Naime, dobri ljudi su danas tokom sanacije puta od Buturović Polja prema Parsovićima spasili srnu iz korita rijeke.

Muškarci su se spustili do rijeke, uzeli srnu te se zajedno s njom popeli na bager. Životinja je ubrzo bila na sigurnom pa je sretno odskakutala u šumu.

Snimak ovog humanog gesta objavljen je na YouTubeu. Životinje nisu zaboravljene niti ostavljene po strani, pa čak ni u teškim trenucima u kojima se još uvijek traga za unesrećenima u poplavama i odronu kamenja koji su izazvali velike štete.

Hrabri dječak je jednog dana izašao iz čamca i tek kada je stao na obalu ugledao je stariju ženu i dvoje tinejdžera kako sa stijene u moru zovu upomoć. Ne oklijevajući ni sekunde, Steffan je brzo uskočio u svoj gumeni čamac i odveslao do preplašenih ljudi. Smjestio ih je u čamac i odvezao na obalu. Samo dva dana kasnije na istoj toj stijeni ugledao je dvoje tinejdžera kako panično mašu i zvižde da bi mu privukli pažnju. Tog puta Steffanova majka Kate je insistirala da pozovu spasilačku službu u kojoj radi dječakov otac Huw i na kraju su oni spasili dvojicu momaka sa stijene.

Poduhvat za koji mnogi ljudi možda ne bi imali hrabrosti ovom divnom dječaku je ostao duboko urezan u sjećanje.

“Sa pristaništa sam vidio loptu kako pluta po moru. Začuo sam zviždanje i pogledao prema stijenama i tamo sam ugledao ženu i njene sinove.  Vraćali su se u svoj kamp, ali je naišla plima i spriječila ih u tome. Nisu mogli doplivati do obale. Jedno po jedno sam smjestio u čamac i veslajući ih odvezao na sigurno”, priča Steffan.

Porodica koju je spasio mu je bila veoma zahvalna i nagradila ga je sa deset dolara. Spasilačka služba u kojoj radi njegov tata mu je kao nagradu za hrabrost poklonila slatkiše i kačket koji nose svi spasioci u tom gradu.

Maleni spasilac strpljivo čeka 17. rođendan da se pridruži spasilačkoj službi, a dotad im pomaže tako što prodaje ručno rađene svijeće u teglicama prepunim školjki. Prodajom je zaradio 135 američkih dolara i sav novac je poklonio spasilačkoj službi.

Ljubav prema spašavanju u Steffanu je probudio njegov djed koji mu je stalno pričao o avantuarama spasilaca. Kada je napunio šest godina počeo je da ide na časove o spašavanju života, a naučio je i da upravlja jedrilicom, kajakom i pedalinom. Jednog dana će bez sumnje biti član posade na spasilačkom brodu i tada će kupanje u New Quayu biti još sigurnije zahvaljujući Stefanovom budnom oku i hrabrom srcu.

Izvor: New York Post

Prva priča stiže iz Kozarske Dubice u kojoj živi Zoran Mijić. U njegovom gradu, a i šire, svi ga znaju kao golmana pod nadimkom Mrmi, ali još više po tome što je ovaj hrabri čovjek spasio sedam života! Na fudbalskom terenu je spasio živote trojice saigrača koji su nepomično ležali, tako što im je uspio izvući jezik iz usta kako se ne bi ugušili. On i njegovi saigrači iz “Borca” Borislav Dalić i Predrag Pralica su jednog dana na putu sa treninga spasili mladića koji je pao sa skutera. U maju ove godine Mrmi je spasio čovjeka koji je bio teško povrijeđen u saobraćajnoj nesreći na putu iz Tomislavgrada do Mostara.

Jednom prilikom je sjedio u kući kada je čuo užasan prasak. Iste sekunde je izjurio na ulicu i vidio da je auto udario djevojčicu koja je vozila bicikl. Pritrčao joj je i primijetio da je sva ugruvana i da ne može disati. Mrmi je brzo reagovao – izvukao joj je jezik i oslobodio dišne puteve. Djevojčica ga je izgrizla po prstima, ali je na kraju ipak uspio da je spasi. Još jedno dijete je danas živo zahvaljujući ovom divnom čovjeku. Naime, u januaru ove godine u blizini rijeke Une našao je četverogodišnje dijete koje se izgubilo na cičoj zimi. Bilo je slabo obučeno, bez rukavica i kape, nije znalo kako mu se zovu roditelji, niti gdje mu se nalazi kuća. Promrzlo i uplašeno, dijete je samo ponavljalo riječ “Bužim”. Mrmi ga je uzeo u naručje i vratio njegovim roditeljima.

Iako je dobio mnogobrojna priznanja za spašavanje ljudskih života, njemu je najdraža nagrada prijateljstvo svih ljudi i to što je uspio pomoći drugima kada im je to bilo potrebno.

[nextpage]

U srpskoj prestonici Beogradu malo ko nije čuo za alasa Renata Grbića i to ne samo po njegovoj vještini hvatanja ribe, već i po tome što je zadužio čovječanstvo time što je dosad spasio 29 života! Ispod Pančevačkog mosta gdje njegova porodicama već generacijama lovi ribe, Renato je postao anđeo čuvar ljudima koji, nažalost, veoma često namjerno skoče u vodu kako bi se ubili! Sredinom devedesetih godina prošlog vijeka spasio je prvu osobu iz vode, a prije nekoliko godina je drugu priliku za život dao radniku koji je popravljao prugu na Pančevačkom mostu i u trenutku nepažnje pao u vodu. Renato je brzo reagovao, upalio motor na svom čamcu i izvukao nesrećnog čovjeka iz rijeke. Ovaj hrabri 55–ogodišnjak je bio i gost na vjenčanju jedne djevojke kojoj je spasio život.

Mile Kandić iz Šekovića je krajem 2016. godine spasio dvojicu mladića iz auta koji je sletio u rijeku Drinjaču. Iako je bila zima i rijeka ledena, ovaj hrabri čovjek je bez imalo oklijevanja skočio u hladnu vodu, kamenom razbio stakla na autu i izvukao povrijeđene momke.

Peteročlana porodica Kos iz Buševca kod Velike Gorice vječno će biti zahvalna svome komšiji Kruni Kovačeviću zato što im je jedne zime spasio živote. Te večeri, Kruno je primijetio dim i onda je kroz prozor vidio da je kuću porodice Kos plamen proždirao neviđenom brzinom. Istrčao je sa roditeljima van i kucali su komšijama na prozore i vrata da bi ih probudili. Kada je vidio da im niko ne odgovara, Kruno je šakom razbio staklo na prozoru i tada razrezao čitavu ruku. Njegov komšija se u tom času probudio i uz pomoć Kruninog tate iznio staru baku iz kuće, dok su njegova supruga i blizanci izašli sami. Krunu su odvezli na hitnu gdje mu je doktor morao šivati ruku na četiri mjesta, no njemu to nije smetalo jer mu je najvažnije bilo da su njegove komšije ostali živi.

https://www.youtube.com/watch?v=UgxrT2COsN0[nextpage]

Djeca se veoma često istrgnu roditeljima iz ruku i počnu trčati prema ulici. To se desilo i jednom čovjeku u Užicu koji je u jednoj ruci nosio kćerkin trotinet, dok se ona držala za njegovu drugu ruku. U jednom trenutku se istrgla i pojurila na pješački prijelaz, a niz ulicu je baš tada munjevito jurio kamion. Otac je vrisnuo, ali prije nego što je uspio da reaguje, sa druge strane ulice je dojurio 25–ogodišnji Miloš Vujić, skočio pred kamion, u letu zgrabio dijete i oboje su pali na trotoar. Miloš se malo ugruvao, otac i kćerkica su plakali i tresli se od pretrpljenog straha, ali ni djevojčica niti njen spasilac, na sreću, nisu bili povrijeđeni.

Najmlađi spasilac u ovoj našoj priči je Jakob Lozar iz Črnomelja u Sloveniji, koji je sa samo 12 godina spasio život svom vršnjaku na obali Jadranskog mora! Jakob je sa roditeljima ljetovao u Zadru i dok se jednog dana igrao na plaži sa bratom i sestrom, ugledao je u moru dječaka koji se borio protiv talasa i pokušavao isplivati, no nikako mu nije polazilo za rukom. Utapao se, a ostali kupači to nisu primijetili. Ne oklijevajući ni trenutka, hrabri mali Jakob je skočio u more, doplivao do dječaka koji se utapao i izvukao ga na obalu. Dječakov otac je dojurio i nakon što je pružio sinu prvu pomoć, htio je novčano nagraditi malenog spasioca, no Jakob je to odbio.

[nextpage]

Nikola Ječmenica iz Slatine kod Čačka bio je na izletu sa svojim razredom i kada su pokušali da zapale logorsku vatru, jedan dječak je predložio da doliju malo benzina direktno iz flaše. Međutim, flaša se zapalila, neko ju je šutnuo i sve se prolilo na pantalone Nikolinog druga iz razreda Marka Ćurčića. Vatra je buknula, Marko je od straha počeo da vrišti i trči dok su djeca stajala sleđena od straha. I tada je mali hrabri Nikola je pojurio za svojim prijateljem, viknuo mu da stane i nakon desetak metara ga je uspio stići, oborio ga je na travu i legao na njega kako bi ugasio plamen – i uspio je! Marko je zadobio opekotine prvog i drugog stepena na obje noge, dva puta je operisan, ali ostao je živ, oporavio se i opet počeo da hoda.

Ni to što je na pragu 70. godine svog života ne smeta Željku Grčiću Belom iz Petrinje da spašava ljude. Ovaj divni čovjek radi kao čuvar gradske plaže na obali rijeke Kupe, a iz njenih talasa dosad je spasio 11 ljudi! Prvi put je ljudski život spasio kada je imao samo 21 godinu i tada je iz Kupe izvukao muškarca koji se utapao. Prošle godine je nakon kraja smjene na putu prema kući primijetio jednu djevojku kako žuri prema rijeci. Djelovala mu je čudno, a njegove sumnje su bile opravdane jer se samo nakon nekoliko trenutka bacila u Kupu u pokušaju da se ubije! Željko je brzo reagovao i skočio za njom. Kad je već mislio da se utopila uspio ju je naći i izvući na obalu. Ljudi u Petrinji su mu neizmjerno zahvalni na hrabrosti, no ovaj hrabri starac odmahuje rukom i kaže da ne priča o tome jer se ne voli hvaliti.

No, zato mi svi treba da hvalimo i slavimo ovakve ljude. To su ljudi koje trebamo čuvati, ljudi na koje se svi trebamo ugledati. To su ljudi koji su budućnost i ljudi koji su potvrdili tačnost one stare jevrejske izreke: „Ko spasi jedan život, spasio je cijeli svijet“. Zato kada vidite da je neko u nevolji sjetite se tih mudrih riječi i ovih priča i pomozite jedni drugima.