Bivša somalijska ministrica Merijan Kasim složila se i izjavila kako bi na pitanje gdje je najopasnije na svijetu za žene odgovorila sa: “U Somaliji”. A najgore što se ženama ovdje može dogoditi jeste da zatrudne. Fadumo Dejib je žena koja želi promijeniti sve to.

Nisam političarka, zapravo sam običan laik. Osoba sam koja vjeruje da je moralna obaveza mijenjati naše društvo. To je građanska dužnost svih nas.

Prije nego je odlučila da postane predsjednica, Fadumo se suočila sa mnogim izazovima. Rođena je u Keniji, a njena porodica je bila prisiljena preseliti se u Somaliju za vrijeme ogromnih tenzija između susjednih država, dok je ona bila mlada. Kada je izbio građanski rat, izbjegli su u Finsku. Tu je tek sa četrnaest godina naučila da piše i čita.

Završila je medicinu, a nakon toga otišla na master studije na Harvard, nakon čega se zaposlila i radila nekoliko godina kao specijalista zdravstvene njege u organizacijama kao što su UN i UNICEF. Trenutno radi na doktoratu, fokusirajući se na učešće žena u vlasti i njihovom osnaživanju u postkonfliktnim zajednicama.

Uprkos tome što je izgradila život sebi i svojoj porodici u Finskoj, ona još uvijek osjeća obavezu prema svojoj državi iz koje potiče. Za vrijeme rada u UN-u shvatila je da treba da preuzme ulogu liderke i ubrza proces promjena u Somaliji. Kada je započela svoj doktorat, shvatila je da ne postoji lider koji radi na pitanjima koja se tiču nje i naroda. Pomislila je:

Možda sam ja osoba koju tražim.

Tada je shvatila da se treba vratiti kući i preduzeti nešto. Njena zemlja nije bila dom gdje se divno vratiti, ali je odlučila da je učini takvom. Svi se žele vratiti kući, a kako bi kuća postala dom, ona je istrajala u toj ideji. Međutim, nisu svi spremni da prihvate ženu na vodećoj poziciji u Somaliji. Ona smatra kako su izazovi sa kojim se ona suočava jednaki onima sa kojima se istovremeno suočava Hilari Klinton u Americi.

Kada žena odlučiti kročiti na teritoriju koja je dominantno muška, čudne stvari se događaju. Prva od njih je strah, a druga je otpor.

Njena kampanja zasnovana je na sigurnosti i ekonomskom prosperitetu, gdje poentira razlike između politike u Somaliji i Americi. U Americi je, kako navodi, sistem stare demokratije koji se pokazao u Obaminom slučaju i koji će se vjerovatno pokazati i u Hilarinom. To, međutim, nije slučaj u Somaliji.

Ona vjeruje kako je dašak svježeg vazduha u regularnoj politici u Somaliji. Ono što je čini drugačijom od ostalih osamnaest kandidata je, kako ističe, to što nije ranije bila uključena u rad nijedne stranke. Nije bila silovana, ukradena, optužena za korupciju, upletena u kriminalne radnje, povezana sa religioznim grupama i organizacijama. Zato je potpuno čista i nezavisna. Vjeruje kako će država to prepoznati.

Prijetili su joj smrću tokom njene kampanje i pripremili je na moguće posljedice njene kandidature. Međutim, ona to doživljava kao izazov s kojim se treba suočiti. Vjeruje kako su prijetnje koje dobija pokazatelj da radi pravu stvar i da to, očito, smeta onima koji učestvuju u nepravdi. Ostaje uporna u svojoj borbi da omogući ženama ravnopravnost i pokaže svima koji joj prijete da se ne boji i da su oni zapravo kukavice.

Trenutni predsjednik Somalije je Hasan Šeik Mohamu, koji je na poziciji od 2012. godine. Za vrijeme njegovog mandata, država se suočila sa mnogim poteškoćama. Zadesile su je prirodne katastrofe, nestabilnost vlade i ekonomska kriza. Ali ona vjeruje kako su potrebni maleni koraci kako bi se obnovila ekonomija i unaprijedila administracija.

Izbori su zakazani za kraj ovog mjeseca, ali su vladajuće partije odlučile prolongirati ih do januara iduće godine, što će prema riječima Dejib značiti mjesece anarhije. Međutim, ona ne gubi nadu da će nakon svega uspjeti.

Možemo biti samo optimistični i vjerovati da će dobro pobjediti sve. Ništa nam drugo ne preostaje.

Ona će biti prva Latinoamerikanka koja je ikad došla u Senat, nakon što je pobijedila svog oponenta republikanca. Izjavila je kako ovo nije njena pobjeda, već pobjeda naroda, do koje su došli svi zajedno. Onase  i prije zalagala za multikulturalnost i podršku različitostima u svim sferama, a sada će se time i u praksi baviti. Iako će Republikacni činiti većinu u Senatu, ona je obećala fer i snažnu borbu, bez obzira na uslove koje Tramp i njegovi odabranici postave.

Unuka meksičkog imigranta, provela je dvije godine kao Nevadina glavna tužiteljica, tokom kojih je promijenila zakonske regulative kako bi smanjila proizvodnju metamfetamina u državi. Tokom svoje kampanje zadobila je simpatije Hilari Klinton, Baraka i Mišel Obame, kao i Džoa Bajdena. Prije dolaska na poziciju izjavila je da će se fokusirati na donošenje sveobuhvatne reforme imigracija, koja je zaista neophodna.

Znala je da niko drugi ne zna taj posao bolje od nje same, koja zna kako je biti imigrant. Njen djed je iz Meksika, a upravo od njega je naučila kako je boriti se za nešto. Vjeruje da bi on bio veoma ponosan na nju da zna kako je prva izabrana Latinoamerikanka za Senat. Jednako bi mogli biti i stanovnici Somalije, jer je Ilhan Omar, prva Somalijka koja je odabrana kao zakonodavka u Americi.

Ona je tridestčetverogodišnja muslimanka, koja je kao izbjeglica postala prva somalijka koja je izabrana, nakon što je pobijedila republičkog oponenta i postala predstavnica Minesote. Došla je kao dijete koje je izbjeglo nakon građanskog rata u Somaliju. Provela je četiri godine u izbjegličkom kampu, prije nego je imigrirala sa porodicom sa dvanaest godina. Danas je ona majka troje djece i direktorica Ženske organizacione mreže, koja se bavi osnaživanjem žena iz Afrike. Svoju je pobjedu okarakterisala kao početak novih promjena. Cilj joj je promovisati prave vrijednosti i različitosti u ovom distriktu, kao i biti šampionka sa njima i zbog njih.

U Minesoti se nalazi mnogo izbjeglica iz Somalije koji su došli sa znanjem koje nemaju gdje primijeniti jer nemaju podršku i odobravanje društva. Međutim, Tramp je izjavio kako se mnogi od njih pridružuju Isisu i šire svoje ekstremističke poglede širom svijeta.

Sada je taj čovjek koji je otvoreno pozivao na zabranu ulaska muslimana u zemlju predsjednik, a Omar će se boriti više nego ikada kako bi podržala imigrante i zaštitila ih. Kao što je navela u svom govoru, ona je znak da će se barijere srušiti i ljudi prihvatiti bez obzira na razlike. Nastaviće izgradnju stabilnijeg i naprednijeg društva, gdje će svi imati jednake mogućnosti i prilike. A upravo za to zalagaće se i Kejt Braun, prva guvernerka koja je otvoreno priznala svoju pripadnost LGBTI zajednici.

Ona se prvi put kandidovala na ovogodišnjim izborima i izabrana je kao guvernerka u Oregonu. Kao profesorica na Willamette univerzitetu, Braun je izjavila kako se brine kako bi mogla izgubiti svoj posao ako prizna da je biseksualne orijentacije. Udala se za supruga 1997. godine, ali je odlučila javno izaći i reći kako voli i žene. Ona nije prva LGBT osoba koja se našla na mjestu guvernera, jer je prije nje guverner Nju Džersija Džim Mekgrejv 2004. godine otkrio da je gej. Međutim, on je to otkrio kada je došao na poziciju, dok je ona prva koja je to otkrila i prije same kandidatre i izbora. Što znači da je prva koja je uspjela pobijediti, uprkos saznanju o tome da je biseksualne orijentacije.

“Ne možeš biti ono što ne možeš vidjeti”, izjavila je nedavno. A upravo zato želi omogućiti mladima da vide da je sve moguće. “Ako mogu biti uzor mladim ljudima da shvate kako su njihovi životi vrijedni življenja, onda je moja kandidatura vrijedna”. Ona se ujedno zalaže i za kreiranje automatskog glasačkog izbornog sistema, širenje državnih izvora čistog goriva, kao i implementaciju širokog transportnog finansiranja.

Ove žene su uspjele izboriti se ne samo za svoja mjesta, već i marginalizovane grupe u Americi, čime će zasigurno biti nasuprot izabranog predsjednika. Kolika će cijena njihove kandidature i glasa i borbe biti, ostaje da vidimo. U međuvremenu se možemo nadati da će osobe sličnih pogleda na svijet, ali i manjine u društvu biti izabrane i kod nas na pozicijama koje zaista donose odluke i imaju moć da mijenjaju okruženje. Društvu je potrebno mnogo više ovakvih žena.