Прикажи ову објаву у апликацији Instagram

 

Објава коју дели Brankica Raković (@brankicarakovic)

Kako je napisala na svom Instagram profilu, 11 ruža s njene haljine je za one koje više ne mogu da hodaju.

“Kada se rodila prilika za hodanje crvenim ćilimom, znala sam da moram iskoristiti priliku da progovorim u ime onih koje same ne mogu. Haljina predstavlja crnu vjenčanicu sa 11 ručno ušivenih ruža, jer u BiH nema zvaničnih podataka o broju žrtava femicida u posljednjih nekoliko godina. Organizacije civilnog društva procjenjuju da godišnje u prosjeku bude ubijeno oko 11 žena, najčešće od partnera ili drugih muških članova porodice”, napisala je Rakovićeva i dodala:

“Ako ne mogu one da hodaju, mogu ja, kao podsjetnik da nigdje nismo sigurne. Pa ni u svom domu”.

Ona je istakla da u BiH godišnje, u prosjeku, bude ubijeno 11 žena.

“Vrlo često ih zaboravimo. Danas je bilo suđenje za ubistvo u Mostaru. On pokušava da se izvuče na ludilo. Ona će opet ostati bez pravde”, rekla je Rakovićeva.

Nezavisne

Kao ovogodišnji Zlatni sponzor, Plazma je pokazala da su emocije koje dijelimo najvrijedniji dio svakodnevice, u šta su se uvjerile i hiljade posjetilaca koji su prošli aktivacije kroz Plazma kutke.

„Plazma je oduvek simbol bliskosti, poverenja i zajedničkih trenutaka. Zato nam je bilo važno da na Sarajevo Film Festivalu budemo prisutni na način koji inspiriše delenje emocija i stvara nove uspomene. Upravo u tome vidimo smisao – da budemo tamo gde počinju priče koje traju“, poručila je Sanela Prelić, marketing menadžerka kompanije Bambi.

I baš kao što dobar film traje i nakon odjavne špice, tako i Plazma priče nastavljaju da se stvaraju u svakodnevnim i posebnim trenucima – u porodičnim okupljanjima, školskim izletima, prijateljskim druženjima, malim i velikim prekretnicama.

Vidimo se i sljedeće godine na SFF-u, a do tada – čuvajmo te male, značajne trenutke: one koje dijelimo, one uz koje rastemo, one u kojima je uvijek Plazma.

Regionalna premijera filma „Vetre, pričaj sa mnom“ u režiji Stefana Đorđevića, održana je u okviru takmičarskog programa 31. Sarajevo Film Festivala.

Emotivnu premijeru obeležili su članovi porodice Stefana Đorđevića, koji su u filmu i sami akteri, kao i šira ekipa filma. Događaj je obeležila i Lija – pas i junakinja filma – koja je prošetavši crvenim tepihom osvojila publiku i postala prvi pas u istoriji festivala koji je bio gost i prošetao crvenim tepihom.

Stefan Đorđević, reditelj filma je nakon premijere izjavio: “Velika je čast što je Vetar imao svoju regionalnu premijeru u Sarajevu, a još veća što je moja porodica tom prilikom doživela snažan osećaj zajedništva i svesti da smo zajedno stvorili nešto dirljivo i plemenito. U Sarajevu su prvi put gledali Vetar i našu Necu na velikom platnu, a u emociji koju smo delili sa publikom osećali smo njeno prisustvo u sali. Ceo događaj posebno je ulepšala Lija, koja je prošetala crvenim tepihom i osvojila srca Sarajeva”.

Inspirisan ličnim iskustvima reditelja, film prati Stefana, koji se vraća kući kako bi sa porodicom proslavio bakin rođendan, prvi put nakon smrti majke Nece. Vođen željom da završi film o svojoj majci i da pomogne povređenom psu, povratak kući postaje početak njegovog putovanja ka isceljenju. Film je inspirisan stvarnim životnim iskustvima reditelja, a u njemu glume članovi njegove porodice, koji pomažu u završetku radova na Necinoj kamp prikolici.

U filmu igraju Negrica Đorđević, Stefan Đorđević, Boško Đorđević, Đorđe Davidović, Budimir Jovanović, Ljiljana Jovanović, Marina Davidović, Vidak Davidović, Ana Petrović, Jana Mihajlović, Jakov Mihajlović, i pas Lija.

Direktor fotografije je Marko Brdar, montažeri su Tomislav Stojanović i Dragan von Petrovic, scenografkinja Dragana Baćović, kostimografkinja Biljana Grgur, snimatelj zvuka Bojan Palikuća, kompozitor Ivan Judaš, Julij Zornik je bio zadužen za dizajn i miks zvuka, Savina Smederevac je izvršna producentkinja, dok je Milica Tomović bila supervizorka režije.

Film „Vetre, pričaj sa mnom“ nastao je u koprodukciji Srbije, Slovenije i Hrvatske, i predstavlja još jedno snažno autorsko ostvarenje u filmografiji Stefana Đorđevića, poznatog po poetičnim i vizuelno upečatljivim filmovima koji se bave ličnim, društvenim i ekološkim temama.

Film je na ovogodišnjem 38. izdanju Bolzano Film Festivala Bozen (BFFB) u Italiji osvojio Glavnu nagradu za najbolji film u takmičarskom programu. Film je osvojio i nagradu za najbolji međunarodni dugometražni igrani film na prestižnom Guanajuato International Film Festivalu (GIFF) u Meksiku.

Film je producirala Dragana Jovović, za producentsku kuću Non-Aligned Films. Pored nje, producenti su i Stefan Ivančić, Ognjen Glavonić i Stefan Đorđević (Katunga), a koproducenti Vanja Jambrović (Restart, Hrvatska), Jožko Rutar (SPOK Films, Slovenija) i Miha Černec (Staragara, Slovenija).

Film je podržan je od strane Filmskog centra Srbije i Ministarstva kulture Republike Srbije, Medija fonda Evropske unije, Slovenskog filmskog centra i Viba filma, Hrvatskog audiovizuelnog centra i švajcarskog fonda Vision Sud Est. U fazi post produkcije učestvovao je u okviru industrijskog dela programa Les Arcs Work in Progress gde je osvojio specijalno priznanje žirija, kao i u programu radionice First Cut Lab RE-ACT 2023.

Stefan Đorđević je rođen 1987. godine u Boru. Upoznaje se sa svetom filma tumačeći jednu od dve glavne uloge u filmu „Tilva Roš“ Nikole Ležaića. „Tilva Roš“ je bio nominovan za Evropsko otkriće od strane Evropske filmske akademije. Završio je osnovne i master studije Kamere na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Diplomirao je sa kratkim igranim filmom „Kamen u ruci“ u režiji Stefana Ivančića, koji je premijerno bio prikazan u ACID programu Kanskog filmskog festivala. Režirao je kratki igrani film “Poslednja slika o ocu“, koji je selektovan na preko 50 internacionalnih festivala i nagrađen je na festivalima u Lokarnu, Sarajevu, Zagrebu, FAF-u i drugim. Kratki dokumentarni film „Portret umirućeg džina“ je prikazan na smotri Venecijanskog Bijenala arhitekture 2021. u sklopu srpskog paviljona i imao je premijeru na festivalu FIPA DOC.

Trejler filma „Vetre, pričaj sa mnom“:

Sarajevo Film Festival odavno je više od filmskog programa – to je ritam ljeta, susreta i osmijeha. To je grad koji diše drugačije, danima i noćima koje se pamte. A mnoge od tih uspomena počinju u jednom naizgled običnom mjestu. Tamo gdje se pune kese za večernji film pod otvorenim nebom, gdje se biraju party grickalice i outfiti za najbolji provod u gradu. Mjestu koje nazivamo našim mjestom za početak Sarajevo Film Festivala – Bingu.

Ove godine, pored toga što ostaje početna destinacija za sve što vam treba da uživate u osam nezaboravnih dana, Bingo donosi novu festivalsku bazu u srce grada. Spremite se, jer vas očekuju večere s najboljim pogledom u gradu, druženja s poznatim ličnostima i koncert u samom središtu festivala za Bingove kupce.

Ono što vam već sada možemo reći jeste:

Bingo ove godine donosi festivalsku energiju kakvu još niste doživjeli.

Kako osigurati svoje mjesto:

Pratite naše kanale. Uskoro otkrivamo detalje.

Enis se pojavio u jednom od najvećih kina na otvorenom, a razlog je bio očaravajući za deset sretnih poklonika filma. A, pojavio se kao niko nikad, uparkiravši svoj Bingomobil direktno u kino.

Prijateljice iz Sarajeva i Gradiške, zaljubljeni golupčići koji su baš taj dan obilježili četiri godine veze (valjda ih se još uvijek može nazvati golupčićima), bračni par koji je papire potpisao još prije deset godina… niko nije mogao sakriti svoju oduševljenost kada im je Enis prišao da ih obraduje.

Ljetno kino Metalac tu noć je bilo istinsko Naše mjesto radosti i iznenađenja, ali Enis i njegov Bingomobil su već krenuli dalje.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by @bingo_bih

Prošle godine Enis je sedam dana živio u Bingu, a ove je čini se odlučio obići cijelu Bosnu i Hercegovinu i posjetiti ona posebna, draga mjesta okupljanja i susreta, naša mjesta za koje je zajedničko da svako od njih ima svoj Bingo. Stoga, nemojte biti iznenađeni ako vam ovih dana priđe Enis i pita koje je to vaše, a ustvari naše mjesto. Možda baš njega posjeti, a onda će sve da vrvi od zabave i poklona.

„Projekt je inspiriran svim ženama koje su doprinjele antifašističkoj borbi i kulturno-društvenom aspektu Bosne i Hercegovine. Bitno je da pričamo o ženskoj snazi i otporu“, rekla je Nejla Murić, dobitnica stipendije dodjeljene u organizaciji Obala Art Centra, Ambasade Francuske u BiH, Francuskog instituta u BiH i Akademije scenskih umjetnosti Sarajevo.

Stipendija je osnovana u znak sjećanja na Armana Soldina (1991. – 2023.), novinara i video-koordinatora Agencije France-Presse (AFP), koji je tragično izgubio život u maju 2023. godine izvještavajući sa ukrajinskog ratišta.

Nejli Murić stipendiju „Arman Soldin“ uručili su Loé Lagrange, direktorica Francuskog instituta u Bosni i Hercegovini, i François Delmas, ambasador Francuske u Bosni i Hercegovini.

„Pogibija Armana Soldina dok je radio svoj posao izazvala je veliku emociju u Sarajevu, njegovom rodnom gradu, ali i cijeloj Francuskoj“, izjavio je François Delmas, dodavši da je Arman kao Sarajlija i Francuz bio most koji je spajao dvije države.

Arman Soldin je bio nekadašnji student magistarskih studija Odsjeka za produkciju i menadžment na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje je ostavio neizbrisiv trag kao izuzetno talentiran, predan i empatičan kolega. Stipendija koja nosi njegovo ime ima za cilj podržati studente koji se kroz svoje projekte bave temama socijalne pravde i društvenog angažmana, od ljudskih prava do ekologije, u skladu s vrijednostima koje je Arman neustrašivo zastupao.

Uoči dodjele prisutnima je prikazan emotivan kratki prilog sa snimkama koje je Arman napravio tijekom svojeg izvještavanja iz ratne Ukrajine, ali i televizijska snimka njegovog pjevačkog nastupa iz djetinjstva.

„Nadamo se da će ova nagrada biti poticaj svim sadašnjim i budućim studentima filmske i TV produkcije da se nastave baviti bitnim temama, ujedno podsjećajući na veliki trag koji je iza sebe ostavio Arman“, izjavio je Jovan Marjanović, direktor Sarajevo Film Festivala.

Kako bismo dale uvod u ovogodišnji SFF, odlučile smo predstaviti dio repertoara koji bi mogao sve Lole posebno zanimati. Radi se o filmovima koji predstavljaju žene, njihove uspone, padove, životne borbe i odnose.

Album, Turska

Par bez djece priprema foto album sa slikama iz perioda lažne trudnoće načinjenim na plaži, radnom mjestu, tokom odmora kod kuće. Vjeruju da će album pomoći djetetu, koje namjeravaju usvojiti, da ih prihvati kao voljene, biološke roditelje. Naravno, tako će imati i nešto što mogu podijeliti sa svojim prijateljima i radnim kolegama. Bahar i Džunejt su prosječan par koji dijeli tipična, uskogruda uvjerenja, snove i nadanja pripadnika urbane srednje klase. Dijete će upotpuniti sliku savršenog života koju njih dvoje nastoje projektovati. Hoće li?

Bezbožnica, Bugarska, Danska

Gana živi u jednom zabačenom gradu u Bugarskoj gdje radi kao njegovateljica starijih osoba oboljelih od demencije, dok istovremeno prodaje njihove lične karte na ilegalnom tržištu lažnih identiteta. Gana živi sa svojom nezaposlenom majkom koju finansijski izdržava, ali s kojom gotovo da i ne govori. Ljubav ne pronalazi ni u vezi sa svojim momkom automehaničarem. Nakon što je seksualna privlačnost među njima nestala, njihova jedina intimna spona jeste zajednička zavisnost od morfijuma. Čini se da ništa ne može probuditi njenu savjest, čak ni slučajno ubistvo pacijenta zbog kojeg bi se mogle razotkriti njene nezakonite radnje.

Sljedbenica, Austrija, Južna Koreja, Argentina

Kućna pomoćnica zaposlena u ekskluzivnom ograđenom naselju, u predgrađu Buenos Ajresa, kreće u potragu za seksualnom i mentalnom slobodom u nudističkom svingerskom klubu sa druge strane zaštitne ograde.

Vlažnost, Srbija, Holandija, Grčka

Supruga uspješnog građevinskog preduzetnika nestaje jednog običnog beogradskog jutra. Ubijeđen da će mu se supruga vratiti, on nastavlja s uobičajenim životom, kao da se ništa nije dogodilo. Ali, šta ako je njen nestanak samo prva u nizu nezgoda koje će ga snaći?

U takmičarskoj kategoriji kratkih filmova, izdvajamo filmove koji analiziraju položaj žena u društvu, kao i njihova razmišljanja o životu. Nekada su kratki filmovi upravo oni koji poentiraju u svega nekoliko minuta, a navedu vas na razmišljanje.

Djevojka koja pada, Makedonija

Djevojka stoji na vrhu zgrade i gleda grad ispod sebe. Skače. Pada zatvorenih očiju da bi se na kraju našla u bari okružena bizarnim licima. Pad se nastavlja.

Superbija, Mađarska, Češka Republika, Slovačka

U zemlji Superbiji stroga pravila razdvajaju društvo žena od društva muškaraca. Različite polove razdvajaju različiti običaji i pravila ponašanja. Jedan muškarac i jedna žena, uprkos svemu, nalaze put da se spoje. Njihovi postupci postaju katalizator promjena u oba društva.

U takmičarskom dijelu dokumentarnog filma, posebna pažnja se obratila na introspekciju, istraživanje vlastite ličnosti i pomijeranja granica uma. Zato su autorice iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine zainteresovale Lolu da otkrije o kojim filmovima se radi.

Iza lica zrcala, Hrvatska

Autoričina lična potraga za unutrašnjim mirom, smještena u postojbini njenih predaka – zabačenom ličkom kraju u Hrvatskoj. U Lici postoji mnoštvo tunela, ali nakon svakog mračnog tunela punog tajni, strahova i tame – predstavljenog kroz organske, eksperimentalne kadrove – započinje novo godišnje doba. Iskustvo upotpunjuju zabilježene slike krajolika i ljudi, snimljeni zvuci i glas naratora.

Moj vlastiti rat, Bosna i Hercegovina

Zid smrti i tako to, Hrvatska i Srbija