U novembru 2018. godine Sandra je radeći samopregled napipala malo veću izbočinu na dojci koja joj je bila znak da odmah mora kod ljekara.

– Deset mjeseci prije napipavanja ove izrasline radila sam preventivnu mamografiju, ali tada ničega nije bilo. Nažalost, odlazak kod ljekara potvrdio je moje sumnje. Imala sam rak dojke, i to veoma težak oblik – priča Sandra (53).

Osjećala sam se kao najmanje zrno na svijetu

Sjeća se da joj se po saznanju da boluje od teške bolesti cijeli život odmotao pred očima u jednom trenutku, hiljadu pitanja vrzmalo joj se po glavi i sva su se na kraju svodila na jedno – zašto?

– Osjećala sam neopisivu tugu, bijes, nemoć, a suze su mi same tekle. Imala sam osjećaj da sam najmanje zrno na ovom svijetu – kaže ona.

Borac kakav oduvijek jeste, nije dala da je strah slomi, podigla se i riješila da se bori.

– Zbog raka dojke imala sam 8 hemioterapija i 33 zračenja. Sve to mi je razbilo organizam. Kako su mi i zubi nakon toga jako propali, krenula sam kod zubara koji je odmah primijetio neke promjene na jeziku.

Uputio me je na maksilofascijalnu hirurgiju gdje mi je nakon ispitivanja dijagnostikovan rak jezika. Odmah sam operisana i sve je dobro prošlo. Sada idem na snimanje glave i vrata svakih 6 mjeseci, znam koliko je ova bolest nepredvidiva – nastavlja ova hrabra žena.

Gospođo, grudi nisu organi

Imala je, kaže, mnogo sreće što je na putu do izlečenja uz sebe imala divne ljekare – Draganu Bogdanović Stojanović, Tatjanu Roganović i Jelenu Arsenović.

– Međutim, ne mogu a da ne pomenem da se kod nas teško dolazi do prijekopotrebnih i adekvatnih pregleda osim ako ne platite privatno, što je za nas onkološke pacijente vrlo ponižavajuće. Kao invalidski penzioner ja nemam ništa, mi smo za ovu državu i društvo nevidljivi.

Svakodnevna borba sa malim primanjima u ovom vrtlogu je kao borba s vjetrenjačama. Navešću samo jedan primjer – ja ne mogu da dobijem naljepnicu za automobil kako bih se parkirala na mjesto za invalide, jer naš sistem ne prepoznaje moju invalidnost, ili kako mi je rečeno, grudi nisu organi, što je totalni apsurd – kaže Sandra.

Mile mi svakog dana izmami osmeh

Korak po korak, uz pomoć porodice i prijatelja, Sandra polako počinje da živi kao prije bolesti.

– Usvojila sam zdrave navike, sada u potpunosti drugačije živim nego prije bolesti. Zavoljela sam sebe jako, pratim svoj organizam i odbijam da se nerviram zbog gluposti. Živim život kako ja hoću, punim plućima, putujem, družim se i želim da mi se dešavaju samo lijepe stvari.

Beskrajno sam zahvalna mom Milu, divnom čovjeku, što mi svakog dana izmami osmjeh na lice i što je zajedno sa mojom kćerkom i prijateljima, uvijek bio tu da podigne kad počnem da padam – ističe ona.

Najveću radost Sandra crpi iz osmijeha svojih unuka – Mihajla, Ognjena i Vukašina.

– Oni su moji mali čarobnjaci, a kćerka Jelena je moja zvijezda. Obožavam da provodim vrijeme s njima, stalno sam u pokretu, ne mirujem. Član sam Asocijacije za unapređenje zdravlja „Asice“, koje vodi jedna divna žena Vesna, a kada me pozovu, dajem konsultacije iz računovodstva i knjigovodstva – nastavlja, piše Blic Žena.

Poslodavac za primjer

Sandra kaže da je, dok se liječila, imala neizmijernu podršku svog bivšeg poslodavca Vladimira Jankovića.

– Nikada ne mogu zaboraviti koliko mi je Vladimir pomogao da uspijem u mojoj borbi kako finansijski, tako i bodrenjem. Za mene je on najhumaniji čovjek na svijetu – zaključuje.

Nakon svega Sandra se svakog jutra zahvali životu na svim poklonima koje joj je dao.

– A kada naiđu talasi nemoći, zažmirim i zamislim kako gledam u prelijepo more, i samo pustim da me prođe – kaže ona za kraj.

Preuzeto sa: srpskainfo.com

Ali, nije ovo priča o toj dinji ni o slatkoći, ali jeste o mirisu misli pretočenih u video-klipove koje svakodnevno pratimo. Smijemo se, plačemo. Plačemo od smijeha, a u dubini se poistovijetimo sa svim što Dinja kaže. I opet plačemo zbog istine.

Ona je izmišljeni lik, a tako stvaran. Ona je sve što nije društveno prihvatljivo ponašanje. Kaže da je autsajder, ali po definiciji ne izgleda tako. Ona nije po strani, već posmatra sa strane. Ona nije neupućena, već iskrena kritika društva.

Lola predstavlja Njeno internet veličanstvo DINJU!

Dinja je izmišljena, ali njene situacije nisu. Kako balansiraju Dinja i Sandra Silađev?

Tako što Dinja predstavlja Sandrine dileme, pitanja, reakcije i želje. Dinja provocira Sandru, a Sandra analizira Dinju.

Lik Dinje je nastao…

Kao rezultat dugogodišnjeg preispitivanja sebe, svog bića i svoje uloge u društvu i životu.

https://www.youtube.com/watch?v=MHZktSaeXvY

Niste starleta, a okupirali ste internet. Kako komentarišete ovu “nenormalnu” situaciju?

Ljudi su željni iskrenosti, razumevanja, prihvatanja, razmene, ljubavi i podrške. Kada razumeju Dinju, razumeju i sebe, a samim tim to znači da i njih neko razume.

Vaši klipovi i objave su izuzetno gledani. Kome se Dinja ispovijeda?

Sandri i Sandra Dinji, dok publika posmatra.

Kakve komentare Dinja dobija?

Prepune ljubavi, dirljive i inspirativne.

Ko Vam najviše zamjera?
Ljudi koji ne razumeju to što radim.

Koje situacije volite da snimate?

Sve koje dodiruju temu nemoći i samozaborava.

https://www.youtube.com/watch?v=5Tq-Ghnm5Ak

Negdje ste rekli da su muško-ženski odnosi licemjerni. Šta, osim licemjerja, zamjerate tim odnosima?

Što su prolazni, što uvek neko mora da ode na kraju prvi. Ako ništa drugo neko će prvi da umre.

Čitajući o Vama stekla sam utisak da prezirete laž, od lažnog života i lažnog posla do lažnih ljudi. Kako onda uspijevate da se snađete u svakodnevici?

Imam svoj mali svet i oko njega zid.

Koliko ljudi okružuje Dinju?

Ako mislite na lik – niko. Sve radim sama. Mene okružuju porodica i prijatelji.

Krenuli ste putem kojim malo ko ide, jer Vas nije privlačila popularnost, već potreba da kažete to što imate. Popularnost se desila. Kako Dinja reaguje na ovu neočekivanu situaciju?

Ne razmišljam o tome, znam da će proći, živim kao i pre toga i ništa nemam od toga.

Glumica ste. Hoće li Dinja zauvijek biti Vaša scena?

Ne znam. To znam koliko i Vi znate. Nisam vidovita

Kada bi Dinja ipak izašla na scenu, to bi bio lik…

Dinja je već lik i već je na sceni. Njena scena je internet

https://www.youtube.com/watch?v=U5Uf6suZv8s

Na Vašem YouTube kanalu piše:”Pozorište kao koncept, ne kao zgrada”. Znači li to da Vam se, kao glumici, ne dopada nijedan koncept ovdašnjih pozorišta?

Ne. To znači da nije nužno da pozorište bude zgrada u koju se ide. Pozorište može doći u vrtić, školu, bolnicu, na ulicu, u domove i na internet. Ta rečenica je krilatica primenjenog pozorišta. To je pozorište čiji je cilj da uključi sve ljude u dramski proces kroz koji ljudi govore šta ih tišti i na taj način se oslobađaju boli.

Svoj prostor često ustupate za promociju humanitarnih akcija. Šta mislite o eri u kojoj nema sistematskog pomaganja, već se svi oslanjaju na ljude, pozive, SMS-ove? Da li bi Vaš primjer i drugi mogli da slijede?

Sve se može kad se hoće.

Ako se malo pažljivije udubite u izjavu hrvatske glumice Leone Paraminski, otkrićete suštinu opstanka današnjeg glumca, ali i lepezu problema s kojima se susreću u regionu. Ništa bolja ni drugačija situacija nije ni u BiH i Republici Srpskoj. Kultura, u ovom slučaju ona teatarska, svedena je na najniže grane. Njegovanje, da bi opstala i razvijala se, postao je posao rijetkih emocionalnih atleta koje pronalazimo u ovdašnjim glumcima.

Sve ovo Lola potkrepljuje činjenicom da je, onima koji osjećanja stavljaju publici u ruke i nesebično se daju na scenama, plata, dok su bili na godišnjim odmorima, smanjena za čak 30 odsto. Krivica za sve to pripisana je nevažećem Opštem kolektivnom ugovoru, ali i nepotpisivanju Posebnog za oblast prosvjete i kulture. Šteta je bila načinjena sa junskim platama, a onda je uslijedio glumački uragan. Sve je riješeno, kažu nam, jer su digli bunu.

“Mi izgleda kao da komuniciramo sa Ministarstvom poljoprivrede, jer se sve radi ispod žita. Na godišnjem odmoru saznajemo da nekim kolegama smanjuju primanja za 30 odsto. To je sve bilo rekla- kazala, da bi se na kraju okupili i saznali da je to istina”, kazao je ogorčeno Dragan Banjac, glumac u Dječijem pozorištu RS.

A onda su sindikalni predstavnici došli sa dobrim vijestima pa su oni i Dane Malešević, ministar prosvjete i kulture RS, potpisali i posebni dokument koji garantuje radnička prava kulturnjacima.

Iako se bura trenutno stišala, treba napomenuti da je resorni ministar najavio i da će uskoro biti jasnije definisano donošenje propisa o platama.

“Instrukcija iz Ministarstva stigla u računovodstvo Narodnog i Dječijeg pozorišta da se smanje platne grupe, dodatak koji glumci imaju u zavisnosti od broja odigranih predstava i nagrada, za 15-30 odsto. Brzo smo reagovali i imali sastanak sa ministrom, koji je obećao da smanjenja neće biti u budućnosti i da se Zakon o platama mora precizirati”, pojašnjava i potrvrdjuje Zorana Šuman, glumica Dječijeg pozorišta RS.

Sandra Ljubojević, mlada članica ansambla Narodnog pozorišta RS, ističe da su plate vraćene na stari nivo, ali sve to zahvaljujući brzoj reakciji.

“Da nismo uradili šta jesmo, vjerovatno bi sve ostalo isto. Sve se to desilo da niko ne zna. A naravno da smo morali da reagujemo, jer, zamislite da, dok nikoga nema, nadležni kažu: ‘Odlučili smo da smanjimo primanja’. Nije u redu”, razočarana je Ljubojević.

Dragan Gnjatić, predsjednik republičkog Sindikata obrazovanja, nauke i kulture, istakao je da je potpisivanjem dokumenta završen posao rađen mjesecima i da su definisana prava i obaveze zaposlenih i poslodavca.

“U ovom trenutku smo relativno zadovoljni, ali nastojaćemo da neke stvari ispravimo i da poboljšamo materijalni i socijalni status članova Sindikata”, obećao je Gnjatić.

Cijela priča svedena je na nivo radnik -poslodavac, a saglasićete se, kultura ne smije da se svede na te grane, iako je jasno da mora da ima okvir. Zadovoljan umjetnik vlada scenom, širi talenat i velika djela dočarava običnom čovjeku koji uživa gledajući ga i upija svaku riječ. Ima li onda talenat cijenu?

Zamislite život bez teatra.

Zamislite narod bez kulture.

Zamislite situaciju u kojoj rad i trud nisu nagrađeni.

Entuzijazam u takvim okovima ne traje dugo. Zamislite mrak!

Srećom, nova pozorišna sezona je pred nama. A neka ovo bude kraj prvog čina i uvod u novo dizanje pozorišne zavjese.