Redoslijed rođenja dugo se povezuje s različitim osobinama ličnosti, pa se najstarijem, srednjem i najmlađem djetetu često pripisuju određene karakteristike.

Novo istraživanje objavljeno u naučnom časopisu PNAS ponovo je otvorilo pitanje može li mjesto koje dijete zauzima među braćom i sestrama imati veze s njegovim karakterom. Rezultati pokazuju da se srednja djeca u nekim osobinama izdvajaju od ostalih.

Iskrenost, skromnost i spremnost na saradnju

Istraživanje je zasnovano na HEXACO modelu ličnosti, koji obuhvata šest osnovnih dimenzija: iskrenost i skromnost, emocionalnost, ekstraverziju, ugodnost, savjesnost i otvorenost prema iskustvima.

Osobe koje postižu visoke rezultate na skali ugodnosti sklonije su opraštanju, manje strogo procjenjuju druge ljude, spremnije su na kompromis i saradnju te lakše kontrolišu ljutnju. S druge strane, izražena iskrenost i skromnost povezuju se s manjom sklonošću manipulaciji i kršenju pravila, kao i s manjom potrebom za luksuzom i visokim društvenim statusom.

Upravo su u ove dvije kategorije srednja djeca ostvarila najviše prosječne rezultate. Nakon njih slijede najmlađa, zatim najstarija djeca, dok su jedinci imali najniže rezultate u tim osobinama, kako pise portal Index.hr

Veće porodice mogu imati dodatnu ulogu

Autori istraživanja, Michael Ashton i Kibeom Lee, analizirali su i povezanost između broja braće i sestara i osobina ličnosti.

Pokazalo se da su učesnici koji su odrastali u većim porodicama u prosjeku ostvarivali više rezultate kada je riječ o ugodnosti, iskrenosti i skromnosti.

Jedno od mogućih objašnjenja jeste svakodnevno iskustvo života s većim brojem članova porodice. Dijeljenje prostora, dogovaranje, saradnja i rješavanje nesuglasica mogu pružiti više prilika za razvijanje osobina koje olakšavaju odnose s drugim ljudima.

To istovremeno dovodi u pitanje jednostavno objašnjenje prema kojem srednja djeca postaju tolerantnija i spremnija na kompromis samo zato što dobijaju manje pažnje od starije ili mlađe braće i sestara. Moguće je da na razvoj ovih osobina utiče i samo iskustvo odrastanja uz veći broj djece.

Redoslijed rođenja nije sudbina

Ipak, rezultate ovog istraživanja treba posmatrati s oprezom. Naučna rasprava o tome koliko redoslijed rođenja utiče na ličnost još nije zaključena, a velika istraživanja ranije nisu pronašla uvjerljive dokaze da pozicija djeteta u porodici značajno određuje njegove osobine.

Istraživanje objavljeno 2019. godine, koje je obuhvatilo podatke hiljada Amerikanaca, nije pronašlo dosljednu povezanost između redoslijeda rođenja i osobina poput ekstraverzije, neuroticizma, ugodnosti, savjesnosti i otvorenosti. Slične rezultate pokazalo je i ranije veliko istraživanje u kojem nisu utvrđeni značajni efekti redoslijeda rođenja na većinu širokih osobina ličnosti.

Zbog toga se ne može zaključiti da će dijete biti određene naravi samo zato što je najstarije, srednje ili najmlađe. Na razvoj ličnosti utiču brojni faktori, uključujući odnose unutar porodice, odgoj, društveno okruženje i životna iskustva.

Srednje dijete nije automatski „najbolje“

Iako novo istraživanje pruža određeno naučno uporište ideji da srednja djeca u prosjeku mogu biti ugodnija, iskrenija i skromnija, to ne znači da imaju „bolji“ karakter od svoje braće i sestara.

Riječ je o prosječnim razlikama u velikim grupama ljudi, a ne o pravilu koje se može primijeniti na svaku porodicu. Ličnost pojedinca mnogo je složenija od njegovog mjesta u redoslijedu rođenja.

Oslobođenje

Postoji mnogo stereotipa koji se vežu uz srednju djecu, a svi oni objedinjeni su pod nazivom “sindrom srednjeg djeteta”. Za srednju djecu često se zna reći da se osjećaju nevoljeno i zanemareno u odnosu na svoju  braću i sestre,  kao da nigdje ne pripadaju i da imaju negativan pogled na svijet.

Iako su istraživanja uistinu pokazala da srednja djeca znaju biti zanemarena tijekom odrastanja, dugoročno – oni znaju kako iz toga izvući korist i najbolje za sebe.

Srednja djeca tako odrastaju u društvenjake i sjajne timske igrače. Osim toga, dobri su suradnici i prijatelji, ali i uspješni vođe.

Martin Luther King Jr., Abraham Lincoln i Madonna primjeri su srednje djece s jakim liderskim kvalitetama.

Zbog eventualne zanemarenosti s kojim su suočena tijekom odrastanja srednja djeca postaju neovisnija, osjećaju manji pritisak da se prilagode i empatičnija su. To sve čini ih sjajnim zaposlenicima, timskim igračima, ali i partnerima.

U nastavku su još neke od supermoći srednje djece.

1. Izvrsni su pregovarači

Zato što su navikli da ne dobiju uvijek sve što žele, postaju pametni pregovarači.

2. Dobro prosuđuju

U svakoj situaciji u obzir uzimaju sve strane i donose dobre odluke. Spremni su za kompromise, zbog čega su odlični u raspravama, a budući da su kao srednja djeca navikli na čekanje, strpljivi su.

3. Spremni su za nove stvari

Jedno istraživanje pokazalo je da je 85 posto srednje djece otvoreno za nove ideje, u odnosu na 50 posto prvorođene djece.

4. Cijene pravdu

S obzirom na to da se tijekom odrastanja često moraju prilagoditi potrebama drugih, jednom kada odrastu usredotočeni su na pravednost i prilagođeni potrebama drugih.

5. Posvećeni su prijateljima

Jako su društveni, pa jako puno vremena provode s prijateljima. Možda zbog toga djeluju tajnovito ili povučeno, ali oni su samo jako posvećeni obitelji koju su sami izabrali. Vole uspostaviti vlastiti krug ljudi i oslanjati se na prijatelje.