Mogući scenariji:

• Hakovanje kritične infrastrukture
• AI preuzima kontrolu nad sistemima
• Pogrešno postavljen cilj postaje prijetnja
• Opasnost koju ljudi ne mogu predvidjeti
• Dio stručnjaka osporava najcrnje prognoze

Kako navodi BBC otvorena upozorenja istraživača o sve većim rizicima tehnologije koja se otima kontroli probudila su zabrinutost zbog bezbjednosti u vezi sa vještačkom inteligencijom. Neka od najpesimističnijih skorašnjih prognoza upozoravaju da postoji šansa veća od 10 odsto da bi vještačka inteligencija mogla da istrijebi sve ljude u narednoj deceniji.

Drugi iz svijeta vještačke inteligencije sumnjaju u njihovu uvjerljivost i tvrde da su veća briga ljudi koji koriste vještačku inteligenciju protiv drugih ljudi.

Ove apokaliptične poruke stižu iz dijela vještačke inteligencije koji se često naziva “AI katastrofičarima“.

Ali krupno pitanje koje mnogi postavljaju je kako ti katastrofičari misle da bi vještačka inteligencija zapravo mogla da dokrajči čovječanstvo.

Neki sistemi vještačke inteligencije nedavno su se otrgli kontroli.

A američki predsjednik Donald Tramp kaže da ne vjeruje u toliku opasnost od vještačke inteligencije.

BBC novinar Džo Tajdi razmatra neka od scenarija koje su zamislili istraživači.

Scenario prvi: Hakovanje infrastrukture

Prvi scenario ukratko je izložio Džejkob Kokson, bivši istraživač u OpenAI, a potom i Antropiku, koji je početkom mjeseca na prilično dramatičan način podnio ostavku, upozorivši na rizik po čovječanstvo i tvrdeći da se kompanije “kockaju životima ljudi“.

On je za BBC rekao da “vrtoglava stopa napretka“ sada znači da stvari koje su prethodno bile strogo u domenu naučne fantastike “postaju realnost“.

Kao “konkretan primjer“, naveo je, “vještačka inteligencija može da hakuje kritičnu infrastrukturu na kojoj svijet opstaje“.

Njegov scenario zamišlja da bi otrgnuti sistem vještačke inteligencije mogao da infiltrira kompjuterske mreže kao što su provajderi i energetske mreže.

Kad bi vještačka inteligencije sve ugasila, na primjer, mogao bi da uslijedi neizrecivi haos, bez struje, grijanja, hlađenja ili internet veze.

Otišavši još dalje, bilo je sugestija i da su moguće nuklearne katastrofe.

Scenario drugi: Vještačka inteligencija preuzima kontrolu

Drugi scenario potiče od detaljnog i uticajnog, ali takođe krajnje spekulativnog, istraživačkog rada “AI 2027”, koji je u aprilu 2025. godine objavila grupa istraživača vještačke inteligencije.

Koautor Tomas Larsen nedavno je za BBC rekao da se tehnologija ubrzala poslije objavljivanja ovog izvještaja i opisao scenario kog se on lično najviše plaši.

“Vještačka inteligencija se rekurzivno samousavršava, a to efektom lavine može da se pretvori u vještačku inteligenciju koja ima pristup velikom broju robota koji obavljaju veći dio fizičkih poslova u čitavoj privredi. Ona, međutim, nije prijateljski nastrojena i ima vlastite ciljeve. I onda se na kraju desi to da ispusti bio-oružje, ubivši većinu ljudi, i nastavi da vodi robotsku privredu sama jer joj ljudi više nisu potrebni”, navodi on.

Scenario treći: Glavni cilj

U trećem scenariju, do kraja čovječanstva dolazi greškom.

Prije više od 20 godina, švedski filozof Nik Bostrom zamislio je “hipotezu o maksimizatoru spajalica“

On je to opisao kao “misaoni eksperiment“, u kojem hipotetički sistem vještačke inteligencije želi da napravi što više spajalica može.

“On ne mrzi niti prezire nas ljude, ali to mu je jedini cilj. I onda, tokom ostvarivanja tog cilja, on bi mogao da ima instrumentalne podciljeve koji bi mogli da podrazumijevaju sticanje više moći ili veće inteligencije“, objašnjava on.

“Potom, zamisao je da bi dovoljno moćni entitet koji slijedi bilo kakve ciljeve, bilo da su to spajalice ili nešto drugo, imao instrumentalne podciljeve koji bi mogli da sadrže uništenje čovječanstva zato što bi mogao da pravi više spajalica kad ne bi bilo ljudi koji bi mogli da ga zaustave”, navodi Bostrom.

Dvije decenije pošto je prvi put opisao ovaj scenario, Bostrom kaže za BBC da je ovaj “karikirani“ narativ trebalo da ilustruje ideju da vam ne treba konkretan neprijateljski cilj kod superinteligencije da bi ona predstavljala opasnost po čovječanstvo.

On kaže da sad ima “dvojake utiske“ o vještačkoj inteligenciji – uzbuđen je zbog njenih potencijalno dobrih strana, ali je zabrinut zbog bezbjednosti, prenosi BBC na srpskom.

Scenario četvrti: Nepoznato

Postoji još jedna škola mišljenja o bezbjednosti u vezi sa vještačkom inteligencijom koja tvrdi da je besmisleno pokušavati pogoditi kako i zašto bi superinteligentna vještačka inteligencija mogla da pobije ljude.

Ovaj argument iznoo je Stjuart Rasel, predsjednik Međunarodnog udruženja za bezbjednu i etičku vještačku inteligenciju – međunarodne neprofitne organizacije – u intervjuu za BBC sredinom septembra.

“Ako zamislite da pitate šimpanze kako će tačno ovi ljudi da ih istrijebe mogli bi da imaju velikih problema da odgovore, zato što ne razumiju ono što mi radimo“, rekao je on.

“Mi možemo da zamišljamo razne scenarije, ali mislim da rasprava ovdje mora da se osloni na pretpostavku da jednom kad stvorite nešto što je mnogo inteligentnije od ljudi, mi prosto više ne odlučujemo o tome šta se dešava”, navodi Rasel.

Mustafa Sulejman, šef Majkrosoft tima za AI, takođe se nedavno uključio u ovu raspravu upozorivši firme da ne smiju da stvaraju sisteme vještačke inteligencije sposobne da postavljaju vlastite ciljeve, zarađuju novac ili posjeduju sredstva.

To bi “praktično značilo posijati novu silikonsku vrstu“, rekao je on za BBC, “koja bi se nesumnjivo takmičila sa nama za resurse, bez obzira na to koliko joj je stalo do čovječanstva i koliko nas voli”.

Koliko je sve ovo osnovano?

Sve to zvuči pesimistično i veoma naučnofantastično, ali postoji sve značajnija i sve glasnija grupa ljudi u svijetu vještačke inteligencije koja vjeruje da su neki ili svi ovi scenariji realne mogućnosti – ne i neizbiježni.

Najnovija zabrinutost javila se poslije skorašnjeg niza nekontrolisanih bjekstava i hakerskih akcija agenata vještačke inteligencije iz OpenAI-ja, Antropika i Mete (u čijem su vlasništvu Fejsbuk i Instagram).

Neki iz sajber svijeta ističu odgovornost koju snose oni koji grade te modele.

“Bilo šta što ove mašine – ove neumorne, nepokolebljive, na ciljeve usredsređene, vrlo sposobne mašine – rade je rezultat onoga kako su one napravljene“, kaže Džen Isterli, bivša šefica američke sajber uprave CISA, a trenutno izvršna direktorka RSA Konferencije, koja vodi međunarodne konferencije o sajber bezbjednosti.

“Suština je sljedeća: ako ste proizvođač tehnologije, treba da osmišljavate, pravite, testirate i isporučujete svoje sposobnosti sa bezbjednošću kao prioritetom broj jedan“, kaže ona.

Ima i onih koji tvrde da su rizici vještačke inteligencije značajni, ali nemaju potencijal da istrijebe ljudsku rasu.

Naučnik i pisac Geri Markus odavno kritikuje velike kompanije za vještačku inteligenciju koje rade sa vrlo malo transparentnosti i zakonskih propisa, ali ne misli da će tehnologija istrijebiti ljude.

“Kad bi vještačka inteligencija nanijela velike gubitke čovječanstvu, čak i kad bi to željela, što je veliko pitanje, ali kad bi to uradila, ljudi bi pružili otpor!“, kaže on.

“Onesposobili bismo sve data centre i bombardovali sve elektrane.Dakle, istrebljenje, tako da niko ne ostane i niko ne može da počne da gradi svijet ispočetka – to prosto ne mogu da zamislim”, kaže Markus.

Markus kaže da se svijet trenutno previše usredsređuje na scenarije istrebljenja, a nedovoljno na ono što vidi kao vjerovatnije probleme, kao što su budući krupni sajber napadi od ljudi koji koriste vještačku inteligenciju protiv drugih ljudi.

I dok se nastavlja rasprava da li su katastrofičarski scenariji osnovani, kompanije za vještačku inteligenciju, među kojima su OpenAI, Antropik i Meta, sada otvoreno raspravljaju o tome kako da uspore razvoj i rade više na istraživanju bezbjednosti.

Larsen kaže da je “istinski srećan što bezbjednost u vezi sa vještačkom inteligencijom konačno dobija pažnju koju zaslužuje“.

“Nadam se da će ova vrsta krupnog društvenog negodovanja za posljedicu imati korisnu političku reakciju koja će stvarno smanjiti rizike“, dodaje on.

Ali da bi se uspostavila istinska međunarodna pravila, to zahtijeva djelovanje američke vlade, a Tramp kaže da lično smatra da su strahovanja za bezbjednost od vještačke inteligencije “prevara“.

Izvor: nezavisne.com

Vlasti u Seulu otkrile su visoke koncentracije opasnih materija u dječijim proizvodima kupljenim na platformama Temu i AliЕkspres, a koje višestruko prelaze zakonski dozvoljene granice.

Kako se navodi, pojedini komadi dječije odjeće kineskog trgovca brzom modom sadržavali su do 622 puta više otrovnih materija od dopuštenih granica, što je objavljeno u zvaničnom saopštenju za javnost, piše “Biznis Insajder”, a prenosi “Tportal”.

Na primjer, dječiji kaputić kupljen na popularnoj stranici Temu sadržavao je:

– 622 puta više ftalata od zakonske granice,

– 3,6 puta više olova od dopuštene granice,

– 3,4 puta više kadmijuma od zakonski dozvoljenog.

Osim toga, dječiji kombinezon s Temua sadržavao je 294 puta više ftalata od dopuštenih količina. Ftalati su hemijska jedinjenja koja plastiku čine fleksibilnijom, ali su poznati kao štetni za reproduktivno zdravlje.

Nadalje, na AliЕkspresu je pronađen par dječijih cipela s novoom olova pet puta višom od zakonski dopuštene.

Posljedice koje može da izazove otrovna odjeća

Prema stručnjaku iz tima za zdravlje okoline u Seulu, ftalati mogu negativno uticati na reproduktivno zdravlje, uključujući smanjenje broja spermatozoida, neplodnost i rizik od preranog porođaja.

Istovremeno, olovo i kadmijum klasifikovani su kao opasni kancerogeni prema američkom ministarstvu zdravstva i socijalnih usluga.

Predstavnik Temua izjavio je za “Biznis Insajder” da su dva od sedam spomenutih proizvoda prodavana putem njihove platforme, ali su “uklonjeni putem proaktivnog praćenja prije objave izvještaja“.

Iz AliЕkspresa su potvrdili saradnju s gradskim vlastima Seula i uklanjanje spornih artikala iz prodaje.

Šein je referisao na izvještaj vlasti Seula, a u kojem se pokazalo da su njihovi testirani proizvodi usklađeni s propisima.

Jeftini proizvodi – ozbiljni rizici

Ovo nije prvi put da su u Južnoj Koreji pronađene otrovne hemikalije u artiklima kineskih brendova brze mode. U avgustu su vlasti otkrile ftalate u nekoliko proizvoda, uključujući cipele koje su sadržavale 229 puta više ftalata od dopuštenog nivoa.

U drugoj istrazi sandale sa Temua sadržavale su 11 puta više olova, a par cipela sa Šeina imao je 428 puta više ftalata od zakonske granice.

Temu nudi širok raspon jeftinih proizvoda, a značajna ulaganja u marketinške kampanje, uključujući oglase za Super Bol, ukazuju na njegove agresivne planove širenja na zapadna tržišta.

Ozbiljni nedostaci u bezbjednosnim standardima

Šein, koji takođe cilja globalno tržište, planira izlazak na berzu u Velikoj Britaniji s procijenjenom vrijednošću od 65 milijardi dolara, prema izvještajima iz oktobra. Datum inicijalne javne ponude (IPO) još nije objavljen.

Ovaj izvještaj ponovo skreće pažnju na ozbiljne nedostatke u bezbjednosnim standardima nekih proizvoda brze mode, posebno onih namenjenih djeci. Južnokorejske vlasti nastavljaju da sprovode stroge kontrole da bi zaštitile potrošače od opasnih hemikalija.

Izvor: provjereno.info

“Što više koraka napravite, to su bolji učinci na vaše zdravlje, a svako povećanje broja koraka za 500 do 1000 koraka dnevno može biti povezano sa značajnim smanjenjem smrtnosti”, rekao je autor dr. Maciej Banach.

Prema studiji, sve ispod 5000 koraka dnevno smatra se “sjedećim načinom života”, piše CNN.

“Pokazali smo da je svako povećanje broja koraka za 1000 koraka dnevno povezano sa 15% smanjenjem rizika od umiranja od bilo kojeg uzroka, a svako povećanje od 500 koraka dnevnopovezano je sa 7% smanjenjem umiranja od kardiovaskularnih bolesti, “, dodao je Banach.

Činjenica da je potrebno manje koraka za smanjenje rizika od kardiovaskularnih bolesti nije iznenađujuća, rekao je dr. David Katz, specijalist preventivne medicine koji nije bio uključen u studiju.

“Vježbanje direktno utiče na kardiovaskularni sistem, dok je dobrobit za druge sisteme ili stanja nešto manje direktna”, rekao je Katz.

“Bilo kakva vježba bolja je od nikakve”

Metode studije bile su najmodernije i podržavaju ono što ljekari često govore svojim pacijentima, rekao je Katz. “Prvo, bilo kakva vježba bolja je od nikakve sa značajnim kardiovaskularnim i ukupnim zdravstvenim prednostima”, dodao je. “A za niz aktivnosti koje se odnose na širu javnost što više, to bolje!”

Dok je približno 4.000 koraka dnevno povezano sa “značajnim” smanjenjem rizika od rane smrti, najveći uticaj na rizik dogodio se kada su ljudi hodali više od 7.000 koraka dnevno, a najveću korist imali su pri oko 20.000 koraka.

“Međutim, trebala bih naglasiti da su dostupni ograničeni podaci o broju koraka do 20 000 dnevno, pa je stoga te rezultate potrebno potvrditi u većim grupama ljudi”, rekla je autorica studije dr. Ibadete Bytyçi.

Prema studiji zdravstvene prednosti bile su iste u svim zemljama i za muškarce i za žene. Dok su i stariji sudionici, definisani kao stariji od 60 godina, i mlađi ljudi vidjeli dobrobiti, “nivo smanjenja rizika od smrti bila je manja (kod starijih ljudi) nego kod osoba ispod 60 godina”, rekao je Banach.

“Jasno mi je da mnogi roditelji nemaju problem s tim da probuše uši svom djetetu i da je to u nekim kulturama čak i tradicija. Ja poštujem njihovo mišljenje, ali smatram da bušenje ušiju nije postupak bez imalo rizika. Razgovarala sam o tome sa Jasmine Wright koja radi tetovaže i buši uši, ona mi je rekla da ako pištolj za bušenje ušiju nije sterilan može da dođe do bakterijske infekcije”, objašnjava Elle i dodaje:

“Moja kćerkica Bird raste u veoma modifikovanoj porodici. No, ja joj nisam probušila uši i neću to da uradim osim ako ne dobijem njeno odobrenje. Minđuše na dječijim ušima izgledaju preslatko. Lak na noktima djevojčica izgleda još slađe. Nema ništa ljepše od toga kada se sa kćerkicom, vašom mini – verzijom satima presvlačite i sređujete. No, zabava prestaje u trenutku kada jedna osoba izlaže drugu riziku i boli.”

Elle se dobro sjeća boli koju je pretrpjela kada je odlučila da proširi rupice za minđuše u svom nosu. Zbog toga ona nikada svoju malenu Bird ne bi izložila boli i opasnosti od infekcije, osim ako njena kćerka sama to ne poželi da uradi kada dovoljno odraste i shvati moguće rizike tog postupka. Jasmine je rekla Elle da pištolji za bušenje ušiju šire sve iz rupe koju naprave i da mogu izazvati nepotrebne traume za područje oko nje. Asocijacija profesionalaca u bušenju ušiju je podržala Jasminine riječi i naglasila da “iako se čini da pištolji za bušenje ušiju mogu brzo, lako i praktično napraviti rupicu, oni isto tako imaju velike nedostatke u pogledu sterilnosti i oštećenja tkiva”.

Elle smatra da ako želimo da naša djeca budu zdrava moramo da im uvedemo dobre navike koje se tiču njihovog zdravlja i bezbjednosti. To ponekad znači da ih morate natjerati da rade stvari koje ne žele, kao što je pranje zuba. Bird ne voli da pere zubiće pa Elle mora da smišlja kreativne i zabavne načine zbog kojih će njena kćerkica zavoljeti tu jutarnju rutinu. No, probušene uši nisu nešto što svako dijete treba da ima, niti su te rupice važne za njihovo zdravlje i bezbjednost, tako da Elle ne pada na pamet da insistira na tome.

“Djeca bi od malih nogu trebala da se upoznaju sa svojim tijelom, a to znači da roditelji ne bi smjeli ukrašavati tijela svojih mališana samo zato što to mogu. Mislite li da učimo svoje kćerkice da budu nezavisne ako im probušimo uši bez njihovog pristanka?”, naglašava Elle i dodaje:

“Ako želite da njegujete nezavisnost i kreativnost svoje djece, onda im trebate dozvoliti da budu vlasnici svog tijela. Na primjer, moja kćerkica je odlučila da više ne želi da nosi haljine. I iako se ja rastopim kada vidim njene slatke bucmaste nožice kako vire iz haljine, ne pada mi na pamet da je nagovaram da ih obuče. Ona treba sama da napravi svoj izbor, a na meni je da to poštujem.”

I malena Bird je već odlučila da ne želi probušiti uši kako bi mogla da nosi minđuše. Njena mama je zbog toga veoma ponosna. Jednog dana kada Bird poraste, ako poželi da probuši uši, obrije glavu ili se depilira, Elle neće imati ništa protiv toga. Važno joj je samo da je njeno dijete srećno, zdravo i obrazovano.

Izvor: Romper

Naše društvo uporno odbija slaviti preduzetnike inovatore koji uvode moderne tehnologije i zapošljavaju deset, sto ili hiljadu ljudi. A vjerujte da imamo izuzetne poslovne lidere koji zaslužuju našu pažnju. Kao simboli preduzetništva i dalje nam se u masovnim medijima nude prevaranti, falsifikatori i muljatori koji bi, da nemaju političke veze, bili vašarske sjecikese i seoski kokošari i konjokradice. Ali, dosta o njima.

Danas ćemo slaviti preduzetnički duh, tu neuhvatljivu metafizičku esenciju uspjeha koja krasi svakog uspješnog preduzetnika, lidera, graditelja, stvaraoca, inovatora, naučnika, inženjera ili menadžera. Posjedovali su ga Tesla i Edison, Ford i Carnegie, kraljica Elizabeta I Tudor, a danas uz pomoć njega svijet i društvo mijenjaju Jack Ma, Oprah Winfrey, Mark Zuckerberg, Elon Musk i drugi.

Preduzetnički duh u određenoj mjeri i obliku većina ima u sebi. Svi smo u djetinjstvu i mladosti imali velike snove i ambicije. Željeli smo graditi, stvarati, mijenjati svijet. Onda nas je život išamarao pa je većina odustala od snova ili bar odložila realizaciju, a ambiciozan preduzetnički duh su racionalizovali i lagano gasili.

Danas se preduzetnički duh cijeni više nego ikad. Ta osobina ne znači da je onom ko je posjeduje predodređeno da bude preduzetnik. Velike moderne kompanije potiču razvoj preduzetničkog duha i preduzetničkog načina razmišljanja kod svojih zaposlenih i traže pojedince koji imaju razvijene upravo ove karakteristike. Smatra se da stručnjaci sa ovakvim osobinama brže i bolje rješavaju probleme, naročito kompleksne, lakše se motivišu, efikasniji su i postižu značajno bolje rezultate. Shodno tome, više su i nagrađeni. Preduzetnički duh nije garancija da će neko biti uspješan privatni preduzetnik, ali jeste garancija da će biti bolji u poslu kojim se bavi.

Šta je preduzetnički duh?  To je određeni mindset – teško prevodiva riječ jer „umni set“ ne znači puno, najbliže bi bilo „način na koji neko razmišlja“ ili „sistem po kojem nečiji razum reaguje i funkcioniše“. On se razvija u osobama koje posjeduju neodoljivu strast i želju da sagrade nešto veliko iz ničega, streme ka velikim ciljevima i pri tom su spremni da sebe guraju i testiraju do krajnjih granica sposobnosti i izdržljivosti.

Preduzetnički duh može da se razvija, uči i vježba. On je apsolutno neophodan za svakog ko želi da bude preduzetnik, ali će sigurno puno pomoći i onima koji se nemaju ambiciju da razvijaju privatan biznis, ali grade uspješnu profesionalnu karijeru.

Idemo sad analizirati nekoliko ključnih karakteristika preduzetničkog duha.

Šira slika

Preduzetnici uvijek imaju na umu koji je krajnji ishod njihovih aktivnosti, zbog čega nešto rade, kuda to vodi i zašto je važno. Na osnovu šire slike nekog projekta odrađuju prioritete, eliminišu nepotrebne aktivnosti i potencijalne žderače vremena, rade strateško planiranje i usklađuju djelovanje. Šira slika im obezbjeđuje da uvijek znaju gdje se nalaze, u kojoj je projekat fazi, gdje škripi, a gdje ide dobro. Šira slika djeluje dobro i kao antistres terapija. Sa vremena na vrijeme je vrlo bitno izdići se iznad dnevnih problema i iz druge perspektive napraviti analizu napretka i razvoja projekta.

Laserski fokus

Mulitasking je mrtav! Živio monotasking! Nakon nekoliko decenija zablude da je moguće raditi više poslova odjednom došli smo do zaključka da je moguće, ali traljavo. Uspješni pojedinci, ljudi sa razvijenim preduzetničkim duhom su u stanju da se potpuno isključe, pronađu mir, posvete se samo jednom zadatku i sa laserskim fokusom usmjere svu svoju energiju u njegovo rješavanje. Nakon njega prelaze na sljedeći, pa na sljedeći i tako dalje. To je monotasking, suprotnost precjenjenom, preteškom i iscrpljujućem multitaskingu koji pruža samo iluziju učinkovitosti, a zapravo je vrlo frustrirajuć i neefikasan.

Strastven pristup poslu

Strastveni ljudi znaju šta znači kada te nešto sasvim preokupira, pa potpuno uroniš i ne možeš prestati proučavati, razmišljati i raditi na tome. To je strast i vrlo je zarazna. Sjetite se kad vam je zadnji put neko pričao o nečemu što je vam je do tad bila potpuna nepoznanica ili vas nije ni zanimalo , ali vam je tako strastveno pričao o tome, prenio vam energiju i zainteresovao vas da počnete istraživati tu temu. Ljude sa preduzetničkim duhom niko ne mora tjerati da rade. Ne moraju ni sami sebe tjerati. Njih ideja, projekat, posao toliko preokupira da zaborave jesti, piti, spavati, ići u toalet. Ta njihova strast, energija i posvećenost je vrlo bitna za timski rad jer je nevjerovatno zarazna i prenosiva.

Težnja ka boljem

Ljudima sa preduzetničkim duhom nema pomoći. Uvijek vide način da se nešto uradi bolje i rijetko su potpuno zadovoljni. Prosječni ljudi teže prosjeku i sa njim se zadovoljavaju. Oni drugi, o kojima danas pišem, groze se prosjeka. Užasavaju ga se. Bježe od njega. Teže stalnom usavršavanju i napredovanju. Vide priliku u promjeni i vide promjenu kao priliku. Uvijek traže način da unaprijede rad, usavrše sistem i naprave svoj tim učinkovitijim. Žele pobjedu, žele uspjeh, žele napredak. Spremni su na odricanje i žrtvu ako ona donosi progres. Mark Twen je rekao: „Kad god se nađete na strani većine, vrijeme je za pauzu i analizu“.

Spremnost na rizik

Rizik je širok pojam. Ne želim biti pogrešno shvaćen i zato povlačim crtu između kockarskog rizika i racionalnog rizika. Racionalan rizik je svaki izlazak iz zone komfora, a svi uspjesi se nalaze izvan te zone. Nekada je čovjek živio u prirodi okružen opasnostima. Svaki odlazak iz njegove nastambe ili pećine je značio rizik po život od divljih životinja ili drugih plemena. Danas tih opasnosti više nema, ali smo zadržali osobinu da težimo maksimalnoj sigurnosti i zoni komfora. Pojedinci sa preduzetničkim duhom, svjesno ili nesvjesno, stalno provociraju sebe sa izlaskom iz zone komfora. Spremni su na rizike jer znaju da je to cijena uspjeha. Problemima prilaze racionalno, obrađuju sve dostupne informacije i na osnovu njih donose odluke. One su nekad rizične, ali to je svjestan i proračunat racionalan rizik.

Izvršenje

Uspješni ljudi izvršavaju, ne oklijevaju, ne odlažu. Iako je na zadnjem mjestu, ovo je vjerovatno najvažnija karakterstika ljudi sa preduzetničkim duhom. „Odlaganje je smrt“, rekao je ruski car Petar Veliki, osnivač i graditelj Sankt Petersburga, još jedan velikan preduzetničkog duha. Bolje je donijeti lošu nego nikakvu odluku. Poslovna istraživanja su to i potvrdila. Uspješni ljudi na dobru priliku reaguju odmah, ne čekaju ponedjeljak, prvi u mjesecu, ljepše vrijeme, bolje okolnosti. Reaguju odmah. Zaista, ništa ne može upropastiti talenat i dobru ideju kao ta grozna navika odlaganja. Izvršenje je esencija poslovnog uspjeha.