Ali mogu li psi zaista osjetiti “zlo” kod čovjeka? Iako postoje brojne anegdote o takvom ponašanju, naučni odgovor mnogo je složeniji.

Istraživanja pokazuju da psi mogu procijeniti da li je neka osoba pouzdana i kako se ponaša prema njima ili njihovim vlasnicima. Međutim, može li se ta sposobnost opisati kao svojevrsni osjećaj za “zlo”, i dalje je predmet rasprave, piše “Dogster”.

Kakve sposobnosti imaju psi?

Jednostavnog odgovora nema, prvenstveno jer je “zlo” apstraktan i složen ljudski koncept koji podrazumijeva duboku nemoralnost.

Psi posjeduju izuzetne čulne sposobnosti i veoma dobro razumiju ljudske emocije, što utiče na njihove reakcije. Oni reaguju na ponašanja i situacije koje doživljavaju kao štetne, negativne ili prijeteće.

Izoštrena osjetila i ljudske emocije

Pseća osjetila vida, njuha, opipa i sluha izuzetno su izoštrena i omogućavaju im da primijete i najmanje promjene u okolini i kod ljudi.

Oni mogu detektovati promjene u emocijama, fiziologiji, pa čak i naznake bolesti.

Ljudske emocije poput tuge, tjeskobe ili bijesa izazivaju fizičke reakcije.

Mijenjaju se naš glas, pokreti, držanje i miris tijela, a psi sve te signale sa lakoćom prepoznaju.

Pas će tako osjetiti razliku u ponašanju vlasnika koji se vraća kući sretan nakon dobrog dana na poslu i onoga koji je pod stresom.

Procjena karaktera na osnovu ponašanja

Naučni dokazi potvrđuju da psi imaju razvijeniju socijalnu kogniciju nego što se ranije smatralo.

Istraživanja su pokazala da mogu prepoznati kada je osoba pod psihološkim stresom.

Jedna je studija otkrila i da može doći do dugoročne sinhronizacije stresa, pri čemu psi počinju zrcaliti stanje svojih vlasnika.

Studija objavljena 2016. godine pokazala je da psi primjećuju kada se ljudi odnose grubo prema drugima i da na osnovu tih informacija oblikuju svoje ponašanje.

U eksperimentu su vlasnici pasa glumili da ne mogu otvoriti posudu. Pritom je jedan istraživač stajao pasivno sa strane, dok je drugi ili pomogao vlasniku ili je to odbio. Nakon toga su oba istraživača ponudila psu poslasticu.

Kada je istraživač pomogao vlasniku, psi su jednako uzimali poslastice od obojice. Ali, u scenariju gdje je istraživač odbio pomoći, psi su značajno češće ignorisali njegovu ponudu i uzimali poslasticu od pasivnog posmatrača.

Naučnici su iz toga zaključili da psi mogu procijeniti osobu na osnovu njenog ponašanja prema drugima i uskratiti joj povjerenje.

Pseća intuicija

Iako psi ne mogu osjetiti “zlo” u nadnaravnom smislu, njihova izoštrena osjetila omogućavaju im da prepoznaju ljudske emocije i nanjuše hemijske promjene u tijelu koje mogu upućivati na nečije namjere.

Oni mogu procijeniti da li je neko dobra osoba, ali ta se procjena zasniva na posmatranju konkretnog ponašanja, a ne na trenutnoj, filmskoj intuiciji, prenosi Index.

Nezavisne

Psi odavno važe za životinje koje izuzetno dobro čitaju ljude. Prepoznaju kada ih vlasnik poziva veselim glasom, kada je neko ljut, ali i kada je čovjek tužan. Sada su naučnici pomoću snimanja mozga pokazali šta se zapravo događa u mozgu psa kada gleda ljudsko lice.

Istraživanje naučnika sa Univerziteta u Beču objavljeno je u časopisu iScience, a pokazalo je da psi ne razlikuju ljudske izraze lica samo na osnovu podjele na “pozitivne” i “negativne” emocije. Njihov mozak različito reaguje i na strah, ljutnju i tugu.

U prvom dijelu istraživanja naučnici su pomoću magnetne rezonance pratili moždanu aktivnost osam pasa dok su im pokazivali fotografije nepoznatih ljudi s neutralnim ili sretnim izrazom lica. Sretna lica aktivirala su temporalni korteks, područje mozga povezano s višim kognitivnim funkcijama, a aktivnost se širila i prema nucleus caudatusu, dijelu mozga koji ima važnu ulogu u sistemu nagrađivanja. Upravo je ta aktivnost posebno zanimljiva istraživačima.

“Aktivnost u nucleus caudatusu sugerira da sretna ljudska lica za pse mogu imati emocionalno značenje”, objašnjava Laura Cuaya sa Univerziteta u Beču, vodeća autorica istraživanja.

Naučnici su potom proširili istraživanje. Dvanaest pasa gledalo je fotografije ljudi koji izražavaju sreću, ljutnju, strah i tugu, dok su istraživači pratili njihovu moždanu aktivnost.

Koristeći metode mašinskog učenja, analizirali su obrasce aktivnosti u mozgu pasa. Rezultati su pokazali da su određene moždane regije posebno reagovale na sretna lica, dok je analiza aktivnosti cijelog mozga otkrila različite obrasce za pojedine negativne emocije.

Drugim riječima, mozak pasa nije samo razlikovao “dobro” od “lošeg”. Pokazao je obrasce koji omogućavaju razlikovanje straha od ljutnje i tuge.

To je, prema istraživačima, prvi dokaz ove vrste da psi mogu razlikovati različite negativne emocije na ljudskom licu.

 – Ljudi su veoma dobri u uočavanju sitnih detalja na licu, a psi su također veoma dobri u tome – kaže Raúl Hernández-Pérez, prvi autor istraživanja.

Za naučnike je upravo to posebno zanimljivo jer su ljudi i psi prošli kroz potpuno različite evolucijske puteve. Ipak, tokom hiljada godina pripitomljavanja psi su razvili izuzetne društvene sposobnosti koje im omogućavaju da razumiju ljude i sarađuju s njima.Istraživanje ipak ne znači da psi emocije doživljavaju na isti način kao ljudi.

Osim toga, u eksperimentu su učestvovali kućni psi iz porodičnog okruženja, pa se rezultati ne mogu automatski primijeniti na pse koji žive na ulici ili u drugačijim društvenim uslovima. A u stvarnom životu pas ne posmatra samo ljudsko lice.

Kada procjenjuje šta čovjek osjeća, istovremeno prati govor tijela, ton glasa i druge zvukove, a koristi i čulo mirisa. Upravo zbog toga naučnici sada žele istražiti kako pseći mozak kombinuje sve te informacije.

Tim sa Univerziteta u Beču u narednim istraživanjima želi detaljnije ispitati kako psi kombinuju različite emocionalne signale kako bi razumjeli ljude iz svog okruženja.

Planiraju i direktno porediti način na koji ljudski i pseći mozak obrađuju iste emocionalne informacije.

– Želim da ljudi pse vide kao emocionalna bića – poručuje Cuaya. Prema njenim riječima, psi su se zajedno s ljudima razvijali tako da mogu razumjeti našu mimiku i sarađivati s nama, a bolje razumijevanje tog procesa moglo bi promijeniti način na koji s njima komuniciramo i brinemo o njima, saopćeno je iz Ureda Grada Beča u Sarajevu.

Izvor: 6yka.com

Svima nam mogu teško pasti vreli ljetni dani, naročito kada temperature prelaze sve limite i vani postaje nepodnošljivo.

Takvi uslovi nisu pogodni ni zajednog skoro ljubimca ali ove rase pasa su izrazito osjetljive.

Psi s izrazito kratkom njuškom, poznati kao brahicefalne pasmine, često se suočavaju s ozbiljnim zdravstvenim problemima koji proizlaze iz njihove specifične građe. Koliko te posljedice mogu biti ozbiljne pokazuje i novo istraživanje Veterinarskog fakulteta u Beču, objavljeno u stručnom časopisu BMC Veterinary Research.

Gotovo svi imaju poteškoće s disanjem

Istraživanje je pokazalo da su zdravstveni problemi kod pasa s izrazito kratkom njuškom veoma česti. Gotovo svi anketirani veterinari naveli su da kod ovih pasa tokom pregleda primjećuju znakove otežanog disanja, fizičke iscrpljenosti i nedostatka kisika.

Osim problema s disanjem, česte su i poteškoće s probavom, gutanjem, pregrijavanjem organizma, kao i slučajevi kolapsa i poremećaja spavanja. Poseban izazov predstavlja činjenica da se mnogi vlasnici s vremenom naviknu na glasno disanje, hrkanje i brzo umaranje svojih ljubimaca, ne prepoznajući ih kao moguće znakove zdravstvenih problema.

Među najpoznatijim brahicefalnim pasminama su francuski buldog, mops, engleski buldog i bostonski terijer.

Operacija može olakšati život, ali je finansijski zahtjevna

Veterinari navode da se problemi s disanjem kod brahicefalnih pasa u mnogim slučajevima mogu ublažiti hirurškim zahvatima. Kako objašnjava glavna autorica istraživanja Marlene Hebenstreit, postoje različite mogućnosti korekcije čiji je cilj smanjiti pritisak u disajnim putevima i omogućiti psima lakše disanje.

Zahvati mogu uključivati proširenje nosnica, uklanjanje viška tkiva na mekom nepcu, smanjenje korijena jezika ili korekciju nepravilnosti u nosnim strukturama. Iako ih veterinari često preporučuju, ove operacije se i dalje ne provode dovoljno često. Razlozi su različiti, a među najčešćima su visoka cijena i nesigurnost vlasnika u potrebu za zahvatom.

Cijena operacije najčešće se kreće između 1.200 i 3.500 eura, dok troškove osiguranja uglavnom ne pokrivaju. Dio vlasnika probleme ne prepoznaje kao zdravstveni rizik jer su se navikli na simptome poput hrkanja, glasnog disanja ili brzog umaranja, smatrajući ih uobičajenim osobinama pasmine.

Stručnjaci upozoravaju na posljedice uzgoja

Sve veća pažnja posvećuje se i etičkom pitanju uzgoja pasa čije su zdravstvene poteškoće povezane s izgledom. Stručnjaci upozoravaju da se selekcijom određenih fizičkih karakteristika često stvaraju životinje koje se od rođenja suočavaju s problemima poput otežanog disanja.

Istraživanje je pokazalo da brojni veterinari kritički gledaju na svjestan izbor pasmina koje imaju izražene zdravstvene poteškoće. Naglašavaju da pri odabiru psa ne bi trebalo voditi računa samo o izgledu, jer iza kratke njuške i spljoštenog lica često mogu stajati ozbiljni problemi koji utiču na kvalitet života životinje.

Oslobođenje

Što psi poručuju naginjanjem glave?

Iako se komunikacija pasa i ljudi bitno razlikuje, to ne znači da ne možemo razumjeti što nam naši ljubimci pokušavaju poručiti. Kako piše ParadePets, nedavna studija objavljena u časopisu Animals sugerira da psi naginju glavu kako bi bolje obradili ono što im govorimo. Autori studije koristili su analize videosnimki pomoću umjetne inteligencije i Sustav kodiranja facijalnih akcija pasa (DogFACS), znanstveni alat za prepoznavanje pokreta lica kod pasa.

Zaključak je da iza ovog simpatičnog pokreta stoji jasna namjera. “Čini se da studija sugerira kako naginjanje glave kod pasa ima svrhu koja nadilazi puku simpatičnost”, navodi Annie-Mae Levy, profesionalna trenerica pasa u aplikaciji za obuku Woofz. “Zapravo, taj pokret bi mogao poboljšati njihovu sposobnost da obrade ono što im govorimo.”

Zašto neki psi naginju glavu?

Novo istraživanje nadovezuje se na ranije studije snimanja mozga (MRI) koje su pokazale da psi koriste lijevu polutku mozga za obradu poznatih riječi, a desnu za prepoznavanje tona glasa. U studiji su sudjelovala 103 psa čije su reakcije zabilježene u četiri situacije: tijekom odmaranja, tihog kontakta očima, slušanja neutralnih glasova i slušanja poznatih riječi koje su vlasnici izgovarali s entuzijazmom.

Glavu je nagnuo 41 pas. Istraživači su proučavali utječu li dob i spol na učestalost naginjanja glave, no jedan se čimbenik pokazao ključnim. “Naginjanje glave bilo je najizraženije dok su psi slušali vlasnike kako im izgovaraju poznate riječi”, kaže Levy. “Taj je učinak bio još naglašeniji kod pasa koji su znali više riječi od ostalih sudionika u istraživanju.”

Studija je također otkrila da su kastrirani mužjaci češće naginjali glavu od steriliziranih ženki. Autori teoretiziraju da bi razlog mogao biti sličan načinu na koji ljudski mužjaci obrađuju jezik – jednom polutkom mozga – u usporedbi sa ženkama, koje koriste obje polutke.

Naginju li glavu samo da bi bili slađi?

Istraživači ne vjeruju da psi namjerno naginju glavu kako bi ljudima izgledali “slađe” ili “privlačnije”, s čime se slaže i Levy. “Nakon čitanja rezultata ove studije, manje je vjerojatno da bismo očekivali da psi jednako naginju glavu bez obzira na to čuju li nasumične nove riječi ili one koje dobro poznaju”, kaže Levy.

Ipak, moguće je da pas nauči naginjati glavu kako bi dobio nagradu, poput poslastice ili pohvale, ako vlasnici potiču takvo ponašanje. “Ipak, može se reći da će ovo ponašanje vjerojatno biti izraženije kod pasa čiji vlasnici naginjanje glave smatraju vrlo simpatičnim i poklanjaju mu pažnju”, napominje Levy.

Vrste naginjanja glave i njihovo značenje

Psi ne naginju glavu samo na jedan način, a svaka varijacija može ukazivati na nešto drugo što pas pokušava obraditi ili iskomunicirati.

Sporo i nježno naginjanje glave najčešći je oblik. Obično se viđa kada pas pažljivo sluša poznati glas ili pokušava odrediti izvor zvuka. Treneri ga povezuju s koncentracijom i obradom zvuka, što znači da vas pas vjerojatno samo pokušava bolje razumjeti.

Ponavljano naginjanje glave s jedne strane na drugu može ukazivati na pojačanu znatiželju ili blagu zbunjenost. U takvim trenucima psi možda aktivno pokušavaju protumačiti ton, nepoznate riječi ili nove zvukove. To se često događa kada koristite novu naredbu ili govorite uzbuđenim glasom.

Oštro ili brzo naginjanje glave obično je refleksna radnja koja se događa kada psu zvuk iznenada privuče pažnju. Ova vrsta naginjanja više je povezana s budnošću i svjesnošću okoline nego s nekim dubljim emocionalnim značenjem.

Index

Ako tražite četveronožnog prijatelja koji će se lako uklopiti u sporiji tempo života, ovih pet pasmina moglo bi biti savršen izbor.

1. Francuski buldog

Francuski buldog posljednjih je godina jedna od najpopularnijih pasmina, a razlog nije teško pogoditi. Ovi simpatični psi obožavaju društvo svojih vlasnika, izuzetno su privrženi i ne trebaju puno kretanja kako bi bili zadovoljni.

Kratke dnevne šetnje i malo igre u stanu sasvim su im dovoljni, nakon čega će najradije provesti ostatak dana sklupčani na kauču.

Zbog kratke njuške ne podnose dobro velike vrućine ni pretjerane fizičke napore, pa im mirniji način života itekako odgovara.

2. Hrt

Iako mnogi misle da su hrtovi neumorni trkači, istina je zapravo potpuno drugačija. Ovi elegantni psi poznati su kao pravi “kauč-ljubimci”. Vole kratke nalete energije i povremeno istrčavanje, ali većinu dana provode odmarajući.

Hrtovi su mirni, tihi i nježni psi koji će rado otići u laganu šetnju, no neće vas tjerati na višesatne aktivnosti. Upravo zato odličan su izbor za ljude koji žele psa, ali nemaju vremena za vrlo aktivan stil života.

3. Cavalier King Charles španijel

Ova nježna i umiljata pasmina savršen je spoj razigranosti i mirnog karaktera. Cavalier King Charles španijeli izrazito su prilagodljivi i lako se uklapaju u različite stilove života.

Vole šetnje i igru, ali jednako uživaju u maženju i drijemanju uz vlasnika. Nekoliko kraćih izlazaka dnevno sasvim im je dovoljno, zbog čega su odličan izbor za stanove i obitelji koje ne provode puno vremena u prirodi.

4. Maltezer

Maltezeri su mali psi velikog šarma koji ne zahtijevaju puno prostora ni intenzivne aktivnosti. Iako su veseli i zaigrani, velik dio energije potrošit će već samim kretanjem po stanu ili dvorištu.

Kratke šetnje dovoljne su da ostanu zadovoljni i zdravi, a posebno vole boraviti u blizini svojih vlasnika.

Zbog svoje privržene naravi često su omiljeni među ljudima koji traže manjeg psa za život u stanu.

5. Baset

Sa svojim dugim ušima i pomalo tužnim pogledom, baseti osvajaju na prvi pogled. No osim simpatičnog izgleda, poznati su i po vrlo opuštenom karakteru.

Ovi psi nisu ljubitelji pretjerane aktivnosti i puno više cijene lagane šetnje te duge sate odmora. Baseti su mirni, strpljivi i odlični obiteljski psi koji će bez problema prihvatiti sporiji tempo života. Upravo zato idealni su za vlasnike koji žele društvo psa, ali nemaju vremena za svakodnevne duge avanture na otvorenom.

Zadovoljna.hr

Toliko je, naime, prošlo od prijave otrovane hrane prvo na Banj brdu, a zatim i nagle smrti najmanje tri psa. Prvo su reagovala udruženja za zaštitu životinja i veterinari, a nakon prebacivanja loptice i nadležni. Međutim, konkretnih rezultata još nema.

“Postavljanje otrova na javnim površinama je u nadležnosti krim-policije Republike Srpske, s obzirom da je riječ o krivičnom dijelu. Veterinarska inspekcija Grada je obavijestila policijsku stanicu Obilićevo po pitanju potencijalnog trovanja pasa na Banj brdu, kako usmeno tako i pismeno”, kažu za MONDO iz Komunalne policije.

Ističu da je Veterinarska inspekcija odmah reagovala po zaprimanju prijave o naglom uginuću pasa na Banj brdu i odmah poduzela mjere.

“Inspektori su izvršili uzorkovanje sumnjivog sadržaja na Banj brdu, koje je zajedno sa organima i želučanim sadržajem zadnjeg uginulog psa preko Veterinarskog Instituta uputila u Naučni Institut za veterinarstvo u Novom Sadu. Čekaju se rezultati iz Novog Sada, te će javnost biti obaviještena. Takođe, nadležne gradske službe su obavijestile sve veterinarske organizacije na teritoriji grada da veterinarsku inspekciju odmah obavijeste ukoliko imaju saznanja o potencijalnom trovanju životinja – i pasa i mačaka sa simptomima koji su im opisani, a koja su pokazana kod uginuća pasa na Banj brdu”, kažu iz Komunalne u izjavi za naš portal.

U međuvremenu, građani su prijavili otrovanu hranu na još najmanje 10 lokacija (lista preuzeta sa stranice udruženja WagWag):

– Banj Brdo / rekreativna zona

– Garaže na Starčevici

– Dječije igralište na Starčevici

– Dužinom trotoara trotoara u Ulici Kosovke djevojke

– Đurić market na Starčevici

– Između kioska i studentskog doma

– Kod Vodovoda

– Ulica Đure Đakovića

– Duž trotoara od Dulcinee do crkve Svetog Vasilija

– Ispred Mog Marketa u Krfskoj

– Na zelenoj površini iza zgrade kod Kafeterije 5

Ako naiđete na hranu za koju sumnjate da je otrovana, slijedite ova uputstva:

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Mondo BiH (@mondo_bih)

Izvor: mondo.ba

Bradley Smith, viši predavač psihologije na CQUniversity Australia, i Mia Cobb, naučna saradnica u Naučnom centru za dobrobit životinja, Sveučilišta u Melbourneu, rasvijetlili su to u svojoj hipotetskoj analizi za The Conversation.

Psi, najuspješnija pripitomljena vrsta na Zemlji, vijekovima su evoluirali pod uticajem čovjeka. Preko 400 modernih pasmina, oblikovanih selektivnim uzgojem za funkcionalne uloge i, u novije vrijeme, estetske preferencije, pokazuju raznolikost njihovih fizičkih osobina i ponašanja.

Uticaj čovjeka na pse je ogroman

Uticaj selektivnog uzgoja na pasmine vidljiv je u zdravstvenim problemima s kojima se neki psi suočavaju. Pasmine s ravnim licem, na primjer, imaju poteškoća s disanjem i povećanu osjetljivost na probleme s kožom, očima i zubima.

Intenzivan selektivni uzgoj takođe je doveo do ovisnosti o ljudskoj medicinskoj intervenciji za reprodukciju, kao što se vidi kod pasmina poput francuskih buldoga i čivava koje zahtijevaju carski rez.

Dok neki psi napreduju kao sastavni članovi obitelji, drugi su prepušteni sami sebi. Smith i Cobb zamišljaju svijet bez ljudskog uticaja, gdje bi opstanak pasa ovisio o bitnim osobinama kao što su prilagodljivost, lovačke vještine, otpornost na bolesti, roditeljski instinkti i društvenost, prenosi Zimo.

Kako bi izgledala tranzicija?

U tom scenariju, pasmine koje uvelike ovise o ljudskoj skrbi za osnovne potrebe imale bi problema, dok bi se slobodni psi koji prevladavaju u Europi, Africi i Aziji suočili s izazovima prilagodbe bez ljudskih resursa.

Prirodna selekcija oblikovala bi novi tip psa koji je usredotočen na zdravlje i ponašanje, brišući različite pasmine i dovodeći do jedinstvenog izgleda “seoskog psa”, pišu Smith i Cobb.

Psi bi se vjerojatno vratili načinu života divljih pasa, usvojivši ponašanja kao što je život u čoporu, sudjelovanje u društvenom lovu i pokazivanje pažljive roditeljske brige. Međutim, prijelaz na divlji život ne bi bio jednak za sve pasmine. One koje su ovisne o ljudima, teško bi to podnijele.

Radimo li doista u najboljem interesu pasa?

Razmišljanje o toj potencijalnoj budućnosti potiče pitanja o održivosti naših postupaka prema psima i jesu li u skladu s njihovim najboljim interesima.

Jessica Pierce i Marc Bekoff, u svojoj knjizi “A Dog's World” (Pasji svijet), zalažu se za davanje više slobode i sreće psima u njihovim sadašnjim životima, predlažući jednostavne radnje poput dopuštanja da odaberu smjer u kojem će ići tiokom šetnje, ističu Smith i Cobb.

Bridget Waller, profesorica evolucionarne psihologije na Univerzitetu u Portsmouthu nedavno je istraživala izraze lica kod pasa. Njeno istraživanje se suprotstavlja vjerovanju da su životinjski izrazi lica u većini slučajeva nesvjesni pokreti koji reflektuju unutrašnje emocije, a ne način da komuniciraju.

„Izraz lica se često posmatra kao nešto veoma ustaljeno što pokreće emocije i samim tim životinje to ne mogu da promijene zavisno od okolnosti“, objašnjava profesorica Waller.

Ovo istraživanje se pridružuje mnogobrojnim studijama koje istražuju izuzetnu vezu između ljudi i pasa, a u to se ubrajaju i radovi koji sugerišu da psi razumiju i riječi i ton ljudskog govora. Istraživanje je objavljeno u žurnalu „Scientific Reports“, a istraživači su video kamerom snimali izraze lica 24 pasa tokom mnogobrojnih eksperimenata u kojima je čovjek gledao u životinju, okretao joj leđa, davao joj hranu ili ne. Kasnije je istraživački tim pregledao te snimke kako bi utvrdili promjene u izrazima lica pasa.

Rezultati su pokazali da psi imaju više izraza lica kada je čovjek okrenut prema njima. Životinje su u većini slučajeva podizale obrve ili plazile jezik. Ono što je zanimljivo jeste da hrana uopšte nije uticala na izraze lica pasa što je sugerisalo da njihovi izrazi lica nisu bili prouzrokovani samo uzbuđenjem.

„Htjeli smo da vidimo da li će psi imati više izraza lica kada vide ljudsko lice i hranu zato što bi nam to moglo pokazati da li pokušavaju nešto da nam kažu ili da li samo manipulišu čovjekom kako bi dobili nešto za jelo – i to nismo uočili“, objašnjava profesorica Waller.

Istraživanje je pokazalo da izrazi lica pasa nisu samo rezultat unutrašnjih emocija već bi mogli biti i njihov mehanizam za komunikaciju. Istraživački tim je naglasio da njihovo istraživanje ne pokazuje da li psi prave izraz lica kada im čovjek pokloni pažnju ili kako bi pokazali dublju povezanost. No, ono što je ustanovljeno jeste da životinje imaju tendenciju da rašire oči što mnogi ljudi smatraju preslatkim.

„Istraživanje je pokazalo da su njihovi izrazi lica reakcija na ljude, a ne samo na druge pse. To nam govori više o tome koliko je pripitomljavanje oblikovalo pse i da ih je promijenilo kako bi na neki način mogli više komunicirati sa čovjekom“, objašnjava profesorica Waller.

Članovi tima naglašavaju da njihovo istraživanje ne objašnjava šta psi žele da kažu, niti da li su ti pokreti lica namjerni. Kao što navodi Juliane Kaminski sa Univerziteta u Portsmouthu, ovo istraživanje je dodatan dokaz da su psi osjetljivi na ljudsku pažnju.

Izvor: The Guardian

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Mo (@mo_mountain_mutts)

Kada izađu na put, voze se samo nekoliko kilometara brzinom od oko 30 kilometara na sat. Međutim, nisu svi psi „kvalifikovani“ za ove vožnje. Da bi učestvovali u ovoj aktivnosti moraju imati osnovni nivo obuke, koji uključuje i pouzdano odazivanje na komande.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Mo (@mo_mountain_mutts)

Blistavi autobus je bio zamjena za kombi koji se pokvario. Ispostavilo se da je internet bio očaran prizorom, posebno na TikTok-u. Tamo, Tompsonovi dijele snimke pasa koji se ukrcavaju u autobus, uživaju u poslasticama od jetrica i zabavljaju se na otvorenom.

Zvuči kao sjajan dan!

“Oni su zlotvori, mog su Gorana otjerali u smrt, zbog njih je moj mali anđeo digao ruku na sebe, rekla je neutješna majka prenosi srpskainfo.com i dodala:

“On je imao 15 svojih pasa, ostali su bili sa ulice. Dešavalo se da ih se skupi i po 50, sve njih je on hranio, liječio i čuvao, bez ikakve materijale koristi, iz čiste ljubavi. Od svog novca im je kupovao lijekove i hranu”.

Tragediji je predhodilo to što su bunu digle komšije, a onda se pojavila i komunalna policija koja je poručila da Goran moće imati dva psa, a da će ostale odvesti. To je sve uznemirilo Gorana koji je na koncu sebi oduzeo život. Majka ga je našla obješenog u plasteniku.

Ova tragedija izazvala je brojne reakcije. Zaštitnici životinja iz cijele BiH pozvali su građane da danas u 13 sati dođu u Prnjavor i isprate Gorana na vječni počinak.

“Danas je jedan od najtužnijih dana za napuštene životinje. Goran Karanović je sebi oduzeo život. Digao je ruku na sebe jer s manje od 20 godina nije mogao da izdrži pritisak onih koji su ga neprekidno prijavljivali. Slali mu policiju na vrata zbog 40-ak pasa koje je volio svim svojim srcem. Koje je danonoćno pazio. Koje je bolesne, polomljene, krvave dovodio svojoj kući i ulagao sve napore da im obezbjedi liječenje i dobar život. Svaki dan su mu prijetili da će ih oduzeti.

Danas su oni kojima smetaju životinje pobijedili. Ugasili su život mlađi od dvije decenije. Oni stari, nervozni, potplaćeni, oni bijesni na sebe i sve oko sebe kojima smeta kad psi zalaju oni su potpisivali peticiju da ga unište. Smetao je njima i ovaj mladi život.

Gorane čuvaj nam Reksa. Čuvaj sve šapice koje su ikada otišle od tebe prerano. Jedina utjeha je što će od danas imati pravog anđela da ih dočeka kada odu od nas”, navodi se objavi na Fejsbuk stranici Udruženja “Wag Wag”.

Preuzeto sa: prnjavorinfo.com