Internetska platforma za najam smještaja u saradnji s italijanskom arhitektonskom firmom Studio Didea u potpunosti ju je renovirala i transformirala koristeći lokalne materijale, a sada je daje jednoj osobi na besplatno korištenje u trajanju do godine dana.

Airbnb je trenutačno u potrazi za idealnim kandidatom koji će se preseliti u Sambucu te besplatno živjeti u ovoj trokatnici sa svojom porodicom, partnerom ili prijateljem te obavljati ulogu domaćina u njihovo ime.

Kuća ima šest soba i dva kupatila te će biti dostupna za iznajmljivanje preko Airbnb-a, odnosno bit će dostupni oni dijelovi kuće u kojima neće živjet domaćin. Domaćin će se pobrinuti za sve eventualne želje gostiju tokom njihovog boravka.

Ne samo da će odabrani kandidat besplatno stanovati u trokatnici već će moći zadržati i sav novac prikupljen od drugih gostiju tokom njihovog boravka. Baš zato bi idealni kandidat bio neko s fleksibilnim karijerom, koja mu dopušta da se preseli na Siciliju.

Odabrana osoba mora biti starija od 18 godina, govoriti engleski jezik (poznavanje italijanskog je dodatni plus) te biti spremna preseliti se i početi s radom 30. juna ove godine. Kako se možete prijaviti za posao iz snova, provjerite na ovom linku.

Projekt Kuće za 1 euro je pokrenut kako bi se promovisala kulturna baština, potaknula međunarodna ulaganja i apeliralo na mlađu populaciju da se preseli u ruralna mjesta te im vrati nekadašnji šarm.

Preuzeto sa: punkufer.dnevnik.hr

Njihova moć leži u neposrednosti. Dok je mafija krajem sedamdesetih započinjala surovu i nemilosrdnu kampanju za preuzimanje kontrole nad ostrvom, Batalja je bila potpuno prisutna, ne želeći da od toga okrene glavu.

“Ponekad gledam u svoje fotografije i kažem: ja sam bila tamo?”, rekla je Batalja.

“Troje ubijenih ljudi. Gledam ih i razmišljam: kakav horor, troje ubijenih?”

U njenom stanu u centru Palerma, nekoliko fotografija velikog formata – uključujući i fotografije trostrukog ubistva – ležalo je nasumično naslonjeno na kauč, čekajući da budu dostavljene na još jednu izložbu u nizu.

“Ne mogu više to da prihvatim”, rekla je sa iskrenom tugom u glasu.

U godinama kada reč mafija jedva da je smela da se prošapuće u javnosti, Batalja (82) je beležila njihovu brutalnost. Hrabro je 1979. godine na glavni trg mesta Korleone, sedišta sicilijanskog ozloglašenog, nemilosrdnog mafijaškog klana, postavila ogromne fotografije žrtava mafije. Bila je svesna mogućih posledica.

“Pravila sam izložbe protiv mafije u Palermu, na ulicama, u Korleoneu. Plašila sam se”, nastavila je. “Eto, rekla sam, plašila sam se. Istina je.”

Ali strah je nije zaustavio. Kao ni telefonske pretnje. Pljuvanje koje je usledilo dok je hodala ulicama, polomljene kamere. Jednom je primila anonimno pismo sa savetom da zauvek napusti Palermo, “jer je njena kazna već određena”.

“U to vreme ponudili su mi obezbeđenje, ali odbila sam jer bih izgubila svoju slobodu”, rekla je. “Bilo je previše važno. Osećam dužnost da nastavim, dužnost da se ne plašim.”

“Na kraju je sve bilo u redu, jer me nisu ubili”, izgovorila je kao činjenicu.

Danas su te fotografije postale deo italijanskog kulturnog nasleđa. Nadmašile su svoje novinarsko poreklo ponovnim pojavljivanjem na muzejskim izložbama i u prvoklasnim umetničkim knjigama.

“Kada sam napravila fotografije, niko mi nije rekao ‘Bravo’, niko”, rekla je. Samo je radila svoj posao, što nije mali uspeh za Sicilijanku koja radi u dominantno muškom svetu.

Batalja je već bila zagazila u četrdesete kada je 1974. počela da fotografiše za palermski levičarski dnevni list L'Ora. Ali nije planirala da se bavi fotografijom.

Udala se sa 16, do sredine svojih dvadesetih imala je tri ćerke, a nakon deset godina ostavila je muža i preselila se u Milano. Radila je kao novinar kada su urednici počeli da traže da prilaže i svoje fotografije. Naučila se sama, ugledajući se na fotografe kojima se divila, kao što su Meri Elen Mark, Jozef Koudelka, a najviše Dajen Arbus.

Foto: Youtube Screenshot

Dok je bila u Palermu, Batalja se našla na prvim linijama fronta takozvanog “drugog rata mafije”, koji je počeo krajem sedamdesetih i nastavio se i tekao još čitavu deceniju, podstaknut upadom gangstera iz Korleonea. Na stotine mafijaša ubijeno je na ulicama, ali i tužilaca, političara i službenika. Ljudi su godinama kupovali list L'Ora da bi videli ko je ubijen prethodnog dana.

Ona i Franko Zekin, njen tadašnji partner, kako životni, tako i za fotografiju, često su prvi stizali na mesto zločina, jer su imali ilegalni policijski radio-skener, priča Batalja. “Uvek smo bili spremni, oprani i čisti – noću, preko dana, uvek spremni da odletimo tamo”, priseća se.

“Sad imate knjige i muzejske izložbe”, dodala je, “ali taj život provincijskog novinara fotografa bio je iscrpljujuć.”

Leticija Batalja napustila je fotografiju da bi otišla u vladu, dobivši najpre 1985. godine mesto u gradskom veću Palerma, a onda i u regionalnom parlamentu.

Iako je najpoznatija po svojim fotografijama sa mafijskom tematikom – što je opisala kao svoju “arhivu krvi” – posao ju je vodio širom Sicilije.

Jedna od retkih fotografija okačenih u njenom stanu je sicilijanska devojčica koja drži fudbalsku loptu i gleda u kameru zabrinutih, upečatljivih očiju. “San o njenoj budućnosti u njenim očima”, Batalja komentariše u dokumentarcu Franka Mareska iz 2016.

Godinama kasnije autorka se vratila u zaboravljeni kraj u kojem je napravila tu fotografiju da traži ženu u koju je devojčica izrasla, ali nikada nije uspela da joj uđe u trag. Možda je i dalje sve isto, rekla je. “Ne verujem da je baš dobro završila.”

Batalja je u poslednje vreme svoju energiju usmerila na otvaranje prvog muzeja posvećenog fotografiji u Palermu – Centro Internazionale della Fotografia. Kada bude završen, centar će sadržati arhivu fotografija Palerma. Biće to mesto “poezije, muzike, koncerata i panka”, rekla je.

“Još imam da uradim mnogo stvari, osećam u sebi snagu koju nisam osećala kada sam imala 20, 30 ili 40”, rekla je.

“Možda se osećam snažno jer sam danas sama svoj majstor i to mi daje snagu. Kao Napoleon”, nasmejala se.

Izvor: Nedeljnik.rs

Grad “porimljenih” grčkih bogova, Cezara i cezara, Nerona, Koloseuma; zemlja renesanse i humanizma, Dantea i “Pakla” i “Čistilišta”, a čini se ipak samo “Raj”, Leonarda, Petrarke i soneta, mode i najlošijeg najboljeg fubala, domovina pizze, paste i espresa, teritorija ljubavi i religije, država koja unutar sebe ima dvije države pa tako jedno poluostrvo i tri ostrva čine tri države i jednu avanturu.

Italija, zemlja mlade stoke, kako bi u prevodu po nekim pretpostavkama glasilo ime prilagođenog grčkog porijekla, jedna je od omiljenih destinacija, a njena hrana jedna od najrasprostranjenijih na svijetu.

Pasta

Pasta je jedno od najutentičnijih italijanskih jela i njena istorija seže do početaka novog vijeka, kada se najčešće jela u formi lazanja, tanke, izvaljane, pljosnate tjestenine, napravljene od brašna i vode. Od ista dva sveta rimska sastojka napravljene su i špagete ili, u prevodu, tanke žičice, špagice, čija je sicilijanska dužina, provjereno i zabilježeno u istorijskim izvorima, u dvanaestom vijeku iznosila dvanaest centimetara.

Pošto su svi sosevi za paste s paradajzom u osnovi mnogo manje autentični italijanski proizvod i najvjerovatnije su uvoz iz susjedne Francuske, vinskog i kuhinjskog suparnika tako da uz današnje ljetne, brzokuhajuće špagete, donosimo recept za bijeli, karbonara sos. Vino uz to može bijelo i crno, koje god više volite ili koje god imate u kući ili mnogo bolje, sok od borovnice ili ribizle u visokim vinskim čašama, sve lijepo i po PS-u, a užitak može biti jednak. Ili vi po vinu, djeca po soku, a svi zajedno po slaninici lijepo raspoređenoj u špagetama.

Sastojci

• 200 grama špageta (po izboru, naravno, možete uzeti i makarone)
• 150 grama slanine
• 2 čena bijelog luka
• 300 mililtara pavlake (vrhnja) za kuhanje
• jaje
• pakovanje parmezana (60 grama)
• so, biber
• kašika maslinovog ulja

Uputstvo

Pastu stavite u slanu, provrelu vodu i kuhajte prema uputstvu. Dobro ocijedite i ostavite sa strane.

U zdjelici izmutite jaje, dodajte parmezan, malo soli i bibera po ukusu.

U dubokom tiganju propržite sjeckanu slaninu i bijeli luk. Pržite dva, tri minuta, dodajte vrhnje za kuhanje i ostavite još koji minut da prokrčka, dodajte kuhanu pastu, lagano promiješajte i na kraju brzo miješajući dodajte pripremljeno umućeno jaje i parmezan i sklonitesa  vatre nakon pola minute.

Po želji pospite svježim peršunom i parmezanom.

Sladoled

Aleksandar Makedonski je, priča se po knjigama, rado jeo mješavinu snijega i leda prelivenu medom i nektarom. Koji mu je najdraži snijeg bio, koja planina je pravila najhrskaviji led i odakle je uvozio nektar, nije poznato, baš kao ni zašto je Klaudije Cezar Avgust Germanski, poznatiji kao Neron, zapalio Rim kad se znalo da voli led prekriven voćem i sokom. Misterije.

Iako sladoled baš i nisu izmislili, Italijani su pravljenje gelatta sigurno doveli do savršenstva. Sicilijanac Frančesko Prokopio del Kolteli 1686. godine usavršio je mašinu za pravljenje ledene poslastice bez koje bi život danas bio nezamisliv. Ili bar malo tužniji. Sad, da li će ova kućna varijanta najljepše ljetne poslastice biti baš italijanski dobra, ne znamo, ali ko ne riskira, ne jede sladoled, to jest, ne profitira. Prijatan profit.

Sastojci

• 2 šolje mlijeka (440 mililitara)
• šolja slatke pavlake (220 mililitara)
• 4 žumanca
• 100 grama šećera
• štapić vanile (izostavite vanilu ako želite mliječni sladoled)
• 300 grama zaleđenog šumskog voća ili svježih malina

Uputstvo

Zagrijte na srednjoj temperaturi mlijeko i slatku pavlaku u koju ste ubacili štapić vanile. Kada počne da ključa, mješavinu sklonite sa šporeta.

Umutite žumanjca sa šećerom, tako da dobijete pjenastu masu. U nju polako sipajte toplu mješavinu mlijeka i pavlake, neprestano i brzo mješajući. Kada se sve sjedini, vratite u šerpu i ponovo zagrijte na šporetu, konstantno mješajući. Kada se počne zgušnjavati, sklonite sa šporeta i sipajte u predviđene zdjele za hlađenje.

Nakon što se rashladi na sobnoj temperaturi, sladoled stavite u zamrzivač na nekoliko sati, da se zaledi.

U međuvremenu, u tiganj ili šerpu stavite voće, pospite jednom do dvije kašike šećera, malo izgnječite i pustite da proključa lagano miješajući.

Kada se sladoled stegne, možete ga preliti hladnim ili blago toplim voćnim prelivom.

Ako vam recept za sladoled inspirisan ukusom pravog đelata, spravljenom po receptu za šerbet Marka Pola, donesenog s Bliskog Istoka, ne bude dovoljno originalan, ne ostaje vam ništa nego da sačekate koji mjesec pa počistite snijeg s balkona u zdjelicu i prelijete medom za helenski ili voćem za rimski doživljaj.

Do zime, uživajte u toploj pasti, hrskavoj slaninici i u (slado)ledu iz friza.

Kocka leda je bačena.

Ave, sladolede.