slavlje – Lola Magazin

Nova godina sa djecom može biti veoma zabavna, evo i kako

Brankica Rakovic — Tue, 16 Dec 2014 09:28:00 +0000

Nova godina sa djecom definitivno nije ni nalik na one kakve ste prije imali. Ali otkrićemo vam nešto, ona može biti i bolja od ijedne do sada, jer možda niste ni svjesne koliko zabave se krije u proslavi sa djecom. Zato se pripremite za ovaj nezaboravan doček, jer vam donosimo sedam ideja kako biste ovu Novu godinu pamtili još dugo godina.

Kostimiranje

Izvucite tu vintage malu crnu haljinu iz ormara i skinite prašinu sa starih cipela. Angažujte djecu da izvuku najstarije komade odjeće iz ormara i igraju se sa vama, jer će na taj način uživati i zabaviti se, a vi ćete se prisjetiti nekih trenutaka koje je obilježila upravo ta haljina. Budite smjele i slobodne da navučete bijele rukavice, stavite bisernu ogrlicu, krunišete sebe i ćerku tijarama ili vašeg sina krunom. Budite kraljice i kraljevi večeri, a ako će se na zabavi naći i šira porodica iskoristite i njihove ormare. Deda i baka uvijek imaju najbolje komade odjeće. Lakirajte nokte, nosite šešire, pospite konfete i sjaj svuda po sobi, jer ovo je najluđa noć. Zabavite se i pokažite djeci kako se to radi.

Nazdravljanje

Pravac u kuhinju sa djecom i budite kreativne, pravite voćne koktele, a sebi dodajte i koju kapljicu alkohola. Onda im dozvolite da daju neka zvučna i zabavna imena koktelima i sipajte u najskuplje čaše. Zaboravite na onaj set koji čuvate za “posebne prilike” jer ovo je jedinstvena i najvažnija veče za vašu porodicu, nazdravljajte i ne štedite, jer šta je važnije od njih?

Ples

Napravite zajedničku plejlistu koja će obuhvatiti dječije pjesmice, ali i neke vaše omiljene i rasplešite se. Neka plesni podij bude u sredini vaše kuće, a svi su pozvani da se takmiče. Osmislite takmičenje, a neka najbolji pobjedi. Mijenjajte žanrove, opustite se, priredite karaoke parti i nagrađujte se slatkišima. Zabava je zagarantovana.

Dvorci i šatori

Ako mislite da ste prestari da biste pravili šatore od deka, onda smo tu da vas demantujemo. Probudite dječiji duh u vama i preuredite jednu sobu, postavite stolice i prekrijte ih pokrivačima, napravite svoj šator i kampujte usred kuće. Neka svako od vas povjeri jednu tajnu u šatoru i otkrije svoje želje za naredu godinu. Ovakva ideja potiče dječiju kreativnost i daje im siguran prostor, jer šatori su skriveni, mali i pružaju osjećaj bliskosti sa ljudima sa kojima se nalazite.

Sjaj i lampice

Znate šta je omiljeni dio svake novogodišnje proslave? Mogućnost da ostanete budni što duže i da sve blješti i sjaji. Naduvajte balone, pospite sjaj po njima, osvijetlite prostoriju, stavite lampice. Jednostavno, a efektno, neka vaša kuća bude glamurozna u ovoj noći, kao da ste u dvorcu.

Slikanje

Kupite veliki plakat ili neku zabavnu sliku koju ćete staviti kao pozadinu za slikanje, a onda pozirajte ispred i fotografišite se. Još je bolje ako se odlučite za ideju plakata, koji možete oslikati sa vašim rukama, kreativnim natpisima i oblijepiti fotografijama. Budite maštoviti, zalijepite brkove od kolaž papira, glumite poznate ličnosti, smišljajte izazove i sve to ovjekovječite fotoaparatom.

Odbrojavanje

Ako niste pobornici toga da djeca ostaju do kasno budna, napravite rani doček u vrijeme koje vama odgovara i za koje mislite da je prikladan djeci. A onda se maksimalno potrudite da odbrojavanje bude što efektnije i veselije. Nova godina sa djecom može biti veoma zabavna, samo ako se opustite i odlučite da vam novogodišnji cilj bude porodična sreća.

Neobični novogodišnji rituali širom svijeta. Jeste li više za Njemačku ili ipak Dansku?

Brankica Rakovic — Wed, 16 Dec 2009 12:31:00 +0000

Bliži se famozni 31. decembar i svi čekamo ponoć kako bismo poljubili svoje najdraže i proslavili Novu godinu. Možda je tako kod nas, ali je li i u ostatku svijeta? Prema nekim kalendarima i običajima, u pojedinim dijelovima svijeta Nova godina ne nastupa prvog januara, već kasnije. Tako se u Kini slavi krajem januara, a Židovi svoju slave u jesen, dok se prema julijanskom kalendaru slavi sredinom januara. Međutim, nije to jedina razlika u slavlju, jer postoji različiti običaji širom svijeta. Za neke ste možda ranije i čuli, ali smo uvjereni da postoje neki koji će vas iznenaditi, a možda i navesti da proslavite nadolazeću Novu godinu upravo na taj način.

Španija, 12 bobica grožđa za sreću

Dok odbrojavaju minute do ponoći Španjolci jedu bobice grožđa za sreću i blagostanje, a ova tradicija postoji od 1895. godine, kada su vinari započeli ovu ideju. Nakon ponoći nastavljaju slaviti do ranih jutarnjih sati. Vjerujući da svaka boba ima svoju simboliku i da će im omogućiti bolju godinu, jer koliko mjeseci, toliko bobica.

Belgija, dječije čestitke roditeljima

U Belgiji Nova godina se dočekuje tako što djeca prave čestitke i pišu pisma svojim roditeljima ili djedama i bakama, kako bi izrazili svoje želje i očekivanja u novoj godini. Ukrašavaju ih papirnim anđelima, sjajnim papirima, kao i drugim različitim ukrasima, kako bi izrazili svoje emocije i obradovali najdraže.

Grčka, luk koji visi na vratima

Vjeruje se da ako okačite luk na ulazna vrata, to će vam omogućiti ponovno rađanje i simbolizovati napredak i razvoj u novoj godini. Ujutru roditelji potapšu djecu po glavi kako bi ih probudili prije odlaska u Crkvu. Osim toga, za sreću i blagostanje oni razbijaju nar na pragu kuće, prije nego uđu u nju u Novoj godini, što takođe simbolizuje prosperitet.

Danska, veliki kolači i razbijanje suđa

Za sve sladokusce priprema se veliko slavlje u Danskoj, jer tamo je tradicija takva da jedete velike kolače, poznate pod nazivom Kransekage ukrašene zastavicama i prskalicama. A onda lomite sve, jer što više slomite više prijatelja ćete imati u januaru i narednoj godini. Naš savjet je “Lom, lom”.

Estonija, 12 jela tokom noći

U Estoniji se vjeruje da što više pojedete, to bolje. Zato oni jedu sedam, devet pa čak i dvanest jela tokom novogodišnje večeri. Sa svakim novim jelom, smatra se da dolazi nova snaga pa što više pojedete to ćete energičniji biti. Naravno, ne misli se na čitave porcije, već na dio, a dio se prema vjerovanju ostavlja duhovima koji će posjetiti kuću u Novoj godini.

Irska, slobodne žene stavljaju borove grančice ispod jastuka

Slobodne žene u Irskoj stavljaju grančicu bora ispod jastuka u novogodišnjoj noći u nadi da će im iduća godina donijeti onog pravog. Takođe, prema njihovoj tradiciji i vjerovanju, trebate biti oprezni ko vam ulazi u kuću prvog januara. Ako to bude visok, crn i zgodan muškarac, eto sreće. Međutim, ako to bude crvenokosa žena, problemi su na vratima.

Njemačka, svinje od marcipana i gledanje tv-a

Njemci kao i ostatak godine vole popiti i pojesti, a u novogodišnjoj noći tu su punjene krofne, ali i svinje od marcipana, koje simbolizuju dobru sreću. Osim toga, zabava im se na nalazi izvan doma pa uživaju gledajući tv programe, naročito crno-bijele filmove ili kabaree.

Argentina, grah za sreću

Ko voli grah, pravac u Argentinu, jer tamo je to novogodišnja večera. Navodno donosi sreću i blagostanje u kuću, a naročito se odnosi na uspješnu karijeru. Osim toga Argentinci vole voziti kofer po kući tokom te večeri, jer vjeruju da će na taj način u novoj godini više putovati.

Ekvador, spaljivanje slika i odjeće neprijatelja

Na Ekvadoru, hiljade ljudi izlaze na ulice kako bi spaljivali lutke koje predstavljaju neprijatelje i nesreće iz prošle godine. Napravljeni od novina, dijelova drveta i tekstila, ovi primjerci simbolizuju sve loše što im se desilo prošle godine, a trebali bi ga se riješiti prije ulaska u novu.

Iran, prvi dan proljeća je nova godina

Persijska nova godina označava početak proljeća i novo rađanje. Priprema za ovu proslavu počinje u decembru, prema sunčevom Persijskog kalendaru, a simbolizuje žrtvu i ponovno rađanje. Simbol žrtve je bog žrtvovanja, Domuzi, kojeg predstavlja muškaraca lica obojenog u crnu boju, a koji pleše ulicama i svira tambure i bubnjeve obučen u crvenu odjeću, kako bi simbolizovao sreću.

Ma šta mislili o našem dočeku, čini se da u svijetu ima mnogo luđih, čudnijih, ali i kreativnijih načina da se uđe u Novu godinu. Znate li još neki?

Ko je Clara Zetkin i zašto je važna za sve nas?

Brankica Rakovic — Mon, 17 Mar 2008 10:13:00 +0000

Prije nego se sam događaj i datum komercijalizovao.

Prije nego su žene simboliku slavlja pronašle u karanfilu, a muškarci u kupovini istog, desila se inicijativa koja je pokrenula žene da se pobune i da taj datum omoguće.

Ne iz tih razloga, ali iz mnogo većih i neophodnijih.

Inicijatorka svega bila je upravo ona. Clara Zetkin, rođena Ajzner, ćerka je seoskog učitelja i majke domaćice. Odrastajući na selu Viderau u Saksoniji od malena se suočavala sa realnim uslovima života, koji su bili ispod granice prihvatljivog. To je međutim nije sprečilo da se školuje za učiteljicu u klasi Auguste Schmidt, borkinje za prava žena. I to sa samo 15 godina.

U krugu ruskih studenata sa kojima se družila i diskutovala o socijalističkim idejama, upoznala je Ossipa Zetkina. Zajednička interesovanja i slični pogledi na svijet, zbližili su ovo dvoje ljudi, koji su se bavili socijalizmom uprkos zabrani socijalističkih zakona u Njemačkoj u to vrijeme. Upravo radi toga, on je uhapšen na jednom od tajnih Kongresa socijaldemokrata i protjeran iz zemlje. To je nije sprečilo da 1883. godine odluči da se preseli u Pariz kako bi mogla biti sa njim. Uzela je njegovo prezime, ali se nikada nije udala za njega kako ne bi izgubila njemačko državljanstvo. Dobili su dvoje djece. Maksima i Kostja.

Njihov zajednički život bio je nalik na njeno djetinjstvo. Bili su na rubu egzistencije, preživljavajući uz pomoć prijatelja, angažovanih u istom pokretu. Ona se potom odlučila za novinarstvo i prevoditeljstvo i počela se prilagođivati principima marksizma. Njeno najteže doba uslijedilo je kada se Ossip razbolio, a ona morala brinuti za djecu, egzistenciju i njega, koji je bio gotovo nepokretan. Umro je 1889. godine. Iste godine na konferenciji u Parizu, održala je referat o pravima žena koji je naveo žene da se angažuju u socijaldemokratskom pokretu. Snažno se zalagala za prava žena na rad, uprkos tome što su neki od njenih kolega smatrali da je to potpuno apsurdno, jer se radom žena umanjuju plate muškarcima.

Istupala je javno i govorila kako se žene moraju konačno osloboditi nadmoći muškaraca, jer ne postoji razlog zašto bi oni bili nadmoćniji.

Samo godinu dana kasnije vratila se u Njemačku, nakon što su ukinuti i zakoni o zabrani socijalista. Radila je kao urednica časopisa “Jednakost” čitavih 25 godina, zalagajući se za poboljšanje prava žena u društvu. Poseban akcenat stavljala je na ekonomsku nezavisnost žena, koja bi im omogućila i jednake plate za iste poslove, pravo na organizovanje u sindikate, ali i interesne saveze. Željela je da im se dodijeli i jednako političko pravo kao muškarcima. Njene inicijative i zalaganja usvojena su prvog puta kada je Međunarodni dan žena proslavljen 1911. godine.

Njen osvrt na bračnu zajednicu bio je preteča feminističkog pogleda na svijet. Smatrala je da ga treba postaviti na temelje ravnopravnosti koja je podrazumijevala i jednake uloge u odgoju i obrazovanju djece. Nikakav oblik stereotipa nije mogao biti opravdanje za žene koje su morale potisnuti karijeru zbog porodice.

“Kako muškarac i žena pripadaju jedno s drugim pri stvaranju djeteta, tako i pripadaju jedno s drugim pri odgoju djeteta, jer odgoj je drugo stvaranje djeteta i u mnogo slučajeva i važniji dio stvaranja djeteta, a kasnije čovjeka”, isticala je i posebno akcentovajući na obavezu roditelja da djecu odgajaju na isti način. Bez obzira na pol i uzrast, svi su trebali obavljati sve, jednako posvećeno i predano. Ako pak roditelji odluče da se razvedu, ona nije vidjela razlog zašto da to ne urade.

Sve što bi sebi dozvolila, tolerisala bi i kod drugih žena, jer vjerovala je da su dvostruki standardi apsolutno nedopustivi. Abortus je iz njenog ugla bio i ostao ženin izbor, jer se radilo o njenom tijelu, dok je ljubav mogla biti slobodna na sve moguće načine.

U skladu sa izrečenim i sebi je omogućila istu, vjenčanjem sa 18 godina mlađim pjesnikom i slikarom Fridrihom Cundelasom kojim je živjela u Stuttgartu. Za vrijeme rata odobrenog od strane vrha socijaldemokratske partije, javno se suprotstavila i zalagala za reforme. Pozivajući žene na Konferenciju žena, ali i za kraj rata, uhapšena je zbog izdaje zemlje. Ubrzo je pak puštena iz pritvora.

Grupa radikalnih ljevičara, kojoj je i sama pripadala oformila je 1917. godine “Nezavisnu socijaldemokratsku partiju” u kojoj se nalazila i njena dugogodišnja prijateljica i aktivistkinja Roza Luksemburg. Sve to prouzrokovalo je gubitak pozicije u “Jednakosti”. Ona se pak snašla i počela uređivati “Komunistkinju” ženski časopis. Nakon četiri godine na Međunarodnoj konferenciji žena izabrana je za voditeljicu zapadnoevropskog međunarodnog sekretarijata Kominterne žena u Berlinu.

Umrla je 1933. godine u Rusiji gdje je i sahranjena. Ostala je zapamćena kao ona koja se borila da omogući sve ono što žene danas imaju, ali nekada nedovoljno svjesne i zanemaruju. Srećan joj dan koji nam je omogućila.