Sam naziv knjige govori o čemu je riječ! Žena u 21. stoljeću predstavlja simbol mnogostrukosti, snage i raznolikosti. Njezin položaj i uloga u društvu značajno su se promijenili u odnosu na prošle generacije, no i dalje se suočava s različitim izazovima. U ovom suvremenom kontekstu, žene su istovremeno nositeljice tradicionalnih uloga i predvodnice društvenih, ekonomskih i kulturnih promjena. Ova knjiga je namijenjena svim ženama i uzrastima. Što znači biti žena u 21. stoljeću? Koliko je danas žena dobila ulogu u svakodnevnom životu, kako je nekada bila žena? Knjiga predstavlja ozbiljno poznavanje povijesnih činjenica do novih izazova pred kojima se nalazi naše društvo! Isto tako autorica u knjizi prati patrijarhalni i teološki smisao kroz cijelo razdoblje života žene.

Kako danas moderno društvo vidi ulogu žene i muškarca i što od svakog očekuje da uključuje različite faktore: kulturni, ekonomski, religiozni, politički i slično. Kakve predrasude žena danas u društvu ima? Društvo se u tehnološkom, ekonomskom i ostalim sferama krajem prošlog stoljeća brzo proširilo, te se u knjizi navode naslovi koji govore da li su ti napreci pomogli u njenoj svakodnevici.

No, ovo je prva knjiga koju je autorica uz pomoć umjetne inteligencije (AI Artificial Intelligence ) lektorirala, a ujedno misli da neki pisci cijene to što (AI) alati mogu vrlo brzo pregledati tekst, ispraviti gramatičke pogreške i ponuditi sugestije za poboljšanje stila.

Promocija će početi u većim gradovima BiH, i u regiji navode iz Udruge Pravi Put koja je nakladnik ove knjige do kraja 2025 godine.

Minja Marđonović je rođena 1989. godine u Mostaru. Na Fakultetu političkih nauka, u Beogradu, diplomirala je politikologiju, a na Studijama roda masterirala kulturologiju, a sada je i doktorantkinja Kulturologije na matičnom fakultetu.

Usmjerena na svoj literarni, aktivistički rad, živeći neko vrijeme u Indoneziji napisala je svoj prvi roman Jefimija, žena koja čeka, ne bi li na taj način romantičnoj beletristici ponudila alternativniji pristup lično-političkom životu jedne žene. Svojim drugim romanom Jefimija, žena koja neće, nastavlja Jefimijinu životnu priču.

Da li je glava kruna tela ili je telo nosilac glave jeste jedno od ključnih pitanja koje Jefimija u svom nastavku života pokušava da dokuči. Svoje telo najzad do srži oseća kao polje mučne ženske političke borbe za oslobođenje.

Minja Marđonović je već regionalno prepoznata književnica, koja je nakon promocije svoje dvije knjige, širom Srbije i Crne Gore, iskazala želju da tu promociju održi i u Banjaluci.

Pripovjedajući tople priče sa zavodljivom lakoćom, ova književnica razmatra sve što vodi čovjeka, odnosno ženu, u njegovim/njenim premišljanjima i nadanjima. Pored uzbudljive romantične potrage za ljubavlju, sam narativni tok ispresjecan je edukativnim pričama, od filozofskih spisa, do analiziranja mitova, alegorija i asocijacija, što upravo i podupire glavnu radnju.

Motiv imena Jefimija, koji vidimo već iz samog naslova njenih knjiga, a koje pronosi i glavna junakinja njenih romana, Minja je pronašla po ugledu na jednu od prvih srpskih pjesnikinja, Jeleni Mrnjavčević – koja se nakon Maričke bitke zamonašila i postala monahinja Jefimija.

Simbolika značenja imena Jefimija, kada se prevede znači ona koja poje molitvene pjesme, ona koja zvuči i aludira na dobro. Prema Minjinim riječima, Jefimija „Jeste da u svojim preispitivanjima čeka, ali ona misli i aludira na dobro.“

Velika je većina tekstova ranije objavljena na različitim onlajn platformama, ali ovako integrisani u novu cjelinu kreiraju jedan kvalitetniji i sveobuhvatniji uvid u stanje u oblasti savremenih medija i komunikacija.

Dr Amer Džihana napisao je o knjizi sljedeće: „Odabir tema u ovoj knjizi, zapravo, predstavlja najveću prednost ove publikacije. Ovo je publikacija koja se bavi savremenim komuni­kacijama i tretira teme relevantne kako za mlađe generacije, tako i za sve ostale koji su, draga srca ili preko volje, prinuđeni da se snala­ze u digitalnom medijskom ekosistemu.”

Razgovor s autorima vodiće urednica Marija Pejić.

Borislav Vukojević rođen je u Sarajevu 1985. godine. Viši asistent je na Studijskom programu za novinarstvo i komunikologiju Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci. Autor je knjige „Analiza odgovornosti u novinarstvu”, koja je objavljena 2016. godine.

Objavio je više naučnih i stručnih radova iz oblasti komunikologije, medijske pismenosti, političke komunikacije i novih medija. Njegove sfere interesovanja su: javno mnjenje, novi mediji, medijska pismenost, analiza medija i e-sport novinarstvo.

Vuk Vučetić rođen je u Sarajevu 1987. godine. Docent je na Katedri za novinarstvo i politikologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Tokom 2010. godine radio je kao novinar u Novinskoj agenciji „Srna”. Od 2007. do 2009. godine radio je na Radio-televiziji Istočno Sarajevo, na poziciji novinara saradnika.

Jedan je od koautora knjige „Medijska i informacijska pismenost: dizajn učenja za digitalno doba”, koja je objavljena 2021. godine. Objavio je više naučnih i stručnih radova iz oblasti komunikologije, medijske pismenosti, političke komunikacije.

Njegove sfere interesovanja su: masovno komuniciranje, politička komunikacija, javno mnjenje, novi mediji, medijska pismenost.

Zaključke do kojih je stigla, prateći empirijske podatke savremenih psiholoških istraživanja, objedinila je u knjizi „Kako se podstiče kreativnost?ˮ.

Kako bi zvučale dobro poznate priče poput „Crvenkape” ili „Trnoružice” ispričane iz ugla negativca, kako mapa sa blagom može poslužiti kao primjer zanimljive školske aktivnosti, kako bi izgledala prepiska između poznatih istorijskih ličnosti – ova knjiga nudi niz smjernica i savjeta za kreiranje primjera i zadataka koji bi trebalo da podstiču i razvijaju kreativno mišljenje.

Pored autorke, na promociji će govoriti i dekan Filozofskog fakulteta Srđan Dušanić. Razgovor s njima vodiće urednica Marija Pejić.

Milica Drobac Pavićević (1979) profesorica je na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci. Doktorsku disertaciju pod nazivom „Psihološki efekti vježbe i transfera u razvoju kreativnosti kod intelektualno darovitih učenika viših razreda osnovne škole” odbranila je 2014. godine i stekla zvanje doktora psiholoških nauka.

Odgovorni je nastavnik za užu naučnu oblast Pedagoška i školska psihologija. Saradnik je u Astronomskom društvu Višnjan i Znanstveno-edukacijskom centru Višnjan iz Istre, gdje već dvije godine osmišljava, priprema i vodi radionice iz oblasti psihologije za učenike osnovnih i srednjih škola u sklopu projekta Youth Science Camp (YSC). Takođe je zvanični psiholog ogranka udruženja MENSA u Bosni i Hercegovini.

Dragana Grujić, doktorica i moderatorka književne večeri istaknula je kako ćemo svi izaći bogatiji za ono što se ne može kupiti. I tako je i bilo. Ono što se međutim očito nastojalo kupiti jesu glasovi u nadolazećim izborima, jer su nas na vratima dočekali men in black SDS-a sa flajerima kandidatkinje, a ujedno i moderatorke. Uz riječi: “Da ne zaboravite ko vam je ovo omogućio”.

Ne dovodimo u pitanje stručnost i političku pozadinu kandidatkinje Grujić, samo bi bilo više fer da je u startu naglašeno da se radi o politički obojenom događaju. Vjerujemo da bi oni koji vole Isidoru i njene knjige svakako došli, kao i oni koji vole i poštuju Draganu Grujić.

Međutim, dolaskom Isidore, priči je vraćen prvobitni smisao. Predstavljena je kao žena koja je odbila da umre, zbog svoje djece. Među prisutnima našle su se i članice udruženja Iskra, sa Azrom Ikalović na čelu. Ove žene su baš kao i Isidora pronašle svoj spas i pobijedile kancer. Međutim, sa Isidorom je razgovor započet u vedrijem duhu, onom čuvenom, o njenim šeširima.

Sve Sarajlije nešto stavljaju na glavu, da bi sakrili ono što je u glavi. Ja sam sa svojim šeširima počela onda kada sam poželjela više prostora u tramvaju pa sam nosila one sa najvećim obodom, kako bi zauzela više prostora.

Imala je deset revija sa šeširima, a upravo je zbog njih i proširila svoj stan. S obzirom na to da je njena baka bila dvorska dama, od malena je gledala kako izgledaju otmjene dame i poželjela da i ona bude baš takva jednoga dana. Na pitanje kako uklapa šešire u kombinacije, rekla je  misao čuvene Koko Šanel:

Sklapam garderobu sa svojim mislima.

A njene su misli čini se neprekidno pozitivne. Baš u tom razigranom tonu pojavile su se Maja Davidović i Vanja Kršić, sa svojim kolekcijom, kao jedinim modnim brendom za djecu u Banjaluci. Modna revija sa djecom kao modelima odvela nas je u svijet mašte i bajki, a onda smo se vratili Isidori i njenoj ljubavi. Ovaj put onoj emotivnoj, romantičnoj, jer kako i sama kaže nepopravljivi je romantičar.

“Prva ljubav ima dva susreta, odnosno vi i vaš partner ste se nekada u životu zasigurno sretali, a da to i niste znali. Ja sam recimo sa Nebojšom prvi put se srela kada smo bili mali i kada mi je dodao loptu na igralištu. Drugi put smo bili u istom avionu koji se rušio. Tada se nismo poznavali, ali danas se sjećamo toga”, istaknula je Isidora.

Kako je njen muž mačka u nekom kako kaže istočnjačkom horoskopu izuzetno je spor u izražavanju ljubavi pa je ona bila ta koja je svoju ljubav prva izrazila. Uvijek je bila pisac sa previše adrenalina, koji je kako dodaje pratio životni impuls. Strastvena je tviterašica, a upravo je Tviter bio platforma na kojoj je Vlado Georgijev pokrenuo poziv za pomoć prilikom njenog liječenja.

Objavila sam tviter status da prodajem svoju biblioteku kako bih se dalje liječila, na šta je Vlado reagovao i održao koncerte koji su imali za cilj pomoć meni. Prethodno smo se samo jednom sreli u životu, ali sada smo jako dobri prijatelji. Zato vjerujem da se ništa u životu ne dešava slučajno.

O moći opraštanja i pronalska snage i volje da pobijedi opaku bolest, ali i loše komentare drugih, govori: “Bog i sveci se ne vrijeđaju, a mi ljudi smo puni taštine. Svaka bol koju osjetimo zapravo je odraz naše taštine, a sve lijepo je odraz naše volje. Pomislite samo želite li svoje zdravlje ugroziti zbog svoje taštine?”

Tek što biste pomislili na odgovor, zvuci harmonike prekinuli su razgovor i pojavio se četrnaestogodišnji Radovan Ivanović, svjetski vice prvak u sviranju harmonike, koji je odsvirao dvije kompozicije. A onda je Isidora nastavila o svojoj borbi, u kojoj je obišla čak dvanaest zemalja u potrazi za lijekom.

“Imam magistarski iz dramaturgije, ali sada znam više o medicini!”, našalila se. Ona je ta koja je kako sama ističe “skockana išla na hemoterapije”, jer naša sudbina prema njenim riječima ne zavisi od naših gena, već od naših misli. Citirala je kinesku poslovicu koja kaže:

Na kraju će sve biti dobro. Ako nije dobro, onda nije kraj.

A kod nje zaista nema kraja, jer se suočila u jednom danu sa otkazom u novinama, zaplijenom imovine i hemoterapijom. Pomislila je šta više može da joj se desi. Utjehu je pronašla u svecu Nektariju Eginskom, koji ju je iscijelio. “Imala sam preko sedamdeset metastaza, ali dobar smisao za humor, a to je značilo da ima nade”, dodaje ona. Upravo su joj njena djeca bila najveća motivacija, ali i podrška, jer su sazreli tokom njenog bolovanja.

“Bili su ranije malo razmaženi, a onda odjednom postali osjetljiviji, empatičniji, zreliji. Lav je radio i po nekoliko poslova kako bi pomogao u mom liječenju, a Vila je naučila da poklanja svoje haljine djeci koja nemaju roditelje i sredstva da ih kupe. Svaki dan neko nečega ima manje od vas i zato je važno dijeliti ljubav.”

Pojedu nad bolesti, ali i ljubav prema djeci povezale su Snježanu Gajić, čija je ćerka umrla od lafore, ali sa drugom ćerkom nastavlja borbu. Uprkos tome što je doktorica, Snježana je istkanula kako je prije svega majka, jer je veoma teško suočiti se sa gubitkom djeteta. To je navelo da piše, a svoju je knjigu poklonila Isidori.

Za kraj Isidora joj je poručila, a ujedno i svima prisutnima da ne postoji životna bitka koja je izgubljena smrću, već postoji samo borba za dobro.

Oni koji su umrli sada su anđeli na nebu i oni nisu mogli izgubiti bitku, koja se na zemlji još uvijek vodi.

Dobro je u svima nama, trebamo ga samo pronaći.