Kada obično počinju simptomi menopauze?

Perimenopauza je period promena koje prethode menopauzi. Menstrualni ciklus tada može da postane neredovan, a mogu da se pojave naleti vrućine, noćno znojenje i problemi sa spavanjem. Kod nekih žena ovi simptomi počinju godinama pre poslednje menstruacije. Međutim, ne postoji raspored koji važi za svaku ženu. Tegobe mogu da se smenjuju, menjaju jačinu ili privremeno nestanu. Zato datum poslednje menstruacije ne govori sam po sebi koliko će simptomi trajati.

Važno je i da žena ne pripiše svaku novu tegobu hormonima. Neredovna krvarenja jesu česta tokom perimenopauze, ali izrazito obilno ili neuobičajeno krvarenje zahteva procenu ginekologa. Isto važi za simptom koji se naglo pogoršava ili ozbiljno remeti svakodnevni život.

Koliko traju valunzi i noćno znojenje, šta su pokazale studije?

Naleti vrućine i noćno znojenje nazivaju se vazomotornim simptomima. Jedan nalet obično traje nekoliko minuta, ali period tokom kojeg se naleti ponavljaju može da traje godinama. Kod dela žena tegobe se nastavljaju i posle poslednje menstruacije.

U američkoj studiji SWAN istraživači su pratili žene tokom menopauzalne tranzicije. Česti vazomotorni simptomi trajali su medijalno 7,4 godine ukupno, a medijalno 4,5 godina posle poslednje menstruacije. Tih 7,4 godine, dakle, ne označava trajanje nakon menopauze, već ukupno trajanje čestih tegoba kod žena obuhvaćenih analizom.

Druga, nezavisna američka studija Penn Ovarian Aging Study, pratila je nalete valunga u odnosu na poslednju menstruaciju. U njoj su umereni ili jaki naleti posle poslednje menstruacije trajali prosečno 4,6 godina. Ovi brojevi pomažu da se stekne predstava o mogućem trajanju, ali ne mogu da predvide iskustvo pojedinačne žene bilo gde na planeti.

Da li svi simptomi prolaze u isto vreme

Simptomi menopauze ne moraju ni da se pojave ni da prestanu zajedno. Valunzi kod nekih žena vremenom slabe, dok vaginalna suvoća može da traje i posle menopauze. Zbog toga podatak o trajanju naleta vrućine ne važi za svaku drugu tegobu.

Noćno znojenje može da prekida san, ali nesanica ne mora uvek da ima isti uzrok. Na spavanje mogu da utiču i stres, druge zdravstvene tegobe ili navike pred odlazak u krevet. Ako problem traje, lekar može da pomogne da se utvrdi šta ga održava. Vaginalna suvoća može da izazove nelagodnost i bol tokom odnosa. Žena o tome može otvoreno da razgovara sa ginekologom i kada su drugi simptomi već prošli. Postoje načini da se tegobe ublaže, a izbor zavisi od zdravstvenog stanja i želja pacijentkinje.

Šta može da pomogne kod svakodnevnih tegoba

Kada se javi nalet vrućine, nekim ženama prija slojevita odeća i hladnija prostorija. Korisno je i da obrate pažnju na okolnosti u kojima se naleti češće javljaju. Takve mere mogu da olakšaju dan, iako ne skraćuju nužno ukupno trajanje simptoma.

Za bolji san može da pomogne redovno vreme odlaska u krevet, uz hladnu, tamnu i tihu spavaću sobu. Žena može da proveri i da li joj kafa kasno tokom dana otežava uspavljivanje. Ako je noćno znojenje često budi, treba da kaže lekaru koliko dugo to traje i kako utiče na njen dan.

Kod vaginalne suvoće mogu da pomognu lubrikanti tokom odnosa i preparati za redovnu hidrataciju vagine. Ako tegobe traju ili su izražene, ginekolog može da predloži i druge mogućnosti. Nema razloga da žena čeka da nelagodnost sama prođe ako joj narušava kvalitet života.

Kada se razmatra lečenje

Kada simptomi ometaju san, rad ili svakodnevne aktivnosti, razgovor sa ginekologom može da pomogne i pre nego što menstruacije potpuno prestanu. Lekar će pitati koje tegobe žena ima, koliko su česte i kakva je njena zdravstvena istorija. Na osnovu toga može da predloži način za ublažavanje simptoma.

Menopauzalna hormonska terapija jedna je od mogućnosti za žene koje imaju izražene nalete vrućine i noćno znojenje. Odluka o terapiji donosi se pojedinačno, uz razmatranje koristi, rizika i eventualnih razloga zbog kojih određeni lek nije pogodan. Žena ne treba sama da započinje hormonsku terapiju niti da menja propisanu dozu.

Lečenje zavisi i od toga koji simptom najviše smeta. Kada je glavni problem vaginalna suvoća, pristup može da se razlikuje od lečenja valunga. Zato je korisnije da žena lekaru opiše konkretne tegobe nego da se osloni samo na opšti izraz „simptomi menopauze“.

Kada obavezno treba otići ginekologu

Izrazito obilno krvarenje, krvarenje koje dugo traje ili se javlja posle odnosa zahteva pregled. Promene ciklusa tokom perimenopauze mogu da budu očekivane, ali njihov uzrok ne treba utvrđivati napamet. Ginekolog će proceniti da li su potrebne dodatne provere. Svako krvarenje koje se javi nakon 12 meseci bez menstruacije treba prijaviti ginekologu. To važi i kada je u pitanju samo oskudno krvarenje. Pregled je potreban da bi se utvrdio njegov uzrok.

Pomoć treba potražiti i kada naleti vrućine, nesanica ili vaginalna nelagodnost narušavaju kvalitet života. Ne postoji broj godina koji žena mora da sačeka pre nego što zatraži savet. Simptomi mogu da potraju, ali to ne znači da sve to vreme mora da ih podnosi bez pomoći.

eKlinika

I vrlo je lako pronaći objašnjenje za svaku od tih stvari posebno. Stres. Posao. Premalo sna. Previše obaveza. Godine. Život. Ali postoji još jedna mogućnost o kojoj mnoge žene počnu razmišljati tek mnogo kasnije: perimenopauza.

Ona ne počinje nužno onda kada menstruacije gotovo nestanu niti kod svake žene izgleda kao niz valunga koje smo godinama gledali u filmovima. Perimenopauza je prijelazno razdoblje prije menopauze, može trajati godinama, a prve promjene neke žene primijete već u 30-im. Upravo zato početak može biti toliko zbunjujući – još uvijek imate menstruaciju, još uvijek možete zatrudnjeti i možda se osjećate „premlado za menopauzu“, a tijelo je već počelo mijenjati svoj hormonalni ritam.

Perimenopauza nije trenutak kada hormoni jednostavno počnu padati

Možda je najvažnije znati da perimenopauza ne počinje preko noći. Ne postoji jedan trenutak u kojem se sve promijeni niti hormoni jednostavno krenu ravnomjerno padati sve dok menstruacija ne prestane. Mnogo češće tijelo neko vrijeme šalje male, naizgled nepovezane signale. Kako se približavamo menopauzi, jajnici više ne rade u istom, godinama poznatom ritmu. Ovulacija može biti jedan mjesec redovna, drugi izostati, a nivoi estrogena i progesterona mijenjati se mnogo nepredvidivije nego ranije.

Zato se i mi možemo osjećati drugačije iz sedmice u sedmicu. Nekoliko mjeseci sve djeluje potpuno uobičajeno, a onda odjednom lošije spavamo, menstruacija stigne ranije, grudi su osjetljivije ili primijetimo da smo razdražljivije nego inače. Kada se stanje ponovo smiri, vrlo lako sve pripišemo stresu. Ciklus je često jedan od prvih znakova da se nešto mijenja. Menstruacije mogu postati kraće ili duže, obilnije ili slabije, dolaziti ranije, kasniti ili povremeno potpuno izostati. Ali to što ciklus postaje nepravilan ne znači da smo već u menopauzi. I upravo tu često nastaje zabuna.

Perimenopauza je period koji prethodi menopauzi i može trajati godinama. U tom periodu ovulacija se još uvijek može dogoditi, što znači da je i trudnoća moguća. Tek kada prođe 12 uzastopnih mjeseci bez menstruacije, govorimo o menopauzi. Zato možda perimenopauzu najlakše možemo razumjeti kao vrijeme u kojem tijelo polako izlazi iz ritma koji poznajemo i traži novi. A upravo tokom tih nekoliko godina mogu se pojaviti promjene koje žene često dugo posmatraju odvojeno, ne shvatajući da bi mogle biti dio iste priče.

Više nisam svoja: Brain fog i promjene koje mogu najaviti perimenopauzu

Možda vam se ciklus još nije značajno promijenio. Ali san jeste. Zaspite normalno, a onda se počnete buditi tokom noći. Nekada je razlog noćno znojenje, a nekada ga uopće nema, samo više ne spavate duboko i kontinuirano kao prije. Onda se pokrene cijeli niz promjena koje je lako posmatrati odvojeno. Lošije spavamo pa smo umorniji. Kada smo umorni, teže se koncentrišemo, imamo manje strpljenja i stres podnosimo drugačije. Uđemo u prostoriju i zaboravimo po šta smo došli. Usred razgovora izgubimo riječ. Otvorimo mail i nekoliko sekundi gledamo u ekran pokušavajući se sjetiti šta smo željeli napisati.

Taj osjećaj koji žene često nazivaju brain fog nije samo još jedan popularni termin. Teškoće s koncentracijom, pamćenjem i pronalaženjem riječi mogu se pojaviti tokom menopauzalne tranzicije, a kada se tome pridruže nedostatak sna, umor i svakodnevni stres, nije teško razumjeti zašto se ponekad osjećamo kao da naš mozak više ne radi na način na koji smo navikle. Slično se može dogoditi i s raspoloženjem. Možda ste godinama znale kada dolazi PMS, a sada razdražljivost, plačljivost ili anksioznost više ne prate poznati dio ciklusa. Američki koledž opstetričara i ginekologa navodi da oko četiri od deset žena tokom perimenopauze imaju simptome raspoloženja slične PMS-u, uključujući razdražljivost, manjak energije, promjene raspoloženja i poteškoće s koncentracijom.

Ali bilo bi prejednostavno sve proglasiti hormonima. Perimenopauza često dolazi upravo u periodu života kada žene istovremeno nose mnogo toga, zahtjevniji posao, djecu, brigu o roditeljima, odnose, finansije i svakodnevicu u kojoj odmor vrlo lako završi na posljednjem mjestu. Zato su obje stvari moguće u isto vrijeme. Život može biti zahtjevan, a tijelo istovremeno prolaziti kroz veliku hormonalnu tranziciju. Jedno ne poništava drugo.

Postoje i promjene o kojima još uvijek govorimo mnogo tiše

O valunzima smo naučili pričati. O vaginalnoj suhoći, promjenama libida, bolnom odnosu ili urinarnim tegobama, mnogo manje. Promjene estrogena mogu utjecati na vaginalno i urinarno tkivo, pa neke žene primijete suhoću, peckanje ili iritaciju, seks može postati neugodan ili bolan, a mogu se pojaviti i promjene vezane za mokrenje. I upravo se tu lako počnemo pitati sasvim pogrešne stvari. Je li problem u našem libidu? Jesmo li samo umorne? Je li nešto drugačije u odnosu s partnerom? Je li ovo jednostavno dio starenja s kojim se trebamo pomiriti?

Ne mora biti tako.

Seksualnost se tokom života prirodno mijenja, ali postoji velika razlika između promjene želje i fizičkih simptoma koje žena nepotrebno trpi. Ako postoji bol, izražena suhoća ili druge tegobe, o njima vrijedi razgovarati s ginekologom jer postoje načini da se simptomi ublaže. Promjene možemo primijetiti i na ostatku tijela. Farmerke odjednom drugačije stoje, oporavak nakon treninga traje duže ili se sastav tijela počinje mijenjati.

Srednje životno doba donosi kombinaciju hormonalnih promjena, postepenih promjena mišićne mase, sna, metabolizma i svakodnevnih navika, pa odgovor nije jednostavno „jedi manje i treniraj više“. Možda je ovo zapravo trenutak kada odnos prema tijelu treba postati pametniji, a ne strožiji. Trening snage postaje važan zbog mišića i kostiju, kvalitetan san više nije luksuz koji ćemo nadoknaditi vikendom, a prehrana sve manje treba biti priča o kažnjavanju tijela i sve više o tome šta mu je potrebno za naredne decenije života.

Najveća zabluda o perimenopauzi? Da kod svih izgleda isto

Jedna žena prvo će primijetiti valunge. Druga promjene ciklusa. Treća će mjesecima pokušavati shvatiti zašto više ne spava. Neko će primijetiti vaginalnu suhoću ili promjenu libida, neko glavobolje ili bolove u mišićima i zglobovima, a neko će kroz perimenopauzu proći s vrlo malo simptoma. Zato ne postoji jedan trenutak u kojem možemo pogledati listu i reći: „Da, to je definitivno to.“ Ne postoji ni jedan jednostavan hormonski test koji će svakoj ženi dati konačan odgovor. Procjena perimenopauze uglavnom se zasniva na dobi, menstrualnoj historiji i simptomima, dok pojedinačno mjerenje hormona često ne daje cijelu sliku jer njihove vrijednosti tokom ovog perioda mogu značajno oscilirati.

To je posebno važno za žene koje osjećaju da se nešto promijenilo, a nalazi koje su uradile izgledaju normalno. Jedan rezultat ne može nužno opisati ono što se u tijelu mijenja iz sedmice u sedmicu i iz ciklusa u ciklus. Ali vrijedi naglasiti i suprotno: nije svaki novi simptom perimenopauza. Umor, problemi sa spavanjem, promjene raspoloženja, palpitacije ili promjene ciklusa mogu imati i druge uzroke. Razumijevanje perimenopauze ne treba nas navesti da sve pripišemo hormonima, nego da lakše prepoznamo kada je vrijeme da postavimo dodatna pitanja.

Ne morate čekati da postane nepodnošljivo da biste potražili pomoć

Možda je upravo ovo poruka koju bismo voljeli da više žena čuje ranije. Ako vam promjene ciklusa, sna, raspoloženja, seksualnog zdravlja ili drugi simptomi počnu značajno utjecati na svakodnevni život, razgovor s ginekologom ili drugim zdravstvenim stručnjakom ne treba čekati pravu menopauzu. Posebno treba provjeriti neuobičajena krvarenja – vrlo obilna ili dugotrajna krvarenja, krvarenje između menstruacija, kao i svako krvarenje nakon što je već prošlo 12 mjeseci bez menstruacije.

Postoje različiti načini ublažavanja simptoma, uključujući promjene životnih navika te hormonske i nehormonske terapijske opcije. Ne postoji jedno rješenje za svaku ženu i upravo zato razgovor treba biti individualan, uzimajući u obzir simptome, zdravstvenu historiju, moguće rizike i ono što žena želi za sebe. A možda je ono što nam je generacijama najviše nedostajalo bilo upravo objašnjenje.

Znale smo za valunge. Znale smo da će menstruacija jednog dana prestati. Mnogo manje se govorilo o godinama između i o noćima kada se budimo bez razloga, ciklusu koji više nije predvidiv, riječima koje nam pobjegnu usred rečenice, promjenama seksualnosti i tijelu koje odjednom traži nešto drugačije od nas. Perimenopauza nije trenutak u kojem žensko tijelo prestaje funkcionisati onako kako treba. Ono ulazi u novu hormonalnu fazu, a razumjeti šta se događa može potpuno promijeniti način na koji tu promjenu doživljavamo.

Jer kada znamo šta se možda događa u pozadini, prestajemo svaki simptom posmatrati kao zaseban problem. Počinjemo povezivati stvari, postavljati bolja pitanja i, što je možda najvažnije, tražiti podršku prije nego što mjesecima ili godinama pokušavamo samo „izdržati“.

Izvor: ljepotaizdravlje.ba

S obzirom na to je u našim krajevima u toku cvjetanje ambrozije, jednogodišnje zeljaste biljke čiji polen mnogim alergičarima izaziva zdravstvene tegobe, te da je najviša koncentracija polena upravo u drugoj polovini augusta i u septembru, prim. dr. sc. Aida Vilić Švraka, dr. med. iz Odjela za higijenu i zdravstvenu ekologiju Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH (ZZJZ FBiH) podijelila je korisne informacije i izdala preporuke građanima za naredni period.

Ona ističe kako cvjetanje ambrozije počinje sredinom jula i traje do polovine oktobra, kao i da vrućina, vlaga i povjetarac pomažu širenja poloena.

– Zbog svoje izuzetno velike reproduktivne moći, ali i dobre sposobnosti prilagođavanja novim uslovima okoline, u Evropi se veoma brzo i lako širi, kaže dr. Vilić Švraka.

– Ambrozija je tipičan korov nezaraslih, golih zemljišta, a nalazi se u zapuštenim vrtovima i dvorištima, kraj cesta i pruga, između nasada poljoprivrednih kultura, a nije je rijetkost vidjeti i u gradu. Jedna zrela biljka ambrozije ima oko 170.000 cvjetova i otpušta i do milijardu zrnaca polena. Polen ambrozije ima aerodinamične osobine i oblik kuglice sa malim šiljcima na površini, a u sebi sadrži alergene bjelančevinaste strukture. Izrazito je pokretan, širi se na oko jedan kilometar, a vjetar ga može raznijeti i na udaljenosti od nekoliko stotina kilometara. U toku dana, koncentracija polena je najviša u zoru i prije podne, a smanjuje se nakon kiše, dodaje.

Simptomi alergije na polen ambrozije

Vilić Švraka naglašava da je ambrozija poznata po tome što može ozbiljno narušiti zdravlje i predstavlja jednu od najopasnijih alergenih biljaka na svijetu. Shodno tome, dodaje da je primijećen povećan broj posjeta hitnoj pomoći, kao i povećan broj izostanaka sa radnog mijesta i u školi u vrijeme visokih koncentracija polena ambrozije u zraku.

– Nespecifični agensi, kao što su SO2, NO2, CO,  uz djelovanje UV zraka izazivaju povećanu produkciju polena ambrozije i promjene hemijskog sastava jedinjenja koji su sastavni dijelovi polenovih zrna i time povećavaju  broj alergogenih proteina. Ovom činjenicom se objašnjava uticaj aerozagađenja na povećanje stope obolijevanja od alergijskih respiratornih bolesti (bolesti disajnih puteva).

S obzirom da je polen ambrozije izrazito alergogen, koncentracija već od 20-30 zrnaca u 1m3 zraka ili 1.000 zrnaca u prostoriji mogu, kod izrazito osjetljivih ljudi, izazvati alergijsku reakciju.

– Osobe koje imaju problema sa alergijama imaju vrlo osjetljiv imunološki sistem koji burno reagira na polenska zrnca (alergen). Sluznica organa za disanje je kontaktno mjesto gdje polen kod osjetljivih ljudi pokrene alergijsku reakciju. Karakteristični simptomi su osjećaj neprohodnosti i punoće nosa, svrbež u nosu, obilan vodenasti iscjedak, kihanje, kašalj, otežano disanje, zatim, crvenilo, svrbež i suzenje očiju, promjene na koži i u probavnom sistemu. Statistički podaci pokazuju da je među osobama alergičnim na polen biljaka, čak 75 posto alergično upravo na ambroziju, pojašnjava Vilić Švraka.

Dodaje i da meteorološki i aerobiološki parametri utiču na pojavu simptoma kod plućnih i srčanih bolesnika, stoga je važno pravovremeno informiranje bolesnika o stanju u atmosferi i očekivanim meteorološkim uvjetima. U cilju preventivnog djelovanja, hroničnim bolesnicima i osobama koje su alergične na polen ambrozije preporučuje se da redovno prate izvještaje o koncentraciji polenskih alergena u zraku, dok se osobama koje imaju učestale alergijske reakcije preporučuje da se obrate ljekaru. Na području Federacije Bosne i Hercegovine, koncentracije polena ambrozije u zraku mjere Centar za ekologiju i prirodne resurse Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, Poljoprivredni zavod Unsko-sanskog kantona i Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Mostaru.

Važne preporuke alergičarima

Osjetljivim grupama građana savjetuje se da izbjegavaju područja gdje se nalaze veće livadske površine koje nisu uređene, da redovno održavaju higijenu tijela i odjeće, dovoljno dugo se odmaraju i održavaju optimalnu tjelesnu težinu, kao i da slobodno vrijeme koriste za relaksaciju i rekreaciju na planinama iznad 1.000 m nadmorske visine, jer tamo nema zagađenja niti cvjetanja ambrozije.

– Boravak u šumskim ekosistemima, posebno tokom ljetnog i ranog jesenjeg perioda, veliki je doprinos zaštiti cjelokupnog zdravlja, istakla je Vilić Švraka.

Osim toga, u mjesecima sa najvećom koncentracijom polena ambrozije (kraj avgusta, septembar), osobama koje pate od alergije preporučuje se da:

• smanje boravak na otvorenom prostoru, naročito u vrijeme kada su koncentracije polena ambrozije najviše ( od 5 do 10 sati);
• izbjegavaju boravak van kuće tokom vjetrovitih dana;
• boravak u prirodi planiraju za poslijepodnevne sate i navečer;
• odjeću ne suše izvan kuće, jer se na njoj u toku dana skupljaju zrnca polena;
• po mogućnosti svaku večer prije spavanja operu kosu, jer se polenska zrnca sakupljaju i na vlasima kose;
• izbjegavaju pušenje cigareta i boravak u zadimljenim, neprozračenim prostorijama;
• izbjegavaju sprejeve protiv insekata i druge slične iritanse, jer pojačavaju simptome alergije;
• godišnji odmor koriste u vrijeme kada su u mjestu stanovanja najviše koncentracije ovog polena;
• izbjegavaju rad u bašti u vrijeme cvjetanja ambrozije i drugih alergenih biljaka.

Kako se boriti protiv ambrozije

Vilić Švraka upozorava da, kao korovska biljka koja se veoma teško suzbija, ambrozija nanosi i ogromnu štetu poljoprivredi.

– Konkurentna je gajenim usjevima i uzima im hranljive sastojke iz zemlje. To je još jedan razlog zašto se treba boriti protiv nje, poručila je.

Najdjelotvorniji pristup suzbijanju ambrozije uključuje:

mehaničke mjere (uništavanje ove biljke čupanjem ili košenjem prije perioda cvjetanja);

agrotehničke mjere suzbijanja korova (međuredno kultiviranje)

hemijske mjere (upotreba neselektivnih herbicida u ranim fazama rasta biljke).

Iz FZZJZ FBiH ističu da se uklanjanje ambrozije vrši u junu i julu, odnosno prije početka njenog cvjetanja, kako bi se izbjegla senzibilizacija na njen visokoalergeni polen, koji ima najveće koncentracije upravo u vrijeme cvjetanja.

Kada su u pitanju mehaničke mjere, preporučuje se iščupati biljku zajedno s korijenom, uz obavezno korištenje zaštitnih maski (koje pokrivaju usta i nos) i rukavica (zbog mogućnosti oštećenja kože i pojave kontaktnog dermatitisa). Manje površine obrasle ambrozijom treba pokositi, i to prije cvjetanja, koseći travu na 5 cm od zemlje i niže. Ako se ne kosi nisko, biljka izrasta ponovo u roku od 20 dana.

– Borba protiv ambrozije se vodi i sađenjem djeteline, koja je jača i izdržljivija biljka, i na “svojoj” teritoriji ne dozvoljava ambroziji da poraste, dodaje Vilić Švraka.

Za velike površine obrasle ambrozijom provode se hemijske i agrotehničke mjere od strane osoba koje su edukovane za tu vrstu poslova.

Oslobođenje

Poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću, poznatiji kao ADHD, neurorazvojni je poremećaj čiji se prvi simptomi javljaju u detinjstvu. Osnovne teškoće odnose se na nepažnju, hiperaktivnost i impulsivnost, ali njihov intenzitet i način ispoljavanja nisu isti u sedmoj, dvadesetoj ili šezdesetoj godini života.

Zbog toga dete koje ne može mirno da sedi i stalno prekida druge ne mora kao odrasla osoba da izgleda „hiperaktivno“. Može, međutim, da oseća unutrašnji nemir, da kasni, zaboravlja obaveze, teško određuje prioritete ili započinje više poslova koje ne uspeva da završi.

Dete sa ADHD-om često je upadljivo, odrasla osoba ne mora biti

U detinjstvu su često najuočljiviji stalno kretanje, vrpoljenje, pričljivost, nestrpljenje i reagovanje bez razmišljanja. Polaskom u školu sve više dolaze do izražaja problemi sa održavanjem pažnje, praćenjem uputstava, organizacijom školskih obaveza i završavanjem zadataka.

Kod adolescenata vidljiva hiperaktivnost obično postaje manje izražena. Umesto trčanja i penjanja, mogu se javiti nemir, stalno pomeranje nogu, potreba za promenom aktivnosti ili osećaj da moraju neprekidno nešto da rade. Istovremeno, nepažnja i impulsivnost mogu da utiču na uspeh u školi, odnose, upravljanje novcem, vožnju i donošenje rizičnih odluka.

U odraslom dobu problem često više nije „nemirno ponašanje“, već upravljanje svakodnevnim životom. Osoba može da ima teškoće sa planiranjem, procenom vremena, rokovima, plaćanjem računa, održavanjem reda i pamćenjem dogovora. Posao se završava tek pod pritiskom, a mali zadaci se odlažu sve dok ne postanu hitni.

Prema podacima američkog Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje, kod odraslih se mogu javiti i razdražljivost, slaba tolerancija na frustraciju i stres, unutrašnji nemir i česte ili intenzivne promene raspoloženja. To nisu samostalni dijagnostički kriterijumi za ADHD, ali mogu pratiti osnovne simptome i dodatno otežati svakodnevno funkcionisanje.

Simptomi mogu da oslabe, a zatim ponovo postanu izraženi

Jedan od najvažnijih novijih nalaza jeste da ADHD kod mnogih ljudi nema jednostavan tok u kojem simptomi postepeno slabe i zauvek nestaju.

U dugoročnom praćenju 558 osoba kojima je ADHD dijagnostikovan u detinjstvu, oko 30 odsto je u jednom trenutku dostiglo potpunu remisiju. Ipak, kod približno 60 odsto njih simptomi su se kasnije ponovo pojavili. Trajna remisija zabeležena je kod svega 9,1 odsto česnika, dok je kod gotovo dve trećine primećeno smenjivanje perioda poboljšanja i ponovnog pogoršanja.

Autori rada objavljenog u časopisu American Journal of Psychiatry zato zaključuju da je za mnoge ljude karakteristična promenljiva putanja ADHD-a, a ne trajni nestanak poremećaja.

Simptomi ponekad izgledaju blaži jer osoba ima jasnu rutinu, podršku porodice, posao koji joj odgovara ili je razvila efikasne načine organizacije. Promena posla, roditeljstvo, razvod, bolest, nedostatak sna ili briga o starijem članu porodice mogu da naruše tu ravnotežu. Tada se teškoće ponovo vide, iako sam ADHD nije „iznenada nastao“.

Može li ADHD prvi put da se pojavi kod odrasle osobe

Neki ljudi tek u odraslom dobu prepoznaju simptome i zatraže pomoć. To, međutim, nije isto što i dokaz da je poremećaj tada počeo.

Prema važećim dijagnostičkim kriterijumima, određeni simptomi ADHD-a moraju biti prisutni pre 12. godine. Odrasla osoba možda nije bila hiperaktivno dete, imala je dobre ocene ili je odrastala u veoma organizovanom okruženju, pa teškoće nisu bile prepoznate. Ovo se posebno često razmatra kod žena, kod kojih nepažnja može biti manje upadljiva od hiperaktivnog i impulsivnog ponašanja.

Zato dijagnoza ne bi trebalo da se postavlja samo na osnovu internet upitnika ili trenutne rasejanosti. Potrebna je stručna procena sadašnjih simptoma, funkcionisanja u različitim oblastima života i podataka o detinjstvu. Treba isključiti i druga moguća objašnjenja, kao što su anksioznost, depresija, hronični nedostatak sna, poremećaji štitaste žlezde, upotreba psihoaktivnih supstanci ili neželjena dejstva lekova.

ADHD postoji i kod starijih, ali se lako može pomešati sa drugim stanjima

O ADHD-u posle 60. godine zna se znatno manje nego o ovom poremećaju kod dece i mlađih odraslih. Pregled dostupnih studija iz 2024. godine pokazao je da osnovni simptomi mogu trajati tokom čitavog života, ali da se njihovo ispoljavanje i intenzitet menjaju. Kod starijih osoba ADHD je povezan sa teškoćama u odnosima, socijalnom izolacijom, anksioznošću, depresijom i slabijim kvalitetom života.

Odlazak u penziju nekome može doneti olakšanje jer nestaju poslovni rokovi, dok drugome ukidanje spoljašnje strukture pogoršava dezorganizovanost. Istovremeno, promene pamćenja i pažnje mogu da podsećaju na početne znake kognitivnog propadanja.

Važna razlika jeste tok teškoća. Kod ADHD-a obično postoji dug obrazac rasejanosti, kašnjenja, zaboravljanja i problema sa organizacijom, još od mladosti. Ako se problemi sa pamćenjem i svakodnevnim funkcionisanjem prvi put jave ili naglo pogoršavaju u starijem dobu, ne treba ih automatski pripisivati ADHD-u. Potrebna je lekarska procena kako bi se isključili depresija, poremećaji sna, dejstvo terapije, neurološka i druga oboljenja.

Godine menjaju sliku ADHD-a, ali pomoć i dalje može biti efikasna

Slabljenje spoljašnje hiperaktivnosti ne znači uvek da je ADHD nestao. Simptomi mogu postati manje vidljivi, a ipak nastaviti da utiču na posao, odnose i kvalitet života.

Lečenje se određuje individualno i može uključiti lekove, psihoterapiju, prilagođavanje okruženja i praktične strategije za organizaciju vremena i obaveza. Kod starijih pacijenata posebno je važno uzeti u obzir bolesti srca i krvnih sudova, krvni pritisak, poremećaje spavanja i moguće interakcije sa drugim lekovima.

Najvažnije je razumeti da ADHD nije pitanje lenjosti, nediscipline ili nedostatka volje. Njegov izgled može da se menja sa godinama, ali posledice ostaju stvarne. Procena je opravdana kada dugotrajne teškoće sa pažnjom, impulsivnošću ili organizacijom ozbiljno remete svakodnevni život, bez obzira na to koliko osoba ima godina.

eKlinika

Zoe Armstrong je prve simptome osjetila s 11 godina, kada su je probadajući bolovi na lijevoj strani tijela više puta slali školskoj medicinskoj sestri.

Kasnije su se javili jaki bolovi, mučnina, obilne menstruacije, akne i pucanje cista na jajnicima, a dijagnozu je dobila tek sa 29 godina, kod liječnice koja i sama ima ovu bolest.

Endometriom, cista ispunjena tečnošću, bio je prvi konkretan nalaz, a dijagnoza je kasnije i operativno potvrđena.

“Kad sam to vidjela na papiru, pomislila sam: ‘Nisam luda'”, rekla je Armstrong nakon ultrazvuka koji je pokazao znakove endometrioze.

Endometrioza je bolno stanje u kojem tkivo slično sluznici maternice raste na drugim dijelovima tijela, najčešće na mjehuru, crijevima ili jajnicima. Istraživanja sugerišu da je riječ o hroničnoj upalnoj bolesti, dok tačan uzrok nije poznat, iako stručnjaci navode da genetika igra određenu ulogu.

Simptomi zavise od proširenosti bolesti i mjesta na kojem se tkivo pojavljuje. Mogu uključivati nadutost, umor i neplodnost, ali je najčešći simptom bol tokom menstruacije, odnosa i pražnjenja crijeva.

Liječnica Drorit Or iz bolnice Mount Sinai West u New Yorku upozorila je da to može biti onesposobljavajuća bol zbog koje ne možete ići u školu ili na posao ili danima ležati u krevetu.

Stručnjaci navode da se dijagnoza često odgađa jer pacijentice i ljekari normaliziraju menstrualne bolove, a simptomi se preklapaju s drugim stanjima.

Liječnica Megan Billow iz Cleveland Clinic ističe i da nemaju svi zdravstveni radnici dovoljno znanja o endometriozi. Jedan od praktičnih savjeta je vođenje dnevnika bola, s bilješkama o vremenu pojave, mjestu i jačini simptoma.

U nekim zemljama već su dostupni novi dijagnostički testovi. EndoSure test traje otprilike pola sata i pomoću senzora na stomaku mjeri električne signale u crijevima, dok Endotest analizira uzorak pljuvačke i mikroRNK markere, a rezultat stiže za dvije do tri sedmice.

Britanske zdravstvene smjernice preporučile su da se oba testa koriste tri godine uz dodatno prikupljanje dokaza o njihovoj efikasnosti.

Američki ljekari smatraju da takvi testovi mogu pomoći, ali ne mogu zamijeniti postojeće dijagnostičke metode niti riješiti problem potcjenjivanja menstrualnog bola.

Liječenje uključuje analgetike poput ibuprofena, hormonsku terapiju i operativne zahvate, uključujući histerektomiju u težim slučajevima.

Armstrong je prošla ekscizijsku operaciju, a danas učestvuje u edukaciji učenika u New Yorku o endometriozi i drugim stanjima ženskog zdravlja.

Izvor: klix.ba

Mnogi ljudi nisu ni svesni da tokom spavanja imaju simptome koji mogu ukazivati na poremećaj sna ili neko drugo oboljenje. Umor narednog dana često pripisuju kasnom odlasku na spavanje, stresu ili nedostatku kafe, iako je pravi razlog nešto sasvim drugo.

Ukoliko primetite neki od sledećih simptoma, naročito ako se ponavljaju, bilo bi dobro da se obratite lekaru.

Budite se gušeći se ili bez daha

Naglo buđenje uz osećaj gušenja jedan je od najčešćih znakova apneje u snu, poremećaja kod kojeg disanje tokom noći više puta prestaje i ponovo počinje.

Uz to se često javljaju glasno hrkanje, suva usta po buđenju i jutarnje glavobolje.

Međutim, uzrok može biti i slivanje sekreta niz grlo usled alergija, prehlade ili upale sinusa, kao i refluks želudačne kiseline. Kod refluksa ljudi često osećaju kiselkast ukus u ustima nakon buđenja.

Glasno hrčete

Povremeno hrkanje nije neuobičajeno, ali ako je glasno i redovno, može ukazivati na suženje disajnih puteva ili apneju u snu.

Hrkanje mogu pogoršati višak kilograma, alergije ili zapušen nos. Ako ga prate prekidi disanja ili jutarnji umor, potrebno je obaviti pregled.

Hodate u snu

Mesečarenje spada u poremećaje ponašanja tokom sna i najčešće se javlja u fazi dubokog sna.

Može biti izazvano nedostatkom sna, stresom, povišenom temperaturom, alkoholom ili određenim lekovima. Osobe koje mesečare često nisu svesne šta rade i ne sećaju se događaja narednog jutra.

Pričate u snu

Govor u snu je česta pojava i uglavnom nije opasan, ali ako se javlja često ili je praćen drugim simptomima, može ukazivati na poremećaj sna.

Može biti povezan sa stresom, povišenom temperaturom, nedostatkom sna ili određenim psihičkim tegobama. Ponekad se javlja zajedno sa mesečarenjem ili noćnim morama.

Imate česte noćne more

Povremene noćne more nisu razlog za brigu, ali ako se stalno ponavljaju, mogu biti povezane sa anksioznošću, depresijom ili posttraumatskim stresnim poremećajem.

Kada noćne more remete kvalitet sna i svakodnevno funkcionisanje, potrebno je razgovarati sa stručnjakom. U nekim slučajevima uzrok mogu biti i određeni lekovi.

Budite se više puta da biste mokrili

Povremeno ustajanje tokom noći nije neuobičajeno, posebno sa godinama. Međutim, često mokrenje može ukazivati na infekciju mokraćnih puteva, dijabetes, probleme sa prostatom ili oboljenja bubrega.

Ako se ovaj problem redovno javlja, korisno je voditi evidenciju o količini tečnosti koju unosite i učestalosti mokrenja, a zatim se obratiti lekaru.

Škrgućete zubima

Noćno škrgutanje zubima često se primeti tek kada se pojave bolovi u vilici ili jutarnje glavobolje.

Bruksizam može biti povezan sa stresom, ali i nepravilnim zagrižajem. Dugotrajno škrgutanje može oštetiti zube, pa je važno posetiti stomatologa.

Zaspite čim legnete

Brzo uspavljivanje ne mora biti loš znak ako se budite odmorni. Međutim, ako zaspite gotovo istog trenutka kada spustite glavu na jastuk, a tokom dana ste stalno pospani, moguće je da vaš organizam pati od nedostatka sna.

U nekim slučajevima to može biti znak poremećaja poput apneje u snu ili narkolepsije, zbog koje osoba može iznenada zaspati.

Jedete u snu

Postoji poremećaj tokom kojeg osoba ustaje i jede dok spava, a da toga uopšte nije svesna.

Ovakvo ponašanje može biti povezano sa drugim poremećajima sna ili određenim lekovima. Osim rizika od gojenja, postoji i opasnost od povreda u kuhinji ili konzumiranja nečega što nije za jelo.

Kako da pratite kvalitet sna?

Ako živite sami, možda nećete znati da hrčete, pričate ili hodate u snu. Ipak, postoje znaci koji mogu ukazivati da nešto nije u redu, stalni umor, razdražljivost, glavobolje ili osećaj da se budite neispavani iako ste proveli dovoljno vremena u krevetu.

Može pomoći vođenje dnevnika spavanja ili korišćenje uređaja koji prate trajanje sna, puls, disanje i pokrete tokom noći. Iako takvi uređaji ne mogu postaviti dijagnozu, podaci mogu biti korisni lekaru kako bi procenio da li su potrebna dodatna ispitivanja.

Ukoliko se neki od ovih simptoma često ponavlja ili ozbiljno narušava kvalitet vašeg sna, nemojte ga zanemariti. Pravovremeni pregled može pomoći da se na vreme otkrije poremećaj sna ili drugo zdravstveno stanje i spreče ozbiljnije komplikacije.

Ona.rs

Kalcijum je neophodan za pravilan rad mišića, nerava i srca. Ipak, mnogi ljudi ga ne unose u dovoljnim količinama.Istraživanja pokazuju da veliki dio populacije ne unosi preporučene dnevne količine kalcijuma. Organizam često šalje suptilne znakove upozorenja mnogo prije nego što dođe do ozbiljnijih problema, poput preloma kostiju.

Kalcijum je najzastupljeniji mineral u ljudskom tijelu.

“On je ključan za izgradnju i održavanje jakih kostiju i zuba, ali takođe podržava rad mišića, prenos nervnih impulsa, zgrušavanje krvi i oslobađanje hormona”, objašnjava nutricionistkinja Roksana Ehsani.

Grčevi u mišićima

Učestali grčevi mogu biti znak da ne unosite dovoljno kalcijuma.

“Kalcijum je neophodan za pravilno stezanje mišića, pa ukočenost ili grčevi mogu ukazivati na njegov nedostatak”, navodi nutricionistkinja Elizabet Vord.

Kalcijum djeluje kao elektrolit važan za funkcionisanje nerava i mišića. Kada nivo kalcijuma u krvi opadne, nervi mogu postati preosjetljivi, što izaziva grčeve i trzaje mišića.

Problemi sa zubima

Ako u posljednje vrijeme imate više problema sa zubima, možda bi trebalo da provjerite unos kalcijuma.

“Ako neko ima loše oralno zdravlje, na primjer krhke zube, oslabljene korijene ili iritirane desni, moguće je da ne unosi dovoljno kalcijuma”, kaže Ehsani.

Oko 95 odsto mase zuba čini kalcijum-fosfat, mineral koji im daje čvrstinu. Dugotrajan nedostatak kalcijuma može narušiti zdravlje zuba i usne duplje.

Ako primjećujete povećanu osjetljivost zuba, česte kvarove ili nelagodnost prilikom žvakanja, posavjetujte se sa stomatologom.

Utrnulost i trnci

“Kalcijum učestvuje u radu nervnog sistema, pa pri njegovom nedostatku možete osjetiti trnce u rukama, nogama ili oko usana. Utrnulost i peckanje spadaju među najčešće znakove niskog nivoa kalcijuma”, objašnjava Vord.

Pošto kalcijum pomaže u prenosu električnih signala između nervnih ćelija, njegov manjak može dovesti do poremećaja u komunikaciji nerava, što izaziva osjećaj peckanja, trnjenja ili utrnulosti.

Usporen rad srca

Kalcijum ima važnu ulogu u održavanju ravnoteže tečnosti u organizmu i pravilnom radu srca.

“Normalan srčani ritam zavisi od adekvatnog nivoa kalcijuma, a usporen rad srca i nizak krvni pritisak mogu biti simptomi hipokalcemije”, ističe Vord.

Drugim riječima, nedovoljan unos kalcijuma može poremetiti električne impulse koji regulišu rad srca, što potencijalno može dovesti do bradikardije (usporenog rada srca) ili hipotenzije (niskog krvnog pritiska).

Česte povrede i prelomi kostiju

Smanjenu gustinu kostiju nije lako primijetiti bez pregleda, ali ona može biti važan pokazatelj dugotrajnog nedostatka kalcijuma.

“Do gubitka koštane mase dolazi kada organizam uzima kalcijum iz kostiju kako bi održao njegov nivo u krvi. U kostima se nalazi čak 99 odsto ukupnog kalcijuma u tijelu”, objašnjava Vord.

Kada unos kalcijuma nije dovoljan tokom dužeg perioda, posljedice mogu biti oslabljene kosti i češći prelomi.

“Kod sportista i fizički aktivnih osoba učestali stres prelomi ili povrede kostiju mogu biti znak da organizam ne dobija dovoljno kalcijuma za održavanje njihove čvrstine”, dodaje Ehsani.

Kako povećati unos kalcijuma?

Mliječni proizvodi spadaju među najbogatije izvore kalcijuma, ali postoje i druge opcije za one koji ih ne konzumiraju.

U ishranu možete uključiti:

• obogaćene sokove od pomorandže,
• sojino mlijeko,
• integralne žitarice,
• tofu,
• sardine i losos iz konzerve.

Po potrebi, dodaci ishrani mogu poslužiti kao dodatna podrška. Organizam najbolje apsorbuje kalcijum u dozama do 500 mg odjednom, a preporučuje se izbor preparata koji sadrže i vitamin D, jer on poboljšava njegovu apsorpciju.

​Nezavisne

Kada je grupa starijih ljudi u Portugalu podvrgnuta detaljnim testovima pisanja, naučnici su otkrili nevjerovatnu vezu između brzine, stila pisanja i zdravlja njihovog mozga.

Ispostavilo se da brzina i složenost vašeg rukopisa nisu samo stvar navike ili umora, već direktan pokazatelj stanja glave.

Veza između rukopisa i zdravlja mozga

Naučnici su do ovog zaključka došli nakon što su starije osobe rješavale niz zadataka pisanja različite težine, a rezultati su iznenadili i same ljekare.

Kada je riječ o najkompleksnijem zadatku, pisanju rečenice koja im je diktirana, stručnjaci su pronašli snažnu vezu između stila pisanja i ranih problema sa pamćenjem.

“Pisanje nije samo motorička aktivnost; ono je prozor u mozak”, objašnjava glavna autorka studije dr Ana Rita Matijaš, vanredna profesorka Univerziteta u Evori u Portugalu.

Pisanje otkriva skrivene promjene u radu mozga

Ona ističe da starije osobe sa ovim problemom imaju vrlo specifične, skrivene izmjene u pokretima ruke. Sam proces pisanja je izuzetno zahtjevan za glavu. Mozak tada istovremeno kontroliše ruku, tumači ono što čuje ili čita i organizuje slova na papiru.

Upravo zato ljekari vjeruju da rukopis može biti rani pokazatelj slabljenja mozga tokom starenja. Kada sposobnosti počnu da popuštaju, pisanje automatski postaje sporije. Ono biva isprekidanije i mnogo manje koordinisano.

U ovom važnom istraživanju učestvovalo je 58 korisnika domova za stare, starosti od 62 do 92 godine, među kojima je 38 već imalo dijagnostikovane probleme sa pamćenjem.

Digitalna olovka otkrila jasne razlike među učesnicima

Učesnici su obavljali zadatke koristeći digitalnu olovku i tablet, a ljekari su pratili svaku sekundu njihovog rada.

Dok su jednostavni zadaci (poput crtanja običnih ravnih linija ili tačaka) bili previše laki da bi pokazali razliku, pravi šok je uslijedio kada je na red došao diktat.

Kada su morali da zapišu dugačku i komplikovanu rečenicu, naučnici su uočili jasne razlike kod ljudi kod kojih se razvija rizik od demencije.

Tri ključna pokazatelja ranih problema sa pamćenjem

Ljekari upozoravaju da se u tom trenutku jasno izdvajaju tri ključna pokazatelja:

Veličina slova

Ljudi nesvjesno počinju da mijenjaju visinu slova dok pišu – ona postaju nejednaka i mijenjaju vertikalnu veličinu.

Oklijevanje prije pisanja

Vrijeme koje protekne prije nego što osoba uopšte spusti olovku na papir i počne da piše nakon što čuje riječ postaje znatno duže.

Ukupno vrijeme

Osobama koje imaju rane probleme sa mozgom potrebno je drastično više vremena da završe cijelu rečenicu do kraja.

Zašto je diktat važan za rano otkrivanje demencije

Kako izgleda ovaj jednostavan test u praksi?

Zadaci diktata su se pokazali kao najosjetljiviji jer traže punu koncentraciju. Čovjek tada mora da sluša i razumije riječi. Zatim pretvara taj zvuk u slova i usklađuje pokret ruke. Duža i manje predvidljiva rečenica odmah opterećuje mozak do maksimuma. Ona ga tera da pokaže mane, ako one uopšte postoje.

Tim naučnika se nada da će ovi jednostavni zadaci uskoro postati ljekarski test. To bi bio praktičan, jeftin i potpuno bezbolan metod za rano otkrivanje problema u svakoj ordinaciji. Ipak, prije zvaničnog uvođenja biće potrebna dodatna istraživanja na većem broju ljudi.

Do tada, jedno je sigurno. Obratite pažnju na to kako vaši voljeni pišu. Papir može otkriti istinu mnogo prije nego što nastupi prvi ozbiljan zaborav, prenosi Krstarica.

Nezavisne

Karakteriziran je pojavom boli niz nogu, najčešće jednostrano.

Išijas se najčešće pojavljuje kada disk, koji se nalazi između lumbalnih (slabinskih) kralježaka, vrši pritisak na dio živca. Disk u svojem normalnom položaju ne dolazi u kontakt sa živčanim strukturama, ali u slučaju išijasa on je prolabirao (iskliznuo iz svojeg položaja, čime tlači živac).

Ishijadični živac je mješoviti živac, što znači da daje motornu i osjetnu inervaciju. Zato se pri njegovom pritisku razvijaju motorni i osjetni ispadi. Od motornih ispada prisutna je mišićna slabost, a od osjetnih bolovi i utrnulost noge.

Nervus ischiadicus je najduži i najdeblji živac u tijelu, debljine palca. Sastavljen je od pet manjih živaca koji izlaze iz lumbosakralnog dijela kralježnice te se spušta niz noge gdje se grana u manje živce u natkoljenicu, u predjelu koljena, lista, stopala i prema prstima.

Iako bol povezana s išijasom može biti teška, većina slučajeva se riješi tretmanima za nekoliko tjedana.

Kod osoba koje nastave imati tešku bol nakon šest tjedana možda će biti potrebna operacija kako bi se smanjio pritisak na živcu.

Išijas – bolovanje

Bitno je napomenuti da trajanje simptoma možete skratiti izbjegavanjem aktivnosti koje uzrokuju pojavu karakterističnih bolova, odmorom i strpljenjem. Ako je potrebno, uzmite bolovanje – odlazak na terapiju nema smisla ako budete ponavljali radnje koje uzrokuju bolove. Neka vam zdravlje vaših leđa bude prvi i osnovni prioritet.

Išijas – uzroci

Najčešći uzrok je pojačana fizička aktivnost, a ponekad uopće nije moguće razabrati uzrok nastanka ove boli. Mogući uzroci su kompresija i upalni procesi u okolini živca.

Kompresiju mogu uzrokovati prolaps intervertebralnog diska – kada živac postaje stegnut. Osim diska, živac može biti pritisnut sužavanjem kralježničkog kanala, tj. ozljedom, kao što je fraktura (puknuće) zdjelice ili bedrene kosti, tumorom ili aneurizmom (proširenjem arterije).

Prolaps intervertebralnog diska je jedan od najčešćih uzroka lumboishialgije i nastaje u srednjoj životnoj dobi. Osnova za nastanak je degeneracija intervertebralnog diska i trauma – dizanje tereta, pad, saginjanje itd.

Rijetko su uzrok boli i neke infekcije, intoksikacija (trovanje) i kronične metaboličke bolesti.

Poznato je i da osobe s dijabetesom imaju veći rizik od razvoja išijasa jer dugoročna hiperglikemija (povećana razina šećera) oštećuje živce.

Išijas – simptomi

Bol koja zrači iz donje kralježnice na stražnjicu i noge znak je da imate išijas.

Ako se bol širi iz donje kralježnice u preponu, vrlo vjerojatno se radi o bubrežnom kamencu, što se ne smije miješati s išijasom.

Kod išijasa možete osjećati nelagodu gotovo bilo gdje duž puta živca. Bol je snažna i oštra u donjem dijelu leđa i širi se prema nozi kroz glutealnu regiju, ponekad sve do prstiju (rijetko se javlja u obje noge).

Bol može varirati, od blage do oštre boli, malog peckanja ili nelagode. Također se može pojačavati prilikom sjedenja. Javljaju se i slabost, ukočenost ili slabija kontrola pokreta noge.

Kod kronične boli popratno se javljaju i slabiji oslonac na nogu, kao i moguća pareza stopala, otežana ili ograničena funkcija stopala.

Ponekad možete osjetiti nešto poput “strujnog udara“. Bol može biti puno veća kad kašljete ili kišete. S druge strane, hodanje i ležanje ublažavaju osjet boli.

Što se tiče lokalizacije boli, išijas obično zahvaća samo jednu stranu tijela, ali u određenim slučajevima bol se može reflektirati na obje strane. U slučaju obostrane zahvaćenosti radi se o prolapsu velikog centralnog dijela diska koji pritišće više živčanih korijena.

Možete imati bol u jednom dijelu vaše noge, a ukočenost u drugom dijelu.

Dakle, kako bi bilo što jasnije – još jednom ćemo vam ponoviti sve simptome:

• bol koja putuje iz donjeg dijela leđa, kroz stražnjicu u stopalo
• osjećaj žarenja u nozi koji se može opisati osjećajem “strujnog udara”
• utrnulost ili slabost u nozi ili jednom dijelu tijela
• sjedenje, hodanje (išijas i hodanje) i pokušaji ustajanja koji rezultiraju bolovima
• kašljanje, kihanje i svi drugi nagli pokreti koji uzrokuju bol
• bol koja utječe na svakodnevne aktivnosti i san
• bol koja uzrokuje gubitak kontrole nad crijevima i mjehurom.

Pratite simptome koji se pojavljuju jer oni mogu biti vrlo važni. Što točnije opišete svoje stanje, liječnik će biti bliže rješenju zagonetke. Nemojte prešućivati svoje simptome jer ponekad ono što se može zamijeniti s išijasom – može biti po život opasno stanje.

Čak i ako se kasnije prisjetite nekog simptoma, recite ga liječniku naknadno.

Kada posjetiti liječnika?

Blagi išijas obično prođe s vremenom i strpljenjem. Nazovite liječnika ako tretmani samopomoći ne uspiju olakšati vaše simptome ili bol traje više od jednog tjedna, teška je ili s vremenom postane gora.

Rijetko, ali ponekad se dogodi da se simptomi išijasa toliko brzo pogoršavaju da zahtijevaju operaciju.

Ako patite od sljedećih simptoma, potrebno je hitno zatražiti savjet liječnika:

• bol i drugi neurološki ispadi koji se pogoršavaju, a ne ukazuju na moguće oštećenje živaca (npr. slabost)
• simptomi koji se pojavljuju u obje noge (bilateralni išijas) i uzrokuju crijevne ili mokraćne smetnje
• izgubite osjet ili snagu u jednom od udova.

Išijas – dijagnoza

Išijas je vrsta bolova koja se vrlo brzo dijagnosticira upravo zbog karakterističnosti, ali dijagnoza se temelji na anamnezi, fizikalnom pregledu te radiološkim metodama.

Provjeravaju se osjet, snaga i refleksi. Podizanje ispružene noge dok pacijent leži (Lasegue test) i isteže korijene ishijadičnog živca čime se provocira bol potvrđuje liječnikovu sumnju na išijas.

Test se izvodi tako da osoba leži na leđima, a liječnik pokušava njegovu ispruženu nogu odignuti od podloge. Normalno nogu dižemo bezbolno do 90°, osjećajući samo napetost ispod koljena. Međutim, kod išijasa dizanje noge izaziva bol u leđima i u nozi uzduž ishijadičnog živca.

Pri jednostranom išijasu bol je ponajviše ograničena na pogođenu nogu. Kad je pritisak na korijen živca velik, bol se na pogođenoj strani može još povećati podignemo li i zdravu nogu.

Nije problem dijagnosticirati išijas, problem je pronaći uzrok. Postoji velika skupina ljudi kojima se pojavljuje bol karakteristična za išijas, ali rezultati pretraga ne upućuju na “postojanje išijasa”.

U takvim situacijama liječnik će vas savjetovati o potencijalnim mjerama samopomoći.

U dijagnostici su od velike pomoći upravo vaše informacije o tome:

• kada je i kako započela bol
• što ste radili
• čime se trenutno bavite
• kako spavate (na kakvom madracu)
• sjedite li dugo
• bavite li se nekom aktivnošću ili sportom koji bi mogli uzrokovati bolove u području leđa
• jeste li i ranije imali problema s leđima
• ima li netko u vašoj obitelji problema s leđima
• itd.

Po potrebi se mogu učiniti slojevne RTG snimke, RTG zdjelice i kukova, vrlo rijetko pretraga ultrazvukom. Liječnik će vas vrlo vjerojatno poslati i na dodatne pretrage poput CT-a ili magnetske rezonance, što su sve neinvazivne slikovne tehnike kojima se bolje može detektirati uzrok pritiska na živac.

Išijas – lijek

Vrlo je važno prije nego se krene s bilo kakvom terapijom utvrditi koji je uzrok išijasa i tek onda odrediti način liječenja, jer ovisno o oštećenju koje leži u podlozi razlikuje se i terapija.

Konzervativne metode liječenja išijasa nude širok spektar mogućnosti, s ciljem smanjenja bolova uzrokovanih pritiskom na živac. Obično se koristi više metoda, a ne samo jedna, u kombinaciji s vježbanjem kako bi se što učinkovitije i brže riješio problem.

Najveći broj osoba s išijasom ima dobar odgovor na konzervativnu terapiju pa nije potrebno kirurško liječenje.

Ako je u pitanju blaži slučaj, dovoljno je nekoliko dana mirovati u krevetu te se nakon toga postepeno vraćati svakodnevnim aktivnostima. Prilikom oporavka treba izbjegavati duže ležanje.

Hladni i topli oblozi uglavnom pomažu kod smanjivanja intenziteta boli.

Akutni bolovi uglavnom se smiruju ležanjem kroz 24 sata. Ležanje duže od 48 sati nije preporučljivo.

Ako se bol ne smanjuje s vremenom, vaš liječnik može preporučiti neke od sljedećih tretmana.

Tipovi lijekova koje vam liječnik može prepisati su:

• lijekovi protiv upale koji osim protuupalnog imaju i analgetski učinak, tj. smanjuju bol
• miorelaksansi (opuštaju mišiće)
• narkotici, tj. opioidi (imaju snažan analgetski učinak)
• antidepresivi (imaju analgetski učinak).

Išijas – vježbe i fizikalna terapija 

Vježba je svakako jedan od najvažnijih koraka u prevenciji i rehabilitaciji osoba koje pate od bolova u donjem dijelu leđa i od išijasa.

Program vježbi treba započeti odmah čim popuste bolovi, još u krevetu. U početku je poželjno vježbe kombinirati s ostalom terapijom, osobito masažom (išijas – masaža).

Jednom kad se bol smiri, liječnik ili fizioterapeut može napraviti rehabilitacijski program koji će spriječiti daljnje ozljede. To obično uključuje vježbe koji pomažu u popravljanju držanja, jačanju mišića koji podržavaju vaša leđa i poboljšanju fleksibilnosti.

Od vježbi najčešće se rade one na strunjači za istezanje leđa, a kasnije vježbe za jačanje trbušne i leđne muskulature. Poželjno je i vježbanje u bazenu jer voda rasterećuje tijelo.

U nastavku vam donosimo video u kojem možete vidjeti tip vježbe koji se radi na fizikalnoj terapiji. Nipošto ove vježbe nemojte raditi bez prethodne konzultacije s liječnikom jer možete napraviti više štete nego koristi.

Premda ove vježbe izgledaju relativno jednostavno, one trebaju odobrenje i stručne upute o izvođenju. Vaš liječnik će ovisno o uzroku, znati koji tip vježbe, kao i oblik terapije treba primijeniti kod vas.

Išijas – operacija

Ova mogućnost je obično rezervirana za slučajeve kada kompromitirani živac uzrokuje uznapredovalu mišićnu slabost u nogama, nemogućnost kontrole mokraćnog mjehura i crijeva (što upućuje na sindrom caude equine) ili kada imate bol koja se postupno pogoršava ili se ne popravlja drugim terapijama.

Operacijskim zahvatom vrši se dekompresija (smanjenje pritiska) živca tako da se odstrani dio diska koji je prolabirao.

Rehabilitacijski postupak uglavnom započinje 4 – 6 tjedana nakon zahvata.

Samopomoć kod išijasa

Najvećim dijelom bolovi u kralježnici ovise o vama. Najvažniji način sprječavanja bolova u leđima jest održavanje njihove snage i gibljivosti svakodnevnim vježbanjem.

Cilj ovih konzervativnih mjera je smanjiti pritisak kralježaka na disk:

• nemojte nositi teške torbe samo na jednom ramenu, izbjegavajte nositi i teške vrećice koje će vas vući na samo jednu stranu, uvijek pokušajte (u slučaju da imate više tereta) rasporediti težinu na dvije ruke
• kada dižete neki predmet, nemojte se savijati u leđima da biste ga dosegnuli, već čučnite i podignite predmet
• nemojte izvijati leđa dok držite nešto teško
• nastojte sjediti uspravnih leđa; ako je potrebno, nabavite ortopedska pomagala koja će vam omogućiti uspravno sjedenje
• uvijek nosite udobne cipele, po mogućnosti s blago povišenom petom
• ako se budite s bolovima u leđima, uložite u novi madrac ili barem nadmadrac; gotovo polovica svih oboljenja leđa nastala je zbog neispravnog položaja kralježnice tijekom sna
• smanjenje tjelesne mase predstavlja vrlo bitan korak u prevenciji i liječenju išijasa, a postiže se pravilnom prehranom i prekidom sjedilačkog načina života, čime će se prevenirati cijeli spektar bolesti u medicini, a ne samo smanjiti bolovi u leđima; ako niste sigurni imate li višak kilograma, zamolite svojeg liječnika da vam izmjeri indeks tjelesne mase
• redovito vježbanje pomoći će vam u jačanju mišića i razvijanju “pravilnog držanja”; jaka leđna muskulatura smanjit će pritisak kojeg kralješci vrše na disk, a time će se smanjiti i njegov prolaps, tj. iskliznuće
• u nekim slučajevima pomaže i akupunktura koju je zapadna medicina preuzela od tradicionalne kineske medicine nakon što se mnogobrojnim studijama pokazalo da smanjuje bol pacijenata i koja je dostupna osobama u javnom zdravstvu preko uputnice HZZO-a.

Izvor: krenizdravo.dnevnik.hr

Valunzi, iznenadna znojenja, suhoća rodnice, nagle promjene raspoloženja – sve su to dobro poznate nuspojave hormonskog “rollercoastera”. No nije samo tijelo ono koje osjeća posljedice ovih promjena. Na udaru se često nađe i mozak, i to u obliku tzv. moždane magle.

U posljednje vrijeme sve se više govori o hormonskoj terapiji i njezinim potencijalnim koristima u ublažavanju nekih od spomenutih simptoma. No, nova istraživanja sugeriraju da bi se mentalna magla mogla ublažiti i na sasvim prirodan način – prehrambenim navikama. Točnije, ključ bi mogao biti u jednom važnom nutrijentu kojeg mnoge žene ne unose dovoljno.

Što je pokazalo istraživanje?

Istraživanje objavljeno u časopisu Nutrients analiziralo je podatke 39 žena koje nisu bile anemične, ali su imale ili nisku ili normalnu razinu željeza u organizmu, s obzirom na dob. Ispitanice su imale prosječnu dob od oko 54 godine. Tijekom istraživanja dale su uzorke krvi, prošle magnetsku rezonancu (MRI) kako bi se procijenila razina željeza u mozgu, te su rješavale kognitivne zadatke dok im je moždana aktivnost bila praćena EEG-om – testom koji mjeri električnu aktivnost mozga.

Istraživači su otkrili da su žene koje su imale dovoljno željeza u krvi postizale bolje rezultate na kognitivnim zadacima u usporedbi s onima koje su imale niže razine. One čiji je status željeza bio ispod očekivanog za njihovu dob pokazale su lošije rezultate na testovima pamćenja, pažnje i općih kognitivnih sposobnosti.

Znanstvenici smatraju da bi upravo održavanje normalne razine željeza u tijelu tijekom menopauzalne tranzicije moglo pomoći u ublažavanju mentalne magle koju mnoge žene tada osjećaju.

Kako željezo utječe na moždanu maglu?

Prvo, važno je razumjeti zašto je željezo toliko važno za ljudsko zdravlje. Osim što obavlja brojne druge funkcije, željezo pomaže crvenim krvnim stanicama u prijenosu kisika kroz tijelo, prema Nacionalnom institutu za zdravlje (NIH). Željezo je ključna komponenta hemoglobina, proteina u crvenim krvnim stanicama koji se veže za kisik. Kada su vam razine željeza (i hemoglobina) dobre, vaša krv može lakše prenositi kisik po tijelu, uključujući i mozak, piše AOL.

Simptomi niske razine željeza, bez obzira na fazu života, uključuju poteškoće s koncentracijom i smanjenje kognitivnih funkcija, što nije ništa neuobičajeno, objašnjava Jessica Cording, magistra prehrane i autorica The Little Book of Game-Changers. Također, prema podacima NIH-a, niske razine željeza mogu uzrokovati osjećaj slabosti i otežano izvođenje fizičkih aktivnosti, zbog čega redovite vježbe i treninzi mogu postati naporniji.

Nije neuobičajeno da žene u perimenopauzi imaju obilna krvarenja, kaže dr. Mary Jane Minkin, profesorica opstetricije i ginekologije te reproduktivnih znanosti na Yale School of Medicine i osnivačica Madame Ovary . To može uzrokovati nisku razinu željeza kod žena (gubitak krvi povezan je s gubitkom željeza). “Krv prenosi kisik do naših tkiva, uključujući mozak”, objašnjava dr. Minkin.

Ako imate niske razine željeza, to znači da će vašem tijelu, a i mozgu, stizati manje kisika, objašnjava dr. Minkin. A upravo to može biti uzrok mentalne magle.

Koje su normalne razine željeza?

Razine željeza mogu se razlikovati od osobe do osobe i ovise o dobi, no žene bi obično trebale imati razine od 35 do 145 mcg/dL, prema podacima Mount Sinai. No, liječnici će obično provjeriti i druge stvari povezane sa željezom, poput ukupnog kapaciteta vezanja željeza (koji pokazuje ima li previše ili premalo željeza u krvi) i zasićenosti željezom (postotak proteina koji prenosi željezo u krvi koji se zove transferin), kaže Cording. “To nam može dati jasniju sliku o tome što se događa”, dodaje ona.

Kako osigurati dovoljan unos željeza kroz prehranu?

Cording obično savjetuje da se prvo fokusirate na unos željeza putem hrane, prije nego što posegnete za dodacima prehrani. Preporučuje da u prehranu uključite namirnice poput bijelog graha, leće, crvenog mesa, obogaćenih žitarica, špinata i tofua. Ako imate obilna krvarenja, ističe da je važno posebno obratiti pažnju na unos željeza u tom periodu kako biste pomogli održavanju optimalnih razina.

Ali ako su vaše razine željeza posebno niske, vaš liječnik može preporučiti uzimanje dodataka prehrani. Točna količina koju treba uzimati uvelike ovisi o vašim trenutnim razinama. “Žene koje imaju rijetko menstruacije ili uopće nemaju menstruacije vjerojatno neće trebati toliko željeza kao mlađe žene koje redovito krvare”, kaže Cording. “Međutim, neke žene u perimenopauzi imaju češće i obilnije menstruacije—one bi mogle trebati više željeza nego mlađe žene.”

U konačnici, ako imate problema s moždanom maglom, važno je konzultirati se s liječnikom. On može naručiti  potrebne testove i pomoći vam da pronađete najbolje rješenje za vašu situaciju.

Izvor:  Miss7zdrava