“Kod 1 od 250 muškaraca svake godine razvije se rak testisa, što dovodi oko 9 990 novih slučajeva u Sjedinjenim Državama svake godine”, objasnio je dr Christopher Sweeney, medicinski onkolog na institutu za rak Dana-Farber.

Rak testisa je veoma izliječiv kada se dijagnostifikuje prije nego što dođe do uznapredovalog stadijuma, a kao i sa većinom karcinoma, rano otkrivanje je ključno u borbi protiv njega. Zbog toga ljekari preporučuju muškarcima da se upoznaju sa simptomima i obavljaju rutinske samopreglede.

“Ukoliko se otkrije rano, stopa izliječenja je veća od 95% za većinu varijanti raka testisa”, rekao je dr Doug Flora, medicinski direktor Centra za liječenje raka St. Elizabeth u Edgewoodu. U stvari, kada se rano otkrije, on je naglasio da ljekari mogu “očekivati da će izliječiti preko 90% pacijenata sa rakom testisa u jednom tretmanu”.

Ali otkrivanje može biti teško ako ne znate šta da tražite – posebno ako ste u mlađoj starosnoj grupi. “Većina ljekara obično ne razmišljaju o raku kada rade sa mladim, zdravim pacijentima, tako da je potrebna dodatna opreznost zbog suptilnih znakova upozorenja”, kaže dr Flora.

U nastavku, ljekari objašnjavaju na koje znakove treba da obratite pažnju.

Kvržica na testisima

Najčešći znak raka testisa je čvrsta kvržica ili masa koje se može osjetiti u testisu.

“Većina karcinoma testisa se dijagnostikuje kada pacijenti sami osjete kvržicu”, objasnio je dr Ali Zhumkhawala, urološki hirurg u bolnici City of Hope u Los Angelesu.

On naglašava da bilo koja kvržica koja se čini nova ili abnormalna treba da se prijavi ljekaru.

“Ovaj znak raka je obično bezbolan”, dodao je dr Jordan R. Luskin, urolog u Medicinskom centru Good Samaritan na Floridi. Najmanje 90% muškaraca sa rakom testisa će imati ovaj znak, koji se obično nalazi samopregledom.

Čudan osjećaj u testisima

Promjene u načinu na koji se testis osjeća, sa ili bez kvržice, takođe može biti znak upozorenja.

Iako je često prisutna izrazito tvrda kvržica, mnogi slučajevi raka testisa započinju sa čudnim osjećajem u testisima. “Rak može biti sakriven ispod površine testisa ili zahvatiti cio testis, što otežava da se osjeti specifična kvržica”, kaže onkolog Rodwell Maebera.

Bol u testisima

“Svaki ozbiljan i iznenadni početak bola u testisima trebalo bi da podstakne hitan pregled jer to može biti znak torzije testisa, stanja u kome se testis uvrće i prekida se dotok krvi”, rekao je Zhumkhawala.

Ali postepeni bol koji je uporan takođe treba procijeniti, jer to može biti znak raka testisa.

Kada ste u nedoumici, najbolje je da posjetite svog ljekara.

Bol u stomaku, leđima ili bokovima

Mnogi ljudi bol u donjem dijelu leđa pripisuju napornom vježbanju, radu kod kuće ili jednostavno starenju. “Iako sve ovo može biti istina, uporni bol ne bi trebalo da prođe bez kontrole, posebno ako ste u relativno dobroj formi i ne radite redovno naporne aktivnosti”, rekao je Luskin.

Bol u leđima može da se javi kada se rak testisa proširi na limfne čvorove na zadnjem dijelu stomaka.

On je preporučio pacijentima da potraže medicinsku pomoć ako bol u leđima traje nedjeljama ili mjesecima, ili kada počne da utiče na druge normalne aktivnosti, kao što su kućni poslovi, vožnja ili sjedenje za stolom. Svaki novi, jak bol u stomaku, leđima ili bokovima trebalo bi da podstakne procjenu vašeg primarnog ljekara ili hitnu njegu.

Oticanje nogu ili skrotuma

Otok u ovim oblastima može biti rijedak znak uznapredovalog raka testisa, kaže Zhumkhawala.

“Ovo se dešava jer uvećani limfni čvorovi u zadnjem dijelu stomaka blokiraju protok krvi ili limfne tečnosti iz nogu, izazivajući nakupljanje tečnosti”, rekao je on.

Zhumkhawala je objasnio da se srčana insuficijencija kod starijih muškaraca takođe može manifestovati oticanjem nogu, kao i krvni ugrušak u nogama. Pošto sve ovo mogu biti opasna stanja, novonastalo oticanje nogu zahtjeva medicinsku procjenu.

Kašalj, glavobolja ili promjene vida

“Novonastali kašalj može biti manifestacija različitih uzroka i veoma je rijedak znak uznapredovalog raka testisa koji se proširio na pluća”, rekao je dr Michael Karellas, direktor odjeljenja urologije u bolnici Stamford.

Slično tome, postoji više uzroka glavobolje, ili možda čak zamagljenog vida. Međutim, rijetki oblici raka testisa koji su uznapredovali i proširili se na mozak mogu izazvati promjene u vidu, nove glavobolje ili možda čak i napade.

Uvećanje ili osjetljivost grudi

Osjetljivost ili lučenje bradavica kod inače zdravog mladića takođe može biti znak upozorenja, rekao je Karellas. Svaki muškarac koji doživi ovo treba da se pregleda kod svog ljekara ili urologa.

“Ponekad neko sa rakom testisa može da proizvede hormon koji daje pozitivan test na trudnoću”, rekao je Luskin. Ali to je, naglasio je, veoma rijetko. “Ne preporučujemo korišćenje testa trudnoće kod kuće za dijagnosticiranje raka testisa”, dodao je.

Kako obaviti samopregled za rak testisa  

Preporučuje se da muškarci obavljaju rutinsko samotestiranje, posebno u dobi od 18 do 40 godina, i obraćaju veliku pažnju na sve nove promjene, kao što su promjene u veličini testisa, kvržice ili izbočine koje ranije nisu postojale.

“Bilo da redovno idete kod ljekara ili ne, svako ko ima testise trebalo bi da obavlja kontrolu kod kuće svakog mjeseca ili više puta”, rekao je Jeffrey Dlott, medicinski direktor QuestDirecta.

Ovo je veoma jednostavno i može se uraditi pod tušem, jer će topla voda pomoći da se opusti skrotum. “Koristeći prste, nježno ih pomijerajte po svakom testisu, osjećajući da li postoje kvržice, abnormalnosti ili promjene u veličini”, objasnio je Dlott. “Vi najbolje poznajete svoje prepone, pa osjetite sve što ranije nije bilo.”

Prolazim opet zbog cirkulacije, provjeravam treba li mi tuš odmah ili mogu prvo doručkovati. Užasno se znojim u potkrovlju. Opa, nešto je čudno. Prolazim opet po pazuhu i nije znoj to što me začudilo. Kvržica je. Nije prije bila tu. Diram ju iako ne želim, jer ne želim da je ovdje. Što god da to bilo, ne želim da je ovdje.

Nekoliko sekundi kasnije u glavi imam raspisane sve najcrnije potencijalne scenarije. Ležim u krevetu. I dalje ležim na leđima i pokušavam disati što je mirnije moguće. Pipam.

Jebemu, i dalje je tu. Nisam si umislila. Kriste, kvržica je i dalje tu!

Na lijevoj strani gdje već imam dva fibroma koja nisam neko vrijeme pregledala jer nisam bila kod ginekologa, a naručena sam za mjesec dana. Na lijevoj strani gdje je i Ona imala. Na lijevoj strani, u pazuhu, gdje se često zalegnu baš ta najgora sranja.

Tresem se. Ležim u krevetu, ali tresem se. Uzimam mobitel i zovem mamu (jer koga ću drugog u nedjelju ujutro). Naravno da je neradni dan i da se opet razgovara o doktorima, dijagnozama i boleštinama, ali prokleta kvržica je i dalje tu!!!

Javila se. “Mama…”

“Kaj je bilo, Ana?” – po glasu je već shvatila da sam usrana, toliko me dobro poznaje. Zna da ne dramim bez razloga.

“Mislim da trebam doktoru. Našla sam si nešto u pazuhu.”

Čujem ju kako guta knedle u slušalicu i kako raspisuje sve te iste najgore scenarije koje sam ja par minuta ranije raspisala. Iste ili još gore, jer majka je, ja nisam.

Završimo razgovor, doktorica mi radi ujutro u ponedjeljak, otići ću joj po uputnicu za UZV dojki i pazuha, i onda ćemo vidjeti što i kako dalje. Ako je vjerovati internetu, kvržica u pazuhu je nešto što nikako ne smije čekati, makar se samo radilo o upaljenom limfnom čvoru, valja to pogledati bez obzira jer je preriskantno žmiriti i reći – Nije mi ništa – nešto ti je, imaš prokletu kvržicu.

Doktorica radi ujutro, ali ja imam razgovor za posao u pola deset pa ću nakon toga po uputnicu. Otišla sam na razgovor, nije mi bilo bitno što će s time biti jer tko zna što je na tom ultrazvuku zbog kojeg nisam oka sklopila. Ako mi nađu nešto ne treba mi posao, treba mi doktor, majka, prijatelj podrška… Ne mogu ovo sama.

Odradila sam razgovor najbolje što sam mogla i bila sam zadovoljna. Po izlasku iz ureda počela sam se znojiti što od vrućine, što od približavanja ordinaciji svoje doktorice opće prakse. Ulazim u čekaonicu. Srećom, nije krcata, ljudi su još na godišnjem. Valjda. Ljeto je, nije sezona prehlada, gripa i viroza, sjedimo u čekaonici samo ja i neka bakica, koja mora preko reda po neku uputnicu. Pustim ju. I ja trebam SAMO uputnicu, ali njoj je hitnije. Valjda. Doktorica se nalukne kroz vrata da me pita po što sam došla, kažem da sam si našla nešto i da bih voljela da me pregleda i izda uputnicu za UZV. Ošine me pogledom ravno u oči i kaže mi da pričekam sekundu, da ćemo sad sve.

Ulazim, pita me što se događa, ja joj objašnjavam. U prizemlju smo, u centru grada, moli me da skinem majicu i grudnjak kako bi me pregledala. Krenem se skidati, ne razmišljam uopće ni o čemu drugome, ali primjećujem kako ona navlači rolete jer smo u prizemlju pa da me ne bi netko vidio. Hvala joj, ja sam previše u stresu da bih na to mislila. Pipa me, našla ju je i ona. Kvržica je stvarno tu. Vidim kako guta knedlu i izgovara:

“U redu, evo uputnica za UZV. Obavezno napomenite, iako sam i ja napisala, da Vam pregledaju i pazuhe i dojke. I onda… Ako bude trebalo, vidimo se kad ćete dolaziti po uputnicu za kirurga…”

Noge su mi odrvenile na spomen kirurga. Zatvorila sam vrata za sobom i krenula do mame. Imam tu sreću u nesreći da mogu relativno brzo obaviti većinu pregleda i da sam bila na stolu ispred radiologa puno brže nego što sam očekivala.

I dalje sam se znojila. U glavi su mi samo bile slike lica moje doktorice dok je izgovarala riječ “kirurg”, slike Nje koja je vadila limfne čvorove iz pazuha, ali uzalud jer je bilo prekasno. Slike Nje koja je nedavno zaspala nakon više od desetogodišnje muke s tim gadom. Slike Nje koja sad slavi život, nakon 15 godina borbe pa se svako malo tetovira, mijenja frizuru, fućka joj se jer nema sise. Slike svih Njih koje sam vidjela prije i poslije raznih zahvata…

“Hoću li i ja biti jedna od Njih?” – vrtilo mi se u glavi.

Od nedjeljnog jutra do ponedjeljnog popodneva isplakala sam more suza predostrožnosti, da bude lakše kasnije ako dođe crna dijagnoza. Nisam jela, a spavala sam tek toliko da odmorim oči i suzne kanale. Odradila sam razgovor za posao, i evo me sad, ležim na stolu, hladan ultrazvuk klizi po meni, a ja u životu nisam bila budnija. Čekala sam što će doktor reći kao da to čekam godinama, a radilo se o svega tridesetak sati i niti tri minute na stolu za pregled.

“NEMA NIŠTA.”

Pregleda još jednom potvrdi, i kad je već tu pregleda mi i drugu, desnu stranu. Ponovi: “NEMA NIŠTA.”

Oblačim se brzinom munje, trnce osjećam u cijelom tijelu… Javljam mami da može odahnuti, žena samo što mi se nije raspala na ramenu od brige, ali nije ništa pokazivala dok nismo znali dijagnozu.

Gotovo je. Možda najgorih tridesetak sati u životu su iza mene (i iza moje mame). Drago mi je da jesu. I drago mi je da me, po tko zna koji put, tako nešto natjeralo da se idem pregledati. Ne, nemam puno godina, ne koristim kontracepcijske tablete, živim i jedem relativno zdravo, vježbam… Zašto sam onda reagirala tako brzo kad uopće ne “ulazim u statistiku”? Zato jer sve koje poznajem s rakom dojke, ili točnije koje sam poznavala s rakom dojke, nisu ulazile u statistiku. Nema pravila. Nađeš nešto što nije inače tu i ne bi tu inače trebalo biti i ideš se pregledati. Odmah. Što prije.

Reagiraš, jer tko će drugi ako ne ti?

A znaš koja statistika je možda najgora? Namjerno kažem “možda”. Ona statistika ljudi, većinom žena u slučaju raka dojke, koja je prekasno saznala. To ti se ne smije dogoditi.

Pazi na sebe.

Zagrljaj,

A.

Izvor: Blogledalo