Policija New Yorka (NYPD) identificirala ih je kao 32-godišnjeg Ivana Kuznetsova i 33-godišnju Angelinu Nikolau, iako se Kuznetsov na društvenim mrežama predstavlja kao Ivan Beerkus. Žive u East Orangeu u saveznoj državi New Jersey i poznati su po sličnim podvizima, odnosno penjanju na visoke zgrade bez užadi i druge zaštitne opreme.

Protiv njih je podneseno više prijava, uključujući provalu, dovođenje drugih u opasnost nesavjesnim ponašanjem, oštećenje imovine, kršenje lokalnih propisa, posjedovanje alata za provalu, neovlašteno mijenjanje objekta, neovlašteni ulazak na posjed i narušavanje javnog reda, navode izvori.

Kako je počeo uspon

Sve je počelo oko podneva u srijedu, kada su muškarac i žena, s maskama na licu, stigli na sam vrh Empire State Buildinga i razvili veliki crni transparent s bijelim natpisom.

Nisu imali vidljivu zaštitnu opremu, a za vrh tornja držali su se praktično samo prstima.

Na transparentu je pisalo:

“Kada moć ljubavi pobijedi ljubav prema moći, svijet će upoznati mir.”

Ova izreka često se pripisuje Jimiju Hendrixu.

Prema preliminarnim informacijama, u zgradu su ušli kroz otvor na 103. spratu koji se koristi za održavanje vodotornja, rekli su izvori iz policije za CBS News. Taj sprat nije otvoren za javnost, za razliku od 102. sprata, pa istražitelji sada utvrđuju kako su dospjeli do 103. sprata, što im je omogućilo uspon do samog vrha radio-televizijskog tornja.

Nakon što su razvili transparent, jedno od njih nakratko se počelo spuštati, ali se potom vratilo na vrh.

Tokom cijelog podviga objavljivali su sadržaj na društvenim mrežama.

Svjedoci: Mislili smo da imaju dozvolu

Za to vrijeme na vidikovcu ispod njih nalazili su se brojni posjetioci.

“Otvorili su kapiju i popeli se na vrh. Neko je pitao da li je dozvoljeno ići gore, a zaštitar je odgovorio da nije. Ali pošto sam ih vidjela kako se penju, pretpostavila sam da ipak imaju dozvolu”, rekla je svjedokinja Julie Morris.

Dodala je da na početku uspona nisu nosili maske.

Turista Martin Mulgrew upitao je:

“Zašto bi iko zaprosio nekoga na vrhu zgrade?”

Njegova kćerka Maeve Mulgrew opisala je prizor:

“Gledali smo prema gore i uživali u pogledu, a oni su nam mahali i naginjali se preko ruba. A onda se spustiti pravo u hapšenje? Mora da su zaista bili zaljubljeni.”

Vidikovac je kasnije evakuiran.

Prosidba prije hapšenja

Na mjesto događaja upućen je i helikopter njujorške policije.

Oko 12.35 sati par je počeo silaziti s vrha tornja.

Kada su stigli do jedne od nižih platformi, muškarac je kleknuo na jedno koljeno i, prema svemu sudeći, zaprosio ženu. Nakon toga su se zagrlili, žena je skinula masku, a zatim su se poljubili.

Objava na društvenim mrežama, za koju se vjeruje da ju je objavila Angelina Nikolau, prikazuje prosidbu i trenutke koji su uslijedili.

Istovremeno je policija zatvorila ulicu ispod zgrade, a na teren je izašla i elitna Jedinica za hitne intervencije (Emergency Services Unit). NYPD je objavio i snimak s policijskih kamera na kojem se vidi trenutak njihovog privođenja na vrhu zgrade.

Policajci su prilikom intervencije koristili zaštitne kacige i drugu sigurnosnu opremu. Iz NYPD-a su naveli da je jedan od pripadnika te jedinice diplomirao tek prošle sedmice.

Par je priveden neposredno prije 13 sati. Povrijeđenih nije bilo.

“Sigurnost je ovdje zaista na visokom nivou, ali ovo svakako izaziva zabrinutost za nas koji radimo u ovoj zgradi”, rekla je Jessica Kaplan, zaposlenica Empire State Buildinga.

Reakcija Empire State Buildinga

Glasnogovornik Empire State Buildinga saopćio je da je incident uspješno okončan u saradnji s njujorškom policijom.

“Neovlašteni incident u zgradi riješen je zahvaljujući konstruktivnoj i efikasnoj koordinaciji s NYPD-om. Ni u jednom trenutku nije postojala opasnost za zakupce, posjetioce niti goste vidikovca Empire State Buildinga”, navodi se u saopćenju.

Dodali su i da upravo vidikovac Empire State Buildinga, na vrhu jedne od najpoznatijih zgrada na svijetu u srcu New Yorka, predstavlja prikladno mjesto za nezaboravne bračne prosidbe.

N1

To je bio slučaj sa Art i Marilyn iz Lexingtona u Kentuckyju koji su bili komšije više od 40 godina, ali tek posljednjih nekoliko godina njihovo poznanstvo preraslo je u nešto više. Oboje su izgubili svoje supružnike, a sudbina ih je ponovo spojila u neočekivanoj ljubavi, navodi Blic.

Znajući da je ljubav prava, tokom prazničnog perioda, Art je odlučio da svoj odnos sa Marilyn podigne na viši nivo.

Krajem prošle godine, 17. decembra, zaprosio je Marilyn tokom romantične večere u privatnom igluu u Gatton Park Winter Village, u samom centru grada.

Marilyn je emotivno prihvatila prosidbu, izjavivši: “Art, voljela bih da se udam za tebe, svim srcem, ljubavlju i dušom. Ne mogu da zamislim ništa drugo što bih željela da radim osim da se udam za tebe. Zauvijek. Zauvijek.”

Prije nego što je pružio dijamantski prsten, Art je rekao da mu je želja da zajedno provode svoje zlatne godine.

– Bilo bi divno da se volimo i držimo jedno drugo u našim zlatnim godinama, rekao je, na šta je Marilyn uz osmijeh dodala: “Pa, to je dugo vremena. Je li to u redu?”

Dirljiv trenutak kada je Marilyn ugledala prsten zabilježen je u videu koji je postao viralan na TikToku, sa više od 1,2 miliona pregleda i 250.000 lajkova.

@gattonparkPlease join us in congratulating this happy couple on their engagement! There was extra holiday magic in the air on Wednesday during Winter Village at Gatton Park. Art proposed to Marilyn in a cozy igloo while the Tree’s light show set the background. Art and Marilyn have been neighbors for more than 4 decades. They grew close in recent years after they both lost their beloved spouses. They enjoy attending church and social events together. They love spending time with their friends and family and going to plays and musical shows. We are so happy that Art chose Winter Village to pop the question, and we wish them many years of love, light, and happiness. We can’t promise you’ll stumble upon a proposal, but we can promise a festive time at Winter Village. Come visit us now through Dec. 23, nightly, from 5-10 pm.

♬ Silver Snowflakes – Keys To Motion

Komentari korisnika bili su puni pohvala i emocija.

“Zvuče kao mladi par koji ima cio život pred sobom, zajedno”, napisala je jedna korisnica, dok je druga dodala: “Ona je samo djevojka, a on je samo dečko.”

Iako je njihova prosidba osvojila društvene mreže, Art i Marilyn više vole da svoj život zadrže daleko od javnosti. Njihove porodice kažu da par uživa u društvenim događajima, provode vrijeme s prijateljima i porodicom, kao i da posjećuju predstave i muzičke koncerte.

Izvor: Oslobođenje

Al’ luduje košava danima na minus 10 i nikud se ne može…i pojma nemam zašto reših da čaprkam, da me đavo nosi.

Nađosmo svašta po tim kutijama, ploče i stare audio kasete. Unutar jedne od kutija nađosmo još starije čudo tehnike, stari kino projektor i kesu punu crtanih bajki na slajdovima. Još smo našli i neke stare slike, koje nikad nisu pronašle svoje mesto u albumima, na kojima su neki dragi ljudi kojih više nema u mom životu…ovako ili onako. Slušao me je pospano vrteći kasetu nakačenu na flomaster.

I taman kad ga je hvatao prvi san, na dnu velike plave kutije nađoh onu moju malu zakopanu tajnu. Poljubih ga za laku noć i na prstima se iskradoh iz sobe noseći moju kutiju za otvaranje “kad budem najsamija”. Večeras sam najsamija, večeras ću je otvoriti.

U mraku moje sobe svetle lampioni od uzbuđenja, neke čudne radosti i sete. Tu je zatrpan dnevnik svih naših tajni, dnevnik ofucan od nošenja, skrivanja, pisanja u besu i radost, pisan uredno godinama, opisivajući najmanji detalj u još sitniji detalj. Moji prvi počeci rime i proze, moje prve uobličene misle, moji prvi pokušaji da ti napišem sve ono što ti nikada nisam mogla reći. Malena bočica parfema u kojoj ni kapi nema već decenijama, ali kad joj poklopac otvoriš kao da iz njega poteku reke tako poznatog mirisa, onog koji ujedno u nebo pušta leptiriće iz stomaka i u njega kamenje baca. Neka pisma, isečci iz novina, kesice šećera pokupljene sa putovanja, gomila razglednica i na dnu, ispod svega…prsten. Stavljam ga na prst i smejem se glasno…i dalje mi je veliki. Lep , krupan prsten, onakav kakav sam želela ali veliki. Pravljen po meri neke druge veće, možda bolje žene.

Mnogih se stvari iz života sećam manje ili više uspešno, u zavisnosti koliko sam uspela da ih potisnem ali se toga dana sećam kao da otad nema skoro dve decenije. “Prvu prošnju uvek pamtiš”, rekla je mama, gledajući u taj prsten tada.

“Biće ovo običan martovski dan u kome ću pasti još jednom isti ispit po šesti put. Biće sunčano i toplo, jedino su za veče najavili padavine, hahaha”, tako sam ti govorila preko telefona probajući da svladam svoj strah i tvoju izbezumljenost. Nije pomagalo. Rekao si da dođem što pre, da je važno. Sećam se da autobusa dugo nije bilo, da sam kasnila i kod tebe i na ispit, ali da nije više bilo bitno. Nemir se u vazduhu mogao seći nožem. Bledi, zgužvani ljudi kretali su se kao spužve Makedonskom dok sam jurila zadihana da stignem, ne znam tačno kako, ali osećajući da ćemo tog dana poslednji put biti nas dvoje to što smo do tad bili. Sačekao si me na vratima lifta iskolačen i preplašen. Imali smo jedva 23 godine. Težak dan, za teške odluke.

Pričao si s brda s dola, mešajući tri jezika kojima smo se sporazumevali. Palio si cigaretu za cigaretom, objašavajući postupke svoje i svojih roditelja koji će nastupiti do kraja tog dana. Ja sam sedela obamrla u dnu sofe, gledajući nepomično u rupu na itisonu kojeg si palom cigaretom progoreo. Kada su oči već bile mokre tutnuo si mi neku kutiju u ruke. Nisam čula ni šta, ni kako ni da li si me pitao. “Probaj ga, odgovori mi”, ubrzavao si mi tok sporih i nemuštih misli dok sam zurila u veliki prsten iz male kutije. “Say something, please, samo sto nisu dosli”. I čulo se zvono, ono zvono koga smo se plašili oboje. Sećam se sebe koju ljube i žele mi da sve bude dobro i da se čuvam, tebe i gomile kofera koje odnose, ledenih ruku tvoje majke na mom mokrom obrazu i oštrog pogleda tvog oca ispod gustih crnih obrva. Sećam se zagrljaja i tvoje kose pod mojim prstima, mojih ruku iz kojih te vuku neke druge ruke. Vuku te u spas.

Te  ćeš noći nestati, preko Mađarske u beli svet, kao da te nije nikada bilo, ostavljajući me da čekam “padavine” marta ’99. Te će večeri s neba posuti bombe po nama kao konfete i promeniti nam živote zauvek. Ja ću u džepu kao amajliju držati kutiju s prstenom svih 78 dana bombardovanja.

A eto večeras toliko godina kasnije, posle ko zna čeka sve, sećam se svega jer “prva se prošnja uvek pamti”. Tako je rekla mama tada.

Slikaću sve, klikće nešto u meni, poslaću ti Viberom slike moje škrinjice, da se smejemo glupostima od onda, da nazdravimo što smo živi i zdravi, iako sami il’ tuđi,  ali shvatam da je sad kasno, da su sitni sati tamo gde si ti …

Sutra će, kažu, košava stati, zima će uskoro da okopni i sunce će u ružičasto da oboji dane, sutra ću sinu puštati slajdove sa starog projektora.

Šunjam se na prstima vraćajući moje parče sebe u veliku plavu kutiju na vrhu ormana.

Sve češće na društvenim mrežama naiđemo na video na koji miš sam klikne (nisam ja, stvarno, to se samo kliknulo), ali ovaj današnji je zaslužio i da bude podijeljen.

Učesnici ove priče su on, ona i golubica. I prelijepa Banjaluka.

Golubica ne nosi pismo, već poruku. Ljubavi. Zaključanu u zlatni krug.

Uživajte u sabiranju Jadranke i Miše.