Istraživanjem britanskog Instituta za autonomiju i Islandskog udruženja za održivost i demokratiju (Alda) je utvrđeno da je Island prošle godine imao brži ekonomski rast nego većina evropskih zemalja te da je njegova stopa nezaposlenosti jedna od najnižih na Starom kontinentu.

“Ovom studijom se pokazuje prava uspješna priča – kraće radno vrijeme je postalo široko rasprostranjeno, a ekonomija je, prema nisu pokazatelja, snažna”, rekao je Gudmundur D. Haraldsson, istraživač organizacije Alda.

U dva velika istraživanja, provedena 2015. i 2019. godine, zaposleni u islandskom javnom sektoru su sedmično radili 35-36 sati, bez snižavanja plata. Mnogi od onih koji su bili obuhvaćeni istraživanjem ranije su sedmično radili 40 sati.

Istraživanjima je bilo obuhvaćeno 2.500 zaposlenih, što je u to vrijeme bilo jedan posto radne snage Islanda. Utvrđeno je da je produktivnost na većini radnih mjesta ostala ista ili poboljšana dok se dobrobit radnika dramatično poboljšala, što se odnosi na nivo stresa i ravnotežu između privatnog i poslovnog života.

Nakon istraživanja, islandski sindikati su pregovarali o skraćenju radnog vremena za desetine hiljada svojih članova, piše CNN.

Sponzorisana kampanja pod nazivom Petak Premija potiče poslodavce da skrate radnu sedmicu, kako bi omogućili radnicima da imaju kvalitetnije i ispunjenije živote.

Japanci imaju novu riječ za smrt od pretjeranog rada, a zove se karoshi. Zato ne iznenađuje što su na dnu ljestvice kada se radi o balansu između posla i privatnog života. Gotovo 22% zaposlenih radi duže i ima problem sa pronalaskom vremena za lični život.

Neke od kompanija su ovaj trend objeručke prihvatile pa ne samo da su skratile radno vrijeme i radnu sedmicu već tjeraju zaposlene da idu kući u određeno vrijeme. Jedna od vodećih kompanija u pogledu prihvatanja ovakvih promjena je Yahoo u Japanu. Oni nastoje trajno ustanoviti radnu sedmicu od četiri dana i vikend od tri. Vjeruju da bi ovakvu praksu trebale prihvatiti i druge kompanije, jer iako se čini pogrešnim, zapravo se na ovaj način ulaže u  radnike. Ako su zaposleni srećni i imaju ispunjen privatni život, koji uspjevaju živjeti tokom trodnevnog vikenda, onda su oni posvećeniji na poslu tokom četiri efikasna radna dana.

U suprotnom imate radnike svih pet radnih dana (ili čak više) koji nemaju vremena za privatni život, ali ni elan za inovativne ideje, prijedloge i razvoj na poslu. To se direktno odražava na uspješnost čitave kompanije, što u konačnici dovodi i do gubitka novca. Ono što je Yahoo već uradio jeste dozvoljenih pet dana mjesečno za rad od kuće, kao i dodatni novac za prevoz tokom ostalih dana. Na taj način omogućeno je prividno odsustvo sa posla, što takođe može značiti bolju fokusiranost u uslovima kakve sebi odredite kod kuće.

Naizgled neizvodiva ideja mogla bi i trebala dobiti svoj epilog, jer postoje i drugi načini za rasterećivanje obaveza tokom radne sedmice. Ako već ne postoji mogućnost za potpuno slobodan dan, onda bi se trebao smanjiti broj radnih sati, jer u konačnici vam trebaju efikasni radnici, a ne statue na puno radno vrijeme?

Ono što je Yahoo već uradio jeste dozvoljenih pet dana mjesečno za rad od kuće, kao i dodatni novac za prevoz tokom ostalih dana.

To su već ranije prepoznali neki pa kompanija “Treehouse”još od 2006. godine ima radnu nedelju od 32 sata, nakon čega je primijećen porast raspoloženja i produktivnosti radnika. Prije četiri godine kompanija za razvoj internet softvera “Reusser Design” prešla je na sistem od četiri radna dana i danas bilježi rast i razvoj poslovanja.

Pitanje je međutim koliko bi slična praksa zaživjela na Balkanu, gdje ne samo da je sedmica od pet radnih dana misaona imenica, već je narodu premija jedan slobodan dan. Petak premija možda u Japanu, ali ovdje čini se da premija na žalost postaju i oni slobodni sati srećnima za vikend. Na štetu privatnog, ali i poslovnog.

Ako već ne postoji mogućnost za potpuno slobodan dan, onda bi se trebao smanjiti broj radnih sati, jer u konačnici vam trebaju efikasni radnici, a ne statue na puno radno vrijeme?