Ooo, da.

„Koliko je dugačak minut, zavisi sa koje strane WC-a se nalaziš.“

Nekako, baš taj WC je banalan, ali očigledan dokaz, kako vrijeme prolazi…

Ooo, ne-kad se prije isprlja?!

Opet ribanje kupatila…vrijeme od-do, proleti za čas.

Proces čišćenja, to traje…vječnost…

Radom do slobode-društveno koristan rad oslobađa fizičkog zatočeništva… A umni zatvor, kako se sa tim izboriti? Ribanjem pločica, oribati mozak, srce…? Dezinfekcija duše. Katarza. Kad, kako?

…Čišćenje,  dnevno, sedmično, mjesečno, godišnje-generalno, sa krečenjem-„gratis kućnom čarolijom“…

Spremaj rusvaj koji se nekom magijom umnožava (dioba rusvaja?), a trebalo bi da se smanjuje…

Pomijeraj stvari-jesu li uvijek bile ovako teške? Tumbaj-otkud meni ovo, i čemu uopšte služi? Nostalgija zaturenih stvari-jaaao, otkad ovo nisam vidjela? (ode sat dok trepneš)

A prašina…kao da je vilenjaci donose krišom, i smješkaju se, uz kokice i film. Nekom film, nekom stvaran život.

Ormari su posebna priča…obično (pre)puni uz ono famozno-a šta da obučem, nemam ništa?! I slažem tako sama sebe, i slažem krpe i krpice dok se ne pojavi duga, ili bar zvjezdice…mantranje i mantanje.

Vrteška kojoj, nema kraja…zna da bude muka, baš kao na pravom ringišpilu, poslije euforije…red sreće, red mučnine-kad će kraj, jao ipak još jedan krug?! (vidi, ostalo jos tačkica, flekica,…)

I upitnik iznad glave-sta mi je sve ovo trebalo? Zapušteno dibidus, ili manjak snage za uobičajno prljanje-čišćenje? Je li uvijek ovako?

Slično je i sa „unutrašnjim spremanjem“. Analogija je neminovna. Neke stvari guram(o) pod tepih godinama, i ne prijmetim(o) hrpu koja raste i raste, sve dok ne zauzme čitav raspoloživi prostor i počne da guši i blokira. Umjesto oaze, deponija na vidiku.

Tek tada počinje reakcija. Buđenje. Projekat-„Veliko Spremanje“. Kako? Restauracija postojećeg. Građenje novog, sasvim novog, u postojećim okvirima, ili čak i van njih.

Ali, kako, zaista?

Higijena duha i uma se ne uočava na prvu, kao npr. higijena usta i zuba. Kratkoročnim nepranjem zuba-smrdi iz usta. Dugoročnim-kvaran zub, evidentan dokaz, crno na bijelo. Pranje/popravka zuba ili neka slična intervencija, riješen problem.

Koliko često čistimo dušu, ne znaju drugi, a često ni mi sami?! I sam postupak nije tako jednostavan, kao pomenuta oralna higjena.

„Čistoća je pola zdavlja“, uče nas od malih nogu. I zaista jeste. Kako se čiste moždane vijuge? Nataložene negativne emocije? Veo nevidljivog daje privid da je sve ok, jer toliko puta se pretvaramo da je sve ok, da na kraju i sami povjerujemo u sopstvene obmane.

Moć autosugestije ili…?

Možda sindrom ružičastih naočara? Eh…ništa ljepše kad je sve tako bajno, sjajno, bezbrižno! I ništa ružnije i tužnije od vraćanja u realnost. Koji mi je đavo sve ovo trebalo? (paaa, ko sa đavolom tikve sadi, prisjedne mu pita bundevara, ma koliko slasna bila…) Suočavanje sa sobom, nije lako, ali je neophodno. S vremena na vrijeme.

Kao i sve one, često dosadne, obične životne radnje  koje obavljamo svakodnevno, gotovo mehanički, jer…prosto-to je Život-spavaj, ustani, hodaj, idi tamo, dođi ovamo…fizički…

…mentalno-“Ajde, dođi  sebi, dok još imaš kome…”

Sve nekako počinje pitanjem?  Pa onda još jednim, pa potpitanjem, i… Upitnici naviru kao gljive poslije kiše, a opšte je poznato-

„Budale i pečurke se ne sade, one niču same“.

Savjet instruktora vožnje (opšte primjenjiv)-

„Jedno sigurno znaš- koja budala u ovom autu drži volan. I njome jedino možeš vladati. A sve ostale budale koje voze i učestvuju u saobraćaju, niti možeš kontrolisati, niti im znaš namjere. Drži se svoje rute. U skladu sa svojim mogućnostima, poštujući propise. Mada, puno ima i do sreće…“

Bilo je tu nekih priča o raznim nesrećama, raznim budalama…na osnovu kojih je i nastala ova uputa, savjet, upozorenje. Sreća, čuveno-„tako ti grah pao“ je spoljni faktor , pa se ne vrijedi previše baviti tim…

Mijenjaj svijet ili mijenjaj sebe? („Panta rei“-„Sve teče, sve se mijenja“… Čovjek je dio i prirode i društva. I mikro i makro kosmos. Svede se na isto. Promjena je promjena. )

Kad se nešto radi, obično stoji tabla, natpis, upozorenje-Radovi u toku! Za one koji rade-znak koji im osigurava nesmetano obavljanje posla. Za sve ostale-da ne upadaju u označenu zonu. Zbog opšte bezbijednosti.

Naravoučenije-Postavljanje ličnih granica-korisno i neophodno. Rok radova, od-do, faze izvođenja… Ne očekuj ništa preko noći, u početku će biti i blata i buke i sve je to normalno, zarad krajnjeg cilja, koji se neće vidjeti odmah, ali tu je, stalno prisutan.

Sam postupak izvođenja radova… Biće suza, upale mišića, boli u svim mogućim oblicima, posrtanja, padova, ustajanja, … i biće teško, ali guraš dalje, jer na kraju slijedi onaj osjećaj sreće, zadovoljstva urađenim.

Diši punim plućima. Uvijek. Vrijedilo je. Sad je sve baš kako i treba da bude. I biće tako neko vrijeme.

Red. Pa opet… Nered. Balansiranje. Jer-to je Život. Iskustvo više, iskustvo manje. U nekim situacijama vrijedi stečeno (pred)znanje. A nekad… „Tabula rasa“-„Prazna ploča“. Sve ispočetka. To je Život-Radovi u toku!

(Dati nekom preporuku ili savjet kako izvršiti detoksikaciju uma i/ili duše, nije tako lako kao preporučiti sredstvo za čišćenje WC-a.

Čime se postiže čistoća glave i srca? = Sta je smisao života?…isti rang pitanja…

Meditacija, yoga, misli pozitivno, čitaj, plivaj, šetaj, sanjari, „jedi, moli, voli“, „moć posvijesti“ i sl. …

X odgovora, najčešće u domenu apstrakcije, i teorije…a koji je konkretan i praktično izvodiv? )

(_________________________________________________dopiši po želji)

(Moj odgovor je-Ljubav i Zahvalnost. Za sve što život nosi, za život sam po sebi, a posebno za ljude, sa kojima veže…srodnost duše. Neke znaš čitav život, a neki te samo ovlaš dotaknu u prolazu….To su ljudi koji te osnaže, kad te neki drugi ljudi i okolnosti oslabe.)

(Hvala ti za tablu-Radovi u toku!… toliko puta mi je spasila glavu.)