju je pokrenuo Shopify, e-trgovinska platforma koja podržava mnoge modne brendove koje pratim. (Postoje slične opcije za PayPal i Apple Pay.)

Sada kada kliknem da kupim proizvod na Instagram stranici nekog brenda – recimo, da saznam cijenu dostave – porudžbina se automatski popunjava i u nekim slučajevima upisan je i moj broj kreditne kartice. Na ovaj način samo me jedan klik dijeli od kupovine.

Desilo mi se nekoliko puta da je neka kompanija uzela moju porudžbinu i uplatu, a zatim me ignorisala – što me je navelo da se osjećam kao jadnica. Za razliku od mene, Sutherland – za koju je kupovina oblik istraživanja – ne doživljava osjećaj ličnog neuspjeha ako njene kupovine ne uspiju. ,,Ali često pomislim – Šta li se dešava, Anne? Čak ni ne znaš koliko trošiš.“

Kada razmišljam o svojim najvećim kajanjima u vezi kupovine na Instagramu, to su bili proizvodi koji su nudili identitet koji mi je bio stran.

Ako bi mi prodavač u butiku rekao da mi je potrebno Armani odijelo – što se zapravo desilo kada sam dobila svoj prvi posao glavne urednice u časopisu – prozrela bih to kao pokušaj da ostvari proviziju. Zatim bih otišla do najbliže COS prodavnice.

Ali ako neko mlađi ili kul predstavi novi lajfstajl proizvod na Instagramu – bilo da je to šareni silikonski Bento box ili novi gel za obrve – moje odbrane padaju. Tako sam završila sa dva ,,alternativna šampona”, uključujući i bočicu koja ima prilagođenu pH vrijednost vodi iz gradskog vodovoda. Nijedan od ovih proizvoda nije uspio da transformiše moju kosu ni moj život.

U retrospektivi, shvatam da su ,,normalni” ljudi sa prelijepim frizurama koji šetaju kroz SoHo , samo modeli sa dobrom stilizacijom. Povjerovala sam u autentičnost ove reklame – vrsta iskrene, intimne ispovijesti u kojima Instagram blista – kao da nisam znala osnove marketinga.

Sve je kulminiralo kada sam povjerovala u savjetovanje o karijeri koje je nudila ,,ekspertkinja za liderstvo” koja je navodno pomagala profesionalnim ženama. Nakon što sam se prijavila za besplatni vebinar o sagorijevanju na poslu, konzultantkinja me je kontaktirala i razgovarale smo oko 45 minuta jedne večeri – za savjet koji nisam plaćala.

Onda se situacija preokrenula, i ona je pokušala da mi proda časove u vrijednosti od 10.000 dolara.

Instagram je pretrpan oglasima za ,,mini MBA” i druge online kurseve u školama poput Oksforda i Jejla koji se nude putem kompanije GetSmarter; prvobitno sam pohađala jedan od vebinara. Kada sam objasnila da nemam namjeru niti mogućnost da platim pun paket, prodavačica je bila uporna. Znala sam da samo slijedi skriptu, ali razgovor je bio neugodan s obzirom na to da je kompanija njegovale vrijednosti poput feminizma i empatije.

Konačno me je upitala: ,,Zašto mislite da niste zaslužili ovo?”

Zaslužili? Kakvo pitanje za postaviti bilo kome u ovom trenutku u istoriji. Svi mi vrijedimo više od svega s čime smo se suočavali posljednjih nekoliko godina – više od pandemije, rastuće inflacije, društvene nejednakosti. Vrijedimo više od najvećih talasa otkaza u nedavnoj istoriji. Dok se borimo da preživimo, naše porodice i lični životi čekaju dok ne završimo taj Zoom poziv – ako ikada.

Ali u svijetu Instagram kupovine, vrijednosti nisu bitne. Novac i vrijeme koje sam potrošila na porudžbine, dostavu i povrate pokazali su to. Sve se svodilo samo na obećanje online kupovine iz snova – svijet kojem možete pristupiti jednim potezom prsta, a koji ostaje nedostižan zauvijek.

Prevela: Iris Janković

Agencija je objavila da je prodala vilu u Njorku, rezidenciju bivše jugoslovenske misije pri Ujedinjenim nacijama, na prestižnoj Petoj Aveniji na Menhetnu, za punu traženu cenu od 50 miliona dolara u gotovini.

Prodavac vile, koju je koristila i Stalna misija Srbije pri UN, su pet država naslednica bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Severna Makedonija i Srbija, a vilu je kupila kompanija s adresom u Njujorku.

“Novi vlasnik je upravo kupio značajan deo istorije Njujorka”, saopštio je Tristan Harper, agent kompanije Daglas Eliman koji je zaključio posao.

Kupac je platio sve troškove zatvaranja transakcije, od kojih neke obično plaća prodavac poreze na transfere, brokerske naknade itd., što je dodalo preko 11 odsto trošku iz džepa kupca.

Ovaj dvorac je krečnjačka vila široka 9 metara koju su 1903. godine dizajnirali arhitekti Voren i Vetmor sa slavne glavne centralne stanice na Menhetnu. Godine 1969. proglašen je individualnim obeležjem Njujorka, zbog “impresivne čistoće stila koji je izveden sa takvom finoćom i autoritetom“.

Rezidencija u stilu Beauk Arts-a ima 32 velike sobe i 12 kupatila raspoređenih na devet nivoa direktno naspram Central Parka. Spektakularni pogledi iz 10 soba okrenutih prema parku uključuju neke od najpoznatijih zgrada Midtauna i Vest Sidea, i stare i nove. U vreme Hladnog rata na vrhu zgrade je navodno bila tajna soba koju niko nije mogao prisluškivati, a tu su bili neprobojni prozori prema Petoj aveniji.

Većina originalnih detalja kuće ostala je netaknuta do danas, uključujući dve zadivljujuće francuske tapiserije iz 18. veka koje se nalaze iznad velikog vijugavog stepeništa, 17 kamina, ručno izrezbarenih balustrada napravljenih od pojedinačnih komada retkog italijanskog mermera, boiserie sa zlatnim listovima, ručno oslikane plafoni koji podsećaju na staru Evropu, obloge iz antičkog francuskog zamka koji je naknadno ugrađen u ovaj prostor, i dva lifta.

Tu je i kitnjasti krovni prozor iznad glavne dvorane na dva sprata sa plafonima visokim 34 stope. Nakon što se Jugoslavija raspala u građanskom ratu 1990-ih, imovinu su “nasledile“ vlade pet država naslednica.

Nakon sporazuma pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija, potpisanog početkom 2000-ih, nekretnina je prvi put izašla na tržište 2017. Dve početne ponude nisu dogovorene zbog složenosti pregovora i internih proceduralnih tehničkih detalja među vlasnicima.

Preuzeto sa: mondo.rs

Ovo ostrvce, površine od 5.000 kvadratnih metara, u privatnom je vlasništvu starosjedioca iz Vinišća, a na prodaji je od 2016. godine i još uvijek nije našlo novog vlasnika. Iz agencije za nekretnine kažu da je zainteresovanih i te kako bilo, kako stranih tako i domaćih državljana, ali kada shvate da prostornim planom nije dozvoljena gradnja i kada se upoznaju s propisima prostornog plana – brzo odustanu.

Ostrvo je okruženo oštrim stijenama, te je zbog toga na njega nemoguće pristati. Iz Splitsko-dalmatinske županije navode da je pogodno isključivo za bavljenje poljoprivredom.

Mještani su podijeljeni u pogledu prodaje, pri čemu jedni smatraju da ono što se mukotrpno sticalo ne bi trebalo rasprodavati, naročito strancima, dok drugi nemaju ništa protiv prodaje ni protiv toga da takva imovina “ode” u ruke stranaca.

Hrvatska ima 1.244 ostrva, ostrvaca, hridi i grebena, od čega je 66 naseljeno. Mala ostrva su uglavnom u vlasništvu države, više od 80 odsto, a ostatak je u privatnom vlasništvu, navodi se u prilogu zagrebačkog studija N1.

Preuzeto sa: nezavisne.com

10. Dan Brown-Da Vinčijev kod

U poređenju sa ostalim knjigama sa liste, Da Vinčijev Kod je relativno nova knjiga. Upravo zato uspjeh je izuzetan, jer je prodana u više od 80 miliona primjeraka, a na tržištu je manje od dvije decenije. Provokativna, misteriozna i fikcijska priča uspješno širi kontroverze godinama, a na osnovu nje snimljeni su i filmovi. Prevedena je na 44 jezika a i dalje intrigira čitaoce širom svijeta.

9. H. Rider Haggard – Ona: Istorija avanture

Rider Haggard je bio britanski autor kojeg su poslali u Južnu Afriku tokom britanske okupacije. Djelo je nastalo sa njegove egzotične lokacije gdje je bio inspirisan da napiše svoj avanturistički roman. Priča je to o dva glavna lika u izgubljenom kraljevstvu u Africi. Knjiga je objavljena 1887. godine i prevedena na 44 jezika, a prodana u 83 miliona primjeraka.

8. C. S. Lewis – Lav, vještica i ormar

Klasična fantastična knjiga za djecu koja je prvi put objavljena 1950. godine. Autor ove visoko cijenjene dječije knjige ujedno stoji i iza popularnih Narnijskih hronika, zemlji mitoloških stvorenja i životinja sa ljudskim sposobnostima. Knjiga je prodana u više od 85 miliona primjeraka.

7. J. K. Rowling – Harry Potter i kamen filozofa

Prva iz serijala knjiga o Harry Potter objavljena 1997. godine. Dostigla je vrh liste New York Timesa za najprodavaniju fikcijsku priču u avgustu 1999. godine i ostala na tom mjestu čitavu godinu. Preko 100 miliona prodanih primjeraka čine ovu knjigu 7. na mjestu najprodavanijih svih vremena.

6. J. R. R. Tolkien – Hobit

Tolkinu je pošlo za rukom da se nađe na čak dva mjesta ove liste. Sa Hobitom i Gospodarom prstenova.  Hobit je prodan u više od 100 milona primjeraka širom svijeta, prvenstveno objavljen 1937. godine, a kasnije osvajajući mnogobrojne nagrade i pohvale kritičara. Hobit je takođe ekranizovan i pretočen u video igre, animacije i izvođenja širom svijeta.

5. Cao Xueqin – San u crvenom paviljonu

Ovo je jedno od četiri najveća djela iz Kine. A ujedno i jedina knjiga za liste koja je izvorno napisana na nekom drugom jeziku, a ne na engleskom. Riječ je i o najstarijoj knjizi sa liste objavljenoj 1791. godine za vrijeme Qing dinastije. Prodana je u više od sto miliona primjeraka.

4. Agatha Christie – A zatim nikoga nije bilo

Prva žena sa liste je Agatha Christie. Ovo djelo se smatra remek djelom i objavljeno je 1939. godine. Prodano je u više od 100 miliona primjeraka i ekranizovano u serije, filmove i računarske igrice. To je najbolje prodavani misteriozni roman i njegova radnja sa neočekivanim preokretom zarobila je pažnju publike širom svijeta.

3. Antoine de Saint-Exupéry – Mali princ

Izvorno napisana na engleskom, a kasnije prevedena na 250 jezika i prodana u više od 140 miliona primjeraka, Mali princ je knjiga koju su svi čitali u jednom periodu svoga života. Prvi put objavljena 1943. godine.

2. J. R. R. Tolkien – Gospodar prstenova

Knjiga je napisana i objavljena tokom Drugog Svjetskog rata u nekoliko etapa. Predstavlja nastavak ranijeg djela autora, Hobita. Međutim, s vremenom je prerasla pomenuto djelo i prodana u više od 150 miliona primjeraka, a nastavlja se i danas još više prodavati. Prevedena je na mnogo jezika, ekranizovana i jedno od najvećih djela današnjice.

1. Charles Dickens – Priča o dva grada

Teško je povjerovati da je najprodavanija knjiga svih vremena napisana i objavljena prije više od vijeka i po. Objavljena je prvi put 1859. godine, a prodana u više od 200 miliona primjeraka širom svijeta.

Izvor: Quiet Corner