razvoj – Lola Magazin https://lolamagazin.com Magazin za nju. I njega. Ali on čita krišom. Fri, 24 Apr 2026 05:09:37 +0000 bs-BA hourly 1 https://wordpress.org/?v=6.8.3 https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/09/lolathumn-01-150x150.png razvoj – Lola Magazin https://lolamagazin.com 32 32 Pubertet kod djece – prvi znakovi, kada počinje i što očekivati https://lolamagazin.com/2026/04/23/pubertet-kod-djece-prvi-znakovi-kada-pocinje-i-sto-ocekivati/?utm_source=rss&utm_medium=rss&utm_campaign=pubertet-kod-djece-prvi-znakovi-kada-pocinje-i-sto-ocekivati Thu, 23 Apr 2026 20:29:14 +0000 https://lolamagazin.com/?p=213719 Što je pubertet i kada započinje?

Pubertet je proces koji vodi ka seksualnoj zrelosti. Pubertet traje otprilike od 12 -15 godina a adolescencija od 15 -20 godine.

Pubertet nije samo fizički već i emocionalni i socijalni proces. U prosjeku, pubertet traje od 12. do 15. godine, dok adolescencija obuhvaća razdoblje od 15. do 20. godine, ali promjene mogu varirati ovisno o djetetu.

Pubertet danas počinje ranije nego prije nekoliko desetaka godina, kod nekih djevojčica prvi znakovi puberteta mogu se primijetiti već sa 7 godina., a kod dječaka u dobi od 9 godina. Rani i kasni pubertet: Iako je rani ulazak u pubertet sve češći, kod nekih djevojčica i dječaka može doći do kašnjenja u razvoju. Ako primijetite značajna odstupanja, preporučuje se konzultacija s liječnikom specijalistom.

Trend ranijeg ulaska u pubertet pripisuje se višem životnom standardu, boljoj prehrani. U nerazvijenim zemljama djevojčice sazrijevaju kasnije (kasnije dolazi do prve menstruacije).

Djevojčice ranije od dječaka ulaze u pubertet, prosjek je oko 12. godine. Nagli skok u povećanju visine i težine vidljiv je oko 10,5 godina. U prosjeku s 12,5 godina pojavljuje se prva menstruacija i razvoj primarnih i sekundarnih spolnih karakteristika.

Kod većine dječaka pubertet počinje oko 14. godine. Oko 12,5 godina javlja se nagli skok visine i težine, povećava se rad hipofize i lučenje spolnih hormona. Javlja se prva ejakulacija i početak razvoja sekundarnih spolnih obilježja: promjene glasa i pojava dlaka na licu.

U jednom kraćem periodu tako se može dogoditi da su, u istom razredu, djevojčice više od dječaka (ili mlađa sestra „preraste“ starijeg brata), ali to neće dugo trajati i na kraju će dječaci biti viši od djevojčica.

Koji su simptomi ulaska u pubertet?

Vrijeme ulaska u pubertet nije isto za sve i ima različite posljedice na dijete. Anita Woolfolk i Nancy Perry u svojoj knjizi Child and Adolescent Development ( 2012, Pearson Education, New Jersey) navode pregled istraživanja mogućih prednosti ili nedostataka ranog ili kasnog ulaska u pubertet.

Simptomi ranog ulaska u pubertet mogu uključivati ubrzan rast, pojavu dlaka, promjene raspoloženja i tjelesnih proporcija prije očekivane dobi. Važno je razgovarati s djetetom o ovim promjenama i pružiti mu podršku.

Kako pomoći djetetu tijekom puberteta? Razgovarajte otvoreno o promjenama i izazovima, ohrabrite ga da izrazi svoje osjećaje i osigurajte okruženje u kojem se osjeća sigurno i podržano.

Djevojčicama rani ulazak u pubertet donosi niz problema – to što im se ranije razvijaju grudi i što izgledaju razvijenije od svojih vršnjakinja može prouzročiti potištenost, tjeskobu i poremećaje hranjenja. Anoreksija i bulimija su puno češće kod djevojčica nego kod dječaka. Djevojčice koje ranije dobiju menstruaciju sklonije su debljini u odrasloj dobi.

Koji problemi se mogu javiti kod ranijeg ulaska u pubertet?

Raniji ulazak u pubertet može dovesti do opadanja školskog uspjeha, veću sklonost problematičnom ponašanju, pušenju, konzumiranju alkoholnih pića ili droga.

Djevojčice koje ranije ulaze u pubertet izgledaju zrelije od svojih vršnjakinja i zbog toga upadaju u probleme – ponekad doživljavaju odbijanje ili ogovaranje svojih vršnjakinja, prilaze im stariji mladići i teško im se snaći u svemu tome.

Neke upadaju u loše društvo (starijih od sebe), počinju markirati, upuštaju se u sitne krađe i sl. Ponekad se prerano upuštaju u seksualne aktivnosti, što može dovesti do neželjene trudnoće. Češće zatrudne djevojke slabog samopouzdanja, niskog socioekonomskog statusa i slabijeg uspjeha u školi.

Dječaci, pak, koji ranije uđu u pubertet imaju neke prednosti – njihovi vršnjaci ih više cijene. Međutim, i kod ranije razvijenih dječaka, isto kao i kod djevojčica, primijećeni su depresivni simptomi i više problematičnog ponašanja nego kod ostalih vršnjaka.

Djevojčice koje kasnije ulaze u pubertet imaju manje problema u odnosu na okolinu, ali one brinu je li sa njima sve u redu.

Dječaci koji kasnije sazrijevaju imaju više problema za vrijeme odrastanja, ponekad ih vršnjaci zadirkuju, slabo im je samopouzdanje, ali su zato kasnije u životu tolerantniji i kreativniji, s boljim komunikacijskim vještinama.

Koje psihološke promjene se javljaju tijekom puberteta?

Hormonalne promjene dovode do niza psiholoških promjena. Javljaju se:

  • povećana uzbudljivost
  • osjetljivost
  • razdražljivost
  • nagle promjene raspoloženja
  • rastresenost
  • nervozno reagiranje
  • otpor
  • briga zbog izgleda
  • sklonost općem negativizmu
  • agresivnost
  • ponašanje koje zna potpuno izmaći kontroli

Česti su sukobi s nastavnicima, roditeljima, braćom i sestrama, ali zato veća povezanost s vršnjacima. Vršnjačke grupe organizirane su u klike – grupiraju se prema sličnim stavovima, vrijednostima, interesima i socijalnom statusu.

Nekoliko klika tvori veću, labavije povezanu grupu-klapu. Govor pubertetlija obiluje njihovim izrazima poput: kul, fora, fakat, spike, brutalno, jebeno, lol, baš si jazavac, lik, butra, majke mi, brijem, sereš, kužiš, frajeru… I govor pokazuje da su u otporu u odnosu na sve koji nisu dio njihovog društva (godina).

Na kraju pubertetskog razdoblja počinje stvaranje dubokih prijateljstava. Prijateljstva među djevojkama stavljaju veći naglasak na emocionalnu bliskost i međusobnu podršku, a među mladićima na zajedničke aktivnosti.

Uloga roditelja: Tijekom puberteta, važno je da roditelji budu strpljivi i ne osuđuju nagle promjene raspoloženja kod djeteta. Aktivno slušanje i razumijevanje mogu pomoći u održavanju otvorene komunikacije. Za personalizirane savjete o razvoju i izazovima puberteta, preuzmite aplikaciju LittleDot i kontaktirajte naše stručnjake.

Koje su karakteristike adolescencije?

U adolescenciji se povećava interakcija s osobama suprotnog spola, počinje izdvajanje u parove. Većina prvih veza neće biti „zauvijek“, kako jedno drugom obećavaju, ali te su veze važne za razvoj pojedinca i povećavaju njegovo samopouzdanje.

I previše i premalo veza tijekom adolescencije dovode do posljedica: previše veza loše utječe na školski uspjeh, a može rezultirati i potištenošću. Oni koji imaju malo ili niti jednu vezu tijekom odrastanja također mogu biti potišteni, previše vezani za roditelje i smanjenih socijalnih vještina.

Mladići i djevojke razlikuju se u pristupu ljubavnim vezama: djevojke traže bliskost i ljubav, dok su mladići više orijentirani na seksualne odnose i fizičku atraktivnost svoje partnerice.

U traženju svog identiteta dio mladih otkriva da ih privlače osobe istog spola, ali teško će, zbog vlastite zbunjenosti ili straha od reakcije drugih, to odmah pokazati. Većina će „hodati“ s osobama suprotnog spola da bi se uklopili u svoju klapu.

Kada se postiže emocionalna i socijalna zrelost u adolescentnoj dobi?

Adolescenti postižu anatomsko-fiziološku zrelost, ali ne i emocionalnu i socijalnu zrelost. Poznati psiholog Erik Erikson drži identitet glavnim postignućem u razvoju ličnosti u adolescenciji

Psihološki konflikt: identitet nasuprot zbunjenosti ili konfuziji identiteta traje od 12.-te do 20.- te godine. U tom razdoblju mlada osoba traži odgovor na pitanje: Tko sam ja? To i jest razdoblje velikih odluka: opredjeljivanje za buduće zanimanje, svoju životnu orijentaciju, vrijednosti, važne bliske odnose. Pri tom je potrebno puno podrške od bliske okoline.

Pritisci i nametanja tuđih izbora dovest će do zbunjenosti i težeg formiranja vlastitog identiteta. Roditelje može smetati „čudna“ muzika ili soba oblijepljena raznim posterima, prevelika opsjednutost nekim popularnim ličnostima, beskrajno telefoniranje , slanje poruka ili sjedenje za kompjuterom radi Facebooka ili neke druge mreže, ali to moraju prihvatiti kao dio odrastanja.

Kriza identiteta je privremeno razdoblje konfuzije i stresa prije no što se odrede vlastiti vrijednosti i ciljevi. To je razdoblje eksperimentiranja što se vidi i u izgledu – boja kose, odijevanje, frizura često je ili u skladu sa stilom vlastite klape ili imitacija nekih popularnih ličnosti. Većini je to prolazna faza, ali neki ne uspiju izgraditi svoj identitet, te se i nakon adolescentnog razdoblja povode za drugima i nastoje kroz identifikaciju s nekim (npr. navijačkim) grupama pronaći svoj identitet.

Kriza identiteta može neke odvesti u delinkvenciju ili ovisnička ponašanja. To se češće događa onima koji nemaju odgovarajuću podršku u najbližoj okolini pa ju traže u društvu onih koji ih „razumiju“ tj. među kojima se osjećaju prihvaćenim i dobrodošlim.

Savjeti za roditelje

Pubertet će proći. To je misao koja bi roditeljima trebala pomoći kad im je najteže. Zapravo bi bilo vrlo neobično da se dijete na neki način ne pobuni u pubertetu. To je dio odrastanja.

Pubertetlije nekad niti sami ne znaju objasniti svoje ponašanje. Roditelji trebaju biti puno tolerantniji nego u ostalim razdobljima, trebat će im puno više strpljenja. Jako je važno da se odnos ne naruši do te mjere da se kasnije, kad prođe pubertetsko razdoblje, više ne može nastaviti ili popraviti.

 

Izvor: littledotapp.com

 

]]> Kako ekrani utječu na razvoj govora djece i zašto ih treba ograničiti https://lolamagazin.com/2026/04/22/kako-ekrani-utjecu-na-razvoj-govora-djece-i-zasto-ih-treba-ograniciti/?utm_source=rss&utm_medium=rss&utm_campaign=kako-ekrani-utjecu-na-razvoj-govora-djece-i-zasto-ih-treba-ograniciti Wed, 22 Apr 2026 11:32:53 +0000 https://lolamagazin.com/?p=213727 Znamo da je današnji način i tempo života ubrzan i da smo zaokupljeni s puno obaveza koje ne možemo odgoditi i često se događa da roditelji svoju djecu ostave pred televizorom i tako ukradu malo vremena za sebe. Djetetovom mozgu je potrebno više vremena da obradi neku poruku te stavljajući dijete pred televizor izlažemo ga prevelikoj količini informacija koje se mijenjaju velikom brzinom, a to štetno djeluje na dijete.

Koliko televizije je previše?

Takav način funkcioniranja rezultira time da djeca sve manje vremena provode sa svojim vršnjacima, a znamo da je druženje i igra s vršnjacima poticajna za spontani razvoj govora. Provodeći vrijeme pred televizorom dijete na neki način usvaja “iskrivljen“ način govora. Sve to ne znači da bi djetetu trebalo ukinuti vrijeme koje će provoditi pred televizorom ili računalom već pripaziti na to da to ne postane dominantan način provođenja vremena.

Bitno je naglasiti da je svako dijete individua za sebe i razvija se individualnim tempom. I zato je zadaća roditelja, stručnjaka i društva općenito da zajedno pomognu djetetu da na što jednostavniji  način  razvije vještine i stekne znanja koja će mu jednog dana osigurati samostalno funcioniranje i bolji život.

Istraživanja su pokazala da djeca koja provode previše vremena pred ekranom mogu imati poteškoće u razvoju jezika, pažnje i socijalnih vještina. Prekomjerna izloženost ekranima može dovesti do kašnjenja u razvoju govora, problema s koncentracijom te smanjene interakcije s vršnjacima.

Koji mogu biti signali da se djetetov govor ne razvija kako bi trebao te kada zatražiti pomoć logopeda?

Signali koji nam mogu upućivati na to da djetetov govor kasni, ako uočimo da dijete ne pokušava verbalno proizvoditi bilo kakve slogove, ili glasove. Ako dijete koje ima oko dvije godine nema određen vokabular i nema prisutnog spontanog spajanja dvije riječi u rečenicu ili ako se dijete samo koristi gestama pokazivanja kako bi došlo do nečega te ne imenuje  na svoj način stvari koje želi.

Kako prepoznati je li riječ o govornoj mani ili samo normalnoj fazi razvoja govora pri čemu dijete ne izgovara glasove ili riječi pravilno

Postoje dobne granice kada bi dijete trebalo imati usvojene određene glasove te ih pravilno izgovarati. No i tu moramo naglasiti da je svako dijete drugačije te da su te granice fleksibilne do određene mjere. Pa tako je normalno da trogodišnje dijete ne može reći glas R jer se glas R razvojno javlja oko 5-5,5 godina te je potrebno pričekati da sazrijevanje i rast dovedu do spremnosti djeteta da motorički izvede određeni glas.

Koliko tepanje pomaže/odmaže (ili je neutralno) u razvoju govora?

Odrasli svoj govor spontano prilagođavaju djetetovim mogućnostima i potrebama. Na različite načine se obraćamo djetetu:

  • upotrebljavamo kraće rečenice u govoru,
  • oponašamo zvukove ili glasove iz okoline,
  • uspostavljamo duži kontakt očima,
  • postavljamo lice na manju udaljenost kako bi nas što bolje vidjeo
  • te im vrlo često tepamo.

Upravo je tepanje jedan od uzroka koji može dovesti do poremećaja izgovora – dislalija, koji su ujedno i najučestaliji govorni poremećaji u općoj populaciji djece.

Je li istina ili tek predrasuda da djevojčice progovore prije dječaka i ako jest, zašto je to tako?

Djevojčice brže progovore od dječaka, jer psihofizički razvoj djevojčica je nešto brži nego kod dječaka. Naravno da moramo uzeti u obzir da se to ne odnosi na svakog dječaka niti svaku djevojčicu te svako dijete prati svoju liniju i tempo razvoja, te da je najbitnije da znamo kada nešto odstupa od normalnog razvoja.

Kada i zašto se javlja mucanje?

Jesu li danas logopedi uspješni  u tretiranju ovog problema?

Mucanje se najranije može javiti s 18 mjeseci. Radi se o periodu intenzivnog govorno-jezičnog razvoja gdje djetetove motoričke sposobnosti govornog aparata ne mogu pratiti vrlo intenzivan jezični razvoj. Takva mucanja su najčešće prolazna pa ih zato zovemo i razvojno mucanje. Ne postoje utemeljeni dokazi što dovodi do mucanja te se ono pojavljuje kao posljedica djelovanja više faktora kao što su, genetski, neurološki, psihološki, socijalni i jezični. Mucanje se može prevladati kroz logopedske tretmane.

 

Izvor: littledotapp.com

]]> Gabor Mate: U školama je sve pogrešno https://lolamagazin.com/2024/09/12/gabor-mate-u-skolama-je-sve-pogresno/?utm_source=rss&utm_medium=rss&utm_campaign=gabor-mate-u-skolama-je-sve-pogresno Thu, 12 Sep 2024 19:41:42 +0000 https://lolamagazin.com/?p=203350 Gabor Mate, kanadski psiholog mađarskog porekla koji se posebno zainteresovao za dečiji razvoj, govorio je na temu razvoja dečijeg mozga i načina na koji savremena škola utiče na decu. Šta deca dobijaju u školi, a šta je to što im je zaista potrebno?

Od toga koji su ključni faktori za zdrav i pravilan razvoj mozga do načina na koji deca najbolje i najefikasnije uče, odnosno kako su deca učila kroz istoriju a kako uče danas, povezujući evolutivni razvoj čoveka sa današnjim razvojem dece, Gabor Mate zaključuje da je u školi sve pogrešno, a evo i na šta misli:

„U školama je sve pogrešno. Oni su u pogrešnom poslu. Misle da im je posao da uče decu veštinama i činjenicama, i to je ono što pokušavaju da rade.

Ali, ako ponovo pogledaš, kroz evoluciju, kako deca uče. Nisu učila sedeći u učionicama. Učila su kroz boravak u prirodi sa odraslima, kroz iskustvo i kroz igru.

Igra je ključna za zdrav razvoj mozga. Kako se ljudski mozak razvija?

Prosečan lekar nikad ne dobije ni jednu lekciju o tome kako se mozak razvija, niti prosečan učitelj. Ljudski mozak se razvija kroz proces koji počinje pre rođenja i nastavlja se u odraslo doba.

”Najvažnije su interakcije gena s okolinom i iskustvima koja oblikuju mozak. Ne geni, već uticaj iskustava na gene od materice do odraslog doba.”

Škole bi trebalo da se zapitaju koje uslove deca trebaju za zdrav razvoj mozga i kako im ih mogu obezbediti. To pitanje im se ni ne postavlja.

Deca koja se igraju, koja su prirodno radoznala, naučiće sve što žele. Hoće, to je njihova priroda. Dakle, posao škole bi trebalo da bude negovanje zdravog razvoja mozga kroz negovanje odnosa, puno igre, puno interakcije, puno sponatnosti, puno kreativnosti. I ta deca će dobro znati činjenice jer će želeti.“

 

View this post on Instagram

 

A post shared by @philosophywings

]]> Rano izlaganje dece ekstremnim temperaturama može uticati na razvoj mozga https://lolamagazin.com/2024/06/18/rano-izlaganje-dece-ekstremnim-temperaturama-moze-uticati-na-razvoj-mozga/?utm_source=rss&utm_medium=rss&utm_campaign=rano-izlaganje-dece-ekstremnim-temperaturama-moze-uticati-na-razvoj-mozga Tue, 18 Jun 2024 07:19:39 +0000 https://lolamagazin.com/?p=200746 Hladnoća tokom trudnoće i vrućina u ranom detinjstvu usporavaju sazrijevanje bele mase…

Svaki je roditelj svestan ranjivosti dece u ranom dobu – i to na više nivoa. Znamo da ne smemo previše da ih izlažemo suncu, znamo da moramo da ih zaštitimo od prevelike hladnoće, znamo da moramo da ih zaštitimo od još celog niza opasnosti na koje kao odrasli možemo i zaboraviti, a deci prete kao potencijalna opasnost.

Znamo da štitimo kožu od sunca, kožu od hladnoće, ali nije nam baš padalo na pamet da bi neka od tih stanja mogla biti doslovno opasna za mozak bebe…

Najnovije istraživanje pokazalo je da izloženost vrućini i hladnoći u ranom životu može imati dugotrajne posledice na mikrostrukturu bele mase u mozgu deteta. Dakle, može uticati na mozak.

Istraživanje je sprovedeno u obliku skeniranja mozga više od 2.000 predadolescenata, a pokazalo je da su posledice lošije ako osobe žive u siromašnijim kvartovima.

Ova studija, objavljena u časopisu Nature Climate Change, naglašava ranjivost fetusa i preosetljivost dece na ekstremne temperature. No, kad čujemo ove informacije, možemo se zabrinuti, a ipak nismo tačno sigurni u kom smeru idu objašnjenja ovakvih rezultata.

Moglo bi za mnoge biti neočekivano da čuju da su naučnici “uperili prst” u jedan od mogućih uzroka ovakvih rezultata, pa kažu da bi dejstvo temperature okoline na neurorazvoj mogao bi biti povezan s – lošijim kvalitetom sna.

Uticaj ekstremnih temperatura na ljudsko telo već je neko vreme velika briga naučnika, posebno otkako se nalazimo u sve češćim klimatskim vanrednim stanjima. Deca su na takve promene temperature posebno osetljiva, jer njihovi termoregulacioni mehanizmi još uvek nisu zreli.

“Znamo da je mozak fetusa i dece u razvoju posebno osetljiv na izloženost okolini, a postoje neki preliminarni dokazi koji upućuju na to da izloženost hladnoći i toplini može uticati na mentalnu dobrobit i kognitivne performanse dece i adolescenata”, rekla je Mònica Guxens, analitičarka na ISGlobalu, Erasmus MC-u i CIBERESP-u. “Međutim, nedostaju studije koje procenjuju potencijalne promene u strukturi mozga kao rezultat ovih izloženosti”, dodala je.

Vasilyev Alexandr/Shutterstock

U ovoj studiji, njen je tim posmatrao strukturu bele mase u mozgu predadolescenata kako bi identifikovao prozore osetljivosti na izloženost hladnoći i toploti u ranom životu. Analiza je uključila 2.681 dete iz ranije studije, koja su bila podvrgnuta magnetskoj rezonanci (MRI) između 9 i 12 godina.

MRI protokol procenio je povezanost mozga merenjem veličine i smera difuzije vode unutar bele materije mozga. U zrelijim mozgovima voda teče više u jednom smeru nego u svim smerovima.

Rezultati su pokazali da je izloženost hladnoći tokom trudnoće i prve godine života te izloženost toplini od rođenja do 3. godine starosti povezana s višom prosečnom difuznošću u predadolescenciji, što ukazuje na sporije sazrevanje bele mase.

Vlakna bele mase, naime, odgovorna su za povezivanje različitih područja mozga, te omogućuju komunikaciju među njima. Kako se bela masa razvija, ta komunikacija postaje brža i delotvornija. Studija je pokazala da učesnici koji su više izloženi hladnoći i toplini pokazuju razlike koje ukazuju na niži nivo sazrevanja bele mase.

Najveće promene uočene su kod onih koji su bili visokim ili niskim temperaturama izlagani u prvim godinama života. “Naši rezultati sugerišu da upravo tokom ovog perioda brzog razvoja mozga izlaganje hladnoći i toploti može imati trajne efekte na mikrostrukturu bele mase”, rekao je koautor i istraživač Carles Soriano.

Jedan važan mehanizam koji bi mogao da objasni dejstvo temperature okoline na neurorazvoj mogao bi biti povezan s lošijim kvalitetom sna. Drugi mogući mehanizmi uključuju poremećaj funkcije posteljice, aktivaciju hormonske osovine koja dovodi do veće proizvodnje kortizola ili upalne procese.

]]> Pravilo tri puta: Kako biti dobar uzor detetu https://lolamagazin.com/2023/01/18/pravilo-tri-puta-kako-biti-dobar-uzor-detetu/?utm_source=rss&utm_medium=rss&utm_campaign=pravilo-tri-puta-kako-biti-dobar-uzor-detetu https://lolamagazin.com/2023/01/18/pravilo-tri-puta-kako-biti-dobar-uzor-detetu/#respond Wed, 18 Jan 2023 08:43:00 +0000 https://lolamagazin.com/?p=169433 Kao defektolog i NTC praktičar, često se susrećem sa decom i njihovim roditeljima, i neretko su pitanja slična, usmerena na razvoj govora, poslušnost deteta i njihov napredak. Često se suočavam i sa činjenicom da roditelji nisu svesni mogućnosti i potencijala svoje dece, da baveći se svakodnevnim aktivnostima deteta i egzistencijom zanemaruju procese koje su veoma bitni. Važno je istaći da današnja deca jesu drugačija od dece pre dvadeset godina, ali isto tako je važno istaći da su i roditelji drugačiji.

Kako bismo mogli govoriti o odgovornostima, važno je dotaći se i prioriteta, koji podrazumevaju da svaki roditelj želi da njegovo dete bude sretno, samostalno, prihvaćeno i uspešno. Ako se vodimo ovim prioritetima, veoma lako dolazimo i do podele odgovornosti.

Prvo pravilo koje se nameće jeste pravilo granica – kada uvodimo granice, ko ih određuje i sa kojom idejom? Zavisno od uzrasta deteta postoje granice koje moramo postaviti, kako bismo pre svega zaštitili dete ali ga naučili i da brine o sebi i svojoj okolini. Kada nametnemo detetu pravila ponašanja/granice, vodeći računa o detetovim mogućnostima, mi dajemo detetu šansu da iskoristi svoje potencijale, da istražuje ali i da se prilikom tog istraživanja oseća sigurno. Dakle, koja je ovde odgovornost roditelja – budite autoritet svom detetu, naučite ga poštovanju i sigurnosti. Kako? Da biste bili dobar autoritet, morate da verujete u odluke koje donosite, budite dosledni i istrajni. Neke odluke ćete preispitivati i to nije loš znak, jer dokle god preispitujete svoje odluke (u granicama koje vas ne uznemiravaju), na odličnom ste putu da postanete dobar model svom detetu.

Šta podrazumevamo pod dobrim modelom? Neretko mi se roditelji dece žale kako deca nisu naučila da brinu o svojim stvarima, da ne preuzimaju odgovornost, da ne spremaju svoju sobu… Tu se postavlja samo jedno pitanje – kako ste ih naučili da brinu o svojim stvarima, da preuzmu odgovornost? Ako idemo za svojom decom i sklanjamo igračke, ako sami pakujemo ranac detetu za školu, ako stalno opominjemo dete da se adekvatno obuče, počešlja, umije… da li smo mi model koji ukazuje detetu da treba da bude samostalno, da vodi računa o svojim stvarima i da preuzme odgovornost ili smo model koji kaže “Ne brini, ja ću sve uraditi, preuzeću sve tvoje obaveze!”.

Foto: Canva

Kao što vodite računa da naučite dete da se na ulici javi vašim poznanicima, da bude pristojno i ne govori dok vi govorite, naučite ga i da spremi svoje igračke tako što ćete mu na uzrastu od godinu dana pomoći, vi ćete spremiti većinu igračaka, ali radićete to zajedno sa vašim detetom, time ćete mu ukazati poštovanje i poverenje da je dovoljno samostalno da može da dobije zadatak. Kako dete bude starije tako će vaša pomoć u spremanju igračaka izostajati, a dete će postati svesno svoje odgovornosti. Ovo se ne odnosi samo na igračke, već i na oblačenje, hranjenje, sve one aktivnosti koje čine dan, vas i vašeg deteta.

Pravilo koje vam pomaže da postanete dobar model je i pravilo tri puta. Ovo je pravilo kojim uspostavljate poštovanje, autoritet i učite vaše dete da svaka akcija podrazumeva i određenu reakciju. Često se navodi da dete ne reaguje na zabrane ili jednostavne naloge poput „dođi“, „uzmi“, „nemoj“… Ideja je da detetu kažete jednom nalog i čekate reakciju par sekundi (dajte detetu vremena da čuje nalog ali ne i previše vremena da ga zanemari), ako reakcija izostane – opet izgovarate nalog ali ovog puta uz ime deteta ili dodir deteta po ruci, ramenu. Ako reakcija opet izostane, prilazite detetu, ponavljate nalog i izvršavate ga ZAJEDNO sa detetom.

Primer: Ako ste detetu rekli “Daj mi čašu!” – uzimate detetovu ruku i zajedno sa detetom uzimate čašu, stavljate je u svoju drugu ruku i izgovorite “Izvoli” i “Hvala”. Na ovaj način dete povezuje da vaš nalog podrazumeva određenu akciju, te se uči komunikaciji što mu omogućava da i sam iskaže svoje potrebe i da vam se obrati, imajući poverenja da ni vaša reakcija neće izostati. Ako pak detetu više puta kažete isti nalog, a dete ne reaguje zbog čega vi ili odustanete, ili sami izvršite nalog, ili svoju pažnju zaokupite nečim drugim, dete neće vaše reči i nalog povezati sa akcijom, pa nemojte da se iznenadite ako dete postane “neposlušno”, ono samo nije svesno vaših očekivanja. Ovde je važno istaći da kada se radi o akcijama deteta koje ugrožavaju njegovu sigurnost, nećete čekati i dati detetu prostora već ćete odmah reagovati.

Foto: Canva

 

Treće pravilo je – pravila i granice ne isključuju vašu ljubav! Roditelji često brinu da nametanjem pravila, insistiranjem da se određen nalog izvrši ili reakcijom na postupak deteta koji ugrožava dete, pokazuju detetu da ga ne vole! Važno je znati da brigom o detetu, učenjem deteta pravilima i nametanjem granica vi detetu ukazujete na to koliko vam dete znači, koliko ga volite i koliko mu dobrog želite, i to dete oseća! Ovde se opet vraćamo na rečenicu sa početka teksta – ali vi u to isto morate da verujete. Šta to znači – kada dete radi ili zahteva nešto što u tom momentu nije dobro za njega ili nije moguće da mu se ostvari – jednostavno detetu recite NE!

Ali to mora da prati i vaša gestikulacija, ne možete reći ne i u isto vreme se detetu osmehivati, ili mu izgovarati ne glasom koji nije autoritativan (pri čemu ne treba ni da vičete samo budite odlučni). NE ili bilo koja druga zabrana ili dopuštenje svakako treba da propratite i obrazloženjem, koji je opet u skladu sa detetovim uzrastom i mogućnostima. Ovakvim stavom vi umanjujete šansu da dete dugo negoduje, da neadekvatno reaguje jer učite dete autoritetu i poštovanju. Važno je reći da kada je dete preplavljeno određenom emocijom, sačekajte da se smiri i tek onda obrazložite detetu odluku, ali vaša odluka je i dalje konačna. Probajte, ali ne zaboravite – budite dosledni!

Pravilo objašnjavanja podrazumeva da svaku vašu akciju i akciju deteta (od samog detetovog rođenja) ispratite govorom tj. objašnjenjem onoga šta se u tom trenutku dešava. Jedna moja prijateljica je na ovaj način naučila svoju ćerku na najranijem uzrastu da postoji leva i desna strana. Kako? Svaki put kada je pomagala svojoj ćerki da se obuje ona joj je davala nalog “Sada stavi svoju desnu nogu u cipelicu” pri čemu je ispred detetove desne noge stavljala cipelu, dete je u početku to mehanički radilo ali je vremenom i sazrevanjem osvestilo različitost dve cipele i važnost obuvanja cipela na određenu nogu. Dete usvaja svaki vaš pokret i svaku vašu reč, objašnjavanjem svega što se oko deteta dešava i svega onoga što i samo dete stvara, vi mu otvarate vrata sveta i svih njegovih spoznaja.

Foto: Canva

I na kraju, dolazimo do teme tehnologije, koju svi oni koji su imali priliku da slušaju dr Ranka Rajovića, znaju, a ja ću je ponoviti (u nekom sledećem tekstu ću joj se i više posvetiti) jer u vaspitanju dece, tehnologija nam ni kriva ni dužna, zadaje najviše problema. Kako? Jedna mama mi je nedavno rekla, da kada svom četvorogodišnjem detetu treba da preusmeri pažnju sa nečega što želi a ne može da mu ostvari (pri čemu dete ima burnu reakciju) ona mu pusti crtani film ili mu da telefon. Time naravno nije rešila problem burnog reagovanja, ali je “kupila” vreme. Drugi roditelji su otkrili odličan način da umire ili zabave svoje dete tokom jela, daju detetu telefon ili puste crtani film.

Upoznajem sve više roditelja koji su oduševljeni kako njihovo dete zna da koristi telefon/tablet, ali u isto vreme su zabrinuti jer je dete nesamostalno, burno reaguje kada mu nešto nije po volji, nema razvijenu komunikaciju… i opet dolazimo do roditelja kao modela i roditelja kao odgovorne odrasle osobe. Biti roditelj je posao od 24 časa, podrazumeva da nekada radite stvari koje vam nisu lake ili koje vam u tom momentu ne prijaju, ali vi ste model vašem detetu i vaša odgovornost je da naučite dete da bude odgovorno, sretno, da usvoji važnost pravilne ishrane i da nauči kako da umiri sebe a ne da odustaje u potrazi za jačom stimulacijom.

Kako ovo utiče na vas – vaše dete će vam se obratiti za pomoć, utehu, savet, neće vas doživljavati kao pružaoca usluge već kao osobu spremnu da se uhvati u koštac sa svim preprekama. Naučićete dete da upoznaje svet oko sebe istražujući ga, a ne gledajući kako ga drugi istražuju. Vaše dete će lakše prihvatati izazove i premostiti prepreke, jer ste vi model koji ga tome svakodnevno uči.

Foto: Canva

 

Ljubite i grlite vašu decu, obaspite ih ljubavlju umesto igračkama! Igračke jesu važne, ali je detetu mnogo važnije vreme provedeno sa vama. Zajedničko vreme podrazumeva da ste usmereni jedni na druge, da nešto zajedno stvarate, da zajedno čitate knjigu (iako ste zapravo samo vi taj koji čita reči), da se golicate, ljubite, smejete. To su trenuci kojih će se dete uvek sećati, i koji će mu postati obrasci ponašanja. I vi ćete uživati, svesni da je to srž roditeljstva. Ali ne zaboravite, reči volim te i emocija koja ih prati ne treba da se daju samo kada je druga osoba to nečim zaslužila, govorite vašoj deci koliko ih volite i ističite ponaosob razloge vaše ljubavi (razlozi nekada ni ne postoje ali je u svemu prisutna ljubav), naučite dete da izjavljivanje ljubavi nije samo reč, da ona u sebi krije puno emocija, topline i osmeha. Neka vaše dete te iste opise prepozna u sebi samom i raste sa ljubavlju prema sebi, a budi ljubav i prema svemu onom što je izvan njega.

Biti roditelj je najvažnija uloga, nemojte osuđivati sebe zbog grešaka koje pravite ali kada ih primetite, nemojte ih izbegavati – suočite se sa njima i preuzmite odgovornost. Velika odgovornost je vaša, ali budite slobodni da je podelite i sa vašim detetom, ukažite mu poštovanje i poverenje, stvorite srećnu, samostalnu, samosvesnu osobu koja je spremna da i sama preuzme odgovornost i da u potpunosti iskoristi svoje potencijale, sigurna u „korenje i krila“ koja ste joj vi dali!

]]> https://lolamagazin.com/2023/01/18/pravilo-tri-puta-kako-biti-dobar-uzor-detetu/feed/ 0 Znate li kako je izgledao prvi model najpopularnijih patika na svijetu? https://lolamagazin.com/2022/03/17/znate-li-kako-je-izgledao-prvi-model-najpopularnijih-patika-na-svijetu-2/?utm_source=rss&utm_medium=rss&utm_campaign=znate-li-kako-je-izgledao-prvi-model-najpopularnijih-patika-na-svijetu-2 https://lolamagazin.com/2022/03/17/znate-li-kako-je-izgledao-prvi-model-najpopularnijih-patika-na-svijetu-2/#respond Thu, 17 Mar 2022 12:28:00 +0000 https://lolamagazin.com/?p=165308 Nike je predstavio tehnologiju ispunjavanja vazduhom 1987. godine. Dodavanjem posebnih jastučića ispunjenih vazduhom nastojao je olakšati trčanje, vježbanje i hodanje prvenstveno atletičarima, a onda i svima onima koji žele imati udobne patike na svojim nogama. Ovim dodatkom omogućeno je više komfora i potpore nogama. Od tada pa sve do danas Nike Air max patike su se mijenjale na različite načine, a mi vam donosimo kratku retrospektivu kroz fotografije po godinama.

1987

 

1990

 

1993

 

1996

 

1999

 

2002

 

2005

 

2008

 

2011

 

2014

 

2017

 

]]> https://lolamagazin.com/2022/03/17/znate-li-kako-je-izgledao-prvi-model-najpopularnijih-patika-na-svijetu-2/feed/ 0 Kako senzorne igre razvijaju detetova čula? https://lolamagazin.com/2020/12/17/kako-senzorne-igre-razvijaju-detetova-cula/?utm_source=rss&utm_medium=rss&utm_campaign=kako-senzorne-igre-razvijaju-detetova-cula https://lolamagazin.com/2020/12/17/kako-senzorne-igre-razvijaju-detetova-cula/#respond Thu, 17 Dec 2020 19:33:00 +0000 https://lolamagazin.com/?p=168481 Pored osnovnih pet čula – vid, sluh, dodir, miris i ukus, htela bih da spomenem još dva čula koja se ne spominju uvek, ali su jako bitna – čulo ravnoteže (vestibularni sistem) i čulo dubokog senzibiliteta (proprioceptivni sistem).

Koja je uloga senzorne igre?

Od prvog dana rođenja beba uči putem svojih čula, to je i razlog zbog čega bebe i mlađa deca sve dodiruju i stavljaju u usta. Oni na taj način prave različite zvuke i eksperimentišu. Kako bi stimulisalo svoje čulo ravnoteže dete se vrti u krug, dok ne padne. Na ovaj način deca uče. Deca koja imaju teškoće sa senzornom integracijom tj. senzornu disfunkciju (jedan od najčešćih primera jesu deca sa autizmom), mogu imati dodatne koristi ukoliko potenciramo senzornu igru.

Kada je u pitanju osmišljavanje senzorne igre jako važno da posmatramo dete i da vidimo šta mu prija, a šta ne. Ukoliko detetu sa autizmom pružimo previše senzornih stimulusa koje on ne može da organizuje tako da pruži određeni motorički odgovor (tada se javlja senzorna preplavljenost). Kao i uvek važno je primeniti princip jednostavnosti, tj. da krenemo od jednostavnih igara ka složenim (koje dete izlaže ka više stimulusa).

U nastavku možete videti nekoliko predloga senzorne igre za svako od čula.

Čulo sluha

Otkrij zvuk – prvo što bi trebalo da uradimo je da odaberemo zvuke zajedno sa detetom, jako je važno da dete prepoznaje zvuke. Zatim detetu preko očiju vežemo maramu, i puštamo određeni zvuk koji bi ono trebalo da prepozna. Druga varijanta ove igre je da sakrijemo neku igračku koja proizvodi zvuk, a dete bi trebalo da je pronađe.

Čulo vida

Igre sa baterijskom lampom – ukoliko detetu ne prija jaka svetlost, ugasite svetlo u sobi ili je zamračite i napravite igru sa baterijskim lampama. Ove možete i vežbati imitaciju, tako što ćete prvo Vi pokazati neki pokret sa upaljenom lampom, a onda ga dete treba ponoviti.

Senzorne flaše – u flašu sipajte vodu i bebi ulje (razmera 3:1) i dodajte šljokice, sitne perlice, figure i razgovarajte ili tražite da dete pokaže ono što je videlo.

Čulo mirisa

Šta to osećam – kao i kod igre za razvoj čula sluha, detetu ćemo vezati oči i ponuditi mu da pomiriše različite mirise i tražiti od njega da ih prepozna.

Mirišljavi flomasteri – za decu koja ne vole jake mirise, prvi, blagi korak bi možda mogao da bude crtanje flomasterima koji su parfemisani. Postoje oni koji su blažeg mirisa i ne bi trebalo da iritiraju.

Čulo ukusa

Igrajte se i probajte različite ukuse i upoređujte ih jedne sa drugima, osim prepoznavanja ukusa, za ovo čulo je jako važno i razviti oralne mišiće, koji imaju važnu ulogu u razvoju govora. To možete podsticati tako što ćete pravite različita smešna lica, duvati balone, duvati i piti vodu na slamčicu…

Čulo dodira

Kukurzna kutija – u veću plastičnu kutiju sipajte kukuruz (ili pirinač, pasulj, proso,…) i ubacite klikere (ili bilo kakve druge manje figure, oblike,…), dete ima zadatak da putem dodira iskopa zakopano blago.

Još neki od predloga za igru jesu: crtanje rukama i prstićima sa penom, temperama, ledom…

Ppoprioceptivni sistem – duboki senzibilitet tj. položaj tela u prostoru i koordinacija
Igre skakanja, penjanja, trčanja – igrajte se na igralištima, penjite se i provlačite, ukoliko nemate priliku da odete na igralište napravite jedno kod kuće, skačite po jastucima, provlačite se ispod stolica i stolova,…

Borba jastucima – izaberite jastuke koji ne mogu povrediti dete i krenite u “borbu”, ovakav vid igre će najverovatnije biti primamljiv deci koja vole jači stisak, jer im lagani ne prija.

Vestibularni sistem – ravnoteža

Školica – svi smo se kao mali igrali školice, a nismo ni bili svesni da smo na taj način stimulisali vestibularni sistem i ravnotežu skakutanjem na jednoj nozi.

Tvister – igra gde bi trebalo da se određeni deo tela stavi na određenu boju, npr. stavi levu ruku na žuto.

]]> https://lolamagazin.com/2020/12/17/kako-senzorne-igre-razvijaju-detetova-cula/feed/ 0 Biti roditelj ponekad izgleda kao vožnja avionom usred turbulencije i oluje https://lolamagazin.com/2020/07/18/biti-roditelj-ponekad-izgleda-kao-voznja-avionom-usred-turbulencije-i-oluje/?utm_source=rss&utm_medium=rss&utm_campaign=biti-roditelj-ponekad-izgleda-kao-voznja-avionom-usred-turbulencije-i-oluje https://lolamagazin.com/2020/07/18/biti-roditelj-ponekad-izgleda-kao-voznja-avionom-usred-turbulencije-i-oluje/#respond Sat, 18 Jul 2020 06:10:00 +0000 https://lolamagazin.com/?p=175500 Sve police u knjižarama koje razgledate su prepune saveta. Međutim, nalaženje strategija koje su zaista delotvorne je veliki izazov.

Psiholog Ejmi Novotni je pitala razne dečje psihologe koje su to najbolje taktike roditeljstva. Njena potraga za odgovorima nije se odnosila na pronalaženje nečije ideje o najboljem pristupu roditeljstvu, već na pronalaženje strategija koje su podržane i opravdane raznim istraživanjima, putem kojih su pokazale svoju efikasnost u poboljšanju ponašanja, jačanju povezanosti roditelja i dece i reagovanju na nadolazeće probleme.

Rezultat je sledećih sedam empirijski testiranih strategija:

  1. Konkretne pohvale

Istraživanja su pokazala da ono ponašanje kojem poklonite pažnju je ponašanje koje ćete više dobijati. Usmeravanje pažnje na neželjena ponašanja – često u vidu kazni i opomena – povećaće ispoljavanje takvog ponašanja. Na isti način, ako pružate konkretne pohvale zbog željenog ponašanja, povećaćete ispoljavanje upravo takvog ponašanja. Roditelji ne bi trebalo tek tako samo da hvale, kaže profesorka psihologije Šila Ejberg. Umesto toga, roditelji bi trebalo detetu da daju konkretne povratne informacije, odnosno da pohvale tačno određenu stvar koju je dete uradilo.

  1. Ignorišite manje probleme u ponašanju

Ukoliko se jave manji i bezopasni problemi u ponašanju, ignorišite ih. Na primer, ako ignorišete kada dete baci hranu na pod ili kada tinejdžer zalupi vratima, a poklonite im pažnju kada pristojno pitaju ili kada izraze svoja osećanja, naučićete ih da će pažnju dobiti upravo takvim, kulturnim ponašanjem.

  1. Učite kako teče razvoj deteta

Razumevanje značajnih prekretnica u razvoju može pomoći roditeljima da prisustvuju i pohvale put deteta ka tim prekretnicama. Ako znate da četvorogodišnjak voli da ugađa svojim drugarima, više ćete postići onda ako ga pohvalite upravo pred drugarima. Takođe, ako razumete da se mladi tinejdžeri uglavnom osećaju nesigurno po pitanju svog izgleda, tela i odeće, ignorišite preterano stajanje pred ogledalom.

  1. Kombinujte „tajm-aut“ sa kvalitetnim ponašanjem

Pokazalo se da su kratke, instant pauze najbolja taktika, naročito kada se uz to i Vi sami trudite da budete model pravilnog ponašanja i kada pohvalite detetovo lepo ponašanje. Održavanje smirenosti – često veoma veliki izazov kada se dete ne ponaša lepo – i iskazivanje pohvale i ponosa kada dete shvati i prihvati način na koji bi trebalo da reaguje i da se ponaša čine „tajm-aut“ još efikasnijim.

  1. Fokusirajte se na prevenciju lošeg ponašanja

Veliki deo lošeg ponašanja i nervoze kod deteta možete sprečiti ako obratite pažnju na to kada dete postaje umorno ili gladno. Planiranje i predviđanje potencijalnih problema i poznavanje određenih strategija za borbu sa nevoljama sa detetom može dovesti do eliminisanja upotrebe prethodno pomenute strategije, odnosno „tajm-auta“, kaže Džon Lucker, direktor Centra za zdravi razvoj u Džordžiji.

Foto: Canva

  1. Pre svega, vodite računa o sebi

Prema istraživanjima iz 2010, na decu negativno utiče stres i nervoza roditelja, gde je 86% dece izjavilo da ih muči stres pod kojim su roditelji. Znamo da izgleda skoro pa nemoguće pored obaveza koje Vam nameću roditeljstvo, posao i život, ali veoma je značajno izdvojiti neko vreme za malo fizičke aktivnosti, hobije i druženje sa prijateljima, kao i sa partnerom.

  1. Izdvojte vreme za – ništa

Provedite određeno vreme (eksperti predlažu oko sat vremena nedeljno) sa decom ne radeći ništa, osim što ćete biti sa njima, biti zainteresovani za njih i tako što ćete im iskazivati pozitivne misli i emocije. Izbegavajte podučavanje, zahtevanje, ispravljanje ili nuđenje alternativnih rešenja.

Biti roditelj ponekad izgleda kao vožnja avionom usred turbulencije i oluje, sa sve maskama za disanje koje vise sa plafona. Kao i u takvoj vožnji, i u vaspitavanju je bitno biti smiren i pre nego što priđete detetu da stavite tu masku sa kiseonikom. Kada to odradite, onda možete da savetujete dete i da mu predlažete šta da uradi i zapamtite – uvek im dajte povratnu pozitivnu informaciju kada se ponašaju lepo.

]]> https://lolamagazin.com/2020/07/18/biti-roditelj-ponekad-izgleda-kao-voznja-avionom-usred-turbulencije-i-oluje/feed/ 0 Vježba koja može pomoći svima, a svi je mogu uraditi svaki dan https://lolamagazin.com/2016/12/16/vjezba-koja-moze-pomoci-svima-a-svi-je-mogu-uraditi-svaki-dan/?utm_source=rss&utm_medium=rss&utm_campaign=vjezba-koja-moze-pomoci-svima-a-svi-je-mogu-uraditi-svaki-dan https://lolamagazin.com/2016/12/16/vjezba-koja-moze-pomoci-svima-a-svi-je-mogu-uraditi-svaki-dan/#respond Fri, 16 Dec 2016 09:12:00 +0000 https://lolamagazin.com/vjezba-koja-moze-pomoci-svima-a-svi-je-mogu-uraditi-svaki-dan/

Djeca se rađaju sa 100 biliona moždanih ćelija, milion dole ili gore. Mozak je čovjekov najbitniji i najkomplikovaniji dio – kod odraslih ljudi, skoro pa 300 miliona neurona radi samo da bi percepcija između desne i lijeve strane funkcionisala kako treba. Da bi sve radilo kako treba i svojim maksimalnim kapacitetom mozak treba pravilnu njegu, ali i vježbu. Joga za mozak je nova i jednostavna tehnika čiji korijeni potiču iz Indije. Ova vrsta praktikovanja joge pomaže sinhronizaciji desne i lijeve hemisfere i redovno “treniranje” moždanih ćelija.

 Ovu vrstu joge potrebno je uvrstiti u svakodnevni život, uvesti kao ritual onoliko često koliko želite da trenirate mozak i držite ga u dobroj formi. Ne oduzima puno vremena, a daje toliko toga. O čemu je u stvari riječ i kako se ova vježba pravilno izvodi?
Jako je jednostavno.
Ispravite se, stanite ravno i neka noge budu razmaknute toliko da prate širinu ramena.
Oba stopala čvrsto na tlo.
Lijevom rukom idete prema desnom, a desnom lijevom uhu, odnosno ušnoj resici.
Palac je na vanjskoj stranici resice, a kažiprst na unutrašnjoj.
Ruke trebaju da budu ukrštene naprijed i u takvom položaju uradite duboki čučanj.
Udahnite na nos dok se spuštate i izdahnite na usta prilikom vraćanja u prvobitni položaj.
Prilikom izvođenja čučnja, spustite se što više možete, ali leđa moraju da budu ravna.
Stisnite mišiće guze prilikom izvođenja čučnja što je više moguće.
Ponovite vježbu, koliko god možete.
Jednom, dva ili trideset i dva puta – do vas je.
Ova vježba, osim što ubrzava rad mozga, djeluje pozitivno i na tijelo.
Za najbolje rezultate, ponovite je barem deset do četrnaest puta u toku dana, ali ma koliko puta uspjeli, bitno je da je ipak uradite.
superjoga

Kako djeluje?

Istraživači i doktori širom svijeta tvrde da je ova vježba idealan način za pokretanje neurona u mozgu i povećanu aktivnost. Doktor Erik Robins iz Los Anđelesa tvrdi da posječan student može ovom vježbom da utiče na brzinu pamćenja, ali i na činjenicu da kratkoročno pretvara u dugoročno znanje, odnosno da uči sa više razumjevanja i bolje pamti. Deniz Pik, učiteljica iz Malibua tvrdi da je u radu sa djecom primjetila poboljanje kod nekoliko učenika i da je razlika osjetna u njihovim ocjenama ako se uporedi period prije i poslije redovnog praktikovanja “joge za mozak”.

superjoga1

Ova tehnika bi mogla da bude ključna u razumijevanju i razvijanju mozga i poboljšanju aktivnosti. Jedna od najvažnijih stvari je što može da se radi bilo kada, bilo gdje, ne oduzima puno vremena i ne uključuje korištenje hemijskih supstanci. Jednostavno, pravilno izvedena vježba podstiče mozak na veću aktvnost, a sve je igra neurona i veza među njima. Terapeuti tvrdi da ova vježba pomaže i pacijentima kod kojih je utvrđena anksioznost, disleksija ili su emotivno nestabilni. Pored toga, pokazalo se i kao dobra vježba za smirenje djece koja imaju autizam, a koja često ispoljavaju bijes.

Osim što može da izgleda smiješno, ova vježba na bilo koji način ne mož da vam našteti pa, zašto ne probati?

]]> https://lolamagazin.com/2016/12/16/vjezba-koja-moze-pomoci-svima-a-svi-je-mogu-uraditi-svaki-dan/feed/ 0 Zašto su nam neophodne loše navike? https://lolamagazin.com/2013/03/17/zasto-su-nam-neophodne-lose-navike/?utm_source=rss&utm_medium=rss&utm_campaign=zasto-su-nam-neophodne-lose-navike https://lolamagazin.com/2013/03/17/zasto-su-nam-neophodne-lose-navike/#respond Sun, 17 Mar 2013 07:55:00 +0000 https://lolamagazin.com/zasto-su-nam-neophodne-lose-navike/ Mora da je super kad si savršen: Kad si mlad, ili bar izgledaš tako, kad si lep, pametan, uspešan, kad vežbaš svakog dana po 30 minuta, hraniš se zdravo, tuširaš se toplom pa hladnom vodom i piješ kurkumu na prazan stomak. I mora da je fenomenalno kad živiš u miru sa sobom, kad gradiš zdrave, kvalitetne i odgovorne odnose sa drugim ljudima zasnovane na ravnopravnosti i razumevanju i kad ti se ne dešavaju urlanja, jecanja i pucanja ni iznutra ni spolja.

Mora da je super iz mnogo razloga: kad si savršen živiš dug i harmoničan život, ljudi oko tebe su srećni i ispunjeni, a kad dođe vreme za kraj ti se, umesto da odlaziš dugo i mučno, jednostavno uzneseš na nebo (obučen u belo ili oranž – što direktno zavisi od verskih preferencija).

Sigurno je potpuni bingo kad si savršen – ali ja nažalost ne znam jer nikad nisam dobacila ni blizu – a nije da nisam probala. Nije da se nisam trudila da se hranim zdravo i ostavim duvan, da ljubim bližnje svoje i da gradim odrasle, zrele i duboke odnose sa ljudima koji me okružuju. Mora biti da sam skrenula kod Albukerkija (a nije trebalo).

Sada, dok krckam treću trećinu života, čini mi se da sam shvatila u čemu je suštinski problem sa ovim konceptom: savršenstvo počiva na dve potpuno oprečne instrukcije: jedna Vas tera da se razvijate u pravcu Dalaj Lame lično, a druga vas navodi da živite u skladu sa sopstvenom prirodom. A moja priroda uživa u kesten pireu sa šlagom više nego u tuširanju ledenom vodom. Moje autentično JA je izrazito netolerantno na bolide i verske fanatike.

Dakle poštujući sve ozbiljne gurue i najbolje plaćene lajf koučeve po pitanjima samorazvoja, ne liči da ću u ovom životu dobaciti ni blizu nekoga ko sija iznutra – jer šta – pa to nije moja prava priroda!

I baš sam se prepoznala u većini uputstava za samopomoć: “Kad krenete  da radite ono što je u skladu sa sopstvenom suštinom osetićete čudesnu lepotu i lakoću” To Vam kažem!

Ja se tako osećam kad se posle parčeta torte izvalim na dvosed. Loše navike su jedini potpuno pouzdan način da ostanemo verni sebi i onome što smo oduvek želeli da budemo.

Kao što države uvek imaju vlast kakvu zaslužuju (i ne vredi Vam da sumnjičavo vrtite glavom – činjenice i istorija to potvrđuju) tako i mi uglavnom živimo sasvim u skladu sa svojom prirodom – a šta bolje opisuje i oslikava našu pravu suštinu od loših navika koje smo sa pažnjom i strašću sakupljali i negovali celog života.

]]> https://lolamagazin.com/2013/03/17/zasto-su-nam-neophodne-lose-navike/feed/ 0