Tako je u Sloveniju za deset godina otišlo 125.045 radnika, a u Njemačku 6.679.

Prema podacima iz prednacrta izvještaja o radu Agencije za rad i zapošljavanje za 2024. godinu, u Sloveniji je lani radne dozvole dobilo i počelo da radi 13.436 državljana BiH. S druge strane, u Njemačkoj su na poslovima njegovatelja lani zaposlena 223 radnika iz BiH.

“U dosadašnjem toku realizacije Sporazuma o zapošljavanju državljana Bosne i Hercegovine u Republici Sloveniji najviše su traženi radnici iz BiH sa sljedećim zanimanjima: vozači (oko 25 odsto oglasa) i varioci (oko 20 odsto oglasa), dok su za ostala zanimanja brojevi mnogo manji. Od ostalih zanimanja traženi su armirači, zidari, elektroinstalateri, bravari, fasaderi i građevinski radnici”, istakli su iz Agencije za zapošljavanje BiH za “Nezavisne novine”.

Iz Agencije dodaju da se sve zapošljavanje u Sloveniji odvija putem njih, dok za Njemačku imaju dozvolu za posredovanje samo osoba sa završenom srednjom medicinskom školom opšteg ili pedijatrijskog smjera, koje imaju položen stručni ispit u BiH i znanje njemačkog jezika na minimum B1 nivou, prema evropskom referentnom okviru za jezike.

“Sve osobe koje odlaze na rad u inostranstvo posredstvom Agencije za rad i zapošljavanje BiH su uredno odjavljene sa biroa nezaposlenih, te imaju prava na radu u navedenim državama kao i domaća radna snaga u tim državama”, objašnjavaju oni za “Nezavisne novine” i dodaju da za osobe koje odlaze u inostranstvo mimo Agencije nemaju podatke jer te osobe nisu dužne nigdje da evidentiraju svoj odlazak.

Zoran Škrebić, predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske, ističe da odlazak radnika utiče na poslodavce u Srpskoj i BiH.

“Ono što je sigurno evidentno jeste da postoji nedostatak radne snage i jedno vrijeme se pričalo da nedostaju majstori, ali sada već možemo slobodno da kažemo da je nedostatak radne snage, od nekvalifikovane do visokoobrazovanih kadrova, odnosno inženjerskog kadra”, kaže Škrebić za “Nezavisne novine”.

Kako je dodao, privreda u BiH je na niskom tehnološkom razvoju, što joj otežava borbu sa zapadnim ekonomijama.

“Mi smo imali dosta prijedloga i smatramo da je jedno od rješenja tehnološki razvoj privrede, subvencije za tehnološki razvoj, kao i automatizacija proizvodnih procesa, ali sve to mora biti podržano i kroz učešće fakulteta, instituta i drugih u osposobljavanju privrede  za tehnološki napredak”, navodi Škrebić.

Mirko Šerbedžija, predsjednik Sindikata medicinskih sestara i tehničara Republike Srpske, u razgovoru za “Nezavisne novine” nedavno je istakao da često zdravstveni profesionalci odlaze i u druga zanimanja i traže svoje mjesto pod suncem.

“Nažalost, mi gubimo jedan iskusni kadar. Više puta smo ponavljali da zdravstveni sistem Republike Srpske leži na ‘60. i ‘70. godištu, međutim, te naše kolege već polako odlaze u penziju, tako da samim tim ne gubimo samo ljude koji odlaze da rade u neka druga zanimanja, koji odlaze da rade na Zapad, nego gubimo iskusne kadrove koji odlaze u penziju, a nažalost, nemamo profesionalce koji će njihova mjesta da nadoknade”, rekao je Šerbedžija.

Inače, Agencija za rad i zapošljavanje BiH od 2013. godine posreduje u zapošljavanju bh. građana u Sloveniji i Njemačkoj.

Ministarstvo pravde Slovenije izradilo je prijedlog izmjena Kaznenog zakona koji predviđa strože sankcije za ubistva u porodici.

Prijedlogom zakona predviđeno je i kazneno gonjenje za silovanje u bračnoj, ali i vanbračnoj zajednici po službenoj dužnosti.

Kako navodi Miha Šepec s mariborskog Pravnog fakulteta, predloženo uređenje Kaznenog zakona u ovom domenu je potrebno i poželjno.

Kazneni zakon, u poglavlju koje definira kaznena djela protiv života i tijela, trenutno razlikuje, između ostalog, ubistva iz nehata i nasilna ubistva.

Prema prijedlogu amandmana, koji je Ministarstvo pravde utvrdilo predlaže se da se u Kazneni zakon doda dio koji se odnosi na “oduzimanje života u porodici” koje se također kvalificira kao ubistvo.

Navedene okolnosti su, navodi predlagatelj, sažete u odredbama Kaznenog zakona koji definira kazneno djelo nasilja u porodici, čija krajnost može biti oduzimanje života.

“Tekst predložene nove odredbe može obuhvatiti kako femicide (ubistva partnerice), tako i druga ubistva u okviru tako definiranih zajednica, primjerice roditelja, djedova, baka, djece, partnera, bez obzira na pol”, navodi, između ostalog, Ministarstvo pravde Slovenije.

Izvor: bhsc,trtbalkan.com

Verzija hidratacijskig napitka ostaje na policama slovenačkih trgovina, piše 24ur.com.

Kako pišu, inspekcija je na osnovu prijave izašla na teren te otkrila da postoje dvije vrste napitka.

Kontrolom sastojaka utvrđeno je da energetski napitak Prime sadrži sastojak L-teanin koji nije dopušten u bezalkoholnim pićima u EU.

Time je ova verzija zabranjena za promet, saopštila je danas inspekcija, prenosi Index.

Tokom posljednjih nadzora inspektori su utvrdili da subjekti više ne stavljaju na tržište energetska pića s kofeinom, već isključivo hidratizacijska pića marke Prime, koja ne sadrže kofein i L-teanin.

Istovremeno, Uprava za javno zdravstvo Ministarstva zdravlja zatražila je od Nacionalnog zavoda za javno zdravstvo procjenu rizika. Kako su objasnili, iz dostavljene dokumentacije razvidno je da procijenjena izloženost kofeinu konzumacijom energetskih napitaka Prime ukazuje na postojanje vjerovatnosti štetnog djelovanja na zdravlje predmetnih populacijskih skupina, stoga energetski napitci Prime predstavljaju rizik za zdravlje djece i adolescenata s obzirom na sadržaj kofeina, prenosi 24ur.com.

Suspenzija Šengena na granicama s Hrvatskom i Mađarskom trajaće najmanje deset dana, odlučeno je na sjedinici vlade u četvrtak, prenosi 24sata.hr.

Ministar unutrašnjih poslova Hrvatske Davor Božinović danas je na sastanku s kolegama u Luksemburgu kazao kako te kontrole neće biti istovjetne onima koje su se provodila prije Šengena.

Podsjetimo, Italija je Sloveniji najavila privremeni nadzor na granici zbog pojačanih migracija, ali i zbog straha od teroroizma. Slovenija je juče odlučila isti taj nadzor uvesti i na svojim granicama s Hrvatskom i Mađarskom.

U Sloveniji je zabranjen rad dece mlađe od 15 godina, ali postoje izuzeci. „Dete mlađe od 15 godina može izuzetno, uz naknadu, učestvovati u snimanju, pripremi i izvođenju umetničkih, scenskih i drugih dela iz oblasti kulturno-umetničke, sportske i reklamne delatnosti“, navodi se u Zakonu o radnim odnosima.

Radno vreme dece je posebno ograničeno

Kako piše portal 24ur, u Sloveniji je radno vreme dece mlađe od 15 godina takođe posebno ograničeno. Radno vreme dece koja obavljaju lake poslove za vreme školskog raspusta ne sme da traje duže od sedam sati dnevno i 35 sati nedeljno. Rad deteta koji se obavlja u toku školske godine van vremena određenog za nastavu ne može trajati duže od dva časa dnevno i najviše 12 časova nedeljno.

U svakom slučaju, deci je zabranjeno obavljanje noćnog rada od osam sati uveče do šest sati ujutru, a mora im se obezbediti i dnevni odmor od najmanje 14 uzastopnih sati u svakom periodu od 24 sata.

Preuzeto sa: detinjarije.com

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Alpaka Ranč Slovenija (@alpakarancslovenija)

Vlasnik ranča je 27-godišnji mladić Miha koji je prvu alpaku nabavio iz ljubavi prema ovim životinjama, ne misleći da će njegov hobi prerasti u posao koji svakim danom privlači sve više posjetitelja. Prije nego se upustite u ovu neobičnu avanturu, važno je znati da su alpake vrlo ljubazna i nježna stvorenja koja se odlično slažu i s djecom. Za raliku od ljama, alpake ne pljuju stoga se ne morate bojati (pre)bliskih susreta već uživajte u društvu ovih plemenitih životinja koje će se vrlo rado s vama i fotkati! Više informacija o samom ranču potražite na linku, a posjetiti ga možete od travnja pa sve do listopada!

Melania Tramp.

Rođena je 26. aprila 1970. godine u Sevnici u Sloveniji. Svoje ime Melania Knavs promijenila je u Melanija Knaus kada se sa šesnaest godina počela baviti modelingom. Fotograf Stane Jerko zapazio je kao sedamnaestogodišnjakinju u Ljubljani, gdje je pohađala srednju u školu i pozvao je na prvi fotošuting. To je lansiralo među italijanske modne agencije sa osamnaest godina.

Počela je sa angažmanima širom svijeta, a pojavila se i potpuno gola na naslovnica britanskog GQ magazina. Ljubav prema modi naslijedila je od majke, koja je Melaniu već kao djevojčicu od pet godina vodila na revije. Danas ima liniju nakita, koju prodaje na svom šoping kanalu QVC. Ističe kako je nakon posla i sina, njen muž zapravo njen treći posao.

Počela je sa angažmanima širom svijeta, a pojavila se i potpuno gola na naslovnica britanskog GQ magazina.

Nastavila se obrazovati tokom putovanja Evropom, naučivši engleski, francuski i srpsko-hrvatski. Otišla je u Njujork 1996. godine kada joj je modni skaut Paolo Zampoli ponudio vizu i ugovor. Pomoću H-1B vize, njen boravak u Americi je stavlja na bolju poziciju od naučnika i računarskih programera, jer se njome potvrđuje visoko kvalifikovani radnik. Što je u ovom slučaju bila ona. Uspjela je dobiti svoju zelenu kartu 2001. godine, a nakon pet godina postati i građanka Amerike.

Sa dvadeset i osam godina upoznala je Trampa na zabavi koju je organizovao Zampoli u klubu na Manhetnu. On je na zabavu došao sa norveškom kozmetičarkom Selinom Midelfart, ali je uprkos tome zatražio Melanijin broj telefona. S obzirom na to da je bio u društvu, nije željela dati svoj i umjesto toga je zatražila njegov. Kasnije je izjavila kako je to uradila i zbog toga što vjeruje da su mu sve žene davale brojeve pa bi ona tako bila još samo jedna u nizu. Ovako je htjela vidjeti kakve su njegove namjere. Dodala je kako je najviše zanimalo koji će joj broj dati, jer je vjerovala da i to pokazuje koliko je zapravo ozbiljan u svojoj namjeri. Dao joj je sve svoje brojeve, što joj je bilo dovoljno da zaključi.

S obzirom na to da je bio u društvu, nije željela dati svoj i umjesto toga je zatražila njegov. Kasnije je izjavila kako je to uradila i zbog toga što vjeruje da su mu sve žene davale brojeve pa bi ona tako bila još samo jedna u nizu.

Čekala je sedmicu dana da se javi, a onda su počeli izlaziti. Upravo tada su počele i njegove prve ideje o kandidovanju za predsjednika Amerike, kada je postao član Reformske partije. Ona je počela davati intervjue u kojima je govorila i o njihovom seksualnom životu, naglašavajući kako imaju izvanredan seks barem jednom dnevno. Tramp se priključio poigravanju i izjavama u medijima, naglašavajući koliko je ona zapravo seksi.

Nakon dva braka iza sebe, Tramp je vođen onom da je treća sreća zaprosio Melaniju u Njujorku. Vjenčali su se u januaru 2005. godine u crkvi na Floridi. Njena vjenčanica je nosila potpis Džona Galijana, a koštala je 160 hiljada evra. Na zabavi su bili prisutni i Hilari i Bil Klinton, ne sluteći kako će razvoj događaja izgledati za nekoliko godina.

Među drugim poznatim ličnostima našli su se i manekenka Hajdi Klum, reper Pi Didi, kao i Bili Džol koji je pjevao mladencima pjesmu Just the way you are. U kasnijem intervjuu naglasila je kako je udaja za Donalda nešto za šta čovjek mora biti siguran u sebe. Biti pametan i snažan. Očigledno je to znala biti. Dobili su sina Barona Vilijama 2006. godine, nakon čega je Melania postala prvi put majka. Baron je dobio svoj sprat u Trampovom tornju na Menhetnu, a već kao dječak je počeo oblačiti odjela i kravate pa mu je mama dala i nadimak “Mini-Donald”.

U kasnijem intervjuu naglasila je kako je udaja za Donalda nešto za šta čovjek mora biti siguran u sebe. Biti pametan i snažan.

Kada su je pitali 2000. godine kakva bi bila kao prva dama, ako Donald ikad pobijedi, rekla je da bi bila veoma tradicionalna, poredivši sebe sa Beki Ford i Džeki Kenedi. Govori se kako ne bi trebalo suditi knjigu prema koricama, što je u Melanijinom slučaju novine na osnovu naslovne stranice, ali slijedi period u kojem ćemo vidjeti je li to istina.

Ona je jedina prva dama koja u CV-u ima i golu naslovnicu.

Ujedno je prva i koja dolazi iz države u kojoj je vladao komunizam, a druga koja je rođena izvan Amerike, nakon Luise Adam, koja je došla iz Engleske, a bila je žena šestog predsjednika Džona Kvinsija koji je bio na vlasti od 1825. do 1829. godine.

Sa jedne strane tradicionalna, sa druge i više nego liberalna, Melanija je sigurno prva dama kakvu do sada nismo vidjeli, jednako kao što je i njen suprug predsjednik za pamćenje. Uprkos tome što se nekada ne slaže sa njegovim stavovima, Melanija čvrsto podržava Donalda u svim usponima i padovima, koji joj u konačnici potvrđuju njenu rečenicu nakon udaje. “Da se udaš za Donalda trebaš biti veoma snažna i pametna”.

Procijenite sami je li.

Nekako slično i ne tako davno, još jedna zemlja je prošla kroz referendum. Početkom devedesetih, Jugosloveni su izašli na glasačka mjesta kako bi rekli da li žele da ostanu u zajedničkoj državi. Rezultat glasanja, međutim, nije bio samo puki zbir glasova i razjedinjenje federacije, već krvavi sukob i nasilno rasparčavanje države u disfunkcionalne mikro nacionalne države.

Možda to sada zvuči nevjerovatno, ali i UK dijeli mnogo toga sa Jugoslavijom.

Kao i Jugoslavija, UK je složena, multinacionalna država, nastala na osnovu kontroverznog istorijskog projekta, koji se preklapao sa imperijalističkim planom jedne zemlje, koja je činila jezgro federacije pa ono što je za Jugoslaviju bila Srbija, za UK bila je Engleska. Poput Engleza u Škotskoj i Irskoj, Srbi u Hrvatskoj i Bosni često su viđeni kao ništa drugo do – osvajači.

Baš kao Englezi, Srbi su se osjećali neshvaćeno od onih naroda koje su pokušali da ujedine pod jednom zastavom, optužujući ih za nezahvalnost za sve žrtve koje su podnijeli zarad opšteg dobra. Kao svi ne-Englezi, ne-Srbi su osjećali da su kolonizovani, da se s njima postupa kao s djecom i da ih veći, jači brat maltretira i nameće im svoju volju, a samom stvaranju obje države prethodili su periodi strašnih međuetničkih i međureligijskih sukoba i nasilja.

I pored sve te istorije, elite su uspjele da okupe i ujedine različite narode i tako izvedu neuredne, ali prilično izdržljive, multinacionalne eksperimente: uspijevali su se postići komplikovani kompromisi, a istorijske netrpeljivosti staviti pod kontrolu, u nekim momentima čak potpuno eliminisati. Lokalno samozakonodavstvo i autonomija za etnički različite grupacije je bio modus operandi, kako u UK, tako i u Jugoslaviji.

Za manjine za koje nije bilo moguće uspostaviti autonomne oblasti i sve one koji su se našli u okruženju koje nije dijelilo njihove stavove, postojale su posebne mjere. Zadržavanje kulturnih i političkih veza protestanata u Sjevernoj Irskoj sa njihovom braćom u Engleskoj, bilo je jednako važno kao slobodan protok kulturnih dobara između Srba u Bosni i Srba u njihovoj matičnoj Srbiji.

Svjesne prirode multinacionalnih federacija u eri nacionalnih država, elite su bile spremne da pokrenu i guraju bilo kakvu ideju zajedničkog identita, koja bi nadjačala duboko usađene nacionalne identete, koji su bili živi u sastavnim dijelovima novih, ujedinjenih zemalja. Konkretnije, “Britanstvo” nije nikada bila zvanična politika UK-a, baš kao što to nije bilo ni “Jugoslovenstvo”, već su se oni na vrhu nadali da će godine, decenije i vijekovi međuetničkih interakcija rezultirati viđenjem Engleza, Velšana, Škota i Iraca sebe samih kao Brita, baš kao što se trebalo desiti da Srbi, Hrvati, Muslimani, Slovenci, Makedonci i Crnogorci smatraju sebe Jugoslovenima.

U slučaju UK, članstvo u Evropskoj uniji omelo je i unutrašnje destruktivne snage i preusmjerilo ih ka Briselu. Sličnu ulogu za Jugoslaviju je odigrao Hladni rat i osjećaj opšteg ponosa što tako mala zemlja zauzima veliku ulogu na svjetskoj sceni, balansirajući između dva suprotstavljena bloka. A onda je pao Berlinski zid, a sa njim i Jugoslavija: Jugosloveni su izgubili svoje malo, posebno globalno mjesto, unutrašnji nacionalizmi su ponovo progledali, a demokratski populizam sjeo na centalnu pozornicu Jugoslovenskog pozorišta.

Jugoslovenski slučaj demokratije je pobio svaku tvrdnju da je ona neko dobro po sebi, da nužno donosi stabilnost i prosvjećenje. Devedesete su, pobjedom demokratije, nastavljene opštom mobilizacijom praćenom cvjetanjem novih političkih partija. Ljudi su protestovali, tražili sve i svašta, najavljivani su referendumi, obećavani novi putevi, nove budućnosti. Sve to je završeno krvoprolićem i trganjem zemlje na slabo funkcionalne ili potpuno nefunkcionalne nacionalne države uz gubitak 100 000 života, odlazak više od dva miliona stanovnika, podizanje granica, trovanje mržnjom, podjele i ukorjenjivanje korupcije.

Ukoliko postoji bar jedna lekcija koju UK treba da nauči od Jugoslavije jeste ona o referendumima: referendumi su užasni. Ovi kratki izleti radi vježbnja direktne demokratije ne samo da ne donose odgovor na ključna egzistencijalna pitanja, već oživljavaju i stavljaju u žižu društvene podjele koje su prethodno bile politički potisnute ili kanalisane kroz civilni diskurs.

A kako su gotovo uvijek organizovani oko pitanja koja se čine od životnog značaja, referendumi imaju razornu snagu, koja se povećava s činjenicom da su donesene odluke nepovratne. Za razliku od izbora, strana koja je izgubila ne može svoju ljutnju preusmjeriti na dobijanje sljedeće runde, jer donesena odluka je tu bez mogućnosti preispitivanja.

Ovo je najočiglednije na primjeru bosanskih Srba 1992. godine.  Tada je, nakon što su dvije jugoslovenske republike, Slovenija i Hrvatska, odlučile da ne žele biti dio federacije, nova bosanska, demokratski izabrana, vlada organizovala referendum sa pitanjem da li Bosna i Hercegovina takođe treba da izađe iz zajedničke države. Bosanski Srbi, gotovo svi do jednog za ostanak u Jugoslaviji, kako bi mogli očuvati svoje veze sa Srbijom, odlučili su bojkovati referendum znajući da čine oko trideset posto bosanskohercegovačkog stanovništva. Da su odlučili da izađu, dali bi legitimitet referendumu, na kom bi sigurno bili preglasani. U skladu sa predviđanjima, rezultati referenduma su bili veliko “da” za nezavisnost i jednako u skladu sa svim drugim predviđanjima, ovo “da” je vodilo ratu, budući da su bosanski Srbi željeli da njihovo parče zemlje ostane u Jugoslaviji, uz Srbiju.

Ako pogledamo Brexit i zagrebemo ispod puke površine, vidjećamo da se UK suočava sa zapanjujuće sličnom situacijom. Glasanje na referendumu je, u velikoj mjeri, išlo nacionalnim linijama i učinilo nedostatak opštenacionalnog konsenzusa pitanjem života i smrti ove države. Kraj UK van Evropske unije se čini lako predvidljivom budućnošću, kao što je to bio i kraj ujedinjene BiH van Jugoslavije: Škoti će tražiti otcjepljenje, Sjeverna Irska posebna prava, samoodređenje i na kraju ponovno ujedinjenje sa Republikom Irskom, dok se protestanti budu povlačili iz politike, pribjegavajući ko zna kojim sredstvima, svjesni da su političkim procesima već svedeni na manjinu.

Ono što bi nas bregzitski debakl trebao naučiti jeste da su referendumi populistički alat koji omogućava demagozima da koriste politiku mržnje na demokratski način.

Jasno, referendumi su demokratski.

Ali, isto tako i smrtonosni.

Nekad doslovno.

Autor: Feđa Burić, asistent na Univerzitetu Belarmin

http://www.historymatters.group.shef.ac.uk/brexit-lesson-yugoslavia/