Drakulić je tijekom desetljeća izgradila ugled autorice čiji su eseji, publicistički radovi i književna djela oblikovali razumijevanje tranzicije, raspada Jugoslavije, položaja žena i društvenih promjena u istočnoj Europi. Njezina djela prevedena su na brojne jezike, a tekstove je objavljivala u uglednim svjetskim medijima poput The New York Timesa, Frankfurter Allgemeine Zeitunga, La Repubbliche i El Munda.

Nakon studija komparativne književnosti i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, novinarsku karijeru gradila je u časopisima i novinama poput Starta, Danasa i NIN-a. Već je prvom knjigom “Smrtni grijesi feminizma: Ogledi o mudologiji” 1984. godine otvorila važan prostor za raspravu o feminizmu u tadašnjoj Jugoslaviji.

Tri godine kasnije objavila je roman “Hologrami straha”, koji je obilježio početak njezina uspješnog književnog puta i donio snažan autobiografski i ženski glas u suvremenu književnost, piše Pavica Knezović za Jutarnji list.

Veliki gubitak za hrvatsku i europsku književnost

Početkom 1990-ih bila je, zajedno s još nekoliko autorica, meta nacionalističkih napada nakon što su u jednom tekstu označene kao “Vještice iz Rija”. Unatoč tome, nastavila je graditi međunarodnu karijeru te objavila niz zapaženih knjiga, među kojima su “Kako smo preživjeli”, “Balkan Express”, “Oni ne bi ni mrava zgazili”, “Café Europa”, “Basne o komunizmu” i “Ponovo u kavani Europa”.

U svojim romanima često se bavila ženskim iskustvom, a među njezinim najpoznatijim djelima nalaze se i knjige inspirirane životima Fride Kahlo i Milene Einstein.

Slavenka Drakulić bila je dugogodišnja suradnica Jutarnjeg lista, gdje je redovito objavljivala kolumne i eseje. Bila je udana za švedskog novinara Richarda Swartza, a majka je spisateljice Rujane Jeger.

Njezina smrt predstavlja veliki gubitak za hrvatsku i europsku književnost te novinarstvo.

N1